SEARCH

Pretražite zakone, komentare, pitanja i odgovore te druge sadržaje sa online platforme

Propisi - Zakonski akti, Bosna i Hercegovina, Upravno pravo

U generalnu pretragu upišite naziv traženog dokumenta. Da biste suzili pretragu, koristite ponuđene opcije



Naslov Teritorija Objavljeno u Datum objave Preuzmi PDF Izmjene i dopune
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o udruženjima i fondacijama BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 94/16 23.12.2016 SG BiH 76/11, SG BiH 63/08, SG BiH 42/03, SG BiH 32/01 zakon,udruženja,fondacije,bih,izmjene i dopune Petak, 23. 12. 2016. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 94 - Strana 317 подношења захтјева за мирно рјешење спора неком другом органу." Члан 2. У члану 34. став (1) иза тачке 8) додаје се тачка 9), која гласи: "9) да је тужба поднесена против Босне и Херцего- вине прије доношења одлуке Правобранилаштва по поднесеном захтјеву за мирно рјешавање спора или је поднесена прије истека рока од три мјесеца од његовог подношења." Члан 3. Изa члaнa 369. дoдaje сe нoви члaн 369a, кojи глaси: "Члaн 369a. Прeлaзнe oдрeдбe Примjeнa чл. 20a, 20б, 20ц. и 34. стaв (1) тaчкa 9) овог закона ће почети ступањем на снагу Правилника о критеријумима и поступку, којим ће се уредити правила за мирно рјешавање спорова и закључивање нагодбе прије подношење тужбе Суду." Члан 4. Ступање на снагу Овај закон ступа на снагу осмог дана од дана објављивања у "Службеном гласнику БиХ". Број 01,02-02-1-609/16 15. децембра 2016. године Сарајево Предсједавајући Представничког дома Парламентарне скупштине БиХ Младен Босић, с. р. Предсједавајући Дома народа Парламентарне скупштине БиХ Сафет Софтић, с. р. 1348 Na osnovu člana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 39. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 14. decembra 2016. godine, i na 25. sjednici Doma naroda, održanoj 15. decembra 2016. godine, usvojila je ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UDRUŽENJIMA I FONDACIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE Član 1. U Zakonu o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 32/01, 42/03, 63/08 i 76/11), član 1. mijenja se i glasi: "Član 1. (1) Ovim zakonom uređuju se: osnivanje, organi i pravni položaj udruženja i fondacija, registracija, imovina, prestanak rada i brisanje iz Registra, statusne promjene i druga pitanja značajna za rad udruženja i fondacija koji izaberu da se registriraju u skladu s ovim zakonom na nivou Bosne i Hercegovine. (2) Ovim zakonom uređuje se i registracija ureda, predstavništava ili drugih organizacionih oblika stranih ili međunarodnih udruženja ili fondacija koje izaberu da se registriraju u skladu s ovim zakonom na nivou Bosne i Hercegovine. (3) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na registraciju sportskih saveza Bosne i Hercegovine, ako drugim zakonom nije drugačije propisano." Član 2. U članu 5. stav (2) mijenja se i glasi: "(2) Ciljevi i djelatnosti udruženja i fondacija ne mogu biti usmjereni na rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, kršenje zagarantiranih ljudskih prava ili izazivanje i poticanje neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti zasnovane na rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj ili drugoj pripadnosti ili opredjeljenju. Iza stava (4) dodaje se novi stav (5) koji glasi: "(5) Udruženje i fondacija dužni su dostaviti finansijski izvještaj iz stava (4) ovog člana nadležnom organu prema sjedištu udruženja ili fondacije i Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine radi objave na internetskoj stranici Ministarstva, a najkasnije do 30. aprila tekuće godine za prethodnu poslovnu godinu." Član 3. Član 6. mijenja se i glasi: "Član 6. Rad registriranog udruženja ili fondacije je javan i transparentan." Član 4. U članu 7. stav (5) mijenja se i glasi: "(5) Naziv udruženja ili fondacije može biti na stranom jeziku, koji u tom slučaju mora biti pisan latiničnim ili ćiriličnim pismom." Iza stava (5) dodaju se novi st. (6) i (7) koji glase: "(6) U naziv udruženja ili fondacije može se unijeti ime ili dio imena nekog fizičkog lica, uz njegovu saglasnost, a ako je to lice umrlo, uz saglasnost nasljednika. U naziv udruženja ili fondacije može se unijeti ime ili dio imena neke historijske ili značajne ličnosti, uz njenu saglasnost, a ako je ta osoba umrla, samo ako se ime koristi na prikladan način i uz saglasnost nasljednika, ako ih ima. (7) U slučaju da je naziv udruženja ili fondacije na stranom jeziku, u skladu sa stavom (5) ovog člana, u Registar se upisuje službeni prijevod naziva na jezicima u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini." Dosadašnji st. (6) i (7) postaju st. (8) i (9). Član 5. Iza člana 7. dodaje se novi član 7a. koji glasi: "Član 7a. Izrazi napisani samo u jednom rodu odnose se podjednako na muški i ženski rod." Član 6. U članu 9. stav (1) mijenja se i glasi: "(1) Udruženje mogu osnovati najmanje tri osnivača. Osnivači udruženja mogu biti fizička lica koja su državljani Bosne i Hercegovine i stranci koji u Bosni i Hercegovini imaju boravište ili pravna lica koja su u Bosni i Hercegovini registrirana. Udruženje mogu osnovati međusobno fizička i pravna lica, ali broj osnivača ne može biti manji od tri." Član 7. Član 11. mijenja se i glasi: "Član 11. (1) Osnivački akt udruženja sadrži: a) imena i prezimena, odnosno nazive osnivača i njihova prebivališta, odnosno sjedišta; b) naziv udruženja; c) sjedište i adresu udruženja; Broj 94 - Strana 318 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Petak, 23. 12. 2016. d) ciljeve i djelatnosti udruženja; e) ime i prezime i adresu lica ovlaštenog za obavljanje poslova upisa u Registar; f) ime, prezime i potpise osnivača; g) broj i datum osnivačkog akta. (2) Kada je osnivač udruženja pravno lice, osnivački akt udruženja potpisuje njegov zastupnik tako što uz puni naziv pravnog lica dodaje svoj potpis i pečat pravnog lica." Član 8. U članu 12. stav (1) tačka h) iza riječi "pečata" dodaju se riječi: "i znaka udruženja;". Član 9. Član 13. mijenja se i glasi: "Član 13. (1) Udruženje koje je upisano u Registar može provoditi programe i projekte od javnog interesa. (2) Programima ili projektima od javnog interesa koje donose institucije Bosne i Hercegovine smatraju se zaokružene i tematski jasno određene aktivnosti čije provođenje dugoročno ili u ograničenom roku djelovanja daje prepoznatljivu dodatnu društvenu vrijednost kojom se podiže kvalitet života pojedinaca, odnosno unapređuje razvoj društvene zajednice. (3) Institucije Bosne i Hercegovine na osnovu provedenog javnog poziva, odnosno konkursa, zaključuju ugovore s udruženjima o provođenju programa ili projekata od javnog interesa. (4) Aktivnostima od javnog interesa udruženja smatraju se posebno aktivnosti udruženja koje doprinose promociji: ljudskih prava, prava lica s invaliditetom, zaštite djece s teškoćama u razvoju, prava nacionalnih manjina, jednakosti i ravnopravnosti u borbi protiv diskriminacije, zaštite od nasilja, aktivnosti djece i mladih, borbe protiv različitih oblika ovisnosti, razvijanje volonterizma, humanitarnih aktivnosti, socijalne zaštite, zaštite okoliša, zaštite prirode, zaštite zdravlja ljudi, umjetnosti, obrazovanja, kulture i svih drugih aktivnosti koje se po svojoj prirodi mogu smatrati djelovanjem od javnog interesa. (5) Udruženje koje je dobilo sredstva za provođenje programa ili projekata od javnog interesa podnosi izvještaj davaocu tih sredstava i informira javnost putem svoje internetske stranice. (6) Udruženje koje je dobilo sredstva za provođenje programa ili projekata od javnog interesa u provođenju programa ili projekta može ostvariti poreske, carinske i druge olakšice, u skladu s posebnim propisima. (7) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će, na prijedlog Ministarstva, donijeti podzakonski akt kojim će se urediti kriteriji za izradu i provođenje programa i projekata od javnog interesa koje mogu provoditi udruženja." Član 10. U članu 15. stav (2) na kraju teksta dodaju se nove riječi: "Popis članova udruženјa vodi se elektronski ili na drugi odgovarajući način i sadrži: a) ime, prezime, odnosno naziv člana, s adresom prebivališta, odnosno sjedišta; b) datum pristupanja i broj pristupnice udruženja; c) vrstu članstva udruženja, u skladu sa statutom; d) datum prestanka članstva u udruženju." Iza stava (2) dodaje se stav (3) koji glasi: "(3) Popis članova udruženja mora biti dostupan na uvid nadležnim organima na njihov zahtjev." Dosadašnji stav (3) postaje stav (4). Član 11. U članu 18. tačka b) mijenja se i glasi: "b) odlučivanje o spajanju, podjeli i prestanku rada, osnivanju drugih pravnih lica, kao i drugim statusnim promjenama udruženja;" Član 12. Član 21. mijenja se i glasi: "Član 21. (1) Fondacija koja je upisana u Registar može provoditi programe i projekte od javnog interesa. (2) Programima ili projektima od javnog interesa smatraju se zaokružene i tematski jasno određene aktivnosti čije provođenje dugoročno ili u ograničenom roku djelovanja daje prepoznatljivu dodatnu društvenu vrijednost kojom se podiže kvalitet života pojedinaca, odnosno unapređuje razvoj društvene zajednice. Aktivnostima od javnog interesa fondacija smatraju se posebno aktivnosti fondacije koje doprinose promociji: ljudskih prava, prava lica s invaliditetom, zaštite djece s teškoćama u razvoju, prava nacionalnih manjina, jednakosti i ravnopravnosti u borbi protiv diskriminacije, zaštite od nasilja, aktivnosti djece i mladih, borbe protiv različitih oblika ovisnosti, razvoja volonterizma, humanitarnih aktivnosti, socijalne zaštite, zaštite okoliša, zaštite prirode, zaštite zdravlja ljudi, umjetnosti, obrazovanja, kulture i svih drugih aktivnosti koje se po svojoj prirodi mogu smatrati djelovanjem od javnog interesa. (3) Institucije Bosne i Hercegovine na osnovu provedenog javnog poziva, odnosno konkursa, zaključuju ugovore s fondacijama o provođenju programa ili projekata od javnog interesa. (4) Fondacija koja je dobila sredstva za provođenje programa ili projekata iz stava (2) ovog člana podnosi izvještaj davaocu sredstava i informira javnost putem svoje internetske stranice. Fondacija koja je dobila sredstva za provođenje programa ili projekata iz stava (2) ovog člana u provođenju programa ili projekta može ostvariti poreske, carinske i druge olakšice u skladu s posebnim propisima. (5) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će, na prijedlog Ministarstva, donijeti podzakonski akt kojim će urediti kriterije za izradu i provođenje programa i projekata od javnog interesa koje mogu provoditi fondacije. (6) Registrirana fondacija može se spojiti ili podijeliti u drugu fondaciju. Spajanje je osnivanje nove fondacije na koju prelazi cjelokupna imovina fondacija koje se spajaju. Spajanjem, fondacija prestaje postojati, a na postupak spajanja fondacija primjenjuju se odredbe ovog zakona o osnivanju fondacija. Fondacija se može podijeliti na dvije ili više fondacija. Podijeljena fondacija prestaje postojati, a na postupak upisa novonastalih fondacija primjenjuju se odredbe ovog zakona o osnivanju fondacija. (7) Fondacija može osnovati svoje urede, predstavništva i filijale u skladu s odredbama statuta." Član 13. U članu 22. stav (1) mijenja se i glasi: "(1) Fondaciju može osnovati jedno ili više fizičkih ili pravnih lica (u daljnjem tekstu: osnivači), s tim da udruženje mogu osnovati međusobno fizička i pravna lica. Osnivači ne moraju biti državljani ili pravna lica iz Bosne i Hercegovine." Petak, 23. 12. 2016. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 94 - Strana 319 Član 14. Član 23. mijenja se i glasi: "Član 23. (1) Osnivački akt fondacije sadrži: a) ime i prezime, odnosno naziv osnivača i njegovo prebivalište, odnosno sjedište; b) naziv fondacije; c) sjedište i adresu fondacije; d) ciljeve i djelatnosti fondacije; e) iznos novčanih sredstava ili drugih vidova imovine koju osnivač ulaže, a koji ne može biti manji od dvije hiljade konvertibilnih maraka; f) ime i prezime i adresu lica ovlaštenog za obavljanje poslova upisa u Registar; g) ime, prezime i potpis osnivača; h) broj i datum osnivačkog akta. (2) Kada je osnivač fondacije pravno lice, osnivački akt fondacije potpisuje njen zastupnik tako što uz puni naziv pravnog lica dodaje svoj potpis i pečat pravnog lica." Član 15. U članu 24. stav (1) tačka c) mijenja se i glasi: "c) organi fondacije, način na koji se biraju, ovlaštenja koja imaju, kvorum i pravila glasanja, trajanje mandata, lice ovlašteno da sazove upravni odbor, uslovi i način raspuštanja, odnosno prestanak rada." U tački f) riječi: "pripajanje, razdvajanje, transformaciju" zamjenjuju se riječima: "spajanje i podjelu". U tački h) iza riječi "pečata" dodaju se riječi: "i znaka". Član 16. U članu 26. stav (4) iza riječi "biti" riječi: "osnivač fondacije" brišu se. Član 17. U članu 28. stav (5) iza riječi "stava" broj "3" zamjenjuje se brojem "4". Iza stava (5) dodaje se novi stav (6) koji glasi: "(6) Izuzetno od odredbi stava (5) ovog člana, kopije ličnih dokumenata (lična karta, pasoš i sl.) osnivača i članova organa udruženja ili fondacije nisu dostupne javnosti." Član 18. U članu 31. stav (1) mijenja se i glasi: "(1) Zahtjev za upis u Registar udruženja ili fondacija podnosi lice ovlašteno za podnošenje zahtjeva za upis u Registar, imenovano osnivačkim aktom udruženja ili fondacije i sadrži: a) zapisnik sa osnivačke skupštine udruženja; b) osnivački akt; c) spisak osnivača; d) ovjerene kopije ličnih karti ili pasoša osnivača ili izvod iz Registra za osnivače pravna lica; e) statut u dva primjerka; f) izjavu kojom podnosilac zahtjeva pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću izjavljuje da udruženje ili fondacija nije registrirano pod istim nazivom kod drugog registarskog organa u Bosni i Hercegovini; g) odluku o imenovanju organa udruženja ili fondacije; h) ime i prezime i adresu lica ovlaštenog za zastupanje udruženja ili fondacije; i) primjerak znaka udruženja ili fondacije, ako postoji; j) saglasnost iz člana 7. stav (6) ovog zakona; k) dokaz iz člana 23. stav (1) tačka e), ako je riječ o fondaciji; l) druge dokaze u skladu sa statutom udruženja ili fondacije." Član 19. U članu 33. stav (1) mijenja se i glasi: "(1) Rješenje o upisu udruženja ili fondacije sadrži: a) broj i datum; b) registarski broj; c) naziv i skraćeni naziv, ako postoji; d) adresu sjedišta; e) opis znaka udruženja ili fondacije, ako postoji; f) ciljeve i djelatnosti; g) imena i prezimena lica ovlaštenih za zastupanje udruženja ili fondacije u pravnom prometu; h) sticanje svojstva pravnog lica." Član 20. U članu 44. na kraju teksta umjesto tačke stavlja se zarez i dodaju se riječi: "i na internetskoj stranici Ministarstva". Član 21. U članu 46. iza stava (1) dodaje se novi stav (2) koji glasi: "(2) Ako su osnivači udruženja ili fondacije javno-pravni organi, oni ne mogu učestvovati u javnim konkursima sa svojim programima i projektima za dodjelu javnih sredstava, već se finansiraju iz drugih izvora, u skladu s odredbama ovog zakona." Član 22. Član 47. mijenja se i glasi: "Član 47. (1) Udruženјa i fondacije dužni su voditi poslovne knjige i podnositi finansijske izvještaje u skladu s propisima kojima se uređuje računovodstvo neprofitnih organizacija. Udruženje i fondacija podnose godišnji finansijski izvještaj skupštini, odnosno upravnom odboru, na način utvrđen statutom. (2) Finansijski izvještaj iz stava (1) ovog člana udruženjе ili fondacija dužni su čuvati najmanje pet godina, osim ako posebnim propisom nije utvrđen duži period čuvanja. (3) Udruženje ili fondacija mora učiniti dostupnim javnosti sve informacije koje se tiču rada i djelovanja udruženja ili fondacije, u skladu s pozitivnim zakonodavstvom. (4) Udruženje ili fondacija za svoje obaveze odgovara svojom cjelokupnom imovinom. (5) Nad imovinom udruženja ili fondacije može se provesti stečaj. Stečajni postupak provodi nadležan sud na čijem je području sjedište udruženja ili fondacije, u skladu s posebnim zakonima. (6) Članovi udruženja ili nadležni organ udruženja utvrđen statutom nadziru rad udruženja. Ako se utvrde nepravilnosti u provođenju statuta udruženja, član udruženja ili nadležni organ dužan je na to upozoriti skupštinu. Ako se upozo-renje ne razmotri na sjednici skupštine u roku od 30 dana od dana dostavljenog pismenog upozorenja i nepravilnosti ne otklone, može se podnijeti tužba nadležnom sudu, u skladu s članom 15. stav (3) ovog zakona. (7) Nadležni organi fondacije utvrđeni statutom nadziru rad fondacije. Ako se utvrde nepravilnosti u provođenju statuta fondacije, nadležni organ fondacije dužan je na to upozoriti upravni odbor fondacije. Ako se upozorenje ne razmotri na sjednici upravnog odbora u roku od 30 dana od dana dostavljenog pismenog upozorenja i nepravilnosti ne otklone, može se podnijeti tužba nadležnom sudu. Broj 94 - Strana 320 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Petak, 23. 12. 2016. (8) Nad radom udruženja i fondacija registriranih u skladu s ovim zakonom Upravna inspekcija Ministarstva može provesti inspekcijski nadzor, a koji se odnosi na pitanja: a) prijavljuje li udruženje ili fondacija izmjene i dopune statuta, ciljeva i djelatnosti, naziva, adrese sjedišta, lica ovlaštenih za zastupanje i prestanak rada udruženja ili fondacije; b) koristi li udruženje ili fondacija u pravnom prometu podatke koji nisu upisani u Registar; c) koristi li udruženje ili fondacija naziv pod kojim su upisani u Registar; d) održavaju li sjednice skupštine udruženja ili upravnog odbora fondacije; e) dostavljaju li udruženja ili fondacije finansijske izvještaje Ministarstvu iz člana 5. stav (5) ovog zakona; f) vode li udruženja spisak članova udruženja na način propisan ovim zakonom, te g) jesu li udruženja ili fondacije prestali djelovati u skladu s članom 51a. ovog zakona. (9) U postupku provođenja inspekcijskog nadzora nad radom udruženja i fondacije inspektor je ovlašten da preduzme sljedeće mjere: a) naredi otklanjanje utvrđenih nedostataka ili nepravilnosti u određenom roku; b) izda obavezni prekršajni nalog; c) obavijesti Državnu agenciju za istrage i zaštitu u slučaju sumnje u krivično djelo pranja novca ili finansiranja terorizma. (10) O preduzetim mjerama iz stava (9) ovog člana inspektor je dužan odmah obavijestiti i registracijski organ, radi upisa zabilješke u Registru. (11) Nadzor nad zakonitošću rada udruženja ili fondacije, koji se odnosi na djelatnost udruženja ili fondacije, vrše organi onog nivoa vlasti koji su nadležni za praćenje stanja u toj djelatnosti, a prema registriranom sjedištu udruženja ili fondacije." Član 23. U članu 51a. stav (1) tačka a) riječi: "pripajanju, razdvajanju ili transformaciji" zamjenjuju se riječima: "spajanju i podjeli". Stav (2) mijenja se i glasi: "(2) Smatrat će se da su udruženje ili fondacija prestali djelovati kada: a) je proteklo dvostruko više vremena od vremena utvrđenog statutom udruženja ili fondacije za održavanje skupštine udruženja, odnosno upravnog odbora fondacije, a skupština, odnosno upravni odbor, nije održan; b) se broj članova udruženja smanji ispod broja tri, a nadležni organ udruženja u roku od tri mjeseca od nastupanja ove okolnosti ne donese odluku o prijemu novih članova udruženja; c) se broj članova upravnog odbora fondacije smanji ispod broja tri; d) nije moguće promijeniti statut fondacije. Iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi: "(3) Lice ovlašteno za zastupanje udruženja ili fondacije dužno je u roku od 30 dana od dana kada je udruženje ili fondacija prestalo djelovati u skladu sa stavom (2) ovog člana dostaviti Ministarstvu zahtjev s dokazima o prestanku rada udruženja ili fondacije." Dosadašnji stav (3) postaje stav (4). Član 24. U članu 52. stav (2) se briše. Član 25. Iza člana 56. dodaje se novi član 56a. koji glasi: "Član 56a. (1) Ministarstvo je dužno u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona pozvati udruženja i fondacije koji su stekli status udruženja ili fondacije od javnog interesa da, u skladu s odredbama Zakona o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine, usklade svoje akte s odredbama ovog zakona. (2) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine će, na prijedlog Ministarstva, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti podzakonski akt kojim će urediti kriterije i uslove za izradu i realizaciju programa i projekata od javnog interesa koje mogu provoditi udruženja i fondacije." Član 26. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH". Broj 01,02-02-1-2194/16 15. decembra 2016. godine Sarajevo Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Šefik Džaferović, s. r. Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Safet Softić, s. r. Na temelju članka IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 39. sjednici Zastupničkog doma, održanoj 14. prosinca 2016. godine, i na 25. sjednici Doma naroda, održanoj 15. prosinca 2016. godine, usvojila je ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UDRUGAMA I ZAKLADAMA BOSNE I HERCEGOVINE Članak 1. U Zakonu o udrugama i zakladama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 32/01, 42/03, 63/08 i 76/11), članak 1. mijenja se i glasi: "Članak 1. (1) Ovim se zakonom uređuju osnivanje, tijela i pravni položaj udruga i zaklada, registracija, imovina, prestanak rada i brisanje iz Registra, statusne promjene i druga pitanja značajna za rad udruga i zaklada koje se izaberu registrirati u skladu s ovim zakonom na razini Bosne i Hercegovine. (2) Ovim se zakonom uređuje i registracija ureda, predstavništava ili drugih organizacijskih oblika stranih ili međunarodnih udruga ili zaklada koje se izaberu registrirati u skladu s ovim zakonom na razini Bosne i Hercegovine. (3) Odredbe ovoga zakona primjenjuju se i na registraciju sportskih saveza Bosne i Hercegovine, ako drugim zakonom nije drukčije propisano." Članak 2. U članku 5. stavak (2) mijenja se i glasi: "2. Ciljevi i djelatnosti udruga i zaklada ne mogu biti usmjereni na rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, povredu zajamčenih ljudskih prava ili izazivanje i poticanje neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti utemeljene na rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj ili drugoj pripadnosti ili opredjeljenju.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 53/16 22.07.2016 SG BiH 41/13, SG BiH 93/09, SG BiH 88/07, SG BiH 12/04, SG BiH 29/02 uprani postupak ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU Članak 1. U Zakonu o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09 i 41/13) iza članka 19. dodaje se novi članak 19a. koji glasi: "Članak 19a. 20. Upravna stvar(1) Upravna stvar je svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. (2) Iznimno od odredbe stavka (1) ovoga članka, upravna stvar je ona stvar koja je nekim zakonom izrijekom određena kao takva." Članak 2. U članku 78. stavak (2) mijenja se i glasi: "(2) Ako je prebivalište ili mjesto boravka osobe kojoj se ima izvršiti dostavljanje nepoznato ili ako dostavljač utvrdi da osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se dostava pokušava obaviti ili ako je utvrđeno da osoba kojoj se ima obaviti dostava ne stanuje na adresi svoga posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a dostavljač ne može utvrditi njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto, tijelo koje je izdalo pismeno javno će pozvati stranku da preuzme pismeno objavom poziva na svojoj oglasnoj ploči i službenoj internetskoj stranici institucije, a kada se radi o pismenu koje se dostavlja u skladu s člankom 76. ovoga Zakona, poziv će biti objavljen na oglasnoj ploči i službenoj internetskoj stranici institucije." Iza stavka (2) dodaje se novi stavak (3), koji glasi: "(3) Dostava se smatra izvršenom po isteku osam dana od dana objave pismena na oglasnoj ploči i službenoj internetskoj stranici institucije." Članak 3. U članku 116. iza stavka (2) dodaju se novi st. (3) i (4) koji glase: "(3) Ukoliko tijelo utvrdi da je stranka podnijela zahtjev koji se zasniva na istom pravnom i istom ili sličnom činjeničnom temelju povodom kojeg je postupak po zahtjevu iste stranke u tijeku pred tim tijelom ili po čijem zahtjevu je ranije riješeno, upravno tijelo će zaključkom odbaciti zahtjev. (4) Protiv zaključka iz stavka (3) ovoga članka dopuštena je posebna žalba." Članak 4. U članku 209. iza stavka (3) dodaje se novi stavak (4), koji glasi: "(4) Iznimno od odredbe stavka (3) ovoga članka, nije dopuštena posebna žalba na zaključak o ispravku rješenja koje je donijelo drugostupanjsko tijelo, s tim što nezadovoljna stranka može pobijati ovakav zaključak u upravnom sporu." Članak 5. U članku 235. iza stavka (2) dodaje se novi stavak (3), koji glasi: "(3) Postupak po žalbi obustavlja se zaključkom ako do donošenja rješenja po žalbi prvostupanjsko tijelo dostavi dokaz drugostupanjskom tijelu da je postupio po zahtjevu stranke." Članak 6. U članku 253. u stavku (1) riječi: "Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti Vijeće ministara" brišu se. Članak 7. U članku 255. u stavku (2) iza riječi: "drugostupanjsko tijelo", interpunkcijski znak "," zamjenjuje se interpunkcijskim znakom ".", a ostatak teksta se briše. Članak 8. U članku 257. u stavku (3) iza riječi "tijelo" interpunkcijski znak "," zamjenjuје se interpunkcijskim znakom ".", a riječi: "a ako drugostupanjskog tijela nema - odgovarajuće tijelo iz stavka (1) članka 253. ovoga Zakona." brišu se. Broj 53 - Stranica 40 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Petak, 22. 7. 2016. Članak 9. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Službenom glasniku BiH". Broj 01,02-02-1-929/16 14. srpnja 2016. godine Sarajevo Predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Mladen Bosić, v. r. Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Safet Softić, v.
Zakon o elektronskom dokumentu BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 58/14 28.07.2014 elektronski dokument Godina XVIII Ponedjeljak, 28. srpnja/jula 2014. godine Broj/Број 58 Година XVIII Понедјељак, 28. јула 2014. годинe ISSN 1512-7494 - hrvatski jezik ISSN 1512-7508 - srpski jezik ISSN 1512-7486 - bosanski jezik PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE 941 Na temelju članka IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 69. sjednici Zastupničkog doma, održanoj 3. srpnja 2014. godine, i na 39. sjednici Doma naroda, održanoj 10. srpnja 2014. godine, donijela je ZAKON O ELEKTRONIČKOM DOKUMENTU I. OPĆE ODREDBE Članak 1. (Predmet Zakona) Ovim Zakonom utvrđuje se pravna valjanost elektroničkog dokumenta koji se koristi u postupcima koji se vode pred tijelima uprave Bosne i Hercegovine, drugim institucijama Bosne i Hercegovine kojim je povjereno obavljanje upravnih poslova i institucijama s javnim ovlastima (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo), uređuje način postupanja s elektroničkim dokumentom i druga pitanja u vezi s tim. Članak 2. (Djelokrug primjene) Ovaj Zakon primjenjuju nadležna tijela i druge pravne osobe, samostalni poduzetnici i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: pravne i fizičke osobe) kada sudjeluju u radnjama i postupcima koji se vode pred nadležnim tijelima, uz korištenje opreme i programa za izradu, prijenos, pohranu i čuvanje informacijskih sadržaja u elektroničkom obliku. Članak 3. (Izuzetci od primjene) Ovaj Zakon ne primjenjuje se kada je drugim zakonom ili međunarodnim sporazumom čija je Bosna i Hercegovina potpisnica izričito propisana uporaba dokumenta na papiru. Članak 4. (Značenje pojmova) Pojedini pojmovi koji se koriste u ovome Zakonu imaju sljedeće značenje: a) elektronički dokument jest logički i funkcionalno povezan cjelovit skup podataka koji su elektronički kreirani, poslani, primljeni ili pohranjeni na elektroničkom, magnetnom, optičkom ili drugom mediju i koji sadrži svojstva pomoću kojih se identificira izvor, utvrđuje vjerodostojnost sadržaja i dokazuje postojanost sadržaja u vremenu, a uključuje sve oblike pisanog teksta, podatke, slike, crteže, karte, zvuk, glazbu, govor i sl.; b) dokumentacijsko svojstvo je obvezni skup podataka, kao što su elektronički potpis, vrijeme izrade, naziv stvaratelja i drugi podatci koji se ugrađuju u elektronički dokument u svrhu zadržavanja vjerodostojnosti, cjelovitosti i ispravnosti u vremenskom razdoblju utvrđenom zakonom i drugim propisima; c) informacijsko-komunikacijske tehnologije su skup informacijsko-komunikacijskih programa, informatičkih i komunikacijskih uređaja, metoda i postupaka koji se primjenjuju u postupku izrade, slanja, primanja, provjere i čuvanja elektroničkog dokumenta (u daljnjem tekstu: IKT); d) napredni elektronički potpis podrazumijeva podatke u elektroničkom obliku koji prate druge podatke u elektroničkom obliku ili su s njima logički povezani i omogućavaju utvrđivanje identiteta potpisnika i koji ispunjava sljedeće uvjete: 1) jedinstveno je povezan s potpisnikom, 2) u mogućnosti je identificirati potpisnika, 3) kreiran je uz pomoć podataka za kreiranje elektroničkog potpisa koji potpisnik može, uz Broj 58 - Stranica 2 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Ponedjeljak, 28. 7. 2014. visok stupanj povjerenja, koristiti pod vlastitom kontrolom, 4) povezan je s podatcima na koje se odnosi na način da svaka naknadna izmjena bude otkrivena, 5) zasnovan je na kvalificiranoj potvrdi i formiran primjenom tehničkih sredstava i postupaka koji su usklađeni sa sigurnosnim zahtjevima propisanim Zakonom o elektroničkom potpisu ("Službeni glasnik BiH", broj 91/06); e) napredni elektronički vremenski pečat podrazumijeva podatke u elektroničkom obliku koji se prilažu uz drugi elektronički podatak ili se logički s njim povezuje kako bi se osigurali podrijetlo i integritet povezanih podataka i koji ispunjava sljedeće uvjete: 1) jedinstveno je povezan sa stvarateljem pečata, 2) može identificirati stvaratelja pečata, 3) kreiran je pomoću podataka za kreiranje elektroničkog vremenskog pečata čiji je stvaratelj u mogućnosti koristiti ih za kreiranje elektroničkog vremenskog pečata uz visok stupanj povjerenja pod njegovom odgovornošću i 4) povezan je s podatkom za koji je vezan na način da svaka naknadna izmjena bude otkrivena; f) stvaratelj je nadležno tijelo, fizička ili pravna osoba koja primjenom elektroničkih sredstava izrađuje, oblikuje i potpisuje elektronički dokument svojim elektroničkim potpisom; g) pošiljatelj je nadležno tijelo, fizička ili pravna osoba koja šalje ili u čije ime se primatelju šalje elektronički dokument bez informacijskog posrednika; h) primatelj je nadležno tijelo, fizička ili pravna osoba koja prima upućeni elektronički dokument bez informacijskog posrednika; i) dokumentacijski ciklus je promet elektroničkog dokumenta od trenutka izrade do arhiviranja, uključujući izradu, slanje, primanje, skladištenje i čuvanje, postupke unošenja i ovjere podataka kojima se potvrđuju stvaratelj, pošiljatelj, primatelj, vrijeme otpreme, vrijeme primitka, vjerodostojnost, cjelovitost i ispravnost elektroničkog dokumenta; j) informacijski sustav je skup programa, informacijskih i telekomunikacijskih uređaja, metoda i postupaka primijenjenih u postupcima izrade, slanja, primanja, provjere i čuvanja elektroničkih dokumenata; k) informacijski posrednik je nadležno tijelo, fizička ili pravna osoba koju je ovlaštila druga osoba za otpremu, prijam, prijenos i skladištenje elektroničkog dokumenata; l) elektronička arhiva je skup elektroničkih dokumenata uređenih u dokumentacijske cjeline sukladno zakonu i drugim propisima kojim se uređuje postupak čuvanja i arhiviranja dokumenata; m) kvalificirani certifikat je skup podataka u elektroničkom obliku koji predstavlja elektronički identitet u raznim elektroničkim interakcijama, te sigurnu i povjerljivu komunikaciju internetom i sadrži podatke iz članka 6. Zakona o elektroničkom potpisu, a koji je izdao ovjeritelj koji zadovoljava odredbe članka 8. Zakona o elektroničkom potpisu. II. ELEKTRONIČKI DOKUMENT Članak 5. (Pravna valjanost elektroničkog dokumenta) (1) Elektronički dokument ima istu pravnu snagu kao i dokument na papiru i može se koristiti kao akt u upravnom postupku ako su njegova uporaba i promet sukladni odredbama ovoga Zakona. (2) Elektronički dokument koji nosi napredni elektronički potpis ili napredni elektronički vremenski pečat nadležnog tijela, fizičke ili pravne osobe koja je nadležna za izdavanje relevantnog dokumenta ima pravnu presumpciju vjerodostojnosti i cjelovitosti, pod uvjetom da dokument ne sadrži nikakve dinamičke karakteristike koje automatski mogu izmijeniti dokument. (3) Elektronički dokument ima istu pravnu valjanost kao dokument na papiru kada su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) da je izrađen, otpremljen, primljen, pohranjen i skladišten primjenom dostupnih IKT-a; b) da u cijelosti ispunjava zahtjeve sadržane u članku 7. ovoga Zakona; c) da sadrži temeljnu strukturu iz članka 8. ovoga Zakona. Članak 6. (Prihvaćanje uporabe i prometa elektroničkog dokumenta) (1) Uporaba i promet elektroničkog dokumenta za potrebe nadležnog tijela, fizičke ili pravne osobe može se odvijati samo na temelju izričito i slobodno izražene volje o prihvaćanju uporabe elektroničkog dokumenta. (2) U smislu stavka (1) ovoga članka, nadležno tijelo, fizička ili pravna osoba ne može odbiti elektronički dokument samo zbog toga što je izrađen, korišten i stavljen u promet u elektroničkom obliku. Članak 7. (Zahtjevi za elektronički dokument) Elektronički dokument mora u svim radnjama uključenim u dokumentacijski ciklus biti jedinstveno obilježen, kako bi se mogao nedvosmisleno identificirati pojedinačni elektronički dokument i pojedinačni stvaratelj elektroničkog dokumenta, osigurati informacijska cjelovitost, integritet elektroničkog dokumenta, trajan pristup sadržaju elektroničkog dokumenta za vrijeme trajanja dokumentacijskog ciklusa i odgovarajući oblik zapisa koji čitatelju omogućuje jednostavno čitanje sadržaja. Članak 8. (Struktura elektroničkog dokumenta) Elektronički dokument čine dva neodvojiva dijela: a) opći dio - koji čini predmetni sadržaj dokumenta, uključujući i naziv primatelja ako je elektronički dokument namijenjen otpremi imenovanom primatelju, i b) posebni dio - koji čine jedan ili više ugrađenih naprednih elektroničkih potpisa, podataka o vremenu nastajanja i završetka izrade elektroničkog dokumenta, kao i druga dokumentacijska svojstva. Članak 9. (Izvornik elektroničkog dokumenta) (1) Svaki pojedinačni primjerak elektroničkog dokumenta koji je potpisan naprednim elektroničkim potpisom smatra se izvornikom. (2) Ako ista osoba izradi dva i više dokumenata istog sadržaja, od kojih je jedan primjerak u elektroničkom obliku a drugi tiskan na papiru, ti se dokumenti smatraju neovisnim. (3) U slučaju iz stavka (2) ovoga članka, dokument na papiru ne smatra se preslikom elektroničkog dokumenta. Ponedjeljak, 28. 7. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 58 - Stranica 3 Članak 10. (Preslika elektroničkog dokumenta) (1) Preslika elektroničkog dokumenta izrađuje se ovjerom ispisa elektroničkog dokumenta na papiru uz primjenu postupaka predviđenih zakonom i drugim propisima. (2) Ovjeru ispisa elektroničkog dokumenta na papiru u postupku koji vodi nadležno tijelo obavlja ovlaštena osoba u tome tijelu. Ovjeru ispisa elektroničkog dokumenta na papiru može obavljati i notar. (3) Ispis na papiru koji se ovjerava kao preslika elektroničkog dokumenta obvezno mora sadržavati oznaku da se radi o preslici odgovarajućeg elektroničkog dokumenta. (4) Preslika elektroničkog dokumenta sadržana na magnetnom, optičkom ili drugom mediju, a ne na papiru, i koja nije prethodno ovjerena sukladno stavku (2) ovoga članka nema pravnu valjanost i ne može se koristiti u pravnom i poslovnom prometu. (5) U slučaju da korisnik servisa zahtijeva ovjeru preslike elektroničkog dokumenta,, nakon što se dokument potpiše naprednim elektroničkim potpisom, potrebno ga je ovjeriti u tome trenutku i naprednim elektroničkim vremenskim pečatom kojim se nesporno definira vrijeme kada je dokument potpisan i njegov sadržaj. (6) Napredni elektronički vremenski pečat izdaje nadležno tijelo uspostavljeno Zakonom o elektroničkom potpisu. Članak 11. (Pravna valjanost preslike elektroničkog dokumenta) (1) Preslika elektroničkog dokumenta na papiru, izrađena sukladno članku 10. ovoga Zakona, ima istu pravnu snagu i može se ravnopravno koristiti u svim radnjama za koje je takav dokument potreban. (2) Za sve radnje u kojima se zakonom ili drugim propisima izričito traži notarska ovjera dokumenta na papiru, ne može se dostavljati elektronički dokument ili njegova preslika na papiru. (3) Ako se u knjigovodstvenim poslovima primjenjuju elektronički dokumenti sukladno odredbama ovoga Zakona, poslovi knjigovodstva i revizije mogu se u cijelosti zasnovati na uporabi elektroničkih dokumenata, ako posebitim propisima nije drukčije određeno. Članak 12. (Elektronički dokument kao dokazno sredstvo) (1) Elektronički dokument izrađen sukladno odredbama ovoga Zakona prihvaća se kao dokaz u postupcima koji se vode pred nadležnim tijelom. (2) Ako se nadležnom tijelu dostavi dokaz jedino u obliku elektroničkog dokumenta ili preslika sukladno članku 10. ovoga Zakona, to ne može biti razlog njegovog odbijanja odnosno osporavanja. (3) Pri ocjeni ispravnosti elektroničkog dokumenta moraju se uzeti u obzir pojedinosti o njegovoj izradi, skladištenju, prijenosu, čuvanju, vjerodostojnosti i nepromjenjivosti. III. UPORABA I PROMET ELEKTRONIČKOG DOKUMENTA Članak 13. (Načela uporabe i prometa elektroničkog dokumenta) (1) Uporaba elektroničkih dokumenata obavlja se sukladno odredbama ovoga Zakona. (2) Uporaba elektroničkog dokumenta ne može ni jednoj strani uključenoj u poslove razmjene elektroničkog dokumenta ograničiti poslovanje ili je dovesti u neravnopravan položaj. (3) U radnjama pri uporabi i prometu elektroničkog dokumenta može se koristiti bilo koji dostupan i primjenjiv IKT, ako zakonom ili drugim propisom nije propisana tehnologija koja se mora primjenjivati. (4) U svim radnjama s elektroničkim dokumentom mora postojati mogućnost provjere njegove vjerodostojnosti, izvornosti i nepromjenjivosti. (5) Provjeru iz stavka (4) ovoga članka obavlja nadležno tijelo uspostavljeno Zakonom o elektroničkom potpisu. Članak 14. (Jedinstvena oznaka radnje) (1) Svaka radnja s elektroničkim dokumentom unutar dokumentacijskog ciklusa označuje se jedinstvenom oznakom i dokumentacijskim svojstvima koji se ugrađuju u elektronički dokument. (2) Radnja iz stavka (1) ovoga članka mora osigurati izravnu povezanost prethodne i naredne radnje s elektroničkim dokumentom. Članak 15. (Izrada elektroničkog dokumenta) (1) Elektronički dokument izrađuje se u elektroničkom sustavu za pripremu, oblikovanje i skladištenje informacijskih sadržaja u elektronički zapis. (2) U fazi izrade elektroničkog dokumenta koji je pripremljen za otpremu i čuvanje, potrebno je da ga potpiše njegovog stvaratelj ili informacijski posrednik. Članak 16. (Slanje elektroničkog dokumenta) Elektronički dokument smatra se poslanim kada je osobno poslan od pošiljatelja, ili poslan od informacijskog posrednika pošiljatelja, ili poslan od informacijskog sustava koji je pošiljatelj programirao za automatsko slanje, odnosno informacijskog sustava informacijskog posrednika pošiljatelja. Članak 17. (Primitak elektroničkog dokumenta) (1) Elektronički dokument smatra se primljenim kada je: a) osobno primljen od primatelja, b) primljen od informacijskog posrednika ili c) primljen od informacijskog sustava primatelja, odnosno informacijskog sustava informacijskog posrednika. (2) Primatelj mora potvrditi primitak sukladno zahtjevu i vremenskom roku koji odredi pošiljatelj. (3) Potvrdu primitka primatelj može obaviti bilo kojom radnjom koja nedvosmisleno potvrđuje primitak elektroničkog dokumenta, uključujući i automatizirane sustave potvrđivanja primitka. (4) Elektronički dokument ne smatra se primljenim sve dok pošiljatelj ne zaprimi potvrdu o njegovom primitku. (5) Ako u vremenskom roku koji odredi pošiljatelj nije zaprimljena potvrda primitka poslanog elektroničkog dokumenta, pošiljatelj je dužan obavijestiti primatelja da nije zaprimio potvrdu primitka poslanog elektroničkog dokumenta. (6) Ako ni po isteku vremenskog roka utvrđenog u stavku (5) ovoga članka pošiljatelj ne primi potvrdu primitka poslanog elektroničkog dokumenta od primatelja, smatra se da takav elektronički dokument nije poslan. (7) Odredbe ovoga članka odnose se isključivo na radnje slanja i primitka elektroničkog dokumenta, a ne na sadržaj elektroničkog dokumenta i druge okolnosti koje mogu nastati u postupku slanja i primitka elektroničkog dokumenta. Članak 18. (Vrijeme slanja i primitka elektroničkog dokumenta) (1) Vrijeme slanja elektroničkog dokumenta jest vrijeme kada je elektronički dokument izašao iz informacijskog sustava pošiljatelja i ušao u informacijski sustav koji nije pod Broj 58 - Stranica 4 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Ponedjeljak, 28. 7. 2014. nadzorom pošiljatelja ili informacijskog posrednika pošiljatelja. (2) Vrijeme primitka elektroničkog dokumenta jest vrijeme kada je elektronički dokument ušao u informacijski sustav primatelja kojega je pošiljatelj jedinstveno odredio kao prijamni informacijski sustav. (3) Ako se traži potvrda primitka elektroničkog dokumenta, vrijeme primitka elektroničkog dokumenta jest vrijeme kada je primatelj poslao potvrdu o primitku elektroničkog dokumenta. (4) Vrijeme slanja i primitka upisuje se u poseban dio elektroničkog dokumenta i nije dozvoljeno mijenjati stvarno vrijeme slanja i primitka elektroničkog dokumenta. Članak 19. (Čuvanje elektroničkog dokumenta) (1) Nadležno tijelo, fizička ili pravna osoba dužna je čuvati elektronički dokument u elektroničkoj arhivi, odnosno izravno u informacijskom sustavu ili na medijima koji omogućuju trajnost elektroničkog zapisa za utvrđeno vrijeme čuvanja. (2) Elektronička arhiva iz stavka (1) ovoga članka mora osigurati: a) čuvanje informacija, odnosno sadržaja dokumenta u obliku u kojem je izrađen, poslan, primljen i pohranjen ili u obliku koji materijalno ne mijenja informaciju, odnosno sadržaj dokumenta; b) čitljivost elektroničkog dokumenta za sve vrijeme čuvanja i dostupnost samo ovlaštenim osobama koje imaju pravo pristupa tome dokumentu; c) čuvanje podataka o naprednim elektroničkim potpisima kojima je elektronički dokument potpisan, kao i podataka za ovjeru tih naprednih elektroničkih potpisa; d) čuvanje elektroničkog dokumenta u takvome obliku i pomoću takve tehnologije i postupaka koji uz ugrađene napredne elektroničke potpise garantiraju njihovu vjerodostojnost i cjelovitost tijekom razdoblja čuvanja; e) za svaki elektronički dokument mogućnost vjerodostojnog utvrđivanja podrijetla, autorstva, vremena, načina i oblika u kojem je zaprimljen u elektroničku arhivu; f) čuvanje elektroničkog dokumenta u takvome obliku i pomoću takve tehnologije i postupaka kojima se garantira da ne može biti mijenjan i da se ne može neovlašteno brisati; g) da postupci ažuriranja i zamjene medija za čuvanje elektroničkog dokumenta ne narušavaju integritet elektroničkog dokumenta; h) da se elektronički dokument može sigurno, pouzdano i vjerodostojno zadržati u razdoblju koje je utvrđeno zakonom ili drugim propisima kojima se uređuje obveza čuvanja odgovarajućeg dokumenta na papiru. Članak 20. (Informacijski posrednik) (1) Nadležno tijelo, fizička ili pravna osoba može povjeriti informacijskom posredniku obavljanje svih radnji u dokumentacijskom ciklusu pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. (2) Informacijski posrednik nije odgovoran za sadržaj elektroničkog dokumenta za koji, po ovlaštenju nadležnog tijela, fizičke ili pravne osobe koje sudjeluju u uporabi i prometu elektroničkog dokumenta, provodi radnje vezane za promet i čuvanje elektroničkog dokumenta. (3) Informacijski posrednik odgovoran je za očuvanje izvornoga oblika elektroničkog dokumenta u svim radnjama u dokumentacijskom ciklusu. Članak 21. (Zaštita elektroničkog dokumenta) Za sve radnje s elektroničkim dokumentom informacijski posrednik dužan je koristiti odgovarajući IKT koji osigurava zaštitu dokumentacijskog ciklusa elektroničkog dokumenta. IV. ELEKTRONIČKI DOKUMENT KOJI SADRŽI TAJNE PODATKE Članak 22. (Elektronički dokument s tajnim podatcima) (1) Elektronički dokument koji sadrži podatke koji se smatraju tajnom predmetom je posebnog postupanja sukladno zakonu kojim se uređuje postupanje s tajnim podatcima. (2) Nadležno tijelo, fizička ili pravna osoba dužna je pri uporabi i prometu elektroničkog dokumenta iz stavka (1) ovoga članka postupati na način koji osigurava zaštitu takvoga dokumenta. (3) Nadležno tijelo, fizička ili pravna osoba koja izravno razmjenjuje elektronički dokument koji sadrži tajne podatke dužna je osigurati organizacijski postupak i IKT opremu kojom se štiti pristup sadržajima toga dokumenta, kao i njegova fizička zaštita. Članak 23. (Certifikacija opreme za uporabu elektroničkog dokumenta s tajnim podatcima u nadležnim tijelima) (1) IKT oprema koja služi za zaštitu elektroničkog dokumenta koju koristi nadležno tijelo i ima oznaku tajnosti obvezno se certificira. (2) Nadležno tijelo dužno je pri uporabi i prometu elektroničkog dokumenta iz stavka (1) ovoga članka postupati na način koji osigurava fizičku-tehničku zaštitu IKT opreme koja se koristi za uporabu dokumenta koji ima oznaku tajnosti. V. UPRAVNI NADZOR I PREKRŠAJNE ODREDBE Članak 24. (Upravni nadzor) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona provodi inspektorat Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine. Članak 25. (Novčane kazne) (1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj nadležno tijelo i pravna osoba koja: a) odbije uporabu ili promet elektroničkog dokumenta i pored prethodno svojevoljno iskazanog prihvaćanja uporabe i prometa elektroničkog dokumenta (članak 6. stavak (2)), b) onemogući ili spriječi provjeru vjerodostojnosti, izvornosti i nepromjenjivosti elektroničkog dokumenta (članak 13. stavak (4)), c) ne potvrdi primitak elektroničkog dokumenta suglasno prethodnom zahtjevu pošiljatelja o slanju obavijesti o primitku (članak 17. stavak (2)), d) mijenja stvarno vrijeme slanja elektroničkog dokumenta (članak 18.stavak (4)), e) mijenja stvarno vrijeme primitka elektroničkog dokumenta (članak 18. stavak (4)), f) pri čuvanju elektroničkog dokumenta ne postupa sukladno članku 19. (2) Za prekršaj iz stavka (1) ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u nadležnom tijelu, pravnoj osobi i Ponedjeljak, 28. 7. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 58 - Stranica 5 samostalni poduzetnik novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 5.000,00 KM. (3) Za prekršaj iz stavka (1) ovoga člana kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 KM do 3.000,00 KM. Članak 26. (Zaštitna mjera) U slučaju ponavljanja povreda iz članka 25. stavka (1) ovoga Zakona, pravnim osobama i samostalnim poduzetnicima može se izreći zabrana obavljanja djelatnosti u trajanju od tri do šest mjeseci. VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 27. (Stupanje na snagu i primjena) Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Službenom glasniku BiH", a primjenjivat će se uspostavom Ureda za nadzor i akreditaciju ovjeritelja osnovanoga Zakonom o elektroničkom potpisu ("Službeni glasnik BiH", broj 91/06). Broj 01,02-02-1-5/14 10. srpnja 2014. godine Sarajevo Predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Dr. Milorad Živković, v. r. Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dr. Dragan Čović, v. r. На основу члана IV 4. а) Устава Босне и Херцеговине, Парламентарна скупштина Босне и Херцеговине, на 69. сједници Представничког дома, одржаној 3. јула 2014. године, и на 39. сједници Дома народа, одржаној 10. јула 2014. године, донијела је ЗАКОН О ЕЛЕКТРОНСКОМ ДОКУМЕНТУ I - ОПШТЕ ОДРЕДБЕ Члан 1. (Предмет Закона) Овим законом утврђује се правна ваљаност електронског документа који се користи у поступцима који се воде пред органима управе Босне и Херцеговине, другим институцијама Босне и Херцеговине којима је повјерено обављање послова управе и институцијама с јавним овлашћењима (у даљем тексту: надлежни органи), уређује начин поступања са електронским документом и друга питања у вези с тим. Члан 2. (Дјелокруг примјене) Овај закон примјењују надлежни органи и друга правна лица, самостални предузетници и физичка лица (у даљем тексту: правна и физичка лица), када учествују у радњама и поступцима који се воде пред надлежним органима, уз коришћење опреме и програма за израду, пренос, похрану и чување информационих садржаја у електронској форми. Члан 3. (Изузеци од примјене) Овај закон се не примјењује када други закон или међународни споразум чија је Босна и Херцеговина потписница изричито прописује употребу документа на папиру. Члан 4. (Значење појмова) Поједини појмови који се користе у овом закону имају сљедеће значење: a) електронски документ представља логички и функционално повезан цјеловит скуп података који су електронски креирани, послани, примљени или сачувани на електронском, магнетном, оптичком или другом медију, и који садржи својства помоћу којих се идентификује извор, утврђује вјеродостојност садржаја и доказује постојаност садржаја у времену, а укључује све форме писаног текста, податке, слике, цртеже, карте, звук, музику, говор и сл.; б) документационо својство је обавезни скуп података, као што су електронски потпис, вријеме израде, назив ствараоца и други подаци који се уграђују у електронски документ у сврху задржавања вјеродостојности, цјеловитости и исправности у временском периоду утврђених законом и другим прописима; ц) информационо-комуникационе технологије су скуп информационо- комуникационих програма, информатичких и комуникационих уређаја, метода и поступака који се примјењују у поступку израде, слања, примања, провјере и чувања електронског документа (у даљем тексту: ИКТ); д) напредни електронски потпис представља податке у електронској форми који прате друге податке у електронској форми или су с њима логички повезани и омогућавају утврђивање идентитета потписника и који испуњава сљедеће услове: 1) јединствено је повезан са потписником, 2) у могућности је да идентификује потписника, 3) креиран је уз помоћ података за креирање електронског потписа који потписник може, уз висок степен повјерења, користити под сопственом контролом, 4) повезан је са подацима на које се односи на начин да свака накнадна измјена буде откривена, и 5) заснован је на квалификованој потврди и формиран употребом техничких средстава и поступака који су усклађени са безбједнос- ним захтјевима прописаним Законом о електронском потпису ("Службени гласник БиХ", број 91/06); е) напредни електронски временски печат пред- ставља податке у електронској форми који се прилажу уз други електронски податак или се логички с њим повезује како би се обезбиједило поријекло и интегритет повезаних података и који испуњава сљедеће услове: 1) јединствено је повезан са ствараоцем печата, 2) може идентификовати ствараоца печата, 3) креиран је помоћу података за креирање електронског временског печата чији је ства- ралац у могућности да их користи за креи- рање електронског временског печата уз ви- сок степен повјерења под његовом одговор- ношћу, и 4) повезан је са податком за који је везан на начин да свака накнадна измјена буде откривена; ф) стваралац је надлежни орган, физичко или прав- но лице које примјеном електронских средстава израђује, обликује и потписује електронски документ својим електронским потписом;
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 100/13 23.12.2013 SG BiH 62/11, SG BiH 102/09, SG BiH 45/06, SG BiH 28/00 informacija,sloboda ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJAMA U BOSNI I HERCEGOVINI Član 1. U Zakonu o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 28/00, 45/06, 102/09 i 62/11) u članu 14. iza stava (3) dodaje se novi stav (4) koji glasi: "(4) Žalba protiv rješenja iz stava (3) ovog člana podnosi se rukovodiocu nadležnog drugostepenog javnog organa." Dosadašnji stav (4) postaje stav (5). Član 2. U članu 22. stav (1) tačka c) iza riječi: "Bosne i Hercegovine" stavlja se tačka, a ostatak teksta se briše. Član 3. U članu 22a. stav (2) riječi: "od 200 KM do 5.000 KM" zamjenjuju se riječima: "od 1.000 KM do 10.000 KM." Član 4. Iza člana 22a. dodaje se novi Odjeljak VIIa. i novi član 22b. koji glase: "Odjeljak VIIa. Nadzor nad provođenjem Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini. Član 22b. (Inspekcijski nadzor) (1) Inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog zakona vrši Upravni inspektorat Ministarstva pravde BiH. (2) Svako fizičko ili pravno lice kao podnosilac zahtjeva ima pravo podnijeti zahtjev, odnosno obratiti se usmeno ili pisanim aktom upravnoj inspekciji radi zaštite prava na slobodan pristup informacijama kada mu javni organ onemogućava ostvarivanje prava utvrđenih ovim zakonom. (3) Upravni inspektor dužan je sačiniti zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru koji sadrži utvrđeno činjenično stanje kao i nepravilnosti u radu javnog organa. (4) U slučaju da upravni inspektor utvrdi da je povrijeđen zakon, dužan je donijeti rješenje i njime narediti rukovodiocu javnog organa preduzimanje radnje da se određeni nedostaci otklone u određenom roku. (5) Primjerak rješenja upravni inspektor dostavlja i podnosiocu zahtjeva. (6) Ako u određenom roku rukovodilac javnog organa ne postupi po nalogu upravnog inspektora, upravni inspektor dužan je, u skladu sa svojim ovlaštenjima, po službenoj dužnosti pokrenuti prekršajni postupak."
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 41/13 28.05.2013 SG BiH 53/16, SG BiH 93/09, SG BiH 88/07, SG BiH 12/04, SG BiH 29/02 upravni postupak UtorPAR551 Na osnoParlamentarnPredstavničkosjednici Domje O IZMU Zakonbr. 29/02, 12ODREDBE, tčlan 6. mijenj"6. Načelo (1) Organi dužni podacimorgana stručnu (2) U postus propispodatakU članu6) i 7), koje g"5) akza 6) akdruGodinrak, 28. maja/svRLAMENTBOSNE I Hovu člana IV na skupština Boog doma, održama naroda, održaZMJENAMA I DUPRAVNOnu o upravnom2/04, 88/07 i 93tačka I. OSNOVjaju se i glase: pristupa inforuprave i institsu strankamama, propisanimuprave i pružipomoć. upku se moraju sima o zaštiti ka." u 35. stavu (1) iglase: ko je službeno lizastupanje strako je službeno ugom poslovnona XVII vibnja 2013. gTARNA SKUHERCEGOV4.a) Ustava Bosne i Hercegoanoj 14. marta 2anoj 22. maja 2ZAKON DOPUNAMA OM POSTUPKČlan 1. m postupku ("Slu3/09), u PRVOVNA NAČELArmacijama i zaČlan 6. tucije koje imaa omogućiti m obrascima, ti im druga obzaštititi lični i ličnih podatakČlan 2. iza tačke 4) doice sa strankomanke u bliskom lice sa strankoom odnosu; odine UPŠTINA VINE osne i Hercegoovine na 44. sj2013. godine, i n013. godine, usZAKONA O KU užbeni glasnik OM DIJELU - OA, naziv podtačkštite podatakaaju javna ovlapristup potreinternetskoj stbavještenja, savtajni podaci u ska, odnosno taodaju se nove tam ili licem ovlašličnom odnosuom u privrednoBroj/Број41ovine, ednici na 29. svojila BiH", OPĆE ke 6. i aaštenja ebnim tranici vjete i skladu ajnosti ač. 5), štenim u; om ili riječiizuzenadle"(3)koje tražitodredroku,(1)(2)(3)(4)У7) ako služnirajuće.U članu 38. si: "u roku osaeće, odnosno oežnom za rješavU članu 46. izaZaključak iz nasljednicima,nasljednici, odzaključak će BiH"." Iza člana 60. dKada organ prnije u službenoti od stranke diti primjeren r, smatrat će se dIza člana 72. d"5. ObnavljAko se pojedinunište, prema spisa (rekonstrPostupak za rješavanje u toPostupak za obpo službenoj dRješenje o obnkoje on za to oГодинУторак, 28. маISSNISSNISSNbeno lice prem"Član 3tavu (6) iza rijam dana od daod dana dostavanje o izuzeću"Član 4a stava (2) dodastava (2) odnosno prdnosno pravni sse javno objavČlan 5dodaje se novi č"Član 60rimi podnesak oj upotrebi, sludostavljanje prok, a ako to stda podnesak nijČlan 6dodaje se naslovanje (rekonstrČlan 72ni spisi upravnopotrebi će se porukcija). obnovu spisa oj upravnoj stvabnovu spisa pokdužnosti. novi spisa donoovlasti. на XVII аја 2013. годинN 1512-7486 - N 1512-7494 - N 1512-7508 - ma stranci post3. iječi "zaključkoana podnošenjavljanja obavje". 4. aje se novi stav ovog člana ravnim sljednsljednici nisu paviti u "Službe5. član 60a. koji gl0a. na stranom jeužbeno lice će bprijevoda podntranka ne učinije podnesen." 6. v i novi član 72rukcija) spisa 2a. og postupka izgpokrenuti postupprovodi organari. kreće se na zahosi rukov
Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 89/11 08.11.2011 SG BiH 76/11, SG BiH 49/06 zakon ,zaštita ličnih podataka U ~lanku 8. u stavku (1) rije~i: "na temelju prethodnopribavljene suglasnosti Agencije" bri{u se SPRAVAK ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA OZA[TITI OSOBNIH PODATAKA
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 76/11 26.09.2011 SG BiH 89/11, SG BiH 49/06 zaštita,lični podaci ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI LIČNIH PODATAKA Član 1. U Zakonu o zaštiti ličnih podataka ("Službeni glasnik BiH", broj 49/06) u članu 1. u stavu (1) riječ "tajnost" zamjenjuje se riječima: "privatnost i zaštitu podataka". Član 2. U članu 2. stavu (2) riječi: "fizička lica isključivo u privatne svrhe" zamjenjuju se riječima: "fizička lica isključivo u svrhu ličnih aktivnosti ili aktivnosti domaćinstva." Stav (3) briše se. Član 3. U članu 3. alineji: "lični podaci" riječi: "na osnovu koje je utvrđen" zamjenjuju se riječima: "koje je identificirano". U alineji: "posebne kategorije podataka" riječ "državljanstvo" briše se. Alineja: "pristup podacima" briše se. Alineja "korisnik" zamjenjuje se alinejom: "treća strana je bilo koje fizičko ili pravno lice, javni organ, agencija ili bilo koje drugo tijelo, osim nosioca podataka, kontrolora, obrađivača i lica koja su pod direktnom nadležnošću kontrolora ili obrađivača, ovlašteni da obrađuju podatke." Poslije alineje: "saglasnost nosioca podataka" dodaje se nova alineja koja glasi: "Primalac znači fizičko ili pravno lice, javni organ, agenciju ili drugi organ kojem se otkrivaju podaci, bez obzira jesu li treća strana ili ne; organi koji mogu primiti podatke u okviru posebnog zahtjeva ne smatraju se kao primaoci." Član 4. U članu 5. stavu (2) u prvom redu iza riječi "saglasnost" dodaju se riječi: "za obradu posebne kategorije ličnih podataka." Član 5. U članu 6. stavu (1) u tački b) iza riječi: "nosilac podataka" dodaju se riječi: "na vlastiti zahtjev". U tački c) iza riječi "zaštite" dodaje se riječ "vitalni" . U tački e) riječ "korisnik" zamjenjuje se riječima: "treća strana". Isto se odnosi na cijeli tekst Zakona u odgovarajućim padežima. U tački f) na kraju teksta dodaje se sljedeći tekst: "osim gdje prevladavaju interesi za osnovna prava i slobode nosioca podataka nad aktivnostima, posebno pravo na privatnost u odnosu na obradu ličnih podataka." Član 6. Poslije člana 12. dodaje se član 12a. koji glasi: "Član 12a. (Predstavnik) Kontrolor koji nema sjedište na teritoriji Bosne i Hercegovine i koji prilikom obrade ličnih podataka koristi automatsku ili drugu opremu smještenu na teritoriji Bosne i Hercegovine mora odrediti predstavnika za tu obradu, osim ako tu opremu koristi samo u svrhu tranzita podataka preko Bosne i Hercegovine." Član 7. U članu 14. stavu (2) u drugom redu iza riječi: "zbirke ličnih podataka" dodaju se riječi: "koje se vode potpuno ili djelimično automatski". U stavu (3) u prvoj rečenici umjesto tačke stavlja se zarez i dodaju riječi: "u slučaju da potpuno ili djelimično automatska obrada sadrži rizik za prava i slobode nosioca podataka." Poslije stava (3) dodaje se novi stav (4) koji glasi: "(4) Prethodnu kontrolu Agencija će izvršiti posebno u slučajevima ako: a) se radi o obradi posebne kategorije ličnih podataka; b) se radi o obradi ličnih podataka kojom se namjerava procijeniti ličnost nosioca podataka uključujući donošenje odluka na osnovu te obrade." Dosadašnji st. (4), (5), (6) i (7) postaju st. (5), (6), (7) i (8). Član 8. Član 18. mijenja se i glasi: "Član 18. (Prijenos podataka u inozemstvo) (1) Lični podaci koji se obrađuju mogu se iznositi iz Bosne i Hercegovine u drugu državu ili davati na korištenje međunarodnoj organizaciji koja primjenjuje adekvatne mjere zaštite ličnih podataka propisane ovim zakonom. (2) Adekvatnost mjera zaštite iz stava (1) ovog člana procjenjuje se na osnovu konkretnih okolnosti u kojima se provodi postupak prijenosa ličnih podataka, pri čemu se posebno uzima u obzir: a) vrsta ličnih podataka; b) svrha i period obrade; c) država u koju se podaci prenose; d) zakonom propisana pravila koja su na snazi u državi u koju se iznose podaci; e) pravila profesije i sigurnosne mjere koje se moraju poštivati u toj zemlji. (3) Lični podaci koji se obrađuju mogu se iznositi iz Bosne i Hercegovine u drugu državu koja ne osigurava adekvatne mjere zaštite propisane ovim zakonom kad: a) je iznošenje ličnih podataka propisano posebnim zakonom ili međunarodnim ugovorom koji obavezuje Bosnu i Hercegovinu; b) je od lica čiji se podaci iznose dobivena prethodna saglasnost i lice upoznato s mogućim posljedicama iznošenja podataka; c) je iznošenje ličnih podataka potrebno radi izvršavanja ugovora između nosioca podataka i kontrolora ili ispunjavanja predugovornih obaveza preduzetih na zahtjev lica čiji se podaci obrađuju; d) je iznošenje ličnih podataka potrebno radi spašavanja života lica na koja se podaci odnose ili kada je to u njegovom vitalnom interesu; e) se lični podaci iznose iz registra ili evidencija koje su, u skladu sa zakonom ili drugim propisima, dostupne javnosti; f) je prijenos ličnih podataka neophodan radi ostvarivanja javnog interesa; g) je prijenos ličnih podataka potreban radi zaključenja ili ispunjavanja ugovora između kontrolora s trećom stranom, kada je ugovor u interesu lica čiji se podaci obrađuju. (4) Izuzetno, Agencija može odobriti prijenos podataka iz Bosne i Hercegovine u drugu zemlju, koja ne osigurava odgovarajući stepen zaštite u smislu stava (1) ovog člana, kada kontrolor u drugoj zemlji pruži dovoljno garancija u pogledu zaštite privatnosti i osnovnih prava i sloboda pojedinaca ili pružanje sličnih prava proizilazi iz odredbi posebnog ugovora." Član 9. U članu 20. u nazivu člana riječ "arhivske" zamjenjuje se riječju "historijske". U stavu (1) riječ "arhivske" zamjenjuje se riječju "historijske". U stavu (2) riječ "arhive" zamjenjuje se riječju "historije". Član 10. Poslije člana 21. dodaje se član 21a. koji glasi: "Član 21a. (Obrada ličnih podataka putem videonadzora) (1) Snimci pohranjeni putem videonadzora na određenom prostoru na osnovu kojih se može identificirati nosilac podataka predstavljaju zbirku ličnih podataka. (2) Kontrolor koji vrši videonadzor dužan je donijeti odluku koja će sadržavati pravila obrade s ciljem poštivanja prava na zaštitu privatnosti i ličnog života nosioca podataka, ako videonadzor nije propisan zakonom. (3) Kontrolor koji vrši videonadzor dužan je na vidnom mjestu istaći obavještenje o vršenju videonadzora i kontakt putem kojeg se mogu dobiti pojedinosti o videonadzoru. Član 11. U članu 23. na kraju teksta interpunkcijski znak tačka se zamjenjuje interpunkcijskim znakom zarezom i dodaju riječi: "te osigurati informacije u skladu s članom 22. ovog zakona." Član 12. U članu 24. stavu (1) u prvom redu iza riječi: "nosioca podataka" dodaju se riječi: "na njegov zahtjev." U stavu (2) tačka b) mijenja se i glasi: "b) ako podatak ili činjenica da su podaci bili pohranjeni mora biti održana u tajnosti na osnovu zakona ili s obzirom na njihovu vrstu, posebno zbog nadvladavajućeg opravdanog interesa treće strane." Tačke c) i d) brišu se. Dosadašnja tačka e) postaje tačka c). Član 13. U članu 25. stavu (1) riječ "pisanog" briše se. Član 14. Član 26. mijenja se i glasi: "Član 26. (Prigovor u vezi s direktnim marketingom) (1) Nosilac podataka ima pravo da podnese besplatan prigovor na zahtjev kontrolora u pogledu budućeg korištenja ili prijenosa njegovih podataka za svrhu direktnog marketinga ili da bude obaviješten prije nego što njegovi podaci budu prvi put preneseni trećoj strani u svrhu direktnog marketinga. (2) U slučaju da nosilac podataka ne da saglasnost, lični podaci ne mogu se dostaviti trećoj strani." Član 15. Član 27. mijenja se i glasi: "Član 27. (Ispravljanje, brisanje i blokiranje podataka) (1) Kontrolor će, na zahtjev nosioca podataka, ispraviti, izbrisati ili blokirati podatke za koje se utvrdi da su netačni ili da su pogrešno navedeni ili obrađeni na drugi način koji je suprotan zakonu i pravilima koji se odnose na obradu podataka. (2) Kontrolor će po zahtjevu nosioca podataka obavijestiti treću stranu kojoj su podaci preneseni o ispravkama iz stava (1) ovog člana." Član 16. U članu 28. stavu (1) u tački e) ispred riječi "privrednim" dodaje se riječ "važnim". Poslije stava (2) dodajaju se novi st. (3) i (4) koji glase: "(3) Kontrolor podataka navest će razlog zbog kojeg je odbijen zahtjev za dostavljanje informacije nosiocu podataka o obradi njegovih ličnih podataka. (4) Kontrolor podataka dužan je podnijeti Agenciji godišnji izvještaj o odbijenim zahtjevima nosioca podataka." Član 17. U članu 35. poslije stava (1) dodaje se novi stav (2) koji glasi: "(2) Agencija djeluje potpuno nezavisno u izvršenju dužnosti koje su joj povjerene." Član 18. U članu 40. u stavu (1) tačka c) mijenja se i glasi: "c) podnošenje Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine godišnjeg izvještaja o zaštiti ličnih podataka, koji treba biti dostupan javnosti;". U stavu (2) poslije tačke j) dodaje se nova tačka k) koja glasi: "k) izreći kaznu u okviru prekršajnog postupka, u skladu s ovim zakonom." Član 19. U članu 42. stavu (2) riječi: "Vijeću ministara" zamjenjuju se riječima: "Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine." Poslije stava (2) dodaju se novi st. (3) i (4) koji glase: "(3) Direktor ima jednog zamjenika. (4) Zamjenik direktora zamjenjuje direktora u vrijeme njegovog odsustva i izvršava dužnosti koje mu prenese direktor." Član 20. Član 43. mijenja se i glasi: "Član 43. (Imenovanje direktora i zamjenika direktora) Direktora i zamjenika direktora imenuje Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na mandat od pet godina, uz mogućnost ponovnog imenovanja. Član 21. Član 44. mijenja se i glasi: "Član 44. (Posebni uslovi za imenovanje direktora i zamjenika direktora) Osim općih uslova, kandidat za direktora i zamjenika direktora mora imati: a) Obrazovanje diplomiranog pravnika najmanje VII. stepena stručne spreme, odnosno bolonjskog sistema studiranja, sa ostvarenih 240 bodova; b) Pet godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u upravi; c) Dokazano iskustvo u oblasti poštivanja ljudskih prava; d) Priznat visok moralni status." Član 22. Član 45. mijenja se i glasi: "Član 45. (Uslovi za suspenziju i razrješenje direktora i zamjenika direktora) (1) Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine može suspendirati direktora i zamjenika direktora ako se otkrije nezakonit rad Agencije. (2) Suspenzija će trajati sve dok se nezakonit rad Agencije ne utvrdi konačnom odlukom. (3) Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine može direktora i zamjenika direktora razriješiti prije isteka njegovog manadata: a) na njegov zahtjev, b) ako trajno nije u mogućnosti obavljati svoje dužnosti, c) ako se utvrdi nezakonit rad Agencije, d) ako mu je konačnom odlukom utvrđena disciplinska odgovornost, e) ako mu je izrečena pravosnažna kazna zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci." Član 23. Iza poglavlja IV. dodaje se Poglavlje IVa. koje glasi: "POGLAVLJE IVa. LIČNI PODACI BIVŠIH INSTITUCIJA Član 47a. (Lični podaci bivših institucija) (1) U smislu ovog zakona, bivše institucije su: organi uprave, organi izvršne i sudske vlasti, kao i društvene organizacije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. (2) Lični podaci koje su pohranile bivše institucije mogu koristiti javni organi BiH, koji po prirodi poslova izvršavaju iste nadležnosti, u skladu s ovim zakonom. Član 47b. (Uslovi za obradu podataka bivših institucija) (1) Javnim organima u Bosni i Hercegovini dopuštena je obrada podataka bivših institucija u sljedećim slučajevima: a) obrada podataka potrebna je za zakonito izvršavanje dužnosti u svom djelokrugu; b) obnavljanje prikupljanja tih podataka predstavlja neprimjeren napor; c) nosilac podataka nije podnio prigovor za obradu u skladu s članom 47c. ovog zakona; d) nadležnost i odgovornost javnog organa koje obrađuje podatke jasno je određena. (2) Lični podaci koji se obrađuju u skladu sa stavom (1) ovog člana obrađuju se isključivo u svrhu izvršavanja nadležnosti javnog organa. Član 47c. (Pravo na prigovor zbog obrade podataka bivših institucija) (1) Nosilac podataka može podnijeti prigovor na obradu podataka bivših institucija ako su ti podaci prikupljeni bez njegove saglasnosti ili ako je to u suprotnosti s važećim zakonskim pravilima. (2) Nosilac podataka treba biti na primjeren način obaviješten o: a) izvoru tih podataka; b) svrsi njihovog izvornog korištenja; c) vrsti i obimu namjeravane obrade; d) sadašnjem javnom organu koji je odgovoran za obradu podataka; i e) mogućnosti podnošenja prigovora za obradu. (3) Javni organ prije početka obrade podataka može nosioce podataka općenito obavijestiti ako pojedinačno saopćenje predstavlja neprimjeren napor ili ako legitiman interes nosioca podataka ne predvlada, kada je potrebno lično upoznavanje nosioca podataka s obradom podataka. Član 47d. (Brisanje ličnih podataka bivših institucija) (1) Ako obrada podataka bivših institucija nije dopuštena u skladu s članom 47b. ovog zakona, onda javni organ treba taj podatak u čijem je posjedu predati nadležnom arhivu. (2) Nosilac podataka može zahtijevati brisanje podataka bivših institucija ako su oni nezakonito prikupljeni. (3) Javni organ koji zaprimi takav zahtjev dužan je donijeti odluku o brisanju podataka ako to nije suprotno javnom interesu ili legitimnim interesima treće strane." Član 24. U članu 48. stavu (2) riječi: "kontrolor kao odgovorno lice" zamjenjuju se riječima: "odgovorno lice u kontroloru". U stavu (3) riječi: "kontrolor kao zaposlenik" zamjenjuju se riječima: "zaposlenik u kontroloru". Član 25. U članu 49. stavu (1) poslije tačke r) dodaju se nove tačke s) i t) koje glase: "s) ne odredi predstavnika za obradu podataka u Bosni i Hercegovini (član 12a.); t) vrši videonadzor a nije donio odluku koja će sadržavati pravila obrade i/ili nije istakao obavještenje o vršenju videonadzora na vidnom mjestu (član 21a.)." U stavu (2) riječi: "kontrolor kao odgovorno lice" zamjenjuju se riječima: "odgovorno lice u kontroloru". U stavu (3) riječi: "kontrolor kao lice u radnom odnosu" zamjenjuju se riječima: "zaposlenik u kontroloru". Član 26. U članu 50. stavu (1) tačka p) briše se, a dosadašnje tač. q), r), s), t), u) i v) postaju tač. p), q), r), s), t) i u). U dosadašnjoj tački q) koja postaje tačka p) riječ "pismenog" briše se. Dosadašnja tačka s) koja postaje tačka r) mijenja se i glasi: "r) ne osigura nosiocu podataka da podnese besplatan prigovor u pogledu budućeg korištenja ili prijenosa njegovih podataka u svrhu direktnog marketinga ili ne obavijesti nosioca podataka prije prvog prijenosa njegovih podataka trećoj strani u svrhu direktnog marketinga (član 26. stav (1));". Dosadašnja tačka t) koja postaje tačka s) mijenja se i glasi: "s) dostavi lične podatke trećoj strani bez saglasnosti nosioca podataka (član 26. stav (2));". Poslije dosadašnje tačke v) koja postaje tačka u) dodaju se nove tač. v) i z) koje glase: "v) ne navede razloge zbog kojih je odbijen zahtjev kojim je tražena informacija (član 28. stav (3)); z) ne podnese Agenciji godišnji izvještaj o odbijenim zahtjevima nosilaca podataka (član 28. stav (4));". U stavu (2) riječi: "kontrolor kao odgovorno lice" zamjenjuju se riječima: "odgovorno lice u kontroloru." U stavu (3) riječi: "kontrolor kao osoba u radnom odnosu" zamjenjuju se riječima: "zaposlenik u kontroloru".
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o udruženjima i fondacijama BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 76/11 26.09.2011 SG BiH 94/16, SG BiH 63/08, SG BiH 42/03, SG BiH 32/01 zakon,udruženja,fondacije Ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatke u roku iz stavka 4. ovoga ~lanka, smatrat }e se da je zahtjev od po~etka bio uredan. Ako podnositelj ne otkloni nedostatke u roku iz stavka 4. ovoga ~lanka, pa se uslijed toga ne mo`e postupati po zahtjevu, smatrat }e se da on nije ni podnesen, o ~emu }e Ministarstvo donijeti zaklju~ak, protiv kojega se mo`e ulo`iti posebna `alba u roku od 15 dana od dana dostave zaklju~ka." Dosada{nji stavak 2. postaje stavak 6. ^lanak 2. Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Slu`benom glasniku BiH", a objavljuje se u slu`benim glasilima entiteta i Br~ko Distrikta BiH. Broj 01,02-02-5-52/10 14. rujna 2011. godine Sarajevo Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamentarne skup{tine BiH Dr. Denis Be}irovi}, v. r. Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skup{tine BiH Ognjen Tadi}, v. r. Na osnovu ~lana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine na 9. sjednici Predstavni~kog doma, odr`anoj 8. septembra 2011. godine, i na 5. sjednici Doma naroda, odr`anoj 14. septembra 2011. godine, usvojila je ZAKON O DOPUNI ZAKONA O UPOTREBI I ZA[TITI NAZIVA BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. UZakonu o upotrebi i za{titinaziva Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", br. 30/03, 42/04 i 50/08), u ~lanu 6. iza stava 1. dodaju se novi st. 2, 3, 4. i 5. koji glase: "Postupak za izdavawe odobrewa za upotrebu naziva Bosne i Hercegovine vodi se po odredbama ovog zakona i Zakona o upravnom postupku ("Slu`beni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09). Ako Ministarstvo u toku postupka utvrdi da zahtjev za izdavawe odobrewa za upotrebu naziva Bosne i Hercegovine sadr`i formalni nedostatak koji spre~ava postupawe powemu ili je zahtjev nerazumqiv ili nepotpun, te da podnosilac zahtjeva nije ispunio uslove predvi|ene ovim zakonom, na to }e pismenim podneskom upozoriti podnosioca zahtjeva, radi otklawawa nepravilnosti i nedostataka. Podnosiocu zahtjeva bi}e omogu}eno da ispravi ili dopuni zahtjev u roku od 30 dana od dana prijema podneska. Ako podnosilac zahtjeva otkloni nedostatke u roku iz stava 4. ovog ~lana, smatra}e se da je zahtjev od po~etka bio uredan. Ako podnosilac ne otkloni nedostatke u roku iz stava 4. ovog ~lana, pa se usqed toga ne mo`e postupati po zahtjevu, smatra}e se da on nije ni podnesen, o ~emu }e Ministarstvo donijeti zakqu~ak, protiv kojeg se mo`e izjaviti posebna `alba, u roku od 15 dana od dana dostavqawa zakqu~ka." Dosada{wi stav 2. postaje stav 6. ^lan 2. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavqivawa u "Slu`benom glasniku BiH, a bi}e objavqen u slu`benim glasilima entiteta i Br~ko Distrikta BiH. Broj 01,02-02-5-52/10 14. septembra 2011. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tineBiH DrDenis Be}irovi}, s. r. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamentarne skup{tineBiH OgwenTadi}, s. r. 311 Na osnovu ~lana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine na 7. sjednici Predstavni~kog doma, odr`anoj 27. jula 2011. godine, i na 5. sjednici Doma naroda, odr`anoj 14. septembra 2011. godine, usvojila je ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UDRU@ENJIMA I FONDACIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. U Zakonu o udru`enjima i fondacijama Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 32/01, 42/03 i 63/08) u ~lanu 2. u stavu 1. rije~ "osnovna" bri{e se. U stavu 2. na kraju teksta iza zagrade dodaje se zarez i rije~i: "ako posebnim zakonom nije druga~ije propisano". U stavu 5. rije~ "javnom" zamjenjuje se rije~ju "op}em". ^lan 2. U ~lanu 3. u stavu 1. u prvom redu teksta veznik "ili" zamjenjuje se rije~ima: "Bosne i Hercegovine i stranci koji", a rije~i: "u bilo koju svrhu" bri{u se. ^lan 3. U ~lanu 7. u stavu 3. iza rije~i "jezika" dodaju se rije~i: "i dva pisma". Iza stava 3. dodaju se novi st. 4. i 5. koji glase: "4. Uz svoj puni naziv, udru`enje i fondacija mo`e, ako je predvi|eno statutom, koristiti i skra}eni naziv koji mora biti na tri jezika i dva pisma koji su u upotrebi u Bosni i Hercegovini, a koji mora sadr`avati karakteristi~ni dio punog naziva udru`enja ili fondacije. 5. Ako je predvi|eno statutom, naziv udru`enja ili fondacije mo`e se upisati u registar i na jednom ili vi{e stranih jezika, s tim da se prvi upi{e naziv na slu`benim jezicima koji su u upotrebi u Bosni i Hercegovini. Strana udru`enja ili fondacije mogu upotrebljavati samo svoje registrirane nazive." Dosada{nji st. 4. i 5. postaju st. 6. i 7. Dosada{nji stav 6. bri{e se. ^lan 4. U ~lanu 8. u stavu 2. iza rije~i "registraciju" dodaje se zarez i rije~i: "upis izmjena i dopuna registracije". Iza stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "3. Udru`enja i fondacije status pravnog lica sti~u danom registracije." ^lan 5. U ~lanu 9. stav 1. mijenja se i glasi: "1. Udru`enje mogu osnovati najmanje tri fizi~ka lica koja su dr`avljani Bosne i Hercegovine i stranci koji u Bosni i Hercegovini imaju boravi{te, ili pravna lica koja su u Bosni i Hercegovini registrirana, u bilo kojoj kombinaciji, s tim da osniva~i ne mogu biti dr`ava BiH, entiteti, kantoni, gradovi, op}ine, mjesne zajednice, dr`avni organi, dr`avna preduze}a i fondovi." U stavu 3. iza rije~i: "preduzeli te radnje" u drugom redu stavlja se ta~ka, a ostatak teksta bri{e se. U stavu 4. iza rije~i "ako" dodaju se rije~i: "posebnim zakonom, osniva~kim aktom i". ^lan 6. U ~lanu 11. ta~ka c) mijenja se i glasi: "c) ciljeve i djelatnosti udru`enja," . ^lan 7. U ~lanu 12. u ta~ki j) rije~i: "pripajanje, razdvajanje, transformiranje ili raspu{tanje" zamjenjuju se rije~ima: "spajanje, podjela". Ponedjeljak, 26. 9. 2011. S LU@BENI GLASNIK BiH Broj 76 - Strana 11 Broj 76 - Strana 12 S LU@BENI GLASNIK BiH Ponedjeljak, 26. 9. 2011. ^lan 8. U ~lanu 13. u stavu 3. rije~i: "posebnim propisom" zamjenjuju se rije~ima: "pravilnikom iz ~lana 56. ovog zakona". Stav 4. bri{e se. Dosada{nji stav 5. postaje stav 4. ^lan 9. ^lan 14. mijenja se i glasi: "^lan 14. 1. Registrirano udru`enje mo`e se spojiti ili podijeliti u drugo udru`enje. 2. Spajanje je osnivanje novog udru`enja na koje prelazi cjelokupna imovina tri ili vi{e udru`enja koja se spajaju. Spajanjem, udru`enja prestaju da postoje, a na postupak upisa novonastalog udru`enja primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na osnivanje udru`enja. 3. Udru`enje se mo`e podijeliti na dva ili vi{e udru`enja. Podijeljeno udru`enje prestaje da postoji, a na postupak upisa novonastalih udru`enja primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na osnivanje udru`enja. 4. Udru`enje mo`e osnovati svoje kancelarije, predstavni{tva i podru`nice u skladu s odredbama statuta." ^lan 10. U ~lanu 15. iza stava 1. dodaju se novi st. 2. i 3., koji glase: "2. Udru`enje je du`no voditi spisak svojih ~lanova. 3. Svaki ~lan udru`enja mo`e pokrenuti postupak pred nadle`nim sudom za utvr|ivanje ni{tavnosti op}eg akta udru`enja koji je donesen suprotno odredbama statuta ili drugog op}eg akta udru`enja, a najkasnije u roku od {est mjeseci od dana dono{enja tog akta." ^lan 11. U ~lanu 19. u ta~ki d) rije~ "raspola`e" zamjenjuje se rije~ju "upravlja". ^lan 12. U ~lanu 21. u stavu 3. rije~i: "posebnim propisom" zamjenjuju se rije~ima: "pravilnikom iz ~lana 56. ovog zakona". Stav 4. bri{e se. Dosada{nji stav 5. postaje stav 4. Dosada{nji stav 6. koji postaje stav 5. mijenja se i glasi: "5. Registrirana fondacija mo`e se spojiti ili podijeliti u drugu fondaciju. Spajanje je osnivanje nove fondacije na koju prelazi cjelokupna imovina fondacija koje se spajaju. Spajanjem, fondacija prestaje postojati, a na postupak spajanja fondacije primjenjuju se odredbe ovog zakona o osnivanju fondacija. Fondacija se mo`e podijeliti na dvije ili vi{e fondacija. Podijeljena fondacija prestaje postojati, a na postupak upisa novonastalih fondacija primjenjuju se odredbe ovog zakona o osnivanju fondacija. Fondacija mo`e osnovati svoje kancelarije, predstavni{tva i podru`nice u skladu s odredbama statuta." ^lan 13. U ~lanu 22. u stavu 1. rije~i: "koja ispunjava uslove za registraciju" bri{u se. U stavu 2. iza rije~i "aktom" dodaju se rije~i: "koji mora da sadr`i podatke potrebne za osnivanje i upis fondacije u registar". ^lan 14. U ~lanu 23. u ta~ki c) iza rije~i "ciljeve" dodaju se rije~i: "i djelatnosti". U ta~ki d) iza rije~i "ula`e" dodaju se rije~i: "a koji ne mo`e biti manji od dvije hiljade konvertibilnih maraka". ^lan 15. U ~lanu 26. u stavu 1. iza rije~i "ciljeva" dodaju se rije~i: "i djelatnosti". Stav 3. mijenja se i glasi: "3. ^lan upravnog odbora fondacije mo`e biti dr`avljanin Bosne i Hercegovine, kao i stranac u skladu sa Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu". Iza stava 3. dodaje se novi stav 4. koji glasi: "4. ^lan upravnog odbora ne mo`e biti: osniva~ fondacije, maloljetno lice, lice zaposleno u fondaciji, te ~lan drugih organa fondacije." U dosada{njem stavu 4. koji postaje stav 5. u ta~ki f) rije~i: "pripajanju, razdvajanju, transformaciji" zamjenjuju se rije~ima: "spajanju, podjeli". ^lan 16. U ~lanu 28. u stavu 1. druga re~enica bri{e se. U stavu 2. rije~ "registre" zamjenjuje se rije~ju "registar". Iza stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "3. Registar udru`enja i fondacija vodi se i u elektronskoj formi, za udru`enja i fondacije upisane u registar kod ministarstva." Dosada{nji st. 3. i 4. postaju st. 4. i 5. ^lan 17. U ~lanu 30. stav 1. bri{e se. U dosada{njem stavu 2. koji postaje stav 1. u ta~ki a) rije~ "mjesec" zamjenjuje se rije~ju "trideset", a rije~ "imena" zamjenjuje se rije~ima: "naziva, skra}enog naziva". Dosada{nji st. 3., 4., 5. i 6. postaju st. 2., 3., 4. i 5. ^lan 18. ^lan 32. mijenja se i glasi: "^lan 32. 1. Ministarstvo izdaje potvrdu o prijemu zahtjeva za upis u registar ili zahtjeva za izmjenu i dopunu ili brisanje podataka u registru. Ministarstvo je du`no donijeti rje{enje u roku od 30 dana od dana podno{enja zahtjeva. 2. U slu~aju kada je do{lo do promjena ~injenica koje se upisuju u registar, registrirano udru`enje ili fondacija ne mo`e preduzimati bilo kakve radnje u pravnom prometu prije dono{enja rje{enja, odnosno upisa u registar ~injenica koje se odnose na promjenu upisa." ^lan 19. U ~lanu 33. u stavu 1. u ta~ki c) iza rije~i "naziv" dodaju se rije~i: "i naziv na stranom jeziku". Uta~ki e) iza rije~i "ciljeve" dodaju se rije~i: "i djelatnosti". Iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi: "2. Uz primjerak rje{enja o upisu u registar udru`enja ili fondacija Ministarstvo dostavlja primjerak ovjerenog statuta udru`enja ili fondacije." ^lan 20. U ~lanu 34. stav 1. mijenja se i glasi: "1. Ako u toku postupka registracije Ministarstvo utvrdi, na osnovu zahtjeva i prilo`enih akata da udru`enje ili fondacija ne ispunjavaju uslove utvr|ene ovim zakonom ili da zahtjev za registraciju nije potpun, na to }e upozoriti podnosioca zahtjeva navode}i razloge zbog kojih registracija nije izvr{ena. Podnosiocu zahtjeva bit }e omogu}eno da ispravi ili dopuni zahtjev u roku od 30 dana od dana prijema obavje{tenja. Ako podnosilac zahtjeva ne ukloni ove nedostatke u predvi|enom roku, Ministarstvo }e rje{enjem odbaciti zahtjev za upis u registar." ^lan 21. ^lan 35. mijenja se i glasi: "^lan 35. Rje{enja iz ~l. 33., 34., 43. stav 2., ~l. 45. i 51. ovog zakona su kona~na i protiv njih nije dopu{tena `alba, ali se mo`e pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine." ^lan 22. ^lanovi 36., 37., 38., 39., 40., 41. i 42. bri{u se. ^lan 23. ^lan 44. mijenja se i glasi: "^lan 44. Rje{enja o upisu u registar udru`enja ili fondacija, rje{enja o upisu promjena ~injenica u registru, kao i rje{enja kojim udru`enja ili fondacije prestaju s radom, objavljuju se u "Slu`benom glasniku BiH", o tro{ku podnosioca zahtjeva." ^lan 24. ^lan 47. mijenja se i glasi: "^lan 47. 1. Udru`enja i fondacije du`ni su voditi poslovne knjige i podnositi finansijske izvje{taje u skladu s propisima kojima se ure|uje ra~unovodstvo neprofitnih organizacija. Godi{nji finansijski izvje{taji udru`enja i fondacija podnose se skup{tini, odnosno upravnom odboru na na~in utvr|en statutom. 2. Registrirano udru`enje ili fondacija za svoje obaveze odgovara svojom cjelokupnom imovinom. 3. Nad imovinom udru`enja ili fondacije mo`e se provesti ste~aj. Ste~ajni postupak provodi nadle`ni sud na ~ijem se podru~ju nalazi sjedi{te udru`enja ili fondacije u skladu s posebnim zakonima. 4. Nadzor nad zakonito{}u i namjenskim kori{tenjem i raspolaganjem sredstvima udru`enja ili fondacije vr{i nadle`ni organ udru`enja ili fondacije, utvr|en statutom i ovim zakonom, kao i nadle`ni organi." ^lan 25. U ~lanu 51b. u stavu 2. rije~ "pokre}e" zamjenjuje se rije~ju "pokre}u", a rije~i: "Ministarstvo, kao i drugi" bri{u se. ^lan 26. U ~lanu 52. stav 1. mijenja se i glasi: "1. Nakon raspu{tanja i prestanka s radom i izmirenja obaveza udru`enja ili fondacija, preostalu imovinu i sredstva podijelit }e na na~in utvr|en statutom, drugom registriranom udru`enju ili fondaciji koja ima iste ili sli~ne ciljeve i djelatnosti". Stavovi 3. i 4. bri{u se. ^lan 27. Komisija za `albe koju je imenovaloVije}e ministara Bosne i Hercegovine du`na je okon~ati sve zapo~ete postupke po `albama podnesenim na prvostepena rje{enja Ministarstva, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. ^lan 28. Ovla{}uje se Ustavnopravna komisija Predstavni~kog doma iUstavnopravna komisija Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine da zajedni~ki utvrde pre~i{}eni tekst Zakona o udru`enjima i fondacijama Bosne i Hercegovine. ^lan 29. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH". Broj 01,02-02-1-7/11 14. septembra 2011. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tine BiH Dr. Denis Be}irovi}, s. r. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamentarne skup{tine BiH Ognjen Tadi}, s. r. Temeljem ~lanka IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine, na 7. sjednici Zastupni~koga doma odr`anoj 27. srpnja 2011. godine i na 5. sjednici Doma naroda odr`anoj 14. rujna 2011. godine, usvojila je ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UDRUGAMA I ZAKLADAMA BOSNE I HERCEGOVINE ^lanak 1. U Zakonu o udrugama i zakladama Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH" br. 32/01, 42/03 i 63/08), u ~lanku 2. u stavku 1. rije~ "osnovna" bri{e se. Ustavku 2. na kraju teksta iza zagrade dodaje se zarez i rije~i: "ako posebnim zakonom nije druk~ije propisano". U stavku 5. rije~ "javnom" zamjenjuje se rije~ju "op}em". ^lanak 2. U ~lanku 3. u stavku 1. u prvom retku teksta rije~ "ili" zamjenjuje se rije~ima: "Bosne i Hercegovine i stranci koji", a rije~i: "u bilo koju svrhu" bri{u se. ^lanak 3. U ~lanku 7. u stavku 3. iza rije~i "jezika" dodaju se rije~i: "i dva pisma". Iza stavka 3. dodaju se novi stavci 4. i 5. koji glase: "4. Uz svoj puni naziv, udruga i zaklada mo`e, ukoliko je to predvi|eno statutom, rabiti i skra}eni naziv koji mora biti na tri jezika i dva pisma koji su u uporabi u Bosni i Hercegovini, a koji mora sadr`avati karakteristi~ni dio punoga naziva udruge ili zaklade. 5. Ukoliko je predvi|eno statutom, naziv udruge ili zaklade mo`e se upisati u registar i na jednom ili vi{e stranih jezika, s tim da se prvi upi{e naziv na slu`benim jezicima koji su u uporabi u Bosni i Hercegovini. Strane udruge ili zaklade mogu rabiti samo svoje registrirane nazive." Dosada{nji stavci 4. i 5. postaju stavci 6. i 7. Dosada{nji stavak 6. bri{e se. ^lanak 4. U~lanku 8. u stavku 2. iza rije~i "registraciju" dodaje se zarez i rije~i: "upis izmjena i dopuna registracije". Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi: "3. Udruge i zaklade danom registracije stje~u status pravne osobe." ^lanak 5. U ~lanku 9. stavak 1. mijenja se i glasi: "1. Udrugu mogu osnovati najmanje tri fizi~ke osobe koje su dr`avljani Bosne i Hercegovine i stranci koji u Bosni i Hercegovini imaju boravi{te, ili pravne osobe koje su u Bosni i Hercegovini registrirane, u bilo kojoj kombinaciji, s tim {to osnivatelji ne mogu biti dr`ava BiH, entiteti, `upanije, gradovi, op}ine, mjesne zajednice, dr`avna tijela, dr`avna poduze}a i zaklade." U stavku 3. iza rije~i: "poduzeli te radnje", u drugome retku stavlja se to~ka, a ostatak teksta se bri{e. U stavku 4. iza rije~i "ako" dodaju se rije~i: "posebnim zakonom, osniva~kim aktom i". ^lanak 6. U ~lanku 11. to~ka c) mijenja se i glasi: "c) ciljeve i djelatnosti udruge," . ^lanak 7. U ~lanku 12. u to~ki j) rije~i: "pripajanje, razdvajanje, transformiranje ili raspu{tanje" zamjenjuju se rije~ima: "spajanje, podjela". ^lanak 8. U ~lanku 13. u stavku 3. rije~i: "posebnim propisom" zamjenjuju se rije~ima: "pravilnikom iz ~lanka 56. ovoga zakona". Stavak 4. bri{e se. Dosada{nji stavak 5. postaje stavak 4. ^lanak 9. ^lanak 14. se mijenja i glasi: Ponedjeljak, 26. 9. 2011. S LU@BENI GLASNIK BiH Broj 76 - Strana 13
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 62/11 08.02.2011 SG BiH 100/13, SG BiH 102/09, SG BiH 45/06, SG BiH 28/00 informacije,sloboda ZAKONO IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SLOBODIPRISTUPA INFORMACIJAMA U BOSNI IHERCEGOVINI^lan 1.U Zakonu o slobodi pristupa informacijama u Bosni iHercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 28/00, 45/06 i 102/09)u ~lanu 1. u ta~ki b) iza rije~i "svako" dodaju se rije~i: "fizi~ko ilipravno".^lan 2.^lan 3. mijenja se i glasi:"^lan 3.(Definicije)1. Pojmovi kori{teni u ovom zakonu imaju sljede}e zna~enje:a)"informacija" je svaki materijal kojim se prenose~injenice, mi{ljenja, podaci ili bilo koji drugi sadr`aj,uklju~uju}i svaku kopiju ili njen dio, bez obzira na oblikili karakteristike, kao i na to kada je sa~injena i kako jeklasificirana;b)"javni organ" je svaki organ u Bosni i Hercegovini, i to:1)izvr{ni organ2)zakonodavni organ3)sudski organ4)organ koji obavlja javnu funkciju, a imenovan je iliustanovljen u skladu sa zakonom5)bilo koji drugi upravni organ6)pravni subjekt koji je u vlasni{tvu ili koji kontrolirajavni organ;c)"kontrola" zna~i ili raspolaganje informacijama ilikontrola slobode pristupa informacijama;d)"li~na informacija" je svaka informacija koja se odnosi nafizi~ki subjekt koji se mo`e neposredno ili posrednoidentificiratis~injenicama,naro~itouklju~uju}i:identifikacioni broj, fizi~ki, mentalni, privredni, etni~ki,vjerski, kulturni ili socijalni identitet te osobe;e)"nadle`ni javni organ" je javni organ koji ima kontrolunad tra`enom informacijom, a to je javni organ koji jesa~inio informaciju ili za koji je sa~injena informacija.Ako javni organ koji je sa~inio informaciju ili za koji jesa~injena informacija ne mo`e biti utvr|en, onda jenadle`an onaj javni organ ~ija je funkcija najbli`a tra`enojinformaciji."^lan 3.^lan 12. mijenja se i glasi:"^lan 12.1. Ako javni organ nije u mogu}nosti da udovolji zahtjevuzbog nedostatka formalnih uslova koji su predvi|eni ~lanom11. st. 2. i 3. ovog zakona, on }e, {to je prije mogu}e, alinajkasnije osam dana od dana prijema zahtjeva, pisanimputem obavijestiti podnosioca zahtjeva kada je takvoobavje{tenje mogu}e, da zahtjev ne mo`e biti obra|en iznavedenog razloga. Navedeni zaklju~ak sadr`i pouku opravu na `albu, naziv i adresu organa kojem se `albapodnosi, rok i tro{kove za podno{enje `albe, te uputstvo opravu obra}anja ombudsmenu s naznakom neophodnihpodataka za kontaktiranje ombudsmena.2. Za zahtjeve koji nisu u skladu s ~lanom 11. stav 2. ta~kom b)ovog zakona, obavje{tenje iz stava 1. ovog ~lana tako|er }esadr`avati sva specifi~na pitanja koja mogu razjasnitizahtjev, kao i kopiju Vodi~a, u smislu ~lana 20. ta~ka a)ovog zakona.3. Zaklju~kom iz st. 1. i 2. ovog ~lana obavje{tava sepodnosilac zahtjeva da se njegov preina~eni zahtjev smatranovim zahtjevom."^lan 4.U ~lanu 14. u stavu 2. rije~i: "bilo djelimi~no ili cijeloj"zamjenjuju se rije~ima: "u cijelosti ili djelimi~no". U ta~ki c) iza rije~i: "~lana 16." dodaju se rije~i: "ovogzakona".Stav 3. mijenja se i glasi:"3. Ako se odbije pristup informaciji, u cijelosti ili djelimi~no,nadle`no javno tijelo rje{enjem o tome informira podnosiocazahtjeva. Navedeno rje{enje sadr`i:a)zakonski osnov za status izuze}a informaciji u smisluovog zakona, uklju~uju}i sva materijalna pitanja koja suva`na za dono{enje rje{enja, te uzimanje u obzir faktorajavnog interesa;b)pouku o pravu na `albu, adresu organa kojem se `albapodnosi, rok i tro{kove za podno{enje `albe te uputstvo opravu obra}anja ombudsmenu, s naznakom neophodnihpodataka za kontaktiranje ombudsmena."U stavu 4. prva re~enica mijenja se i glasi:"Rje{enja predvi|ena st. 2. i 3. ovog ~lana bit }e upu}enapodnosiocu zahtjeva u {to kra}em roku, a najkasnije u roku 15dana od dana prijema zahtjeva."^lan 5. U ~lanu 16. rije~i: "prvih 10" zamjenjuju se rije~ima:"prvih 20".^lan 6.U ~lanu 20. naslov ~lana mijenja se i glasi: "Obavezeobjavljivanja i dostavljanja".U stavu 1. iza rije~i "organ" dodaju se rije~i: "objavljuje i".U ta~ki a) rije~i: "u stavu 1. b)" mijenjaju se i glase: "u stavu1. ta~ka b) ovog ~lana".U ta~ki b) rije~i "u stavu 1. a)" mijenjaju se i glase: "u stavu 1.ta~ka a) ovog ~lana".U ta~ki d) rije~i "izvje{taj, najmanje godi{nji" zamjenjuju serije~ima: "godi{nji izvje{taj".^lan 7.U naslovu Odjeljka VI. i u naslovu ~lana 21. rije~ "Ombuds-men" zamjenjuje se rije~ima: "Ombudsmen za ljudska pravaBosne i Hercegovine".^lan 8.U ~lanu 21. rije~i: "Ombudsmen za Bosnu i Hercegovinu"zamjenjuju se rije~ima: "Ombudsmen za ljudska prava Bosne iHercegovine".^lan 9.U ~lanu 22. stavu 1. rije~i: "ombudsmen za Bosnu iHercegovinu" zamjenjuju se rije~ima: "ombudsmen za ljudskaprava Bosne i Hercegovine".^lan 10.^lan 23. bri{e se.^lan 11.U ~lanu 24. rije~ "pristupu" zamjenjuje se rije~ima: "slobodipristupa".^lan 12.U ~lanu 26. naslov ~lana i stav 1. mijenjaju se i glase:"^lan 26.(Odnos prema drugim zakonima)1. S ciljem provo|enja ovog zakona, op}i zajedni~ki principizakona kojima se regulira oblast uprave, kao {to su zakoni oupraviizakonioupravnimpostupcimaBosneiHercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i RepublikeSrpske primjenjuju se sve dok ista pitanja nisu reguliranaovim zakonom."U stavu 2. na kraju teksta dodaje se nova re~enica koja glasi:"Ovim zakonom ne umanjuju se prava osoba koja se odnosena podno{enje `albe u upravnom postupku i prava na razmatranjepredmeta pred sudom."
Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 74/10 07.09.2010 SG BiH 83/08, SG BiH 88/07, SG BiH 19/02 zakon,spor,upravni spor ZAKONO IZMJENAMA ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMABOSNE I HERCEGOVINE^lan 1.U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik BiH", br. 19/02, 88/07 i 83/08), u ~lanu 20. st.4. i 5. se bri{u.^lan 2.U ~lanu 28. stav 3. rije~i: "~lana 35. stav 4." zamjenjuju serije~ima: "~lana 34. stav 4.".^lan 3.U ~lanu 40. rije~ "postupku" zamjenjuje se rije~ju "sporu".^lan 4.U ~lanu 73. stav 4. rije~i: "stav 1." se bri{u.^lan 5.Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH".PSBiH, broj 566/101. septembra 2010. godineSarajevoPredsjedavaju}iPredstavni~kog domaParlamentarne skup{tine BiHNiko Lozan~i}, s. r.Predsjedavaju}aDoma narodaParlamentarne skup{tine BiHDu{anka Majki}, s.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 102/09 29.12.2009 SG BiH 100/13, SG BiH 62/11, SG BiH 45/06, SG BiH 28/00 informacije,sloboda ZAKONO IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SLOBODIPRISTUPA INFORMACIJAMAU BOSNI I HERCEGOVINI^lan 1.U Zakonu o slobodi pristupa informacijama u Bosni iHercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", br. 28/00 i 45/06) iza ~lana 22. dodaje se novi Odjeljak VII. "Kaznene odredbe" i novi ~lan22a. koji glasi:"ODJELJAK VII.KAZNENE ODREDBE^lan 22a.Nov~ane kazne za prekr{aje1.Nov~anom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 15.000 KMkaznit }e se za prekr{aj nadle`ni javni or gan ako:a)ne preduzme sve redovne mjere da prikupi zahtijevaneinformacije (~lan 14. stav 1.);b)ne donese rje{enje kojim obavje{tava podnosiocazahtjeva da je odobren pristup informaciji (~lan 14. stav 2.ta~. a), b) i c));c)ne donese rje{enje kojim obavje{tava podnosiocazahtjeva da je odbijen pristup informaciji (~lan 14. stav 3.ta~. a) i b));d)prekr{i rok iz ~lana 14. stav 4. ovog zakona;e)napla}uje naknadu ili taksu za podno{enje zahtjeva ili zapisana obavje{tenja (~lan 16.);f)ne imenuje slu`benika za informiranje i ne dostaviOmbudsmenu ime i podatke za kontaktiranje slu`benikaza informiranje (~lan 19.);g)ne dostavlja Vodi~ kojim se svakom licu omogu}avapristup informacijama pod kontrolom javnog organa,zajedno sa uzorkom zahtjeva u pisanoj formi (~lan 20.ta~ka a));h)ne dostavlja Indeks registar vrsta informacija koje su podkontrolom javnog organa, oblik u kojoj su informacije naraspolaganju, kao i podatke o tome gdje se mo`e pristupititim informacijama (~lan 20. ta~ka b));i)ne dostavlja Parlamentarnoj skup{tini BiH i Ombudsme -nu, kao i na zahtjev, statisti~ke podatke, po tromjese~nomprikazu, koji se odnose, ali nisu ograni~eni na brojprimljenih zahtjeva, vrstu tra`enih informacija, utvr|eneizuzetke, kao i odluke koje se donesu u toku postupka, tekona~ne odluke (~lan 20. ta~ka c));j)jednom godi{nje ne dostavlja izvje{taj Parlamentarnojskup{tini BiH (~lan 20. ta~ka d));k)ne pru`i pomo} kako je utvr|eno ~lanom 24. ovogzakona.2.Za prekr{aje iz stava 1. od ta~ke a) do k) ovog ~lana kaznit}e se odgovorno lice u javnom organu nov~anom kaznom uiznosu od 200 KM do 5.000 KM."3.Dosada{nji ODJELJAK VII. postaje ODJELJAK VIII. ^lan 2.U ~lanu 24. iza stava (1) dodaje se novi stav 2. koji glasi:"2.Javni organi entiteta, kantona i op}ina du`ni su pru`itipomo} javnim organima u Bosni i Hercegovini kadaprimjena odgovaraju}ih zakona o pristupu informacijamazahtijeva njihovu saradnju.
Zakon o izmjeni i dopuni Okvirnog zakona o visokom obrazovanju BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 59/09 28.07.2009 SG BiH 59/07 obrazovanje,zakon ZAKON O IZMJENI I DOPUNI OKVIRNOG ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU U BOSNI I HERCEGOVINI Član 1. U Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", br. 59/07) u članu 6. iza stava 4. dodaje se novi stav 5. koji glasi: "Pravilnik o korištenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja iz stava 4. ovog člana donosi Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva civilnih poslova BiH." Član 2. U članu 61. u stavu 2. riječi: "dvije godine" zamjenjuju se riječima: "četiri godine". Član 3. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 93/09 12.01.2009 SG BiH 53/16, SG BiH 41/13, SG BiH 88/07, SG BiH 12/04, SG BiH 29/02 upravni postupak ZAKONO IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA OUPRAVNOM POSTUPKU^lanak 1.U Zakonu o upravnom postupku ("Slu`beni glasnik BiH", br. 29/02, 12/04 i 88/07) u ~lanku 1. stavak (1) rije~ "gra|ana"zamjenjuje se rije~ima: "fizi~kih osoba".Stavak (2) mijenja se i glasi:"(2)Po ovome zakonu du`ne su postupati i pravne osobe kojeimaju javne ovlasti u okviru svoga djelokruga, a kojaprimjenjuju pravila upravnog postupka."^lanak 2.^lanak 8. mijenja se i glasi:"^lanak 8.Tijelo koje vodi postupak odnosno rje{ava u upravnimstvarima du`no je osigurati uspje{no i kvalitetno ostvarivanje iza{titu prava i pravnih interesa fizi~kih osoba, pravnih osoba idrugih stranaka."^lanak 3.U ~lanku 9. rije~i: "se mora utvrditi pravo stanje stvari, i utom cilju" bri{u se.^lanak 4.U ~lanku 14. stavak (1) rije~ "upravni" bri{e se, iza rije~i"zakonom" zarez se zamjenjuje veznikom "i", a rije~i: "i op}imaktima" bri{u se.U stavku (2) rije~i: "odnosno op}e akte" bri{u se.^lanak 5.Iz ~lanka 14. dodaje se novi ~lanak 14. a, koji glasi:"^lanak 14. a.(1)Stranke u postupku du`ne su govoriti istinu i ne zlorabitiprava koja su im priznata ovim ili drugim zakonom odnosnopropisom.(2)Tijelo mora sprije~iti svaku zlouporabu prava koja strankaima u postupku."^lanak 6.U ~lanku 15. stavak (2) bri{e se.St. (3) i (4) postaju st. (2) i (3).^lanak 7.U ~lanku 18. stavak (4) na kraju teksta dodaju se rije~i: "i da utom postupku rabe svoj jezik".^lanak 8.Iza ~lanka 18. naslov "19. Uporaba izrazaor gan" i ~lanak 19.bri{u se.^lanak 9.U ~lanku 20. stavak (1) rije~ "ili" zamijenjuje se rije~ju"odnosno".^lanak 10.^lanak 24. stavak (1) mijenja se i glasi:"(1)U pogledu mjerodavnosti doma}ih tijela u stvarima u kojima je stranka stranac koji u`iva diplomatski imunitet u Bosni iHercegovini, strana dr`ava ili me|unarodna organizacijavrijede pravila me|unarodnog prava."^lanak 11.U ~lanku 25. iza stavka (1) dodaje se novi stavak (2), kojiglasi:"(2)Sukob mjerodavnosti u upravnom postupku izme|u tijelauprave Bosne i Hercegovine i tijela uprave entiteta Bosne iHercegovine rje{ava Sud Bosne i Hercegovine."^lanak 12.U ~lanku 29. stavak (1) rije~i: "na na~in na koji je to ure|enopropisom o ustroju toga organa" zamjenjuju se rije~ima: "akopropisom o ustrojstvu toga tijela ili drugim posebnim propisimanije druk~ije odre|eno."^lanak 13.U ~lanku 33. stavak (1) iza rije~i "poduzeti" dodaje se zarez irije~i: "pru`anje pravne pomo}i u granicama svoga djelokruga imjerodavnosti."^lanak 14.U ~lanku 35. stavak (1) to~ka 2) rije~i: "brak prestao"zamjenjuju se rije~ima: "bra~na odnosno izvanbra~na zajednicaprestala".^lanak 15.U ~lanku 38. stavak (3) iza rije~i: "Vije}e ministara,"preostali dio teksta bri{e se.U stavku (5) rije~i: "odgovaraju}a vlada, odnosno dom"zamjenjuju se rije~ima: "Vije}e ministara odnosno mjerodavnidom Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine".^lanak 16.U ~lanku 42. stavak (2) mijenja se i glasi:"(2)Stranke u postupku mogu biti tijela uprave i druga tijela,naselja, skupine osoba i drugi koji nemaju svojstvo pravneosobe, ako mogu biti nositelji prava i obveza o kojima serje{ava u upravnom postupku". ^lanak 17.U ~lanku 43. stavak (1) zarez i rije~i: "dru{tvenaorganizacija" bri{u se.^lanak 18.^lanak 45. stavak (4) mijenja se i glasi:"(4)Tijela uprave izvode radnje u postupku posredstvomzakonom ovla{tenih predstavnika, organizacije koje nemajusvojstvo pravne osobe - posredstvom osobe koja se odre|ujeprema op}em aktu organizacije, a naselje, skupina osoba idrugi koji nemaju svojstvo pravne osobe - posredstvomosobe koju oni ovlaste, ako posebnim propisom nije druk~ije odre|eno."^lanak 19.U ~lanku 46. stavak (2) iza rije~i "stranke," dodaju se rije~i:"odnosno prestanak pravne osobe".^lanak 20.U ~lanku 47. stavak (2) iza rije~i "reda" dodaje se rije~"slu`benih".^lanak 21.U ~lanku 50. stavak (2) na kraju teksta iza rije~i "stranku"dodaju se rije~i: "i tu`itelja Bosne i Hercegovine".^lanak 22.U ~lanku 53. dodaje se novi stavak (3), koji glasi:"(3)Na pitanja u svezi s punomo}jem koja nisu ure|ena ovimzakonom sukladno se primjenjuju odredbe zakona kojima jeure|en parni~ni postupak."^lanak 23.U ~lanku 56. stavak (2) iza rije~i "pismeno" dodaju se rije~i:"ili u obliku elektroni~ke isprave izra|ene sukladno posebnomzakonu".Iza stavka (2) dodaju se novi st. (3), (4) i (5) koji glase:"(3)Podnesci se mogu predati i elektroni~kim putem. Tijela istranke odnosno osobe mjerodavne za zastupanje stranakame|usobno }e komunicirati eletroni~kim putem ako strankeodnosno osobe mjerodavne za zastupanje stranke na toizjavom pristanu.(4)Podnesak dostavljen elektroni~kim putem smatra sepodnesenim u trenutku kada je evidentiran na ure|aju zaprimanje takvih poruka, nakon ~ega se bez odgodeelektroni~kim putem obavje{tava podnositelj podneska opotvrdi prijma podneska.(5)Ako tijelo koje je primilo podnesak iz tehni~kih razloga nemo`e pro~itati podnesak u elektroni~kom obliku, o tome }ese bez odgode elektroni~kim putem ili na drugi prikladanna~in obavijestiti podnositelj, a on je du`an ponovno poslatipodnesak u ispravnom elektroni~kom obliku koji je uuporabi u tome tijelu ili ga dostaviti na drugi na~in. Ako topodnositelj ne u~ini u ostavljenom roku, smatrat }e se dapodnesak nije ni podnesen."^lanak 24.U ~lanku 57. dodaje se novi stavak (2), koji glasi:"(2)Podnesci se elektron~kim putem predaju svakog radnog dana tijekom 24 sata. Smatra se da je podnesak predanelektroni~kim putem pravovremen ako je do isteka rokazaprimljen u sustav za prijem podnesaka."^lanak 25.U ~lanku 59. dodaje se novi stavak (3), koji glasi:"(3)Podnesci podneseni u elektroni~kom obliku s elektroni~kimpotpisom smatrat }e se vlastoru~nim potpisom sukladnoposebnim propisima."Dosada{nji stavak (3) postaje stavak (4).^lanak 26.U ~lanku 60. stavak (3) iza rije~i "telegrafski" dodaju serije~i: "ili elektroni~kom po{tom", a iza rije~i "podnesku" dodajuse rije~i: "ili elektroni~kom po{tom".^lanak 27.U ~lanku 67. dodaje se novi stavak (9), koji glasi:"(9)Zapisnik se mo`e diktirati na elektroni~ki nosa~ zvuka, a uroku od tri dana mora se na~initi zapisnik u pisanom obliku i dostaviti strankama te osobama na koje se odnosi kako bidale primjedbe na zapisnik najkasnije u roku od tri dana oddana dostave. Ako stranke u odre|enome roku ne dajuprimjedbe na zapisnik, smatra se da nemaju primjedaba."^lanak 28.U ~lanku 72. stavak (1) iza rije~i "spise" dodaju se rije~i: "ilifotokopiraju potrebne spise", a iza rije~i "prepisuju" dodaju serije~i: "ili fotokopiraju".U stavku (2) iza rije~i "prepisati" dodaju se rije~i: "ilifotokopirati", iza rije~i "to" umjesto zareza stavlja se to~ka, arije~i: "kao i dru{tvena organizacija i udruga gra|ana, ako za topostoji opravdan interes" bri{u se.U stavku (3) iza rije~i "prepisivanje" dodaju se rije~i: "ilifotokopiranje".U stavku (4) iza rije~i "prepisivati" dodaju se rije~i: "ilifotokopirati".Iza stavka (4) dodaje se novi stavak (5), koji glasi:"(5)Ako se spis predmeta vodi u elektroni~kom obliku, tijelo jedu`no osigurati tehni~ke uvjete za njegovo razgledanje.Tijelo mo`e osigurati dostupnost elektroni~kih dokumenatana intrenetu ako su osigurani uvjeti za za{titu privatnostistranke."Dosada{nji st. (5), (6) i (7) postaju st. (6), (7) i (8).^lanak 29.U ~lanku 73. u stavku (2) iza rije~i "po{te" dodaju se rije~i:"telefaksom odnosno elektroni~kom po{tom", te u prvoj re~eniciiza rije~i "osobe" dodaju se rije~i: "ili posredstvom osoberegistrirane za obavljanje dostave fizi~kom ili elektroni~kompo{tom".^lanak 30.U ~lanku 74. u stavku (2) na kraju teksta iza rije~i "praznika"dodaju se rije~i: "a i no}u ako je to neodgodivo".^lanak 31.Iza ~lanka 75. dodaje se novi ~lanak 75. a, koji glasi:"^lanak 75. a.(1)Dostava elektroni~kim putem obavlja se uporabominformacijskog sustava dr`avnoga tijela odnosno pravne ilifizi~ke osobe koja se bavi dostavom pismena elektroni~kimputem kao svojom djelatno{}u ako za to dobije dozvolumjerodavnoga tijela, sukladno posebnom propisu.(2)Pismeno namijenjeno osobi {alje joj se puteminformacijskog sustava iz stavka (1) ovoga ~lanka kaoelektroni~ko priop}enje u kojem se navodi da se uinformacijskom sustavu nalazi pismeno i odre|uje rok od 15dana u kojem to pismeno mora podi}i.(3)Osoba kojoj je pismeno namijenjeno mo`e iz informacijskog sustava iz stavka (1) ovoga ~lanka preuzeti pismeno skvalificiranom potvrdom kojom dokazuje svoj elektroni~kipotpis i tim potpisom potpisuje elektroni~ku dostavnicu.(4)Smatra se da je dostava iz stavka (2) ovoga ~lanka izvr{enaonoga dana kada osoba kojoj je pismeno namijenjenopreuzme to pismeno iz informacijskog sustava. Ako osoba uroku od 15 dana od dana ostavljanja elektroni~kogpriop}enja ne preuzme pismeno, smatra se da je dostavaizvr{ena istekom petnaestoga dana od dana ostavljanjapriop}enja. Istekom petnaestoga dana informacijski sustavbri{e pismeno, a osobi kojoj je namijenjeno dostavljaelektroni~ko priop}enje u kojem se navodi da je pismenoizbrisano iz informacijskog sustava i mo`e se podi}i kodtijela koje je to pismeno izdalo.(5)Informacijski sustav za dostavljanje i obavje{tavanjeelektroni~kom dostavnicom obavje{tava tijelo koje je izdalopismeno o obavljenoj dostavi."^lanak 32.U ~lanku 88. dodaje se novi stavak (8), koji glasi:"(8)Vije}e ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog resornogministarstva, odlukom propisuje oblik i na~in elektroni~kedostave."^lanak 33.U ~lanku 93. iza stavka (2) dodaje se novi stavak (3), kojiglasi:Utorak, 1. 12. 2009.S L U @ B E N I G L A S N I K B i HBroj 93 - Strana 5 Broj 93 - Strana 6S L U @ B E N I G L A S N I K B i HUtorak, 1. 12. 2009."(3)Ako je podnesak poslan elektroni~kim putem, smatra se daje pravovremen ukoliko ga je informacijski sustav zadostavljanje i obavje{tavanje primio prije isteka roka."Dosada{nji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5).^lanak 34.U ~lanku 102. u stavku (2) iza rije~i "kaznenu" dodaje sezarez i rije~ "prekr{ajnu".^lanak 35.Iza ~lanka 131. dodaje se naslov i novi ~lanak 131. a. kojiglase:"Pripremni postupak^lanak 131. a.(1)Pripremni postupak odre|uje tijelo koje vodi postupak akose odr`ava usmena rasprava odnosno uvi|aj.(2)Tijelo koje vodi postupak mora pozvati stranke i drugeosobe najkasnije sedam dana prije odr`avanja pripremnogpostupka ako njihovu prisustnost smatra potrebnom. Zajedno s pozivom, tijelo stranci {alje podnesak koji je osnova zaodre|ivanje pripremnog postupka, a u pozivu odre|uje dan,mjesto i vrijeme odr`avanja pripremnog postupka.(3)Ako je tijelo zapo~elo postupak po slu`benoj du`nosti, upozivu }e navesti koja }e se postupovna radnja izvesti upripremnom postupku.(4)Tijelo }e u pozivu upozoriti pozvane osobe na zakonskeposljedice neopravdanog izostanka.(5)Pripremni postupak se, u pravilu, odr`ava u sjedi{tu tijelakoje vodi postupak.(6)Tijelo mo`e odrediti i drugo mjesto za odr`avanjepripremnog postupka ako je to ekonomi~nije.(7)Protiv zaklju~ka iz stavka (6) ovoga ~lanka nije dopu{tena`alba.(8)Tijelo mo`e odgoditi pripremni postupak na svoju inicijativu ili na zahtjev stranke ako za to postoje opravdani razlozi.(9)Protiv zaklju~ka o dozvoli ili zabrani odgode pripremnogpostupka nije dopu{tena `alba."^lanak 36.U ~lanku 132. stavak (2) bri{e se.^lanak 37.Iza ~lanka 139. dodaje se naslov i novi ~lanak 139. a. kojiglase:"Prekid postupka^lanak 139. a.(1)Postupak se prekida ako:1)stranka umre, a prava i obveze odnosno pravni interes okojem se odlu~ivalo u postupku mo`e prije}i na pravnesljednike. U tom slu~aju tijelo obavje{tava mogu}epravne sljednike o mogu}nosti uklju~enja u postupak idostavlja im zaklju~ak o prekidu postupka;2)stranka izgubi poslovnu sposobnost, a u postupku nemapunomo}nika ili joj tijelo ne odredi privremenogzastupnika. U tom slu~aju tijelo dostavlja zaklju~ak oprekidu postupka centru za socijalni rad;3)zakonski zastupnik stranke umre ili izgubi poslovnusposobnost, a stranka nema punomo}nika odnosnozakonskog zastupnika ili joj nije postavljen privremenizastupnik. U tom slu~aju tijelo dostavlja zaklju~ak oprekidu postupka centru za socijalni rad, a ukoliko je rije~o pravnoj osobi, zaklju~ak se dostavlja tijelu koje imapravo odrediti zakonskog zastupnika;4)tijelo koje vodi postupak odlu~i da ne}e odlu~ivati samo oprethodnom pitanju, odnosno ako po zakonu ne mo`esamo rje{avati prethodno pitanje;5)su za stranku nastupile pravne posljedice ste~ajnogpostupka, i u tom slu~aju zaklju~ak se dostavlja ste~ajnom du`niku;6)je osoba ulo`ila `albu protiv zaklju~ka kojim se nepriznaje polo`aj stranke ili zainteresirane osobe.(2)Prekid postupka traje dok traju razlozi iz stavka (1) ovoga~lanka, i to za razloge:1)iz to~ke 1) - dok se pravni sljednik ne uklju~i u postupak;2)iz to~. 2) i 3) - dok stranka ne odredi zakonskogzastupnika;3)iz to~ke 4) - dok prethodno pitanje nije kona~no odnosnopravomo}no rije{eno;4)iz to~ke 5) - dok se ste~ajni upravitelj kao zakonskizastupnik stranke ne uklju~i u postupak;5)iz to~ke 6) - dok se o `albi na zaklju~ak ne odlu~ipravomo}nim rje{enjem.(3)Prekidom postupka prestaju te}i svi rokovi odre|eni zapostupovne radnje. U vrijeme prekida ne te~e rok zaizdavanje rje{enja iz ~lanka 208. stavak (1) odnosno iz~lanka 235. stavak (1) ovoga zakona.(4)Protiv zaklju~ka kojim se prekida postupak dopu{tena je`alba, koja ne zadr`ava izvr{enje zaklju~ka".^lanak 38.Iza ~lanka 209. dodaju se naslovi i novi ~l. 209. a. i 209. b.koji glase:"Kona~nost rje{enja^lanak 209. a.Kona~no je rje{enje koje se vi{e ne mo`e pobijati `albom. Odnastupanja pravnog djelovanja kona~nosti stranka mo`eostvarivati svoja prava, ako zakonom nije druk~ije odre|eno.Pravomo}nost rje{enja^lanak 209. b.(1)Pravomo}no je rje{enje koje se vi{e ne mo`e pobijati uupravnom sporu odnosno drugom sudskom postupku, astranka je njime stekla odre|eno pravo odnosno pravniinteres ili su joj nalo`ene odre|ene obveze.(2)Ako se `albom odnosno tu`bom pobijaju pojedini dijeloviizreke rje{enja, oni dijelovi izreke rje{enja koji se ne pobijaju i ne ovise o drugim dijelovima izreke rje{enja postajupravomo}ni ispunjenjem uvjeta iz stavka (1) ovoga ~lanka.(3)Ako se rje{enje pobija u upravnom sporu odnosno drugomsudskom postupku, a sudskom se odlukom ne ukida odnosno poni{tava, rje{enje postaje pravomo}no od dana pravo -mo} nos ti sudske odluke kojom je odlu~eno o zakonitostirje{enja.(4)Pravomo}no je rje{enje mogu}e poni{titi, ukinuti odnosnopromijeniti samo na temelju izvanrednih pravnih sredstavaodre|enih zakonom.(5)Potvrdu o kona~nosti odnosno pravomo}nosti rje{enja izdaje tijelo koje vodi postupak, na zahtjev stranke, odnosnodr`avnoga tijela ako se rje{enje izvr{ava u javnom interesu.(6)Sukladno ovome zakonu, mogu} je ispravak nepravilnoizdane potvrde o kona~nosti odnosno pravomo}nostirje{enja."^lanak 39.Iza ~lanka 219. dodaje se naslov i novi ~lanak 219. a. kojiglase:"Razlozi za pobijanje rje{enja `albom^lanak 219. a.(1)Rje{enje se mo`e pobijati `albom zbog:1)povrede pravila postupka;2)nepotpuno ili nepravilno utvr|enog ~injeni~nog stanja;3)pogre{ne primjene materijalnog prava.(2)Bitne povrede pravila upravnog postupka postoje ako:1)rje{enje donese stvarno nemjerodavno tijelo;2)osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke ilizainteresirane osobe nije bila dana mogu}nostsudjelovanja u postupku;3)stranci ili zainteresiranoj osobi nije dana mogu}nostizja{njenja o svim ~injenicama i okolnostima koje su bilebitne za dono{enje rje{enja;4)stranku nije zastupao zakonski zastupnik, odnosno akopunomo}nik nije imao punomo};5)su prekr{ene odredbe ovoga zakona o uporabi jezika upostupku;6)je u vo|enju ili odlu~ivanju u postupku sudjelovala osobakoja je prema ovome zakonu trebala biti izuzeta, odnosnoosoba koja prema ovom ili posebnom zakonu neispunjava uvjete za vo|enje postupka odnosno zaodlu~ivanje u postupku;7)je izreka rje{enja u suprotnosti s obrazlo`enjem, tako da u`albenom postupku nije mogu}e utvrditi zakonitost." ^lanak 40.Iza ~lanka 258. dodaje se naslov i novi ~lanak 258. a. kojiglase:"Du`nost obavje{tavanja mjerodavnog tijela u slu~ajupostojanja razloga za ponavljanje postupka, odnosno zaponi{tenje, ukidanje ili izmjenu rje{enja^lanak 258. a.Tijelo koje sazna za rje{enje kojim je povrije|en zakon, apovreda mo`e biti razlogom za ponavljanje postupka, odnosnoza poni{tenje, ukidanje ili izmjenu rje{enja du`no je o tome, bezodgode, obavijestiti tijelo mjerodavno za pokretanje postupka idono{enje rje{enja odnosno tu`itelja."^lanak 41.U ~lanku 289. iza to~ke 15) dodaje se nova to~ka 16) kojaglasi:"16) ako odmah po saznanju za rje{enje kojim je povrije|enzakon, a povreda mo`e biti razlogom za ponavljanje postupka,odnosno za poni{tenje, ukidanje ili izmjenu rje{enja, neobavijesti mjerodavno tijelo za pokretanje postupka i dono{enjerje{enja odnosno tu`itelja".^lanak 42.Ovaj Zakon stu pa na snagu osmoga dana od dana objave u"Slu`benom glasniku BiH".PSBiH, broj 449/0913. studenog 2009. godineSarajevoPredsjedateljZastupni~kog domaParlamentarne skup{tine BiHDr. Milorad @ivkovi}, v. r.PredsjedateljDoma narodaParlamentarne skup{tine BiHIlija Filipovi}
Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 83/08 14.10.2008 SG BiH 74/10, SG BiH 88/07, SG BiH 19/02 zakon,dopune,spor,upravni spor PARLAMENTARNA SKUP[TINABOSNE I HERCEGOVINE606Temeljem ~lanka IV. 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine,Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine, na 32. sjedniciZastupni~kog doma, odr`anoj 9. i 14. srpnja 2008. godine, i na21. sjednici Doma naroda, odr`anoj 17. rujna 2008. godine,usvojila jeZAKONO DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMABOSNE I HERCEGOVINE^lanak 1.U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik BiH", br. 19/02 i 88/07), u ~lanku 7. izastavka 1. dodaje se novi stavak 2, koji glasi:"U upravnim sporovima pokrenutim protiv rje{enja ostavljanju stranca pod nadzor odlu~uje sudac pojedinac."^lanak 2.U ~lanku 19. iza stavka 3. dodaju se novi st. 4. i 5. kojiglase:"Iznimno od stavka 1. ovoga ~lanka, tu`ba protiv rje{enja o stavljanju stranca pod nadzor podnosi se u roku od 24 sata oduru~enja odnosno dostave rje{enja drugostupanjskog tijela uupravnom postupku, odnosno protekom toga roka ako u njemudrugostupanjska odluka nije donesena. U sporovima iz ovogstavka Sud odlu~uje po `urnom postupku, saslu{ava stranca isudsku odluku donosi {to prije, a najkasnije u roku od 30 danaod dana podno{enja tu`be.Iznimno od stavka 1. ovoga ~lanka, tu`ba protiv rje{enja ili zaklju~ka u predmetima povodom zahtjeva za me|unarodnomza{titom, uklju~uju}i i ograni~enje kretanja podnositeljazahtjeva i predmetima koji se odnose na prestanak va`enjame|unarodne za{tite podnosi se u roku od 15 dana od danadostave pobijanog kona~nog upravnog akta, a u slu~ajuodbijanja zahtjeva za me|unarodnom za{titom kaoneutemeljenog u roku od osam dana od dana dostave rje{enja.U sporovima iz ovog stavka Sud odlu~uje po `urnom postupkui sudsku odluku donosi {to prije, a najkasnije u roku od 45dana od dana zaprimanja tu`be, odnosno najkasnije u roku od30 dana od dana zaprimanja tu`be u slu~aju odbijanja zahtjevaza me|unarodnom za{titom kao neutemeljenog."^lanak 3.U ~lanku 20. u stavku 1. iza rije~i "preporu~eno" dodaju serije~i: "ili se podnosi posredstvom tijela uprave Bosne iHercegovine kada je tako odre|eno zakonom".Iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7, koji glasi:"Tu`ba protiv rje{enja ili zaklju~ka u predmetima povodom zahtjeva za me|unarodnom za{titom i predmetima koji seodnose na prestanak va`enja me|unarodne za{tite podnosi seposredstvom Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine."^lanak 4.Ovaj Zakon stu pa na snagu osmoga dana od dana objave u"Slu`benom glasniku BiH"
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o udruženjima i fondacijama BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 63/08 05.08.2008 SG BiH 94/16, SG BiH 76/11, SG BiH 42/03, SG BiH 32/01 zakon,udruženja,fondacije,bih ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UDRU@ENJIMA I FONDACIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. U Zakonu o udru`enjima i fondacijama Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", br. 32/01 i 42/03) u ~lanu 2. stav 1. mijenja se i glasi: "1. Udru`enje je, u smislu ovog zakona, svaki oblik dobrovoljnog povezivanja tri ili vi{e fizi~kih ili pravnih lica, u svim kombinacijama, radi unapre|enja i ostvarivanja nekog zajedni~kog ili op}eg interesa ili cilja, u skladu sa Ustavom i zakonom, a ~ija osnovna svrha nije sticanje dobiti." Iza stava 1. dodaju se novi st. 2., 3. i 4. koji glase: "2. Udru`enja mogu osnivati svoje saveze ili druge oblike udru`ivanja u kojima se njihovi interesi povezuju na vi{em nivou (udru`enja vi{eg nivoa). 3. Udru`enja vi{eg nivoa u`ivaju sva prava i slobode garantirane udru`enjima. 4. Udru`enja i udru`enja vi{eg nivoa imaju pravo slobodno se udru`ivati te sara|ivati s me|unarodnim organizacijama osnovanim radi unapre|enja istih prava i interesa." U dosada{njem stavu 2., koji postaje stav 5., rije~i: "iz Bosne i Hercegovine" bri{u se. ^lan 2. U ~lanu 3. u stavu 2. rije~i: ", bez obzira gdje su registrirani" zam jenjuju se rije~ima: ", bez obzira gdje je sjedi{te subjekta upisa". Stav 3. bri{e se. ^lan 3. U ~lanu 4. stav 3. bri{e se. Dosada{nji st. 4., 5., 6. i 7. postaju st. 3., 4., 5. i 6. ^lan 4. ^lan 5. mijenja se i glasi: "^lan 5. 1. Udru`enja i fondacije samostalno utvr|uju ciljeve i djelatnosti u skladu sa Ustavom i zakonom. 2. Ciljevi i djelatnosti udru`enja ili fondacije ne mogu biti u suprotnosti sa ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine, ni usmjereni ka njegovom nasilnom ru{enju niti raspirivanju nacionalne, rasne i vjerske mr`nje ili diskriminacije zabranjene zakonom. 3. Ciljevi i djelatnosti registriranog udru`enja, odnosno fondacije ne mogu uklju~ivati anga`iranje u predizbornoj kampanji, prikupljanje sredstava za kandidate ili finansiranje kandidata, odnosno politi~kih stranaka. 4. Udru`enje i fondacija podnose godi{nji izvje{taj o radu i finansijski izvje{taj u skladu sa zakonom, drugim propisima i statutom." ^lan 5. ^lan 8. mijenja se i glasi: "^lan 8. 1. Udru`enje ili fondacija upisuje se u registar udru`enja ili registar fondacija koji vodi Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). 2. Postupak za registraciju i prestanak rada udru`enja i fondacija vodi se po odredbama ovog zakona i Zakona o upravnom postupku." ^lan 6. ^lan 11. mijenja se i glasi: "^lan 11. Osniva~ki akt udru`enja sadr`i: a) imena, prezimena i adrese, odnosno naziv i skra}eni naziv i sjedi{te osniva~a, b) naziv, sjedi{te i adresu udru`enja, c) osnovne ciljeve osnivanja udru`enja, d) ime i prezime lica ovla{tenog za obavljanje poslova upisa u registar udru`enja, e) potpise osniva~a ili lica ovla{tenih za zastupanje, te jedinstveni mati~ni broj gra|ana, ukoliko su osniva~i dr`avljani Bosne i Hercegovine." ^lan 7. U ~lanu 12. u stavu 1. ta~ka b) iza rije~i "ciljevi" dodaju se rije~i: "i djelatnosti". Iza ta~ke e) dodaje se nova ta~ka e1) koja glasi: "e1) na~in podno{enja finansijskog izvje{taja i izvje{taja o radu;". ^lan 8. U ~lanu 14. iza stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "3. Udru`enje mo`e osnovati svoje urede, klubove i druge organizaciono-pravne oblike, u skladu s odredbama statuta." ^lan 9. ^lan 16. mijenja se i glasi: "^lan 16. 1. Skup{tina je obavezni or gan udru`enja. 2. Ako statutom nije druga~ije ure|eno, skup{tinu ~ine svi ~lanovi udru`enja, s jednakim pravom glasa. 3. Statutom udru`enja mogu se predvidjeti i drugi organi. 4. Ukoliko statutom nije predvi|eno osnivanje upravnog odbora ili drugog organa upravljanja, skup{tina }e imenovati jedno ili vi{e lica koja }e zastupati udru`enje u pravnom prometu." ^lan 10. U ~lanu 19. u stavu 1. rije~i: ", ukoliko ga udru`enje ima" zamjenjuju se rije~ima: "ili lice ovla{teno za zastupanje". ^lan 11. ^lan 20. bri{e se. ^lan 12. U ~lanu 23. u stavu 1. ta~ka a) iza rije~i "imena" dodaju se rije~i: "i prezimena". U ta~ki b) iza rije~i "postoji," dodaje se rije~ "sjedi{te". Ta~ka d) mijenja se i glasi: "d) iznos nov~anih sredstava ili drugih vidova imovine koje osniva~ ula`e;". Iza ta~ke e) dodaje se nova ta~ka f) koja glasi: "f) potpise osniva~a, a za dr`avljane Bosne i Hercegovine i jedinstvene mati~ne brojeve." ^lan 13. U ~lanu 24. u stavu 1. ta~ka b) iza rije~i "ciljeve" dodaju se rije~i: "i djelatnosti". Utorak, 5. 8. 2008. S L U @ B E N I G L A S N I K B i H Broj 63 - Strana 33 Broj 63 - Strana 34 S L U @ B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 5. 8. 2008. Iza ta~ke d) dodaje se nova ta~ka d1) koja glasi: "d1) mogu}e korisnike sredstava fondacije;". ^lan 14. U ~lanu 26. u stavu 4. iza rije~i "Upravni" dodaje se rije~i "odbor". U ta~ki a) rije~i: "ili priznavanje osniva~kog akta," bri{u se. Iza ta~ke a) dodaju se nove ta~. b) i c) koje glase: "b) upravljanje imovinom fondacije; c) imenovanje lica ovla{tenog za zastupanje i predstavljanje fondacije;". Dosada{nja ta~ka b) postaje ta~ka d). Dosada{nja ta~ka c) koja postaje ta~ka e) mijenja se i glasi: "e) pripremanje finansijskih i drugih izvje{taja; i". Dosada{nja ta~ka d) postaje ta~ka f). ^lan 15. ^lan 27. bri{e se. ^lan 16. ^lan 28. mijenja se i glasi: "^lan 28. 1. Podno{enje zahtjeva za registraciju udru`enja i fondacija je dobrovoljno. Udru`enja i fondacije sta tus pravnog lica sti~u danom registracije. 2. Ministarstvo vodi registre udru`enja i fondacija, u skladu s odredbama ovog zakona. 3. Registar je otvoren za javnost. Svako lice mo`e li~no ili po{tom zatra`iti kopiju bilo kojeg upisa u registar ili bilo kojeg dokumenta iz spisa, u skladu s odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini. 4. Izuzetno od odredbi stava 3. ovog ~lana, ovla{teni predstavnik udru`enja ili fondacije mo`e zahtijevati od Ministarstva da odre|eni podaci koji su upisani u registar ne budu dostupni javnosti, ukoliko bi time mogao ugroziti li~ni integritet osniva~a ili ~lanova udru`enja ili fondacije. O ovom zahtjevu Ministarstvo odlu~uje posebnim rje{enjem." ^lan 17. ^lan 29. bri{e se. ^lan 18. U ~lanu 30. stav 2. mijenja se i glasi: "2. U slu~aju da se dva ili vi{e udru`enja ili fondacija registriraju sa su{tinski istim nazivom ili znakom, Ministarstvo }e, po zahtjevu stranke ili po slu`benoj du`nosti, donijeti rje{enje kojim nala`e udru`enju ili fondaciji koja je kasnije registrirana da: a) u roku od mjesec dana od dana prijema rje{enja, podnese zahtjev za promjenu imena ili znaka u registru i b) }e, ukoliko ne podnese zahtjev u navedenom roku, biti brisana iz registra udru`enja ili fondacija." Iza stava 2. dodaju se novi st. 3., 4., 5. i 6. koji glase: "3. Rje{enje iz stava 2. ovog ~lana dostavlja se zainteresiranim stranama. 4. Protiv rje{enja iz stava 2. ovog ~lana ne mo`e se izjaviti `alba, ali se mo`e pokrenuti upravni spor. 5. Ukoliko udru`enje ili fondacija ne postupi po nalogu iz rje{enja iz stava 2. ovog ~lana, Ministarstvo }e donijeti rje{enje o brisanju iz registra udru`enja ili fondacije. 6. Protiv rje{enja iz stava 5. ovog ~lana ne mo`e se izjaviti `alba, ali se mo`e pokrenuti upravni spor." ^lan 19. U ~lanu 34. u stavu 1. rije~i: "petnaest dana" zamjenjuju se rije~ima: "30 dana". U stavu 2. iza rije~i "ciljevi" dodaju se rije~i: "i djelatnosti", a rije~i: "~lana 3. ta~ka 3. ovog zakona odnosno" bri{u se. Stav 3. bri{e se. ^lan 20. U ~lanu 35. stav 1. mijenja se i glasi: "1. Protiv rje{enja Ministarstva mo`e se izjaviti `alba nadle`nom drugostepenom organu." ^lan 21. ^lan 43. mijenja se i glasi: "^lan 43. 1. Udru`enja i fondacije du`ni su Ministarstvu podnijeti prijavu o svakoj promjeni ~injenica koje se upisuju u registar, u roku od 30 dana od dana izvr{ene promjene. 2. Ministarstvo }e donijeti rje{enje o dozvoli promjena ~injenica koje se upisuju u registar u skladu s odredbama ~lana 32. ovog zakona." ^lan 22. ^lan 45. mijenja se i glasi: "^lan 45. 1. Odredbe zakona o registraciji udru`enja i fondacija primjenjuju se i na registraciju ureda, predstavni{tava ili drugog organizacionog oblika stranog ili me|unarodnog udru`enja ili fondacije, ili druge me|unarodne organizacije, ukoliko zakonom nije druga~ije propisano (u daljnjem tekstu: strane nevladine organizacije). 2. Uz zahtjev za upis u registar prila`e se: a) dokaz o upisu strane nevladine organizacije u registar domicilne zemlje; b) akt o otvaranju ureda, predstavni{tva ili drugog organizacionog oblika u Bosni i Hercegovini; c) ime i adresa lica ovla{tenog za zastupanje nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini (ovjerena kopija isprave o identitetu lica ovla{tenog za zastupanje); d) sjedi{te i adresa ureda u Bosni i Hercegovini. 3. Ako prema zakonu domicilne zemlje strane nevladine organizacije nije propisan upis udru`enja u registar, umjesto rje{enja o registraciji u domicilnoj zemlji, uz zahtjev za upis, podnosi se druga pismena isprava, ovjerena od nadle`nog organa, kojom se dokazuje da organizacija ima sta tus pravnog lica u domicilnoj zemlji. 4. Ukoliko rje{enje o upisu u registar u domicilnoj zemlji ne sadr`i podatke o statutarnim ciljevima i djelatnostima udru`enja, uz zahtjev za upis u registar podnosi se i statut ili neki drugi unutra{nji akt iz kojeg su vidljivi ciljevi strane nevladine organizacije." ^lan 23. U ~lanu 47. stav 1. rije~i: "ovim i drugim relevantnim zakonima" zamjenjuju se rije~ju "zakonom". Iza stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "3. Nadzor nad zakonito{}u i namjenskim kori{tenjem i raspolaganjem sredstvima udru`enja i fondacije vr{i ovla{teni or gan udru`enja, odnosno fondacije, odre|en statutom i ovim zakonom, kao i nadle`ni organi." ^lan 24. ^lan 51. mijenja se i glasi: "^lan 51. Udru`enja i fondacije bri{u se iz registra kada rje{enje o pres - tanku rada udru`enja odnosno fondacije koje donese Mini star stvo postane kona~no ili kad Sud Bosne i Hercegovine do nese pravosna`nu presudu o zabrani rada udru`enja ili fondacije." ^lan 25. Iza ~lana 51. dodaju se novi ~l. 51a., 51b. i 51c. koji glase: "^lan 51a. 1. Udru`enje ili fondacija prestaje raditi ako: a) nadle`ni organ udru`enja, odnosno fondacije donese odluku o prestanku rada ili odluku o pripajanju, razdvajanju ili transformaciji udru`enja odnosno fondacije; b) se utvrdi da je udru`enje ili fondacija prestala djelovati. 2. Smatrat }e se da je udru`enje prestalo djelovati ako: a) je proteklo dvostruko vi{e vremena od vremena utvr|enog statutom udru`enja za odr`avanje skup{tine, a skup{tina udru`enja nije odr`ana; b) se broj ~lanova udru`enja smanji ispod broja tri. 3. Kada Ministarstvo utvrdi ~injenice iz st. 1. i 2. ovog ~lana, donosi rje{enje o prestanku rada udru`enja, odnosno fondacije. ^lan 51b. 1. Udru`enju, odnosno fondaciji zabranit }e se rad ako: a) djeluje suprotno odredbama ~lana 5. st. 2. i 3. ovog zakona; b) nakon prekr{ajnog ka`njavanja u povratu (~lan 53. ovog zakona) nastavi da obavlja djelatnosti koje nisu u skladu sa statutarnim ciljevima udru`enja ili fondacije; c) nakon prekr{ajnog ka`njavanja u povratu (~lan 53. ovog zakona) nastavi da djeluje suprotno odredbama ovog zakona; d) su ispunjeni uslovi iz ~lana 30. stav 5. ovog zakona. 2. Postupak za zabranu rada udru`enja odnosno fondacije pred Sudom Bosne i Hercegovine pokre}e Ministarstvo, kao i drugi organi nadle`ni za kontrolu rada udru`enja i fondacija. ^lan 51c. 1. Presudu o zabrani rada udru`enja, odnosno fondacije donosi Sud Bosne i Hercegovine. 2. Presudom kojom se izri~e zabrana rada udru`enja, odnosno fondacije odredit }e se mjere u pogledu imovine, kao i druge neophodne mjere. 3. U postupku o zabrani rada udru`enja, odnosno fondacije, pok - renutog na osnovu ~lana 5. stav 2. ovog zakona, shodno se primjenjuju odredbe Zakona kojim je ure|en krivi~ni postupak." ^lan 26. ^lan 53. mijenja se i glasi: "^lan 53. 1. Kaznom u iznosu od 300,00 KM do 3.000,00 KM kaznit }e se zbog prekr{aja udru`enje ili fondacija koja: a) obavlja djelatnosti koje nisu u skladu s ciljevima i djelatnostima udru`enja ili fondacije, b) u pravnom prometu ne upotrebljava naziv pod kojim je upisan u registar, c) ne prijavi promjene podataka koji se upisuju u registar u roku od 30 dana od dana nastupanja ove promjene, d) ne upotrijebi vi{ak prihoda nad rashodima ostvarenog obavljanjem privredne djelatnosti na na~in predvi|en zakonom i statutom. 2. Kaznom u iznosu od 100,00 KM do 1.000,00 KM za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se i odgovorno lice u udru`enju ili fondaciji." ^lan 27. ^lan 56. mijenja se i glasi: "^lan 56. 1. Pravilnik o na~inu vo|enja registra udru`enja i fondacija Bosne i Hercegovine i stranih me|unarodnih udru`anja i fondacija i drugih neprofitnih organizacija bit }e uskla|en s odredbama ovog zakona, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, i bit }e objavljen u "Slu`benom glasniku BiH". 2. Pravilnikom }e biti propisan oblik i sadr`aj obrasca registra udru`enja i fondacija Bosne i Hercegovine i stranih i me|unarodnih udru`enja i fondacija i drugih neprofitnih organizacija, na~in upisa i vo|enja registra, na~in podno{enja i obrazac zahtjeva za upis promjena u registru, na~in vo|enja zbirke isprava, ~uvanja registra, izdavanja izvoda iz registra, kao i druga pitanja zna~ajna za upis i vo|enje registra." ^lan 28. Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH". PSBiH broj 231/08 23. jula 2008. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tine BiH Niko Lozan~i}, s. r. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamentarne skup{tine BiH dr. Mladen Ivani}, s. r. Temeljem ~lanka IV.4.) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine na 32. sjednici Zastupni~kog doma, odr`anoj 9. i 14. srpnja 2008. godine, i na 19. sjednici Doma naroda, odr`anoj 23. srpnja 2008. godine, usvojila je ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UDRUGAMA I ZAKLADAMA BOSNE I HERCEGOVINE ^lanak 1. U Zakonu o udrugama i zakladama Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", br. 32/01 i 42/03), u ~lanku 2. stavak 1. se mijenja i glasi: "1. Udruga, u smislu ovoga Zakona, je svaki oblik dobrovoljnog povezivanja triju ili vi{e fizi~kih ili pravnih osoba, u svim Utorak, 5. 8. 2008. S L U @ B E N I G L A S N I K B i H Broj 63 - Strana 35
Zakon o izmjenama Zakona o upravnom postupku BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 88/07 20.11.2007 SG BiH 53/16, SG BiH 41/13, SG BiH 93/09, SG BiH 12/04, SG BiH 29/02 upravni postupak ZAKONO IZMJENAMA ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU^lanak 1.U Zakonu o upravnom postupku ("Slu`beni glasnik BiH",broj 29/02 i 12/04), u ~lanku 253. stavak (3) mijenja se i glasi:"(3) Rje{enje o poni{tenju, na temelju to~. 1), 2) i 3) stavka (1) ~lanka 252. ovoga Zakona, mo`e se donijeti u roku od petgodina."U ~lanku 253. stavak (4) rije~i: "to~ka 5." zamjenjuju serije~ima: "to~ka 4)".^lanak 2.Ovaj Zakon stu pa na snagu osmoga dana od dana objave u"Slu`benom glasniku BiH".
Okvirni zakon o visokom obrazovanju u BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 59/07 07.08.2007 SG BiH 59/09 zakon,obrazovanje KVIRNI ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU U BOSNI I HERCEGOVINI DIO I. OPĆE ODREDBE 1. Cilj Zakona Član 1. Zakonom o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon) utvrđuje se: organizacija visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, odgovornost nadležnih vlasti u ovoj oblasti, ustanovljavaju tijela za provođenje zakona i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, te način osiguravanja kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja. Član 2. S ciljem reforme visokog obrazovanja, ovaj Zakon ustanovljava osnovne principe i standarde za sticanje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, u skladu s relevantnim odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (ETS No. 5, 1950.) i njenih protokola, Preporukom Komiteta ministara Vijeća Evrope o priznavanju i ocjeni kvaliteta privatnih visokoškolskih ustanova ŠR(97)1Ć, Preporukom o pristupu visokom obrazovanju ŠR(98)3Ć i Preporukom o istraživačkom zadatku univerziteta ŠR(2000)8Ć i drugim relevantnim principima međunarodnopriznatih pravnih instrumenata čija je država ugovornica i Bosna i Hercegovina, te u skladu s Konvencijom Vijeća Evrope/UNESCO-a o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u evropskoj regiji (ETS No. 165, 1997.). Bosna i Hercegovina prihvata evropske strateške ciljeve u oblasti visokog obrazovanja izražene u Deklaraciji evropskih ministara visokog obrazovanja iz Bolonje (1999.), kao i kasniji razvoj ovog koncepta. Visoko obrazovanje je djelatnost od posebnog interesa za Bosnu i Hercegovinu. 2. Visoko obrazovanje: ciljevi i značaj Član 3. Ciljevi visokog obrazovanja su: - ustanovljavati, razvijati, štititi i prenositi znanje i sposobnosti kroz nastavu i naučnoistraživački rad i time doprinositi razvoju sposobnosti pojedinaca i društva, i - pružiti mogućnost građanima da, u skladu s propisima, uživaju korist visokog obrazovanja cijeli život. Član 4. U smislu ovog Zakona, termin "visoko obrazovanje" znači obrazovanje nakon srednje škole koje vodi do međunarodnopriznatog stepena visokog obrazovanja. Visoko obrazovanje zasniva se na: - akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji univerziteta; - otvorenosti univerziteta prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici; - nedjeljivosti nastavnog rada i naučnog istraživanja, odnosno umjetničkog stvaralaštva; - uvažavanju evropskih humanističkih i demokratskih vrijednosti, te usklađivanju s evropskim sistemom visokog obrazovanja; - poštivanju ljudskih prava i građanskih sloboda, uključujući zabranu svih oblika diskriminacije; - konceptu cjeloživotnog obrazovanja; - interakciji s društvenom zajednicom i obavezi univerziteta da razviju društvenu odgovornost studenata i drugih članova akademske zajednice. 3. Ciklusi u visokom obrazovanju i evropski sistem prijenosa bodova (u daljnjem tekstu međunarodna oznaka: ECTS) Član 5. Visoko obrazovanje organizira se u tri ciklusa: - prvi ciklus vodi do akademskog zvanja završenog dodiplomskog studija Šthe degree of BachelorĆ ili ekvivalenta, stečenog nakon najmanje tri i najviše četiri godine redovnog studija nakon sticanja svjedočanstva o završenoj srednjoj školi, koji se vrednuje sa najmanje 180 odnosno 240 ECTS bodova, - drugi ciklus vodi do akademskog zvanja magistra ili ekvivalenta, stečenog nakon završenog dodiplomskog studija, traje jednu ili dvije godine, a vrednuje se sa 60 odnosno 120 ECTS bodova, i to tako da u zbiru s prvim ciklusom nosi 300 ECTS bodova, i - treći ciklus vodi do akademskog zvanja doktora ili ekvivalenta, traje tri godine i vrednuje se sa 180 ECTS bodova. Jedan semestar studija nosi 30 ECTS bodova u svakom ciklusu. Iz odredbi stava 1. ovog člana izuzima se studij medicinske grupe nauka u prvom ciklusu koji se vrednuje do 360 ECTS bodova. 4. Pravo na akademsku titulu i zvanje Član 6. Završetkom stepena prvog ciklusa stiče se pravo na određenu akademsku titulu, odnosno stručno zvanje u određenoj oblasti koje je definirano Pravilnikom o korištenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja. Završetkom stepena drugog ciklusa stiče se akademska titula i zvanje magistra za određenu oblast, što je definirano Pravilnikom o korištenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja. Završetkom stepena trećeg ciklusa stiče se akademska titula i naučno zvanje doktora nauka za određenu oblast što je definirano Pravilnikom o korištenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja. Osim zvanja koja se dodjeljuju honoris causa (počasni doktorat nauka), ne mogu se dodjeljivati nikakva druga zvanja koja nisu predviđena ovim Zakonom, odnosno Pravilnikom o korištenju akademskih titula, te sticanju naučnih i stručnih zvanja. DIO II. VISOKOŠKOLSKE USTANOVE 1. Pristup visokom obrazovanju Član 7. Pristup visokom obrazovanju imaju svi oni koji su završili četverogodišnju srednju školu u Bosni i Hercegovini. Visokom obrazovanju kojim se bave licencirane visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini pristup neće biti ograničen, direktno ili indirektno, prema bilo kojoj stvarnoj ili pretpostavljenoj osnovi, kao što su: spol, rasa, seksualna orijentacija, fizički ili drugi nedostatak, bračno stanje, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom zajednicom, imovina, rođenje, starosna dob ili neki drugi status. Član 8. Učenici koji su srednju školu završili u inozemstvu dokaz o završenoj školi, svjedočanstvo ili diplomu, podnose na ocjenu nadležnoj instituciji koja uzima u obzir kriterije i procedure za priznavanje stranih kvalifikacija, ustanovljene u skladu s principima Konvencije o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u evropskoj regiji. Priznat će se, u pravilu, svjedočanstvo ili diploma koji pokazuju nivo obrazovanja koji se suštinski ne razlikuje od obrazovanja u Bosni i Hercegovini i koji nosiocu daje pravo da se prijavi na univerzitet ili pristupi polaganju prijemnog ispita za univerzitet u datoj stranoj zemlji. Član 9. Visoko obrazovanje može se sticati redovno, vanredno, učenjem na daljinu, ili kombiniranjem ova tri načina studiranja, onako kako to predviđa statut visokoškolske ustanove. 2. Visokoškolske ustanove Član 10. Visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini su univerziteti i visoke škole. Termin "univerzitet": - ograničen je na visokoškolske ustanove koje se bave i nastavnim i istraživačkim radom, koje nude akademske stepene sva tri ciklusa, sa ciljevima koji uključuju unapređenje znanja, misli i školstva u Bosni i Hercegovini, obrazovni, kulturni, društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, promociju demokratskog građanskog društva i postizanje najviših standarda nastave i istraživačkog rada; - odnosi se na visokoškolsku ustanovu koja realizira najmanje pet različitih studijskih programa iz najmanje tri naučne oblasti � prirodne nauke, tehničke nauke, biomedicina i zdravstvo, biotehničke nauke, društvene nauke i humanističke nauke. Termin "visoka škola": - ograničen je na visokoškolsku ustanovu koja je akreditirana za davanje diploma i stepena prvog ciklusa, sa ciljevima koji uključuju pripremu i obuku pojedinaca za stručni, ekonomski i kulturni razvoj Bosne i Hercegovine i promociju demokratskog građanskog društva, te postizanja visokih standarda nastave i učenja; - odnosi se na visokoškolsku ustanovu koja realizira najmanje jedan studijski program iz jedne naučne oblasti i ispunjava druge uvjete u skladu sa zakonom. Član 11. Ne može se uskratiti ili ograničiti sloboda visokoškolskim ustanovama da: - inoviraju načine za sticanje visokog obrazovanja u okviru svojih licenci i - nude studijske programe za sticanje vještina potrebnih ili korisnih za ostvarivanje ciljeva visokog obrazovanja. 3. Statut visokoškolske ustanove Član 12. Statut je osnovni akt visokoškolske ustanove kojim se uređuju pitanja značajna za obavljanje djelatnosti ustanove. Statut donosi senat uz prethodno pribavljeno mišljenje upravnog odbora visokoškolske ustanove. Statut svake visokoškolske ustanove mora biti usaglašen s ovim Zakonom. 4. Tijela univerziteta i visoke škole Član 13. Tijela univerziteta su: - upravni odbor, - senat, - rektor. Univerzitet može imati organizacione jedinice, kao što su: fakulteti, akademije, visoke škole ili naučni instituti, koje izvode nastavni, naučnoistraživački i umjetnički rad u jednoj ili više obrazovnih i naučnih oblasti. Organizacija i nadležnosti organizacionih jedinica bliže se utvrđuju statutom univerziteta. Tijela visoke škole su: - upravni odbor, - senat, - direktor. 5. Upravni odbor Član 14. Odgovornost za poslovanje licencirane javne visokoškolske ustanove nosi upravni odbor univerziteta ili visoke škole (u daljnjem tekstu: upravni odbor). Upravni odbor obavlja poslove utvrđene zakonom i statutom univerziteta, a naročito: - daje mišljenje o statutu visokoškolske ustanove, te donosi opći akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i druge opće akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove; - donosi odluku o osnivanju drugih pravnih lica, u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove; - utvrđuje planove finansiranja i razvoja; - donosi godišnji program rada visokoškolske ustanove, na prijedlog senata visokoškolske ustanove; - donosi finansijski plan i usvaja godišnji obračun; - usmjerava, kontrolira i ocjenjuje rad rektora ili direktora u domenu finansijskog poslovanja; - rješava pitanja odnosa sa osnivačem; - odlučuje o korištenju sredstava preko iznosa utvrđenog statutom visokoškolske ustanove; - odlučuje o prigovoru zaposlenika na odluke tijela visokoškolske ustanove koji su u prvom stepenu odlučivali o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenika iz radnog odnosa; - podnosi osnivaču najmanje jedanput godišnje izvještaj o poslovanju visokoškolske ustanove; - obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom, aktom o osnivanju i statutom visokoškolske ustanove. Član 15. Upravni odbor ima između sedam i jedanaest članova od kojih najmanje jednu trećinu imenuje osnivač, a ostale imenuje senat te visokoškolske ustanove u skladu sa statutom. Senat univerziteta imenuje i razrješava članove upravnog odbora na mandat od četiri godine, u javnoj i transparentnoj proceduri javnog konkursa. 6. Senat visokoškolske ustanove Član 16. Odgovornost za akademska pitanja u visokoškolskoj ustanovi ima senat kao najviše akademsko tijelo koje čine predstavnici akademskog osoblja i studenata. Senat visokoškolske ustanove odlučuje o svim akademskim pitanjima, a posebno: - odlučuje o pitanjima nastavne, naučne, umjetničke i stručne djelatnosti visokoškolske ustanove; - donosi statut visokoškolske ustanove uz prethodno pribavljeno mišljenje upravnog odbora; - donosi opće akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove; - donosi nastavne planove i nastavne programe dodiplomskog, postdiplomskog i doktorskog studija; - bira rektora i prorektora univerziteta, odnosno direktora visoke škole; - bira akademsko osoblje na prijedlog naučno-nastavnog vijeća, odnosno naučnoistraživačkog vijeća organizacione jedinice; - imenuje komisije u postupku sticanja doktorata nauka; - dodjeljuje počasna zvanja profesor emeritus te počasni doktor nauka; - daje inicijativu upravnom odboru za organiziranje i ukidanje fakulteta i drugih organizacionih jedinica na univerzitetu; - obavlja i druge poslove u skladu sa zakonima i statutom visokoškolske ustanove. Senat visokoškolske ustanove odlučuje o akademskim pitanjima na prijedlog stručnih tijela organizacionih jedinica, kao i drugih tijela visokoškolske ustanove i predstavničkih tijela studenata. Najmanje 15 % članova senata su studenti, predstavnici studenata iz svakog ciklusa. Broj članova, sastav i način rada senata utvrđuju se statutom visokoškolske ustanove. 7. Rektor univerziteta i direktor visoke škole Član 17. Univerzitetom rukovodi rektor, a visokom školom direktor, u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove. Rektor univerziteta, odnosno direktor visoke škole, za svoj rad u domenu akademskih pitanja odgovara senatu, a u domenu poslovanja upravnom odboru. Rektor univerziteta, odnosno direktor visoke škole, obavlja poslove utvrđene zakonom i statutom visokoškolske ustanove, a naročito: - zastupa i predstavlja visokoškolsku ustanovu; - organizira i rukovodi radom univerziteta, odnosno visoke škole i odgovoran je za zakonitost rada; - donosi pojedinačne akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove; - predlaže opće akte u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove; - predlaže tijelima visokoškolske ustanove mjere za unapređenje rada; - predlaže upravnom odboru mjere za djelotvorno i zakonito obavljanje djelatnosti visokoškolske ustanove; - predlaže osnove planova rada i razvoja visokoškolske ustanove; - predlaže upravnom odboru unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta; - izvršava odluke upravnog odbora i drugih tijela visokoškolske ustanove; - odlučuje o korištenju sredstava do iznosa utvrđenog statutom visokoškolske ustanove; - odlučuje o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenika iz radnog odnosa; - podnosi upravnom odboru izvještaj o finansijskom poslovanju visokoškolske ustanove; - naredbodavac je za izvršenje finansijskog plana; - učestvuje u radu Rektorske konferencije Bosne i Hercegovine; - obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom i statutom visokoškolske ustanove. Član 18. Rektora javnog univerziteta bira senat na osnovu javnog konkursa. Za rektora može biti izabran nastavnik u naučnonastavnom zvanju redovnog profesora koji ispunjava uvjete za to zvanje na univerzitetu na kojem se prijavljuje. Direktora javne visoke škole bira senat na osnovu javnog konkursa. Za direktora javne visoke škole može biti birano lice koje ispunjava uvjete za nastavnika te visoke škole. Rektor, odnosno direktor bira se na mandat od četiri godine i može biti ponovo izabran. 8. Pravni subjektivitet i institucionalna autonomija Član 19. Osim ako zakonom nije drugačije propisano, svaka licencirana javna visokoškolska ustanova, bilo univerzitet ili visoka škola, ima puni pravni subjektivitet u vezi s onim pitanjima koja su predmet ovog Zakona, uključujući i ovlaštenja da: - raspolaže i upravlja zemljištem i zgradama koje su u njenom vlasništvu, u skladu s primjenjivim zakonima; - prima i upravlja sredstvima iz bilo kojeg zakonitog izvora; - određuje i ubire školarinu i druge naknade u skladu sa zakonom; - zapošljava osoblje; - sklapa ugovore za robe i usluge; - ustanovljava pravne odnose sa studentima; - osniva komercijalna preduzeća za obrazovne i istraživačke svrhe; - sklapa sporazume s drugim visokoškolskim institucijama u Bosni i Hercegovini i inozemstvu; - sklapa ugovorne odnose s privrednim subjektima o javno-privatnom partnerstvu; - ima druga ovlaštenja neophodna za djelotvorno obavljanje svojih funkcija. Sva novčana sredstva dobivena iz budžeta, vlastiti prihodi, naplaćene školarine i novčana sredstva iz drugih izvora pripadaju visokoškolskoj ustanovi i troše se u skladu sa zakonom, statutom i usvojenim finansijskim planom. Član 20. Statut visokoškolske ustanove predviđa organizacionu strukturu unutar ustanove koju čine jedinice koje mogu biti fakulteti, instituti, centri, akademije ili škole. S ciljem promocije i osiguranja integracije akademskog, finansijskog i prostornog planiranja i razvoja ustanove, godinu dana nakon stupanja na snagu ovog Zakona, takve jedinice neće imati pravni subjektivitet nezavisno od ustanove. U prijelaznom periodu, od stupanja na snagu ovog Zakona, fakulteti koji već imaju status pravnog lica u skladu sa sadašnjim propisima mogu taj status zadržati, ali ne mogu stvarati finansijske obaveze van naznačenog prijelaznog perioda. S ciljem promocije inicijative jedinica, statutom ustanove precizira se na koji način i u kojem omjeru jedinice imaju akademska i finansijska ovlaštenja i preuzimaju odgovornost unutar ustanove. Statutom se reguliraju pitanja u vezi s otvaranjem trezorskog podračuna organizacione jedinice, način nastupa organizacionih jedinica na tržištu, način raspolaganja novčanim sredstvima koja se ostvare na tržištu, donacijama ili na drugi način van budžetskog finansiranja. Član 21. Visokoškolske ustanove uživaju slobodu u nastavnom i naučnoistraživačkom radu u okviru svojih licenci, bez miješanja organa javne vlasti. Posebnim zakonom reguliraju se pitanja naučnoistraživačkog rada. Naučnoistraživački rad na visokoškolskim ustanovama može se sufinansirati iz sredstava budžeta institucija BiH i međunarodnih obaveza BiH, u skladu s važećim propisima na državnom nivou. Član 22. Visokoškolske ustanove, u skladu s odredbama ovog Zakona, imaju pravo: - izabrati svoja upravna i rukovodna tijela i odrediti im mandat; - urediti svoje strukture i aktivnosti vlastitim pravilima u skladu s ovim Zakonom, drugim važećim zakonima i svojim statutima; - izabrati nastavno i drugo osoblje; - primati studente i odrediti metode nastave i provjere znanja studenata; - samostalno razvijati i primjenjivati nastavne planove i programe i istraživačke projekte; - u okviru raspoloživih finansijskih sredstava izabrati predmete koji će se predavati; - na univerzitetima, dodjeljivati zvanja profesorima i drugom osoblju; - odrediti kao službeni jezik, ili službene jezike, jedan ili više jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Član 23. Objekti licenciranih visokoškolskih ustanova su nepovredivi. Bez odobrenja rektora univerziteta, direktora visoke škole ili lica koje su oni ovlastili, policija i drugi organi za gonjenje i sprečavanje krivičnih djela nemaju pristup univerzitetu ili visokoj školi. Izuzetno, s ciljem sprečavanja krivičnog djela ili zaustavljanja izvršenja krivičnog djela mogu se preduzeti neophodne mjere, s tim da se o preduzetim radnjama odmah obavijesti uprava univerziteta, odnosno visoke škole. 9. Prava i obaveze akademskog osoblja Član 24. Svaka visokoškolska ustanova će u svoj statut ili ekvivalentni osnovni dokument unijeti i to da akademsko osoblje uživa slobodu, u okviru zakona, da ispituje i testira stečeno znanje i da nudi nove ideje i kontroverzna ili nepopularna mišljenja, a da se time ne izlaže opasnosti od gubitka zaposlenja ili bilo koje druge privilegije koju eventualno u visokoškolskoj ustanovi uživa. Pravo akademskog osoblja visokoškolskih ustanova na slobodu govora može biti ograničeno samo zakonom. Član 25. Statut svake javne visokoškolske ustanove i osnovni dokument svake privatne visokoškolske ustanove, kao uvjet za akreditaciju, sadrži i odredbe koje: - osiguravaju osoblju slobodu organiziranja i okupljanja u skladu sa zakonom; - štite osoblje od diskriminacije prema bilo kojoj osnovi, kao što su: spol, rasa, seksualna orijentacija, bračni status, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, povezanost s nekom nacionalnom zajednicom, imovina, rođenje ili bilo koji drugi status. Član 26. Akademsko osoblje visokoškolskih ustanova ima pravo objavljivati rezultate svog istraživačkog rada, u skladu s pravilima koje univerzitet ima u vezi s korištenjem prava na intelektualnu imovinu u korist univerziteta i poštujući prava trećih lica. 10. Akademska zvanja Član 27. Visokoškolske ustanove dodjeljuju akademska zvanja, koja mogu biti nastavna, naučnonastavna ili umjetnička. Univerzitet dodjeljuje naučnonastavna i umjetnička zvanja, i to: - redovni profesor - vanredni profesor - docent - lektor - viši asistent - asistent. Visoka škola dodjeljuje nastavna i umjetnička zvanja, i to: - profesor visoke škole - predavač visoke škole - asistent. 11. Izbor akademskog osoblja Član 28. Minimalni uvjeti za izbor akademskog osoblja u naučnonastavna zvanja na visokoškolskoj ustanovi su: - asistent: odgovarajući univerzitetski stepen sa najmanje 240 ECTS bodova i najnižom prosječnom ocjenom 8 ili 3,5; - viši asistent: stepen drugog ciklusa (magisterij); - lektor: stepen drugog ciklusa (magisterij); - docent: naučni stepen doktora u datoj oblasti, najmanje tri naučna rada objavljena u priznatim publikacijama, pokazane nastavničke sposobnosti; - vanredni profesor: proveden najmanje jedan izborni period u zvanju docenta, te najmanje pet naučnih radova objavljenih u priznatim publikacijama, objavljena knjiga i originalni stručni uspjeh kao što je projekt, patent ili originalni metod, sve nakon izbora u zvanje docenta, mentorstvo kandidata za stepen drugog ciklusa; - redovni profesor: proveden najmanje jedan izborni period u zvanju vanrednog profesora, najmanje dvije objavljene knjige, najmanje osam naučnih radova objavljenih u priznatim publikacijama, sve nakon sticanja zvanja vanrednog profesora, te uspješno mentorstvo kandidata za stepen drugog i trećeg ciklusa. Član 29. Minimalni uvjeti za izbor u umjetničkonastavna zvanja u koja se bira akademsko osoblje na studijskim profilima na univerzitetu, ako je za nastavni predmet od naročitog značaja umjetnički kriterij, su: - asistent: završen stepen prvog ciklusa, s najmanje 240 ECTS bodova i prosječnom ocjenom 8 ili 3,5; - viši asistent: završen stepen drugog ciklusa, odnosno stepen prvog ciklusa i javno predstavljeni oblici umjetničkog stvaralaštva; - docent: završen stepen najmanje prvog ciklusa, veći broj javno predstavljenih oblika umjetničkog stvaralaštva i pokazani rezultati u nastavnom radu; - vanredni profesor: završen stepen najmanje prvog ciklusa, veći broj javno predstavljenih oblika umjetničkog stvaralaštva, priznanja za uspješno djelovanje u odgovarajućoj oblasti umjetnosti i pokazani rezultati u nastavnom radu; - redovni profesor: završen stepen najmanje prvog ciklusa, veći broj javno predstavljenih oblika umjetničkog stvaralaštva koji su značajno doprinijeli razvoju kulture i umjetnosti i doprinos podizanju nastavnog i umjetničkog kadra. Član 30. Minimalni uvjeti za izbor u nastavna zvanja na visokoj školi su: - asistent: završen stepen prvog ciklusa, s najmanjom prosječnom ocjenom 8 ili 3,5; - predavač visoke škole: završen stepen drugog ciklusa i pokazana nastavna sposobnost; - profesor visoke škole: završen stepen trećeg ciklusa i pokazana nastavna sposobnost. Na visokoj školi nastavu mogu izvoditi i lica koja imaju zvanja redovnog profesora, vanrednog profesora i docenta birana na univerzitetima. Član 31. Minimalni uvjeti za izbor u umjetnička zvanja na visokoj školi su: - asistent: završen stepen prvog ciklusa, s najmanjom prosječnom ocjenom 8 ili 3,5. - predavač visoke škole: završen stepen najmanje prvog ciklusa, javno predstavljeni oblici umjetničkog stvaralaštva i pokazana nastavna sposobnost. - profesor visoke škole: završen stepen prvog ciklusa, istaknuti javno predstavljeni oblici umjetničkog stvaralaštva i pokazana nastavna sposobnost. Na visokoj školi nastavu mogu izvoditi i lica koja imaju izbor na umjetničkonastavnim predmetima na univerzitetima. Član 32. Prilikom izbora u isto ili više zvanje uzimaju se u obzir samo objavljeni radovi, knjige i rezultati vlastitih istraživanja u primjeni, projekti, te mentorstva, odnosno javno predstavljeni oblici umjetničkog stvaralaštva u vremenu od posljednjeg izbora. Član 33. Period na koji se bira akademsko osoblje na univerzitetu je: - asistent na period od četiri godine bez mogućnosti reizbora; - viši asistent na period od pet godina s mogućnošću ponovnog izbora isključivo ako postigne stepen trećeg ciklusa; - lektor na period od pet godina bez mogućnosti reizbora; - docent na period od pet godina s mogućnošću ponovnog izbora; - vanredni profesor na period od šest godina s mogućnošću ponovnog izbora; - redovni profesor trajno. Redovni profesor zaključuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Period na koji se bira akademsko osoblje na visokoj školi je: - asistent na period od četiri godine bez mogućnosti reizbora; - predavač visoke škole na period od pet godina s mogućnošću ponovnog izbora; - profesor visoke škole trajno. Akademsko osoblje zaključuje ugovor o radu s visokoškolskom ustanovom na određeno vrijeme, i to na period na koji je izabran. Nakon isteka tog perioda visokoškolska ustanova dužna je zaključiti novi ugovor o radu sa svakim članom akademskog osoblja koji je izabran u isto ili više akademsko zvanje. Član 34. Izbor akademskog osoblja se u svim slučajevima vrši javnim konkursom, u skladu s kriterijima određenim zakonom, statutom visokoškolske ustanove i općeprihvaćenim standardima u datoj struci. Član 35. Zaštita prava akademskog i drugog osoblja visokoškolskih ustanova ostvaruje se u skladu sa statutom i drugim aktima visokoškolske ustanove. Protiv konačne odluke visokoškolske ustanove može se pokrenuti spor pred nadležnim sudom. 12. Prava i obaveze studenata Član 36. Studenti koji su primljeni i upisani u visokoškolsku ustanovu stupaju u ugovorni odnos s tom ustanovom. Studenti imaju sljedeća prava, koja mogu biti dodatno razrađena u statutu ustanove: - prisustvovati svim predavanjima, seminarima i drugim oblicima nastave organiziranim u okviru njihovih predmeta u skladu s njihovim položajem i zavisno od mogućnosti i drugih oblika organizirane nastave; - koristiti biblioteke i druge usluge za studente, koji se nalaze u ustanovi; - učestvovati na izborima za studentska mjesta u studentskim predstavničkim i drugim tijelima ustanovljenim u skladu sa statutom ustanove, i - pravo na priznavanje i prijenos bodova između akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini. Član 37. Studenti upisani na univerzitet ili visoku školu obavezni su: - pridržavati se pravila koje je uspostavila ustanova; - ukazivati dužno poštovanje prema pravima osoblja i drugih studenata; - ukazivati dužnu i punu pažnju svom studiju i učestvovati u akademskim aktivnostima. Član 38. Statut ili ekvivalentni osnovni dokument svake visokoškolske ustanove sadrži odredbe koje: - osiguravaju slobodu studenatima da, u skladu sa zakonom, ispituju i testiraju stečena znanja i da nude nove ideje te kontroverzna i nepopularna mišljenja, a da se time ne izlažu opasnosti od gubitka svog statusa ili bilo koje druge privilegije koju eventualno u ustanovi uživaju; - osiguravaju studentima, u skladu sa zakonom, slobodu govora, organizacije i okupljanja; - štite studente od diskriminacije prema bilo kojem osnovu, kao što su: spol, rasa, seksualna orijentacija, bračni status, boja kože, vjera, jezik, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, povezanost s nekom nacionalnom zajednicom, imovina, rođenje ili bilo koji drugi status; - pružaju pravične i nepristrasne mehanizme rješavanja disciplinskih pitanja koja se tiču studenata. Član 39. Studenti imaju pravo iznijeti svoja viđenja u pogledu kvaliteta nastave ili drugih usluga ustanove, a statut sadrži odredbe za pravično rješavanje takvih pritužbi. Okolnosti pod kojima studenti mogu biti ispisani iz akademskih ili disciplinskih razloga, kao i žalbene procedure, razrađene su statutom ustanove. Studenti imaju pravo osporiti pred nadležnim sudom sve konačne odluke visokoškolske ustanove iz stava 2. ovog člana koje se na njih odnose. Član 40. Statut ili drugi osnovni dokument visokoškolske ustanove predviđa uspostavu studentskog predstavničkog tijela. Predstavničko tijelo zastupa interese studenata i daje doprinos društvenim, kulturnim, akademskim ili fizičko-rekreativnim potrebama studenata, na osnovu demokratskih principa i u skladu sa zakonom. Studentska predstavnička tijela mogu osnovati asocijaciju studentskih predstavničkih tijela u Bosni i Hercegovini, putem kojih se ostvaruje članstvo u međunarodnim organizacijama i asocijacijama studenata. Član 41. Status studenta prestaje završetkom studijskog programa i dobivanjem stepena za koji se školuje, ispisom iz visokoškolske ustanove prije završetka studija, odnosno kada student ne upiše narednu godinu studija, ne obnovi upis u istu godinu u propisanom roku, a ne miruju mu prava i obaveze studenta. Status redovnog studenta može prestati i ako visokoškolska ustanova izrekne takvu disciplinsku mjeru. Status redovnog studenta prestaje i kada redovni student dva puta obnovi istu studijsku godinu i ne stekne uvjete za upis u višu godinu studija. DIO III. INSTITUCIJE U OBLASTI VISOKOG OBRAZOVANJA 1. Ministarstvo civilnih poslova BiH Član 42. Ministarstvo civilnih poslova BiH odgovorno je za provođenje ovog Zakona i za: - koordinaciju i razvoj visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, uz konsultacije s drugim nadležnim ministarstvima; - promociju integracije nastavnog i istraživačkog rada i stimulaciju istraživačkih programa na univerzitetima; - promociju mobilnosti studenata i osoblja u oblasti visokog obrazovanja u Evropi i u svijetu; - promociju veza između visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i visokoškolskih ustanova u regiji i u svijetu; - promociju jednakih mogućnosti pristupa visokom obrazovanju, stručnom razvoju i obuci, cjeloživotnom učenju i svim drugim aspektima visokog obrazovanja; - podržavanje i podsticanje jačih veza između sektora visokog obrazovanja, industrije, privrede i društva. 2. Rektorska konferencija Bosne i Hercegovine Član 43. Sporazumom univerziteta uspostavlja se Rektorska konferencija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Rektorska konferencija). Rektorska konferencija utvrđuje i zastupa zajedničke interese univerziteta u Bosni i Hercegovini, te ostvaruje saradnju sa institucijama u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Punopravni članovi Rektorske konferencije mogu biti rektori licenciranih i akreditiranih univerziteta u Bosni i Hercegovini. Rektorska konferencija finansira se iz doprinosa članova Rektorske konferencije, te drugih prihoda koje ostvari. Rektorska konferencija djeluje i kao savjetodavno tijelo za provođenje reforme visokog obrazovanja. Rektorska konferencija odluke donosi konsenzusom. 3. Centar za informiranje i priznavanje dokumenata Član 44. Ovim Zakonom osniva se Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: CIP). CIP je samostalna upravna organizacija, a nadležan je za informiranje i poslove priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u okviru Konvencije o priznavanju diploma u visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Lisabonska konvencija). Član 45. CIP je nadležan za: - informiranje i priznavanje u oblasti visokog obrazovanja; - koordiniranje i međunarodnu razmjenu akademskog osoblja, studenata i programa u oblasti visokog obrazovanja; - predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim projektima u oblasti visokog obrazovanja iz svoje nadležnosti; - kroz međunarodne mreže centara za informacije (mreže ENIC/NARIC) pruža informacije visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini u vezi sa stranim visokoškolskim ustanovama i programima kao osnov za priznavanje stepena i diploma za dalje školovanje na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini i predstavlja Bosnu i Hercegovinu u tim mrežama; - daje obavještenje i mišljenje o stranim stepenima i diplomama u Bosni i Hercegovini s ciljem nastavka školovanja na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini; - daje savjete i informacije o pitanjima iz svog djelokruga stranama sa zakonitim interesom; - u skladu s Lisabonskom konvencijom i njenim pratećim dokumentima, donosi preporuke ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH o priznavanju diploma stečenih van Bosne i Hercegovine s ciljem zaposlenja, nastavka obrazovanja i ostvarivanja drugih prava koja proističu iz stečene kvalifikacije. Član 46. Rad CIP-a uređuje se statutom. Saglasnost na statut CIP-a daje Vijeće ministara BiH. CIP-om rukovodi direktor kojeg, nakon provedenog javnog konkursa, imenuje Upravni odbor CIP-a. Direktor se imenuje na mandat od četiri godine. CIP-om upravlja upravni odbor koji ima sedam članova. Vijeće ministara BiH bira Upravni odbor poslije provedenog javnog konkursa na bazi pariteta. U Upravni odbor biraju se po dva predstavnika iz svakog konstitutivnog naroda i jedan predstavnik nacionalnih manjina. Članovi Upravnog odbora CIP-a biraju se na mandat od tri godine s mogućnošću reizbora, pod uvjetom da se inicijalno imenovanje provede u fazama, tako da svake godine jedna trećina članova bude reizborna ili ponovo imenovana. Upravni odbor odlučuje većinom glasova od ukupnog broja članova pod uvjetom da takvu većinu čini po jedan glas predstavnika svakog konstitutivnog naroda. CIP se finansira iz budžeta institucija BiH. 4. Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Član 47. Ovim Zakonom osniva se Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (u daljnjem tekstu: Agencija). Agencija je samostalna upravna organizacija. Član 48. Agencija je nadležna za: - utvrđivanje jasnih, transparentnih i pristupačnih kriterija za akreditaciju visokoškolskih ustanova i donošenje normi kojima se određuju minimalni standardi u oblasti visokog obrazovanja; - utvrđivanje kriterija za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka koji daju ocjenu i obavljaju reviziju kvaliteta i daju preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova; - davanje preporuka o kriterijima i standardima ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova, te za prestrukturiranje studijskih programa; - davanje preporuka o kriterijima za licenciranje visokoškolskih ustanova i studijskih programa; - davanje preporuke o najnižim školarinama za sve studente na akreditiranim visokoškolskim ustanovama, s ciljem usklađivanja najnižih školarina na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine; - davanje savjeta o politici rada i razvoja ministarstvu Republike Srpske, kantonalnim ministarstvima i Brčko Distriktu BiH; - davanje savjeta i informacija o pitanjima iz svoje nadležnosti zainteresiranim strankama; - utvrđivanje standarda kvaliteta, analizu kvaliteta, davanje preporuka za otklanjanje nedostataka kvalitete studija i visokoškolskih ustanova; - predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim organizacijama za kvalitet u visokom obrazovanju; - predlaganje općih smjernica i kriterija na osnovu kojih se iz budžeta institucija BiH mogu dodjeljivati sredstva visokoškolskim ustanovama za naučnoistraživački rad; - donošenje pravilnika i drugih akata iz svoje nadležnosti. 4.1. Akreditacija visokoškolskih ustanova Član 49. U oblasti akreditacije, Agencija je nadležna za: - raspisivanje javnog konkursa za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno njihovih studijskih programa (u daljnjem tekstu: stručnjaci); - osnivanje komisije za utvrđivanje liste stručnjaka koji zadovoljavaju kriterije iz člana 48. alineja 2. ovog Zakona. Komisija ima pet članova, a čini je po jedan predstavnik Rektorske konferencije, jednog kantonalnog ministarstva, ministarstva Republike Srpske, Brčko Distrikta BiH, te predstavnik Agencije; - dostavljanje utvrđene liste stručnjaka na usvajanje svim ministarstvima obrazovanja u BiH i nadležnom odjelu Brčko Distrikta BiH; - imenovanje komisije stručnjaka, na osnovu prijedloga nadležnih obrazovnih vlasti u pogledu izbora stručnjaka s utvrđene liste stručnjaka; - davanje preporuke nadležnim obrazovnim vlastima o akreditaciji visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa, na osnovu mišljenja komisije stručnjaka; - postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i Brčko Distrikt BiH, u skladu s članom 48. alineja 1. ovog Zakona; - ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji s normama i kriterijima iz člana 48. alineja 1. ovog Zakona i, u slučaju utvrđene neusklađenosti, davanje preporuke Upravnom odboru za preduzimanje daljnjih mjera, sve do mjere poništenja rješenja o akreditaciji. Žalbu na rješenje o poništenju rješenja o akreditaciji nadležne obrazovne vlasti podnose Upravnom odboru Agencije; - vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova; - stalnu dostupnost na svojoj internet stranici liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i njeno objavljivanje najmanje jednom godišnje u "Službenom glasniku BiH", a najmanje dva puta godišnje u trima visokotiražnim dnevnim novinama. 4.2. Forma i sadržaj diplome i dodatka diplomi Član 50. Agencija donosi uputstvo o formi i sadržaju diplome i dodatka diplome koju izdaju akreditirane visokoškolske ustanove. 4.3. Statut i tijela Agencije Član 51. Rad Agencije uređuje se statutom. Saglasnost na statut Agencije daje Vijeće ministara BiH. Agencijom za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta rukovodi direktor. Direktora i njegove zamjenike bira, nakon provedenog javnog konkursa, Vijeće ministara BiH. Mandat direktora i njegovih zamjenika je četiri godine. Direktor i zamjenici direktora ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Agencijom upravlja Upravni odbor koji ima deset članova. Upravni odbor čine po tri člana iz sva tri konstitutivna naroda i jedan član iz reda ostalih. Članove upravnog odbora Agencije bira Parlamentarna skupština BiH na mandat od tri godine s mogućnošću reizbora, pod uvjetom da se inicijalno imenovanje provede u fazama, tako da svake godine jedna trećina članova bude reizborna, ili ponovo imenovana. Upravni odbor odlučuje većinom glasova od ukupnog broja članova pod uvjetom da takvu većinu čine najmanje dvije trećine glasova predstavnika svakog konstitutivnog naroda. Upravni odbor čini najmanje 50% redovnih profesora univerziteta. 4.4. Finansiranje Agencije Član 52. Agencija se finansira iz budžeta institucija BiH i iz vlastitih prihoda. DIO IV. AKADEMSKI STEPENI I DIPLOME 1. Dodjela akademskih stepena i diploma Član 53. Akreditirana visokoškolska ustanova ovlaštena je da dodjeljuje akademske stepene i diplome navedene u njenom uvjerenju o akreditaciji. Statut visokoškolske ustanove navodi akademske stepene i diplome koje ustanova dodjeljuje te uključuje i ovlaštenje da donosi akademska i druga pravila za dodjelu takvih stepena i diploma. Stepen prvog ciklusa i drugi programi koji vode do diplome koje nudi javna visokoškolska ustanova ustrojeni su fleksibilno, tako da omoguće ulazak i izlazak u odgovarajućim fazama, s dodjelom kreditnih bodova i/ili kvalifikacija, zavisno od napretka koji je student ostvario. U formuliranju pravila, javna visokoškolska ustanova osigurava poštivanje važećeg evropskog sistema prijenosa kreditnih bodova. Osim ovoga, visokoškolska ustanova uživa slobodu organizacije svojih planova i programa, shema provjere znanja i ocjenjivanja, kroz pravila koja su transparentna, pravična i lako dostupna studentima. Član 54. Nadležni državni organi, te drugi organi i organizacije u Bosni i Hercegovini će, u svrhu zaposlenja ili javne funkcije, priznavati samo one akademske stepene i diplome koje izdaju akreditirane visokoškolske ustanove. Dužnost akreditirane visokoškolske ustanove je da svakom licu, kojem dodijeli akademski stepen ili diplomu, izda diplomu i dodatak diplomi ovjeren pečatom visokoškolske ustanove. Član 55. Nakon što su dodijeljeni, akademski stepen ili diploma mogu se opozvati samo u posebnim okolnostima datim u pravilima sadržanim u statutu visokoškolske ustanove i na takvu odluku može se podnijeti žalba pred nadležnim sudom. Ministarstvo civilnih poslova BiH može, u konsultacijama s drugim relevantnim vladinim tijelima, propisati, u formi pravila, obrazovne zahtjeve koji predstavljaju dodatak u odnosu na akademski stepen ili diplomu, za ulazak u bilo koju profesiju koja može biti regulirana drugim zakonom, ili u smislu bilo koje međunarodne konvencije ili sporazuma. DIO V. ZAVRŠNE ODREDBE 1. Stečena naučna i stručna zvanja Član 56. Lica koja su stekla određena naučna i stručna zvanja zadržavaju pravo njihovog korištenja u skladu s propisima prema kojima su ih stekli. Lica iz stava 1. ovog člana mogu tražiti od visokoškolske ustanove na kojoj su stekli ta zvanja da im u postupku i pod uvjetima predviđenim statutom visokoškolske ustanove izda dokument (potvrdu ili diplomu) o ekvivalenciji prije stečenog akademskog naziva s novim akademskim nazivima. Lica iz stava 1. ovog člana imaju pravo i na izdavanje dodatka diplomi. Doktorat nauka stečen prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu ovog Zakona istovrsni su s doktoratima nauka stečenim prema ovom Zakonu, te lica koja su ih stekla imaju ista prava kao i lica koja su doktorat nauka stekla prema ovom Zakonu. Član 57. Lica izabrana u akademska zvanja koja ta zvanja imaju na dan stupanja na snagu ovog Zakona zadržavaju ta zvanja. Ako ovaj Zakon ili propisi koji su važili prije njegovog stupanja na snagu za zatečena zvanja ili radna mjesta zahtijevaju reizbor ili izbor u više zvanje, reizbor ili postupak izbora u isto zvanje provest će se u roku koji predviđa propis prema kojem je izbor izvršen. Ako taj propis ne predviđa rok, izbor ili reizbor provest će se u roku predviđenom ovim Zakonom i računa se od dana njegovog stupanja na snagu. U svakom slučaju, reizbor ili izbor provest će se prema odredbama ovog Zakona. Izbori u akademska zvanja započeti prema odredbama propisa koji su važili prije stupanja na snagu ovog Zakona završit će se prema tim propisima najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona. 2. Prilagođavanje studija ovom Zakonu Član 58. Visokoškolske ustanove počinju s prilagođavanjem studija ovom Zakonu danom njegovog stupanja na snagu. Ustrojavanje će se završiti i organizacija studija početi provoditi prema odredbama ovog Zakona u roku od godinu dana od dana njegovog stupanja na snagu, od kada će se obavezno uvesti i ECTS sistem. 3. Pravo na završetak studija Član 59. Studenti upisani na dodiplomski i postdiplomski studij na dan stupanja na snagu ovog Zakona imaju pravo završiti studij prema nastavnom programu i uvjetima koji su važili prilikom upisa u prvu godinu studija i steći odgovarajući stručni, odnosno naučni naziv prema propisima koji su važili prije stupanja na snagu ovog Zakona. Studenti kojima je na osnovu prijašnjih propisa odobrena tema za izradu doktorskog rada bez doktorskog studija imaju pravo odbrane doktorskog rada i sticanja doktorata nauka prema propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog Zakona. Visokoškolske ustanove mogu ograničiti trajanje prava na završetak studija prema stavu 2. ovog člana na određeni broj godina, ali ne na manji broj godina od onoga koji je studentu ostao do završetka studija prema programu po kojem je počeo studij uvećan za dvije godine. Nakon uvođenja studija prema ovom Zakonu, studenti iz stava 2. ovog člana koji ne završe studij prema starom studijskom planu i programu mogu studij nastaviti prema ovom Zakonu i na njemu zasnovanom nastavnom programu u skladu sa statutom visokoškolske ustanove. 4. Usklađivanje statuta i integracija univerziteta Član 60. Visokoškolske ustanove uskladit će svoje statute i druge opće akte neophodne za usklađivanje organizacije s ovim Zakonom u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Članovi upravnih tijela, rektori i prorektori visokoškolskih ustanova, te dekani i prodekani fakulteta izabrani prije stupanja na snagu ovog Zakona ostaju na istoj dužnosti do isteka mandata na koji su izabrani. Integriranje visokoškolskih ustanova počinje danom stupanja na snagu ovog Zakona, a završit će se u roku od jedne godine od njegovog stupanja na snagu. 5. Prijelazni period za akreditaciju i licenciranje Član 61. Stupanjem na snagu ovog Zakona, postojeće visokoškolske ustanove dobivaju privremenu akreditaciju od nadležne institucije. U privremenoj akreditaciji određuje se rok u kojem će se obaviti akreditacija svakog pojedinog programa koji se izučava na tim visokoškolskim ustanovama, a sve u skladu s kriterijima i procedurama za akreditaciju i standardima. Akreditacija visokoškolskih ustanova bit će obavljena u periodu od najviše dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona. 6. Imenovanje vršioca dužnosti i rok za donošenje propisa Član 62. Vijeće ministara BiH će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona imenovati upravne odbore i vršioce dužnosti direktora CIP-a i Agencije. Agencija će u roku od godinu dana donijeti propise iz svoje nadležnosti. 7. Usklađivanje drugih zakona Član 63. Zakoni Republike Srpske i kantonalni zakoni iz oblasti visokog obrazovanja uskladit će se s odredbama ovog Zakona u periodu od šest mjeseci nakon njegovog stupanja na snagu. Sva pitanja iz oblasti visokog obrazovanja koja nisu regulirana ovim Zakonom regulirat će se zakonima na nivou Republike Srpske i kantona. 8. Status viših škola Član 64. Zakonom Republike Srpske i zakonima kantona riješit će se status dosadašnjih viših škola najkasnije u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Studenti upisani na više škole i studijske odsjeke u dvogodišnjem trajanju prije stupanja na snagu ovog Zakona imaju pravo i obavezu završiti započeti studij po nastavnom planu i programu koji je važio u vrijeme njihovog upisa, u roku utvrđenom statutom tih ustanova. 9. Teološki fakulteti, visoke teološke škole i akademije Član 65. Odredbe ovog Zakona ne odnose se na teološke fakultete, visoke teološke škole i akademije. Ove institucije mogu biti u sastavu univerziteta što se regulira posebnim ugovorom. 10. Stupanje na snagu Član 66. Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH". PSBiH broj 94/07 30. jula 2007. godine Sarajevo Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Beriz Belkić, s. r. Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Ilija Filipović, s. r.
Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 49/06 27.06.2006 SG BiH 89/11, SG BiH 76/11 lični podaci,zaštita ZAKON O ZAŠTITI LIČNIH PODATAKA POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE Član 1. (1) Cilj ovog Zakona je da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na tajnost u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose. (2) Ovim Zakonom osniva se Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Agencija), utvrđuju se: njena nadležnost, organizacija i upravljanje, kao i druga pitanja značajna za njen rad i zakonito funkcioniranje. Član 2. (1) Ovaj Zakon primjenjuje se na lične podatke koje obrađuju svi javni organi, fizička i pravna lica, osim ako drugi zakon ne nalaže drugačije. (2) Ovaj Zakon neće se primjenjivati na lične podatke koje obrađuju fizička lica isključivo u privatne svrhe. (3) Ovaj Zakon neće se primjenjivati na slučajno prikupljanje ličnih podataka, osim ako se ovi podaci ne obrađuju dalje. Član 3. Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljedeća značenja: - lični podaci znače bilo koju informaciju koja se odnosi na fizičko lice na osnovu koje je utvrđen ili se može utvrditi identitet lica; - nosilac podataka je fizičko lice čiji se identitet može ustanoviti ili identificirati, neposredno ili posredno, naročito na osnovu jedinstvenog matičnog broja te jednog ili više faktora karakterističnih za fizički, fiziološki, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog lica; - posebne kategorije podataka su svi lični podaci koji otkrivaju: a) rasno porijeklo, državljanstvo, nacionalno ili etničko porijeklo, političko mišljenje ili stranačku pripadnost, ili članstvo u sindikatima, religijsko, filozofsko ili drugo uvjerenje, zdravstveno stanje, genetski kod, seksualni život; b) krivične presude; c) biometrijske podatke; - zbirka ličnih podataka je bilo koji sistemski skup ličnih podataka koji su dostupni prema posebnim kriterijima, bilo da su centralizirani, decentralizirani ili razvrstani na funkcionalnom i geografskom osnovu ili postavljeni u skladu s posebnim kriterijima koji se odnose na lice i koji omogućavaju nesmetan pristup ličnim podacima u dosjeu; - obrada ličnih podataka podrazumijeva bilo koju radnju ili skup radnji koje se vrše nad podacima, bilo da je automatska ili ne, a posebno prikupljanje, unošenje, organiziranje, pohranjivanje, prerađivanje ili izmjenu, uzimanje, konsultiranje, korištenje, otkrivanje prijenosom, širenje ili na drugi način omogućavanje pristupa podacima, svrstavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje; - anonimni podaci su podaci koji se u svojoj originalnoj formi ili nakon njihove obrade ne mogu dovesti u vezu s nosiocem podataka u smislu njegove identifikacije; - pristup podacima je svaka radnja koja korisniku omogućava uvid u podatke bez prava da te podatke kasnije koristi u druge svrhe; - kontrolor je svaki javni organ, fizičko ili pravno lice, agencija ili drugi organ koji samostalno ili zajedno s drugim vodi, obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade ličnih podataka na osnovu zakona ili propisa; - obrađivač je fizičko ili pravno lice, javni organ, agencija ili drugi organ koji obrađuje lične podatke u ime kontrolora; - korisnik je fizičko ili pravno lice, javni organ, agencija ili drugi organ kojem se omogućava pristup ličnim podacima ili kojem se lični podaci mogu dati na korištenje; - saglasnost nosioca podataka je svaka konkretna i svjesna naznaka želje nosioca podataka data slobodnom voljom kojom nosilac podataka daje svoj pristanak da se njegovi lični podaci obrađuju. POGLAVLJE II. OSNOVNI PRINCIPI ZAKONITE OBRADE LIČNIH PODATAKA Član 4. Kontrolor je obavezan da: a) lične podatke obrađuje na pravičan i zakonit način; b) lične podatke koje prikuplja za posebne, izričite i zakonite svrhe ne obrađuje na bilo koji način koji nije u skladu s tom svrhom; c) lične podatke obrađuje samo u mjeri i obimu koji je neophodan za ispunjenje određene svrhe; d) obrađuje samo autentične i tačne lične podatke, te da ih ažurira kada je to potrebno; e) lične podatke koji su netačni i nepotpuni, s obzirom na svrhu zbog koje su prikupljeni ili se dalje obrađuju, izbriše ili ispravi; f) lične podatke obrađuje samo u vremenskom periodu koji je neophodan za ispunjenje svrhe u koju su podaci prikupljeni; g) lične podatke čuva u formi koja dopušta identificiranje nosioca podataka ne duže nego što je to potrebno za svrhu u koju se podaci prikupljaju ili dalje obrađuju; h) osigura da se lični podaci koji su prikupljeni u različite svrhe ne objedinjuju ili kombiniraju. Član 5. (1) Kontrolor može obrađivati lične podatke uz saglasnost nosioca podataka. (2) Saglasnost mora biti data u pisanoj formi, mora je potpisati nosilac podataka, mora imati tačnu naznaku podataka u vezi s kojima se saglasnost daje, te mora sadržavati ime kontrolora, svrhu i vremenski period na koji se saglasnost daje. (3) Saglasnost može biti povučena u bilo kojem trenutku, osim ako se nosilac podataka i kontrolor izričito ne dogovore drugačije. (4) Kontrolor će morati na zahtjev nadležnog organa, u svako vrijeme, dokazati da postoji saglasnost za period obrade ličnih podataka. (5) Kontrolor je dužan čuvati saglasnost za vrijeme obrade ličnih podataka za čiju obradu je ona data. Član 6. Kontrolor može obrađivati podatke, bez saglasnosti nosioca podataka, ako je ispunjen jedan od sljedećih uslova: a) ako vrši obradu ličnih podataka u skladu sa zakonom ili je obrada neophodna da bi se ispunile nadležnosti utvrđene zakonom; b) ako je neophodno da nosilac podataka pristupi pregovorima o ugovornom odnosu ili da se ispune obaveze koje su dogovorene s kontrolorom; c) ako je neophodno da se zaštite interesi nosioca podataka mora se bez odgađanja pribaviti saglasnost nosioca podataka ili se mora prekinuti obrada podataka, a prikupljeni podaci moraju se uništiti; d) ako je obrada ličnih podataka potrebna za ispunjenje zadatka koji se izvršava u javnom interesu; e) ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili korisnik, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti s pravom nosioca podatka da zaštiti vlastiti privatni i lični život; f) ako je neophodno za izvršavanje legitimnih aktivnosti političkih stranaka, pokreta, udruženja građana, sindikalnih organizacija i vjerskih zajednica. Član 7. (1) Kontrolor je obavezan provjeriti da li su lični podaci autentični i tačni. (2) Ako nepotpuni i netačni lični podaci ne mogu biti ispravljeni ili dopunjeni, a uzimajući u obzir svrhu u koju se prikupljaju ili u koju se dalje obrađuju, kontrolor ih mora bez odgađanja uništiti. Član 8. (1) Kontrolor koji obrađuje lične podatke na osnovu posebnog zakona obavezan je da poštuje prava na zaštitu privatnog i ličnog života nosioca podataka. (2) Lični podaci ne mogu se prenositi a dosjei i evidencije ne mogu se spajati (udruživati, sjedinjavati ili na drugi način povezivati) ako nisu ispoštovane obaveze utvrđene u stavu (1) ovog člana. (3) Spajanje evidencija i dosjea, prema stavu (2) ovog člana, može se uraditi samo ako obradu ličnih podataka obavlja isti kontrolor. Član 9. (1) Obrada posebnih kategorija ličnih podataka zabranjena je. (2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovog člana, obrada posebne kategorije ličnih podataka dozvoljena je ako: a) je nosilac podataka izričito dao saglasnost; b) je obrada neophodna za zaštitu života, zdravlja, imovine i drugih vitalnih interesa nosioca podataka ili drugog lica za koje se saglasnost ne može dobiti, a naročito kada se radi o fizički, mentalno ili pravno nesposobnom licu, ili ako se lice smatra nestalim, ili zbog drugih sličnih razloga; c) je obrada podataka potrebna za izvršavanje obaveze ili posebnih prava kontrolora iz oblasti radnog prava u onoj mjeri u kojoj je ovlašten zakonom; d) se obrada podataka vrši za potrebe preventivne medicine, medicinske dijagnostike, pružanja i upravljanja medicinskim uslugama ako takve podatke obrađuje profesionalno medicinsko lice koje po zakonu ili kodeksu nadležnog organa podliježe obavezi čuvanja profesionalne tajne ili druga lica koja također podliježu obavezi čuvanja tajne; e) se obrada podataka vrši u okviru zakonitih aktivnosti ustanove, fondacije, udruženja ili druge neprofitne organizacije s političkim, filozofskim, religioznim ili sindikalnim ciljevima, a pod uslovom da se obrada podataka isključivo odnosi na članove tih organa ili lica koja s njima redovno kontaktiraju u vezi s njihovim ciljevima, pod uslovom da ti podaci ne budu otkriveni trećoj strani bez pristanka nosioca podataka; f) se vrši obrada podataka koje je nosilac podataka jasno učinio javnim ili je obrada neophodna za pokretanje, provođenje ili odbranu od pravnih zahtjeva; g) je to od posebnog javnog interesa ili u drugim slučajevima propisanim zakonom. U ovim slučajevima zakon mora sadržavati konkretne odredbe o adekvatnim mehanizmima zaštite. Član 10. Posebna kategorija ličnih podataka ne može se obrađivati automatski ako zakonom nije predviđena odgovarajuća zaštita. Član 11. (1) Kontrolor podataka i , u okviru svoje nadležnosti, obrađivač podataka brinu o sigurnosti podataka te preduzimaju sve tehničke i organizacione mjere i utvrđuju pravila postupaka koji su neophodni za provođenje ovog Zakona i drugih propisa u vezi sa zaštitom i tajnošću podataka. (2) Kontrolor i obrađivač dužni su preduzeti mjere protiv neovlaštenog ili slučajnog pristupa ličnim podacima, mijenjanja, uništavanja ili gubitka podataka, neovlaštenog prijenosa, drugih oblika nezakonite obrade podataka, kao i mjere protiv zloupotrebe ličnih podataka. Ova obaveza ostaje na snazi i nakon završetka obrade podataka. (3) Javni organ kao kontrolor dužan je, prema svojim nadležnostima, donijeti propis s ciljem provođenja ovog Zakona. (4) Kontrolor i, u okviru svoje nadležnosti, obrađivač podataka dužni su napraviti plan sigurnosti podataka kojim se određuju tehničke i organizacione mjere za sigurnost ličnih podataka. (5) Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vijeće ministara), uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije, propisat će način čuvanja i posebne mjere tehničke zaštite. Član 12. (1) Ako zakonom nije isključena obrada ličnih podataka preko obrađivača, kontrolor može zaključiti s obrađivačem ugovor o obradi ličnih podataka koji mora biti sačinjen u pisanoj formi. (2) U ugovoru se navode obim, svrha i rok na koji je sporazum zaključen, kao i adekvatne garancije obrađivača u vezi s tehničkom i organizacionom zaštitom ličnih podataka. (3) Obrada podataka preko obrađivača mora biti regulirana ugovorom koji obavezuje obrađivača prema kontroloru, a posebno da će obrađivač djelovati samo na osnovu uputstava kontrolora u skladu s odredbama ovog Zakona. (4) Obrađivač podataka odgovoran je za obradu ličnih podataka prema uputstvu kontrolora podataka. U obavljanju svojih dužnosti, obrađivač podataka ne može prenositi svoje odgovornosti na druge obrađivače podataka ako ne dobije izričitu saglasnost za to od kontrolora podataka. Član 13. Kontrolor zbirke ličnih podataka za svaku zbirku ličnih podataka uspostavlja i vodi evidenciju koja sadrži osnovne informacije o zbirci, a posebno sljedeće: a) naziv zbirke; b) ime, prezime i adresu kontrolora podataka i obrađivača podataka, stvarno mjesto obrade podataka (uključujući i tehničku obradu), kao i ostale aktivnosti obrađivača podataka u vezi s obradom ličnih podataka; c) svrhu obrade podataka; d) zakonsku osnova za obradu; e) vrstu podataka koji se obrađuju; f) kategorije nosilaca podataka; g) izvor podataka i način prikupljanja; h) vrstu prenesenih podataka, primaoce tih podataka i zakonsku osnovu za prijenos; i) rokove za brisanje određenih vrsta podataka; j) prijenos podataka iz inozemstva, odnosno iznošenje podataka iz Bosne i Hercegovine s naznakom države, odnosno međunarodne organizacije i inozemnog korisnika ličnih podataka, te svrhu za to unošenje, odnosno iznošenje propisano međunarodnim ugovorom, zakonom ili drugim propisom, odnosno pisanim pristankom lica na koje se podaci odnose; k) naznaku preduzetih mjera zaštite ličnih podataka. Član 14. (1) Kontrolor zbirke ličnih podataka dostavlja Agenciji podatke iz evidencije iz člana 13., koja ih objedinjava u Glavni registar. (2) Kontrolori zbirki ličnih podataka dužni su prije uspostavljanja zbirke ličnih podataka dostaviti Agenciji zahtjev o namjeravanom uspostavljanju zbirke ličnih podataka zajedno s podacima iz člana 13. prije preduzimanja bilo kakvih aktivnosti na obradi. (3) Agencija provjerava radnje obrade podataka nakon što od kontrolora podataka primi zahtjev za obradu ličnih podataka. Radnje na obradi podataka mogu početi tek onda kada Agencija odobri obradu ili nakon isteka dva mjeseca od dana kada je Agencija primila zahtjev. (4) Obaveza dostavljanja prethodnog obavještenja ne odnosi se na uspostavljanje zbirke ličnih podataka u slučajevima kada zakon određuje svrhu obrade, podatke ili kategorije podataka koji se obrađuju, kategoriju lica na koje se podaci odnose, korisnike ili kategorije korisnika kojima će podaci biti otkriveni te vrijeme u kojem će podaci biti čuvani. (5) U slučaju iz stava (3) ovog člana, kontrolor zbirke ličnih podataka dužan je podatke o uspostavljanju zbirke ličnih podataka, kao i promjene podataka o zbirci ličnih podataka, dostaviti Agenciji najkasnije u roku od 14 dana od dana uspostavljanja zbirke ili promjene podataka. (6) Podaci iz Glavnog registra dostupni su javnosti. (7) Agencija će objaviti evidencije iz Glavnog registra. Član 15. Način vođenja evidencije iz člana 13. ovog Zakona i obrazac evidencije, kao i izuzetke od obaveze prijavljivanja određenih zbirki prema članu 14., propisat će Vijeće ministara, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije. Član 16. (1) Zaposleni kod kontrolora ili obrađivača i ostala lica koja rade na obradi ličnih podataka na osnovu ugovora s kontrolorom ili obrađivačem mogu obrađivati lične podatke samo pod uslovima i u obimu koje odrede kontrolor ili obrađivač. (2) Zaposleni kod kontrolora ili obrađivača, ostala fizička lica koja obrađuju lične podatke na osnovu ugovora zaključenog s kontrolorom ili obrađivačem i ostala lica koja, u okviru primjene zakonom propisanih prava i obavljanja dužnosti, dođu u kontakt s ličnim podacima u prostorijama kontrolora ili obrađivača, dužna su čuvati tajnost ličnih podataka i pridržavati se utvrđenog načina osiguranja. (3) Lični podaci koje obrađuju kontrolor ili obrađivač podataka za zaposlene predstavljaju službenu tajnu. (4) Obaveza čuvanja tajnosti ličnih podataka ostaje na snazi i nakon prestanka radnog odnosa, odnosno određenog zadatka. (5) Oslobađanje od obaveze čuvanja tajnosti ličnih podataka može se propisati samo zakonom. Član 17. (1) Kontrolor podataka ne može dati lične podatke korisniku prije nego što o tome obavijesti nosioca podataka. Ako nosilac podataka ne odobri davanje ličnih podataka, oni se ne mogu otkriti trećoj strani osim ako to nije u javnom interesu. (2) Kontrolor ličnih podataka ovlašten je lične podatke dati na korištenje drugim korisnicima na osnovu pisanog zahtjeva korisnika ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene nadležnosti ili ostvarivanja zakonitih interesa korisnika. (3) Pisani zahtjev mora sadržavati svrhu i pravnu osnovu za korištenje ličnih podataka, te vrste ličnih podataka koji se traže. (4) Zabranjeno je davanje ličnih podataka na korištenje drugim korisnicima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama čl. 5. i 6. ovog Zakona, te ako je svrha za koju se lični podaci traže na korištenje suprotna odredbi člana 4. ovog Zakona. (5) Kontrolor podataka vodi posebnu evidenciju o ličnim podacima koji su dati na korištenje korisniku ličnih podataka i svrsi za koju su lični podaci dati. (6) Nosilac podataka ne može ostvariti pravo na blokiranje ili uništavanje ličnih podataka ako kontrolor ima obavezu da obradi podatke prema posebnom zakonu ili ako bi time bila narušena prava trećih lica. Član 18. (1) Lični podaci neće se prenositi iz Bosne i Hercegovine kontroloru ili obrađivaču podataka u inozemstvu, bez obzira na medij podataka ili način prijenosa, ako u državi u koju se prenose nisu zadovoljeni uslovi utvrđeni članom 4. ovog Zakona i pod uslovom da strani kontrolor za sve podatke ispoštuje iste principe zaštite podataka. (2) Izuzetno, lični podaci mogu se prenositi u inozemstvo ako je nosilac podataka dao saglasnost, kada je to potrebno radi ispunjavanja ugovora ili pravnog potraživanja i kad je to potrebno radi zaštite javnog interesa. Član 19. (1) Obrada ličnih podataka u novinarske svrhe, u svrhe umjetničkog i literarnog izražavanja, vršit će se u skladu s posebnim propisom i kodeksima ponašanja. (2) Na obradu ličnih podataka u svrhe navedene u stavu (1) ovog člana ne odnose se odredbe ovog Zakona, osim odredbi o sigurnosti i povjerljivosti kao i o odgovornosti za štetu. Član 20. (1) Nakon isteka vremenskog perioda koji je neophodan za ispunjavanje svrhe u koju su podaci prikupljeni, ti podaci mogu se obrađivati samo u statističke, arhivske i naučne svrhe. Podaci prikupljeni i pohranjeni u te svrhe neće se koristiti u druge svrhe. (2) Lični podaci mogu biti obrađivani za potrebe statistike, arhive i nauke bez saglasnosti nosioca podataka. Čim se završi obrada podataka u ove svrhe, podaci moraju biti učinjeni anonimnim. (3) Kada se koriste lični podaci u ove svrhe, neophodno je da se poštuje pravo na zaštitu privatnosti i ličnog života nosioca podataka. Član 21. Organizacija ili lice koje vrši obradu podataka za potrebe naučnog istraživanja može objaviti informacije dobivene iz ličnih podataka ako za to dobije pisanu saglasnost nosioca podataka. POGLAVLJE III. PRAVA NOSIOCA PODATAKA Član 22. Kontrolor podataka prije početka prikupljanja podataka obavještava nosioca podataka, ako on o tome već nije obaviješten, o sljedećem: a) o svrsi obrade, b) o kontroloru, prijemnom organu ili trećoj strani kojoj će podaci biti dostupni, c) o zakonskoj obavezi dostavljanja podataka za obradu, d) o posljedicama u slučaju da nosilac podataka odbije tako postupiti, e) o slučajevima u kojima je nosilac podataka ima pravo odbiti dostaviti lične podatke, f) o tome da li je pribavljanje ličnih podataka na dobrovoljnoj osnovi, g) o postojanju prava pristupa i prava ispravke podataka koji se na njega odnose. Član 23. Ako kontrolor nije pribavio lične podatke od nosioca podataka dužan je, bez odgađanja, obavijestiti nosioca podataka o tome ko je treća strana koja je kontroloru dostavila lične podatke. Član 24. (1) Kontrolor podataka obavještava nosioca podataka o toku obrade njegovih podataka koju vrši kontrolor podataka ili obrađivač podataka, o svrsi obrade podataka, zakonskoj osnovi i trajanju obrade, da li su podaci pribavljeni od nosioca podataka ili od treće strane i o pravu na pristup ličnim podacima, kao i o tome ko je primio ili ko će primiti podatke i za koju svrhu. (2) Kontrolor nije dužan dati obavještenje o obradi ličnih podataka ako: a) lične podatke obrađuje isključivo u statističke, naučnoistraživačke ili arhivske svrhe; b) obaveza kontrolora da obradi podatke proističe iz zakona, ili ako su ti podaci neophodni za izvršavanje prava i obaveza propisanih zakonom; c) je zakonom propisano da kontrolor nema obavezu dostavljanja obavještenja; d) isključivo obrađuje objavljene lične podatke; e) obrađuje lične podatke uz saglasnost nosioca podataka, u skladu s članom 5. ovog Zakona. Član 25. (1) Ako zakonom nije drugačije predviđeno, kontrolor je dužan, na osnovu pisanog zahtjeva nosioca podataka, jednom godišnje, bez naknade, dostaviti nosiocu podataka informacije u vezi s obradom njegovih ličnih podataka. (2) U suprotnom, ove informacije dostavljaju se u bilo koje vrijeme, uz odgovarajuću naknadu koja ne prelazi iznos troškova dostavljanja informacija. (3) Kontrolor podataka dužan je dostaviti ove informacije u pisanoj i razumljivoj formi, u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Član 26. (1) Kontrolor podataka ne može odbiti da pruži informaciju nosiocu podataka osim u slučajevima kada je to zakonom predviđeno. (2) Kontrolor podataka navest će razlog zbog kojeg je odbijen zahtjev za dobivanje tražene informacije. (3) Kontrolor podataka će Agenciji podnositi godišnji izvještaj o odbijenim zahtjevima nosioca podataka. Član 27. Nosilac podataka i sva druga lica na koja je izvršen prijenos podataka s ciljem njihove obrade bit će obaviješteni o svim ispravkama i brisanju podataka. Takve informacije mogu biti uskraćene, s obzirom na svrhu obrade, ako se time ne narušava opravdan interes nosioca podataka. Član 28. (1) Kontrolor podataka nije dužan pružiti informaciju o obradi ličnih podataka niti omogućiti pristup ličnim podacima, ako bi se time mogla nanijeti značajna šteta legitimnim interesima sljedećih kategorija u Bosni i Hercegovini: a) državne sigurnosti; b) odbrane; c) javne sigurnosti; d) preventive, istrage, otkrivanja krivičnih djela i gonjenja izvršilaca, te povrede etičkih pravila profesije; e) privrednim i finansijskim interesima, uključujući monetarna, budžetska i poreska pitanja; f) inspekcijskim i drugim kontrolnim dužnostima; g) zaštiti nosioca podataka ili prava i sloboda drugih. (2) Ovakva ograničenja dozvoljena su samo u mjeri u kojoj su potrebna u jednom demokratskom društvu u jednu od navedenih svrha. Član 29. (1) Kontrolor ne može donijeti odluku koja će proizvesti pravno djelovanje na nosioca podataka ili koja može značajno uticati na njega a cilj joj je procjena određenih ličnih odlika nosioca podataka, koja je isključivo zasnovana na automatskoj obradi ličnih podataka. (2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, odluka donesena isključivo na osnovu automatske obrade podataka proizvodi pravno djelovanje za nosioca podataka: a) ako je donesena u postupku zaključivanja ili izvršavanja ugovora, pod uslovom da je zahtjev nosioca podataka ispunjen ili ako postoje odgovarajuće mjere zaštite njegovih zakonitih interesa; b) ako je kontrolor ovlašten na osnovu zakona, koji također određuje mjere zaštite zakonitih interesa nosioca podataka, da donese takvu odluku. Član 30. (1) Kada nosilac podataka ustanovi ili posumnja da su kontrolor ili obrađivač podataka povrijedili njegovo pravo ili da postoji direktna opasnost za povredu prava, može podnijeti prigovor Agenciji radi zaštite svojih prava i zahtijevati da: a) se kontrolor ili obrađivač uzdrže od takvih radnji i isprave činjenično stanje prouzrokovano tim radnjama; b) kontrolor ili obrađivač isprave ili dopune lične podatke tako da oni budu autentični i tačni; c) lični podaci budu blokirani ili uništeni. (2) O zahtjevu nosioca podataka iz stava (1) ovog člana Agencija donosi rješenje koje se dostavlja podnosiocu prigovora i kontroloru. (3) Protiv rješenja Agencije nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine. (4) Prilikom odlučivanja o prigovoru, Agencija postupa prema odredbama Zakona o upravnom postupku. Član 31. (1) Agencija može osloboditi kontrolora podataka odgovornosti ako dokaže da nije mogao spriječiti povredu prava nosioca podataka koju je prouzrokovalo lice koje radi na obradi ličnih podataka. (2) Nosilac podataka, i pored toga, može zahtijevati od kontrolora ili obrađivača da obustavi nepravilnosti, ispravi nezakonito prouzrokovano činjenično stanje, izvrši ispravku, dopunu, blokadu ili uništi lične podatke. Član 32. (1) Kontrolor podataka dužan je nadoknaditi materijalnu ili nematerijalnu štetu nosiocu podataka ako mu je ona nanesena zbog povrede prava na privatnost. (2) U sporovima radi naknade štete nosilac podataka podnosi tužbu nadležnom sudu na čijem području ima prebivalište ili boravište, ili nadležnom sudu na čijem području kontrolor ima sjedište. (3) Visinu novčane naknade za materijalnu štetu utvrđuje nadležni sud, osim ako se stranke pred sudom sporazumno ne dogovore o visini naknade. (4) Nematerijalna šteta nadoknađuje se javnim izvinjenjem te isplatom pravične novčane naknade. (5) Kontrolor podataka odgovarat će ako je povredu prava nosioca podataka, propisanih ovim zakonom, nanio i obrađivač. Član 33. (1) Kontrolor podataka može se osloboditi odgovornosti za štetu, u cjelini ili djelimično, ako dokaže da nije odgovoran za događaj koji je doveo do nastanka štete. (2) Obeštećenje neće biti isplaćeno za štetu koju je oštećena strana prouzrokovala namjerno ili krajnjom nepažnjom. POGLAVLJE IV. ORGAN ZADUŽEN ZA ZAŠTITU PODATAKA Član 34. Na sva pitanja organizacije i upravljanja te druga pitanja značajna za funkcioniranje Agencije kao upravne organizacije, kao što je donošenje pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i ostalih podzakonskih propisa, upravni nadzor, odnos između institucija Bosne i Hercegovine, te odnos Agencije prema pravnim i fizičkim licima, u mjeri u kojoj nisu propisana ovim zakonom, primjenjuje se Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine i Zakon o upravi. Član 35. Agencija je samostalna upravna organizacija osnovana radi osiguranja zaštite ličnih podataka na čijem čelu je direktor. Član 36. Sredstva potrebna za finansiranje rada Agencije osiguravaju se iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Član 37. (1) Sjedište Agencije je u Sarajevu. (2) Agencija može imati odjele i ostale organizacione jedinice koje se uspostavljaju pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji. Član 38. (1) Zaposleni u Agenciji su državni službenici i zaposlenici. (2) Radni odnosi državnih službenika koji rade u Agenciji uređuju se Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine. (3) Radni odnosi zaposlenih u Agenciji uređuju se Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine. (4) Radna mjesta na kojima rade državni službenici i ostali zaposleni uređuju se pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji. Član 39. Struktura državnih službenika i zaposlenika u Agenciji općenito odražava nacionalnu strukturu stanovništva BiH prema popisu stanovništva iz 1991. godine. Član 40. (1) Poslovi iz nadležnosti Agencije su: a) nadgledanje provođenja odredbi ovog Zakona i drugih zakona o obradi ličnih podataka; b) postupanje po podnesenim prigovorima nosioca podataka; c) podnošenje Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine godišnjeg izvještaja o zaštiti ličnih podataka; d) praćenje uslova za zaštitu ličnih podataka davanjem prijedloga za usvajanje ili izmjenu zakona koji se odnose na obradu ličnih podataka, te davanje mišljenja s prijedlozima tih zakona i briga o ispunjavanju kriterija zaštite podataka koji proističu iz međunarodnih sporazuma obavezujućih za Bosnu i Hercegovinu. (2) Agencija je ovlaštena da: a) posredstvom inspekcije, nadzire ispunjavanje obaveza propisanih ovim zakonom; b) vodi Glavni registar; c) prima primjedbe i prigovore građana koje se odnose na kršenje ovog Zakona; d) donosi provedbene propise, smjernice ili druge pravne akte, u skladu sa Zakonom; e) nalaže blokiranje, brisanje ili uništavanje podataka, privremenu ili trajnu zabranu obrade, upozorava ili opominje kontrolora; f) podnosi zahtjev za podnošenje prekršajnog postupka u skladu s ovim Zakonom; g) daje savjete i mišljenja u vezi sa zaštitom ličnih podataka; h) sarađuje sa sličnim organima u drugim državama; i) obavlja druge dužnosti propisane zakonom; j) nadzire iznošenje ličnih podataka iz Bosne i Hercegovine. Član 41. (1) Kad uoči da je neka obrada ličnih podataka nezakonita, Agencija zahtijeva od kontrolora da prekine takvu obradu te nalaže druge mjere. Kontrolor bez odgađanja preduzima naložene mjere i o tome u roku od 15 dana pisanim putem informira Agenciju. (2) U obavljanju dužnosti Agencija može zahtijevati od kontrolora ili obrađivača podataka da joj dostavi informacije o bilo kojem pitanju, a može izvršiti i uvid u bilo koji dokument i evidenciju u kojima mogu biti lični podaci. (3) Agencija ima pravo ulaska u sve prostorije u kojima se vrši obrada podataka. Ulazak i kontrola imovine i prostorija kontrolora podataka koji nisu propisani zakonom mogu se obavljati samo tokom radnog vremena. (4) Državne i službene tajne neće biti prepreka za Agenciju u ostvarivanju njenih prava navedenih u ovom članu, ali odredbe o tajnosti su i za Agenciju obavezujuće. (5) Javni organi vlasti obavezni su Agenciji, na njen zahtjev, pružiti podršku u provođenju njenih dužnosti. Član 42. (1) Agencijom rukovodi direktor Agencije (u daljnjem tekstu: direktor). (2) Za svoj i rad Agencije direktor odgovara Vijeću ministara. Član 43. (1) Direktora imenuje Vijeće ministara u skladu sa Zakonom o ministarskim i drugim vladinim imenovanjima u Bosni i Hercegovini. (2) Direktor se imenuje na mandat od četiri godine, uz mogućnost ponovnog imenovanja. Član 44. Osim uslova utvrđenih Zakonom o ministarskim imenovanjima, kandidat za direktora mora imati: a) obrazovanje diplomiranog pravnika; b) pet godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u upravi; c) dokazano iskustvo u oblasti poštivanja ljudskih prava; d) priznat visok moralni status. Član 45. Vijeće ministara može razriješiti direktora prije isteka mandata: a) na njegov zahtjev; b) ako trajno nije u mogućnosti obavljati svoje dužnosti; c) ako se utvrdi nezakonit rad Agencije; d) ako mu je konačnom odlukom utvrđena disciplinska odgovornost; e) ako mu je izrečena pravosnažna kazna zatvora za krivično djelo. Član 46. (1) Direktor: a) predstavlja Agenciju; b) izrađuje godišnji plan rada prema smjernicama predsjedavajućeg Vijeća ministara, te godišnji budžet Agencije i predlaže ih na usvajanje Vijeću ministara; c) rukovodi i usmjerava poslove iz nadležnosti Agencije; d) predlaže nadležnom organu pokretanje pregovora vezanih za zaključivanje međunarodnih sporazuma o saradnji u vezi s pitanjima zaštite ličnih podataka; e) pravi stalne analize radi racionalnog rasporeda zaposlenih i tehničkih sredstava. (2) Osim dužnosti i odgovornosti iz stava (1) ovog člana, direktor obavlja i druge poslove, kao što su: a) predlaganje Vijeću ministara pravilnika o unutrašnjoj organizaciji, uključujući ukupan broj zaposlenih i kriterije za popunjavanje, drugih pravilnika i propisa predviđenih zakonom, u skladu sa Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine; b) imenovanje rukovodilaca organizacionih jedinica Agencije; c) dodjeljivanje zadataka pomoćnicima direktora u skladu sa zakonom; d) odlučivanje o pravima i dužnostima iz radnog odnosa državnih službenika i ostalih zaposlenih u skladu s važećim zakonima iz ove oblasti; e) nabavljanje opreme i drugih materijalnih sredstava za potrebe Agencije; f) podnošenje godišnjeg izvještaja o radu Vijeću ministara, a po potrebi ili na zahtjev ministra, podnošenje i posebnih izvještaja; g) dostavljanje izvještaja Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i Vijeću ministara; h) obavljanje i drugih dužnosti propisanih zakonom. (3) Direktor je odgovoran za zakonit rad Agencije i zakonito trošenje sredstava dodijeljenih Agenciji iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Član 47. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine može, po potrebi, zatražiti da se izvrši kontrola rada Agencije. POGLAVLJE V. KAZNENE ODREDBE Član 48. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000 KM do 100.000 KM kaznit će se za prekršaj kontrolor ako: a) protupravno obrađuje posebnu kategoriju ličnih podataka (član 9.); b) prenosi lične podatke u inozemstvo ako u državi u koju se prenose nisu zadovoljeni uslovi predviđeni u članu 5. ovog Zakona i pod uslovom da strani kontrolor za sve podatke ne ispoštuje iste principe zaštite podataka (član 18.); (2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se kontrolor kao odgovorno lice novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 15.000 KM. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se kontrolor kao zaposlenik novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 10.000 KM. Član 49. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 100.000 KM kaznit će se za prekršaj kontrolor ako: a) obrađuje lične podatke suprotno članu 4. ovog Zakona; b) obrađuje lične podatke bez saglasnosti nosioca podataka (član 5. stav (1)); c) obrađuje lične podatke bez saglasnosti nosioca podataka, a nije ispunjen ni jedan od uslova iz člana 6.; d) ne provjeri da li su lični podaci koje obrađuje autentični i tačni (član 7. stav (1)); e) bez odgađanja ne uništi netačne i nepotpune podatke (član 7. stav (2)); f) obrađuje lične podatke na osnovu posebnog zakona a ne poštuje pravo na zaštitu privatnog i ličnog života nosioca podataka (član 8. stav (1)); g) prenosi lične podatke, odnosno objedinjuje dosjee i evidencije a da nisu zadovoljeni propisani uslovi (član 8. stav (2)); h) automatski obrađuje posebnu kategoriju ličnih podataka a da nije osigurao zakonom predviđenu zaštitu (član 10.); i) ne preduzme neophodne mjere i postupke protiv neovlaštenog ili slučajnog pristupa, mijenjanja, uništenja ili gubitka, neovlaštenog prijenosa, drugih oblika nezakonite obrade, kao i mjere protiv zloupotrebe ličnih podataka (član 11. stav (2)); j) ne sačini plan sigurnosti podataka (član 11. stav (4)); k) povjeri obradu ličnih podataka obrađivaču a da s njim ne sačini ugovor o tome (član 12. stav (1)); l) obrađivač podataka ako prenese svoju odgovornost na drugog obrađivača a da za to nije izričito dobio uputstvo kontrolora (član 12. stav (4)); m) protupravno da lične podatke korisniku (član 17.); n) podatke prikupljene i pohranjene u statističke, arhivske i naučne svrhe koristi u druge svrhe (član 20. stav (1)); o) objavi informaciju dobivenu prilikom obrade ličnih podataka u statističke, arhivske i naučne svrhe bez saglasnosti nosioca podataka (član 21.); p) ne postupi po zahtjevu Agencije da prekine nezakonitu obradu ličnih podataka i ne preduzme naložene mjere (član 41. stav (1)); q) kontrolor ili obrađivač koji ne dostavi informaciju po zahtjevu Agencije ili onemogući Agenciji uvid u bilo koji dokument ili evidenciju u kojima mogu biti lični podaci (član 41. stav (2)); r) onemogući ulazak službenicima Agencije u bilo koje prostorije u kojima se vrši obrada ličnih podataka (član 41. stav (3)); (2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se kontrolor kao odgovorno lice novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 10.000 KM. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se kontrolor kao osoba u radnom odnosu novčanom kaznom u iznosu od 300 KM do 5.000 KM. Član 50. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 KM do 50.000 KM kaznit će se za prekršaj kontrolor ako: a) obrađuje lične podatke na osnovu saglasnosti nosioca podataka koja nije sačinjena u skladu s članom 5. stav (2); b) ne može dokazati da postoji saglasnost i ako ne čuva saglasnost za vrijeme obrade ličnih podataka za čiju obradu je data saglasnost (član 5. st. (4) i (5)); c) povjeri obradu ličnih podataka obrađivaču a da ugovor ne sadrži propisane elemente (član 12. stav (2)); d) obrađivač podataka počne obradu na osnovu ugovora ili pravnog akta koji ne obavezuje obrađivača prema kontroloru (član 12. stav (3)); e) ne uspostavi i ne vodi propisanu evidenciju (član 13.); f) ne dostavi Agenciji podatke iz evidencije iz člana 13. (član 14. stav (1)); g) uspostavi zbirku ličnih podataka prije dostavljanja zahtjeva Agenciji (član 14. stav (2)); h) počne uspostavljanje zbirke ličnih podataka a da nije dobio saglasnost Agencije ili da nisu istekla dva mjeseca od podnošenja zahtjeva Agenciji (član 14. stav (3)); i) u roku od 14 dana, ne dostavi Agenciji podatke o uspostavljanju zbirke ličnih podataka ili o primjenama u formiranim zbirkama (član 14. stav (5)); j) ne vodi posebnu evidenciju o ličnim podacima koji su dati korisniku (član 17. stav (5)); k) obrađuje lične podatke u novinarske svrhe, svrhe umjetničkog i literarnog izražavanja suprotno odredbama o sigurnosti i povjerljivosti podataka (član 19. stav (2)); l) lične podatke ne učini anonimnim nakon obrade za statističke, arhivske i naučne svrhe (član 20. stav (2)); m) ne osigura, prilikom obrade podataka za statističke, arhivske i naučne svrhe, nivo zaštite propisan ovim zakonom (član 20. stav (3)); n) prije početka prikupljanja podataka ne obavijesti nosioca podataka, osim ako on nije već obaviješten o tome (član 22.); o) ne obavijesti nosioca podataka o trećoj strani koja mu je dostavila lične podatke (član 23.); p) ne obavijesti nosioca podataka o obradi njegovih podataka (član 24.); q) na osnovu pismenog zahtjeva nosioca podataka, ne dostavi jednom godišnje, bez naknade, informaciju u vezi s obradom njegovih ličnih podataka (član 25. stav (1)); r) ne dostavi informaciju u pisanoj i razumljivoj formi u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva (član 25. stav (3)); s) odbije zahtjev za pružanje informacije a da to nije zakonom predviđeno (član 26. stav (1)); t) ne navede razloge zbog kojih je odbijen zahtjev kojim je tražena informacija (član 26. stav (2)); u) ne podnese Agenciji godišnji izvještaj o odbijenim zahtjevima (član 26. stav (3)); v) donese odluku isključivo na osnovu automatske obrade ličnih podataka (član 29.). (2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se kontrolor kao odgovorno lice novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 5.000 KM. (3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se kontrolor kao osoba u radnom odnosu novčanom kaznom u iznosu od 100 KM do 1.000 KM. Član 51. Novčanom kaznom u iznosu od 500 do 5.000 KM kaznit će se za prekršaj lice koje obrađuje lične podatke protivno uslovima i obimu koje odredi kontrolor ili obrađivač (član 16. stav (1)). Član 52. Novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 5.000 KM kaznit će se za prekršaj odgovorno lice u javnom organu koje: a) ne donese propis s ciljem provođenja ovog Zakona (član 11. stav (3)); b) ne pruži podršku Agenciji u provođenju njene dužnosti (član 41. stav (5)). POGLAVLJE VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 53. (1) Vijeće ministara donijet će propise iz čl.11. i 15. ovog Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. (2) Vijeće ministara može donijeti i druge propise neophodne za provođenje ovog Zakona. Član 54. Odredbe ovog Zakona uzet će se u obzir prilikom primjene Zakona o slobodi pristupa informacijama. Član 55. (1) Kontrolor, koji je obrađivao lične podatke do dana stupanja na snagu ovog Zakona i koji podliježe obavezi iz člana 15., dužan je izvršiti ovu obavezu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. (2) Obrada ličnih podataka izvršena prije stupanja na snagu ovog Zakona bit će usaglašena s ovim zakonom do 31. decembra 2006. godine. Član 56. (1) Agencija će početi raditi na osnovu posebne odluke Vijeća ministara, ali ne prije 1. januara 2006. godine. (2) Do završetka imenovanja direktora, Komisija za zaštitu ličnih podataka, imenovana u skladu sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka ("Službeni glasnik BiH, br.32/01), nastavlja raditi u skladu s ovim zakonom.
Zakon o izmjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 45/06 13.06.2006 SG BiH 100/13, SG BiH 62/11, SG BiH 102/09, SG BiH 28/00 sloboda pristupa informacijama,informacije ZAKONO IZMJENI ZAKONA O SLOBODI PRISTUPAINFORMACIJAMA U BOSNI I HERCEGOVINI^lan 1.U Zakonu o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Her -ce go vi ni ("Slu`beni glasnik BiH", broj 28/00), u ~lanu 9. stav(3) rije~ "dopisom" zamjenjuje se rije~ju "rje{enjem", a rije~i:"ovaj dopis" zamjenjuju se rije~ima: "ovo rje{enje".^lan 2.U ~lanu 12. stav (1) rije~ "dopis" zamjenjuje se rije~ju"zaklju~ak", rije~ "dopisom" zamjenjuje se rije~ju"zaklju~kom".U stavu (2) istog ~lana rije~ "obavijest" zamjenjuje serije~ju "zaklju~ak".Godina XUtorak, 13. juna 2006. godineBroj/Broj45Godina XUtorak, 13. juna/lipnja 2006. godineISSN 1512-7508 - srpski jezikISSN 1512-7486 -bosanski jezikISSN 1512-7494 -hrvatski jezik Broj 45 - Strana 4194S L U @ B E N I G L A S N I K B i HUtorak, 13. 6. 2006.U stavu (3) istog ~lana rije~ "Dopisom" zamjenjuje serije~ju "Zaklju~ak".^lan 3.U ~lanu 14. stav (2) rije~ "dopisom" zamjenjuje se rije~ju"rje{enjem".U stavu (3) istog ~lana rije~ "dopisom" zamjenjuje serije~ju "rje{enjem", a rije~ "Dopis" rije~ju "Rje{enje".U stavu (4) istog ~lana rije~i: "Dopisi predvi|eni st. 2. i 3.bit }e upu}eni" zamjenjuju se rije~ima: "Rje{enja predvi|enast. 2. i 3. bit }e upu}ena".^lan 4.U ~lanu 17. stav (2) a) rije~ "dopisom" zamjenjuje serije~ju "rje{enjem", a rije~i: "ovaj dopis" zamjenjuju serije~ima: "ovo rje{enje"
Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o statistici BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 42/04 10.09.2004 SG BiH 26/04 zakon,statistika Poglavlju IV. Zakona o statistici Bosne i Her ce go vi ne("Slu`beni glasnik BiH", broj 26/04), rije~i: "NJEGOVOGZAMJENIKA" zamjenjuju se rije~ima: "NJEGOVIHZAMJENIKA".^lanak 2.1.U ~lanku 9. stavak 3. rije~ "dodirektora" zamjenjuje serije~ju "dodirektore".2.U istom ~lanku stavak 4. iza rije~i "ima" dodaje se rije~"dva", a rije~ "zamjenjuje", zamjenjuje se rije~ju"zamjenjuju".3.U istom ~lanku u stavku 6. rije~i: "njegov dodirektor"zamjenjuju se rije~ima: "njegovi dodirektori".^lanak 3.U ~lanku 10. rije~ "dodirektorom" zamjenjuje se rije~ju"dodirektorima".^lanak 4.Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objave u "Slu`benom glasniku Bi
Zakon o statistici BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 26/04 06.07.2004 SG BiH 42/04 statistika,zakon,bih Na osnovu þlana IV. 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupãtina Bosne i Hercegovine, nasjednici Predstavniþkog doma odråanoj 23. aprila 2004. godine i sjednici Doma naroda odråanoj 26. aprila2004. godine, usvojila jeZAKONO STATISTICI BOSNE I HERCEGOVINEI - OPûE ODREDBE^lan 1.Ovim zakonom se uspostavlja pravni okvir za organizaciju, izradu i distribuciju statistiþkih podataka Bosnei Hercegovine u smislu ovog zakona.^lan 2.Ovaj zakon se ne primjenjuje na Centralnu banku Bosne i Hercegovine po pitanjima iz ovog zakona koja suveü regulisana Zakonom o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Sluåbeni glasnik BiH", broj 1/97).^lan 3.1. "Statistiþki podaci Bosne i Hercegovine"su podaci dobijeni iz date oblasti statistiþkih jedinica iobra|eni, odnosno distribuirani u okviru realizacije Programa, ili drugi statistiþki podaci potrebni za Bosnu iHercegovinu, odnosno bilo koji statistiþki podaci koje prikupe dråavni organi, a odobri Agencija. U tomsmislu, statistiþki podaci Bosne i Hercegovine ne ukljuþuju statistiþke podatke koje entiteti Bosne iHercegovine za svoje potrebe distribuiraju, odnosno objavljuju ("entitetska statistika"). Me|utim, Agencijamoåe zahtijevati od entiteta da u skladu sa odredbama ovog zakona dostave sve podatke iz entitetskihstatistika, ukljuþujuüi i dijelove pojedinih statistiþkih jedinica, koje Agencija smatra relevantnim zarealizaciju Programa.2. "Nadleåni organi" su organi na nivou Bosne i Hercegovine i entiteta nadleåni za organizaciju, izradu idistribuciju statistiþkih podataka. Nadleåni organ na nivou Bosne i Hercegovine je Agencija osnovana uskladu sa odredbama ovoga Zakona. Nadleåni organi entiteta su organi u entitetima zaduåeni da obavljajuove djelatnosti (entitetski zavodi).3. "Izrada statistiþkih podataka Bosne i Hercegovine" ukljuþuje sve aktivnosti potrebne za pripremu,prikupljanje, pohranjivanje, obradu, kompilaciju, analizu i distribuciju statistiþkih podataka za Bosnu iHercegovinu.4. "Statistiþke jedinice" podrazumijevaju svaku grupu ili podgrupu (ukljuþujuüi metode uzimanjauzoraka), koja obuhvata fiziþka lica, pravna lica ili bilo koju drugu vrstu privrednih subjekata ili institucija.5. "Statistiþki program Bosne i Hercegovine" (u daljem tekstu: Program) podrazumijeva detaljnoregulisanu strukturu iz Poglavlja V ovog zakona, koja se odnosi na koordinaciju, uskla|ivanje, planiranje,sakupljanje, izradu i distribuciju statistiþkih podataka Bosne i Hercegovine.6. "Povjerljivi podaci" su svi podaci dobiveni od nadleånih organa u toku prikupljanja podataka, odnosnopodaci koji se koriste za izradu statistiþkih podataka Bosne i Hercegovine iz kojih se posredno ilineposredno mogu identifikovati sve pojedinaþne statistiþke jedinice, osim u sluþajevima kada seprimjenjuju odredbe iz þlana 26. ovog zakona.DocumentsPDFCompleteClick Here & UpgradeExpanded FeaturesUnlimited Pages 7. "Korisnici" su sve osobe (ukljuþujuüi fiziþke osobe, pravne osobe, institucije i organe vlasti, odnosnosve druge vrste privrednih subjekata) koji se koriste statistiþkim podacima Bosne i Hercegovine.II - AGENCIJA ZA STATISTIKU BOSNE I HERCEGOVINE^lan 4.U skladu sa ovim zakonom, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Agencija) obavljaadministrativne i druge struþne poslove u okviru prava i duånosti dråave Bosne i Hercegovine, osim ako tiposlovi nisu dodijeljeni drugim organima, odnosno ako izvrãenje tih zadataka nije po sili zakona povjerenodrugim organizacijama i udruåenjima.^lan 5.1. Agencija u smislu ovog zakona, jeste Agencija osnovana Odlukom Vijeüa ministara objavljenom u"Sluåbenom glasniku BiH", broj 4/97.2. Agencija üe se reorganizovati tako da üe imati status pravne osobe, kao i nadleånosti utvr|ene ovimzakonom.3. Sjediãte Agencije je u Sarajevu.4. U prelaznom periodu utvr|enom u þlanu 33. ovog zakona, Agencija preuzima statistiþke aktivnostipostojeüeg Biroa za statistiku Brþko Distrikta, koji time stiþe status ekspoziture Agencije (EkspozituraBrþko). Biro za statistiku Brþko Distrikta üe poduzeti sve neophodne mjere kako bi se reorganizovao kaoekspozitura Agencije u skladu sa ovim zakonom i u prelaznom periodu utvr|enom u þlanu 33. ovog zakona.Ekspozitura Brþko direktno prikuplja sve statistiþke podatke na podruþju Brþko Distrikta na naþin na kojito zahtijeva Program, a obavlja i druge funkcije u skladu sa þlanom 33. ovog zakona.5. U skladu sa svojim potrebama, Agencija moåe osnivati druge ekspoziture.^lan 6.1. Na reorganizaciju Agencije i Ekspoziture Brþko primjenjuju se sljedeüe odredbe.2. Peþat Agencije üe biti napravljen u skladu sa Zakonom o peþatima institucija Bosne i Hercegovine("Sluåbeni glasnik BiH", broj 12/98).3. Naziv Agencije i dråavni grb postavljaju se na objekat u kojem je Agencija smjeãtena.4. Naziv Agencije se ispisuje na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, na latinici i üirilici.5. Agencija utvr|uje izgled peþata za Ispostavu Brþko, koji je identiþan peþatu Agencije, sa dodatnimtekstom: "Ekspozitura Brþko".6. Naziv Ekspoziture Brþko se stavlja na vidno mjesto u prostorijama Ekspoziture. Na svim sluåbenimdopisima üe stajati oznaka da se radi o ispostavi Agencije. Memorandum Ekspoziture üe sadråavati sljedeüitekst: "Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine (Ekspozitura Brþko)".^lan 7.U Agenciji se ravnopravno koriste jezici koji su u sluåbenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.DocumentsPDFCompleteClick Here & UpgradeExpanded FeaturesUnlimited Pages
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 12/04 14.04.2004 SG BiH 53/16, SG BiH 41/13, SG BiH 93/09, SG BiH 88/07, SG BiH 29/02 upravni postupak ZAKONO IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU^lanak 1.U Zakonu o upravnom postupku ("Slu`beni glasnik BiH", broj 29/02) u ~lanku 287. rije~i: "Ministarstvo civilnih poslova ikomunikacija" zamjenjuju se rije~ima: "Ministarstvo pravde".^lanak 2.U ~lanku 288. stavak 1. rije~i: "organ uprave odre|enposebnim zakonom" zamjenjuju se rije~ima: "Ministarstvopravde".^lanak 3.Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objave u"Slu`benom glasniku BiH".
Zakon o izmjeni Zakona o udruženjima i fondacijama BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 42/03 27.12.2003 SG BiH 94/16, SG BiH 76/11, SG BiH 63/08, SG BiH 32/01 zakon,udruženja,fondacije,bih ZAKON O IZMJENI ZAKONA O UDRU@ENJIMA I FONDACIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE ^lan 1. U Zakonu o udru`enjima i fondacijama Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik BiH", broj 32/01) u ~lanu 8. rije~i: "Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija" zamjenjuju se rije~ima: "Ministarstvo pravde". ^lan 2. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH". PS BiH broj 126/03 29. oktobra 2003. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tine BiH dr. Nikola [piri}, s. r. Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamentarne skup{tine BiH Mustafa Pamuk, s. r.
Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 18/03 07.07.2003 obrazovanje,zakon OKVIRNI ZAKON O OSNOVNOM I SREDNJEM OBRAZOVANJU U BOSNI I HERCEGOVINI I - OPĆE ODREDBE Član 1. Ovim zakonom uređuju se principi predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i odgoja, obrazovanja odraslih i osnivanja i funkcioniranja institucija za pružanje usluga u obrazovanju u Bosni i Hercegovini, kao i dopunska nastava za djecu državljana BiH u inozemstvu. Zakonom se regulira sljedeće: I - Općeodredbe 1. svrha obrazovanja, 2. opći ciljevi obrazovanja, priroda i osnovna polazišta obrazovanja i odgoja. II - Načela u obrazovanju 1. pravo djeteta na obrazovanje, 2. značaj dječijih prava, 3. unapređenje poštivanja ljudskih prava, 4. sloboda kretanja. III - Nivoi obrazovanja IV - Prava i obaveze i roditelji V - Javne i privatne škole VI - Uloga i obaveze škole VII - Autonomija škole VIII - Standardi u obrazovanju IX - Tijela za uspostavu standarda u obrazovanju X - Upravljanje u školama 1. organi upravljanja u školi/školski odbori, 2. direktor škole, 3. vijeće roditelja, 4. vijeća učenika, 5. stručni organi škole. XI - Praćenje i nadzor nad provođenjem ovog zakona XII - Zaštita prava XIII - Prijelazne i završne odredbe Organi vlasti nadležni za organiziranje obrazovnog sistema u Brčko Distriktu BiH, Republici Srpskoj, Federaciji BiH i kantonima, u skladu sa ustavom (u daljem tekstu: nadležne obrazovne vlasti), ustanove koje se prema važećim zakonima u Bosni i Hercegovini registriraju za pružanje usluga u oblasti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i obrazovanja odraslih (u daljem tekstu: škole), i druge stručne institucije u oblasti obrazovanja, obavezni su primjenjivati i poštivati principe i norme utvrđene ovim zakonom i osigurati obrazovanje pod jednakim uslovima za sve učenike. Principi i standardi utvrđeni ovim zakonom i na osnovu ovog zakona ne mogu se smanjivati. 1. Svrha obrazovanja Član 2. Svrha obrazovanja je da, kroz optimalni intelektualni, fizički, moralni i društveni razvoj pojedinca, u skladu s njegovim mogućnostima i sposobnostima, doprinese stvaranju društva zasnovanog na vladavini zakona i poštivanju ljudskih prava, te doprinese njegovom ekonomskom razvoju koji će osigurati najbolji životni standard za sve građane. 2. Opći ciljevi obrazovanja Član 3. Opći ciljevi obrazovanja proizlaze iz općeprihvaćenih, univerzalnih vrijednosti demokratskog društva, te vlastitih vrijednosnih sistema zasnovanih na specifičnostima nacionalne, historijske, kulturne i vjerske tradicije naroda i nacionalnih manjina koje žive u Bosni i Hercegovini. Opći ciljevi obrazovanja su: a) omogućavanje pristupa znanju kao osnovi za razumijevanje sebe, drugoga i svijeta u kojem se živi; b) osiguravanje optimalnog razvoja za svaku osobu, uključujući i one s posebnim potrebama, u skladu s njihovim uzrastom, mogućnostima i mentalnim i fizičkim sposobnostima; c) promocija poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, i priprema svake osobe za život u društvu koje poštuje principe demokratije i vladavine zakona; d) razvijanje svijesti o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini, vlastitom kulturnom identitetu, jeziku i tradiciji, na način primjeren civilizacijskim tekovinama, upoznajući i uvažavajući druge i drugačije, poštujući različitosti i njegujući međusobno razumijevanje, toleranciju i solidarnost među svim ljudima, narodima i zajednicama u Bosni i Hercegovini i svijetu; e) osiguranje jednakih mogućnosti za obrazovanje i mogućnost izbora na svim nivoima obrazovanja, bez obzira na spol, rasu, nacionalnu pripadnost, socijalno i kulturno porijeklo i status, porodični status, vjeroispovijest, psihofizičke i druge lične osobine; f) postizanje kvalitetnog obrazovanja za građane; g) postizanje standarda znanja koji se mogu komparirati na međunarodnom, odnosno evropskom nivou, koji osiguravaju uključivanje i nastavak školovanja u evropskom obrazovnom sistemu; h) podsticanje cjeloživotnog učenja; i) promocija ekonomskog razvoja; j) uključivanje u proces evropskih integracija. II - NAČELA U OBRAZOVANJU 1. Pravo djeteta na obrazovanje Član 4. Svako dijete ima jednako pravo pristupa i jednake mogućnosti učešća u odgovarajućem obrazovanju, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi. Jednak pristup i jednake mogućnosti podrazumijevaju osiguranje jednakih uslova i prilika za sve, za početak i nastavak daljeg obrazovanja. Odgovarajuće obrazovanje podrazumijeva obrazovanje koje u skladu s utvrđenim standardima osigurava djetetu da na najbolji način razvije svoje urođene i potencijalne umne, fizičke i moralne sposobnosti, na svim nivoima obrazovanja. 2. Značaj dječijih prava Član 5. Prava djeteta koja se odnose na obrazovanje, ispravna briga za dobrobit njegovog fizičkog i mentalnog zdravlja i sigurnosti, u školama i na svim mjestima gdje se obrazuje, imaju prvenstvo nad svim drugim pravima. U slučaju sukoba prava, prednost se daje onom pravu, tumačenju ili djelovanju, koje će najviše koristiti interesu djeteta. 3. Unapređenje poštivanja ljudskih prava Član 6. Škola ima odgovornost da, u vlastitoj i u sredini u kojoj djeluje, doprinese stvaranju takve kulture koja poštuje ljudska prava i osnovne slobode svih građana, kako je to utemeljeno Ustavom i ostalim međunarodnim dokumentima iz oblasti ljudskih prava koje je potpisala Bosna i Hercegovina. Član 7. Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine upotrebljavat će se u svim školama, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Svi učenici će u školama izučavati pisma koja su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Član 8. Jezik i kultura svake značajnije manjine koja živi u Bosni i Hercegovini poštivat će se i uklapati u školu u najvećoj mjeri u kojoj je to izvodivo, u skladu s Okvirnom konvencijom o zaštiti prava nacionalnih manjina. Član 9. Škola će unapređivati i štititi vjerske slobode, toleranciju i kulturu dijaloga. Imajući na umu različitost ubjeđenja/vjerovanja u BiH, učenici će pohađati časove vjeronauke samo ako su u skladu s njihovim ubjeđenjem ili ubjeđenjima njihovih roditelja. Škola ne može preduzimati bilo kakve mjere i aktivnosti kojima bi se ograničavala sloboda izražavanja sopstvenih i upoznavanja drugih i drugačijih vjerskih uvjerenja. Učenici koji ne žele pohađati vjeronauku neće ni na koji način biti dovedeni u nepovoljan položaj u odnosu na druge učenike. Član 10. U nastavnim i drugim aktivnostima u školi se ne mogu upotrebljavati ili izlagati didaktički i drugi materijali, niti davati izjave od strane nastavnika i drugog školskog osoblja, koji bi se opravdano mogli smatrati uvredljivim za jezik, kulturu i religiju učenika koji pripadaju bilo kojoj nacionalnoj, etničkoj grupi ili religiji. U nadležnosti je entitetskih, kantonalnih i obrazovnih vlasti Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine osnivanje organa koji će vršiti nadgledanje u vezi s povredama koje mogu nastati u školama kršenjem principa navedenog u prethodnom stavu. Organi i tijela iz stava 2. ovog člana donose obavezujuće odluke i preporuke. Sastav, način rada i druga pitanja od značaja za rad ovih tijela uređuju se aktom o njihovom osnivanju. 4. Sloboda kretanja Član 11. U procesu uspostave i organizacije obaveznog obrazovnog sistema i procesa u Bosni i Hercegovini, nadležne obrazovne vlasti obavezne su osigurati uslove za nesmetano i slobodno kretanje roditelja, učenika i nastavnika, u smislu poštivanja njihovih prava na izbor prebivališta i zapošljavanje. Član 12. Sve javne osnovne škole imaju upisno područje. Svi učenici u dobi obaveznog pohađanja nastave upisuju se u školu u upisnom području u kojem su nastanjeni. Pohađanje određene škole je obavezno, osim ako učenik ne pohađa privatnu školu ili je izuzet od pohađanja škole kao što je to predviđeno ovim zakonom. Na zahtjev roditelja djeteta, nadležno ministarstvo može, u iznimnim slučajevima, dijete izuzeti od obaveze pohađanja određene škole iz ovog člana, ako je to potrebno da bi se zaštitila prava djeteta i ako se nađe da je to najbolje u interesu djeteta. Nadležno ministarstvo može izdati smjernice za odlučivanje po zahtjevima iz prethodnog stava, imajući u vidu da su smjernice u skladu s principima i pravima utvrđenim ovim zakonom. Učenici po završetku osnovnog obrazovanja imaju pravo konkurirati za prijem u bilo koju srednju školu u Bosni i Hercegovini. Upis u ove škole zasnivat će se na uslovima jednakopravnog natjecanja. Škole su dužne osigurati svu moguću pomoć roditeljima i učenicima i, u skladu s važećom regulativom, osigurati neophodne uslove za ostvarivanje ovih prava, naročito kada se radi o izbjeglicama, raseljenim osobama ili povratnicima. Član 13. Svjedočanstva i diplome o završenom obrazovanju, stečene po važećem nastavnom planu i programu i izdate od verificiranih obrazovnih ustanova, imaju jednak status na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Vrijeme obrazovanja u odgovarajućem obrazovnom programu, koje nije okončano dodjelom svjedočanstva ili diplome, priznaje se, bez uslovljavanja, za dalji nastavak i završetak obrazovanja u tom istom programu na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Učeniku koji prelazi iz jednog obrazovnog programa u drugi, u okviru iste struke, vrijeme obrazovanja u prethodnom obrazovnom programu priznaje se za dalji nastavak obrazovanja na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, u skladu s nastavnim planom i programom i drugim uslovima utvrđenim važećim propisima. Učenik se upisuje u naredni razred, a škola je dužna da mu omogući polaganje eventualne razlike predmeta najkasnije do 15. aprila tekuće godine. Član 14. Javne isprave o obrazovnim i profesionalnim kvalifikacijama nastavnika imaju jednaku važnost u Bosni i Hercegovini. Stečene kvalifikacije nastavnika priznaju se u skladu s utvrđenim stučnim i profesionalnim standardima za izvođenje nastave na pojedinim nivoima obrazovanja. III - NIVOI OBRAZOVANJA Član 15. Predškolsko obrazovanje ustanovljava se kao dio ukupne brige društva za poboljšanje kvaliteta življenja i razvoja djece u ranom djetinjstvu. Predškolsko obrazovanje čini sastavni dio obrazovnog sistema. Predškolsko obrazovanje regulirat će se zakonima entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, u skladu s principima i standardima definiranim ovim zakonom. Član 16. Osnovno obrazovanje obavezno je za svu djecu. Obavezno obrazovanje počinje u kalendarskoj godini u kojoj dijete do 1. aprila navršava šest godina života i traje bez prekida tokom perioda koji ne može biti kraći od osam godina. Nadležne obrazovne vlasti i škole u Bosni i Hercegovini obavezne su, najkasnije do juna 2004. godine, stvoriti sve potrebne uslove za normalno otpočinjanje osnovne škole u trajanju od devet godina. Nadležne obrazovne vlasti, na inicijativu ili uz saglasnost roditelja i uz konsultacije s drugim stručnim i nadležnim institucijama, mogu dozvoliti jednu godinu ranijeg ili odgođenog početka obaveznog obrazovanja, ukoliko je to u najboljem interesu djeteta. Obavezno obrazovanje je besplatno. Besplatno osnovno obrazovanje osigurava se svoj djeci. Dijete u smislu ovog zakona je svaka osoba do navršene osamnaeste godine života. Član 17. Srednjoškolsko obrazovanje je svima dostupno, u skladu s postignutim uspjehom u osnovnoj školi, ličnim interesom i sposobnostima. Srednjoškolsko obrazovanje u javnim ustanovama je besplatno u skladu sa zakonom. Član 18. Tokom perioda obaveznog obrazovanja, nadležni organi vlasti preduzimaju sve neophodne mjere kako bi učenicima osigurali uslove za slobodan pristup i učešće u obrazovanju, naročito u pogledu osiguranja pristupa besplatnim udžbenicima, priručnicima i drugom didaktičkom materijalu. Član 19. Djeca i mladi s posebnim obrazovnim potrebama stiču obrazovanje u redovnim školama i prema programima prilagođenim njihovim individualnim potrebama. Individualni program, prilagođen njihovim mogućnostima i sposobnostima, izradit će se za svakog učenika, uz obavezno određivanje defektološkog i logopedskog statusa. Djeca i mladi sa ozbiljnim smetnjama i poteškoćama u razvoju mogu se djelimično ili u cjelini obrazovati u specijalnim odgojno-obrazovnim ustanovama, u slučajevima kad je nemoguće pružiti odgovarajuće obrazovanje u redovnim školama. Kategorije, postupak identifikacije, planiranje i način rada, profil, obuka i profesionalni razvoj stručnog kadra za rad s djecom i mladima s posebnim potrebama i druga pitanja, bliže se uređuju propisima entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, u skladu s principima i standardima utvrđenim ovim zakonom. Član 20. Obrazovanje odraslih organizira se u određenim predmetima, te za njihov profesionalni i lični razvoj. Obrazovanje odraslih uključuje profesionalnu obuku, dokvalifikacije, prekvalifikacije i druge aktivnosti koje osiguravaju cjeloživotno učenje. Obrazovanje odraslih detaljnije će biti regulirano zakonima entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, u skladu s principima i standardima definiranim ovim zakonom. Član 21. Radi sticanja novih znanja, usavršavanja i profesionalnog razvoja, nastavni kadar, pedagozi, psiholozi, defektolozi, logopedi i direktori škola obuhvaćeni su obaveznim programima obuke, usavršavanja i provjere. Takve programe ustanovit će obrazovne vlasti u entitetu, kantonima i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, u skladu s principima i standardima definiranim ovim zakonom. IV - PRAVA I OBAVEZE RODITELJA Član 22. Roditelji, staratelji i usvojioci (u daljem tekstu: roditelji) osnovni su vaspitači svoje djece. Prava i obaveze, koja proističu iz te uloge, roditelji ostvaruju u skladu s ovim zakonom i ostalim važećim propisima. Član 23. Roditelji imaju pravo i obavezu starati se o obrazovanju svoje djece. Pravo je roditelja da, u skladu s njihovim uvjerenjima o tome šta je u najboljem interesu njihove djece, koliko je to dostupno, odaberu vrstu obrazovanja koju će njihova djeca sticati, pod uslovom da je takvim izborom ostvareno pravo djeteta na odgovarajuće obrazovanje. Član 24. U ostvarivanju svojih prava, roditelji ne mogu ograničiti prava svoje djece da imaju pristup i uživaju korist od obrazovanja primjerenog njihovom uzrastu i sposobnostima. Član 25. Svoje pravo na izbor obrazovanja djece roditelji ne mogu ostvarivati na način kojim se promoviraju predrasude na rasnoj, spolnoj, nacionalnoj, jezičkoj, vjerskoj i svakoj drugoj osnovi, kao i na način protivan ovom zakonu. Član 26. Roditelji imaju pravo odabrati da svoju djecu obrazuju u javnoj ili privatnoj školi. Privatne škole, u pogledu uslova i procedura, osiguravaju jednake mogućnosti za upis svim kandidatima. Nadležne obrazovne vlasti obavezne su osigurati mehanizme kontrole rada i pedagoškog praćenja i procjene obrazovnih standarda koji se primjenjuju u privatnoj školi kako bi se osiguralo da dijete dobije odgovarajuće obrazovanje. Član 27. Roditelji su obavezni svojoj djeci osigurati redovno pohađanje škole tokom perioda obaveznog školovanja. U slučaju nemara i neodgovornog odnosa prema ovoj obavezi, roditelji podliježu sankcijama u skladu sa zakonom. Roditelji, također, imaju pravo i obavezu, prema prilikama i svojim mogućnostima, podsticati dalje obrazovanje svoje djece. Član 28. Pravo i obaveza roditelja je redovno informiranje, konsultiranje i praćenje obrazovnog napretka svoje djece, kao i pravo da prate i vrednuju rad direktora, nastavnik� i drugog školskog osoblja, te kvalitet rada škole u cjelini. Roditelji imaju pravo i obavezu, u interesu svoje djece i putem svojih predstavnika u školskim organima i tijelima i putem svojih asocijacija, na svim nivoima odlučivanja, učestvovati u odlučivanju o pitanjima od značaja za rad škole i funkcioniranje obrazovnog sistema uopće. V - JAVNE I PRIVATNE ŠKOLE Član 29. Javne i privatne škole obavljaju djelatnost redovnog obrazovanja u skladu s propisanim planovima i programima obrazovnih vlasti. Javne škole osnivaju nadležni organi vlasti, u skladu s principima i standardima utvrđenim ovim zakonom i ostalim uslovima i kriterijima utvrđenim propisima u oblasti obrazovanja. Član 30. Privatnu školu mogu osnovati domaće i strane fizičke i pravne osobe, u skladu s principima i standardima utvrđenim ovim zakonom i ostalim uslovima i kriterijima utvrđenim u propisima u oblasti obrazovanja. Član 31. Privatna škola može početi s radom po dobivanju saglasnosti nadležnih obrazovnih vlasti za primjenu odgovarajućeg plana i programa, kada, u skladu s važećim propisima, osigura i druge standarde i uslove koji garantiraju da će učenici dobiti odgovarajuće obrazovanje, njegu i sigurnost, u skladu sa specifičnostima datih privatnih škola u koje spadaju i vjerske škole. Samo međunarodne privatne škole mogu imati nastavne planove i programe koji u potpunosti ne pokrivaju zajedničko jezgro nastavnih planova i programa. Član 32. Privatna škola ne može se osnovati u svrhu promoviranja rasnih, nacionalnih, vjerskih, spolnih i drugih predrasuda, niti svoje funkcije smije vršiti na način protivan zakonu, odnosno na način kojim se navedene predrasude promoviraju. Član 33. S ciljem organiziranja dopunske nastave iz grupe tzv. ''nacionalnih predmeta'' za učenike osnovnih i srednjih škola - državljane BiH u inozemstvu, nadležna ministarstva BiH inicirat će potpisivanje posebnih sporazuma sa svim državama u kojima za BiH postoji takav interes. Finansijska sredstva za troškove nastavnog osoblja, ukoliko iz domicilnih propisa ne proizilazi da padaju na teret zemalja prijema, planirat će se u budžetu institucija BiH. Nastavni plan i program za predmete dopunske nastave, na osnovu zajedničkih jezgri iz člana 42. ovog zakona, utvrđuje posebna komisija koju imenuje Vijeće ministara, u saradnji s Agencijom za nastavne planove i programe. VI - ULOGA I OBAVEZE ŠKOLE Član 34. U školi se podučavaju učenici i redovno se prati i vrši procjena njihovog obrazovnog napretka, kako bi se osiguralo potrebno obrazovanje koje odgovara njihovim potrebama i mogućnostima. Škola svoju ulogu i obaveze ostvaruje u okruženju koje razvija motivaciju za sticanje znanja, koje poštuje i podržava individualnost svakog učenika, kao i njegov kulturni i nacionalni identitet, jezik i vjeroispovijest, koje je sigurno i u kojem ne postoji bilo kakav oblik zastrašivanja, zlostavljanja, fizičkog kažnjavanja, vrijeđanja, ponižavanja ili degradiranja ili štete po zdravlje, uključujući i štetu izazvanu pušenjem ili upotrebom drugih opojnih i zakonom zabranjenih sredstava. Član 35. Škola ne smije vršiti diskriminaciju u pristupu djece obrazovanju ili njihovom učešću u obrazovnom procesu, na osnovu rase, boje, spola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, na osnovu toga što su djeca s posebnim potrebama, ili na bilo kojoj drugoj osnovi. U smislu stava 1. ovog člana, nadležni organi vlasti i institucije, zajedno sa školama, posebno su odgovorni za osiguranje funkcionalnog smještaja i prateće infrastrukture za nesmetan pristup i učešće u obrazovnom procesu djeci s posebnim potrebama, mladima i odraslima. Član 36. Škola promovira jednake šanse za sve svoje učenike, nastavnike i ostale zaposlenike, uvažavajući i promovirajući istovremeno i pravo na različitosti među njima. U tom cilju nadležne obrazovne vlasti i škola utvrđuju i provode vlastite programe koji podržavaju i njeguju različite kulture, jezike i vjeroispovijesti svojih učenika i zaposlenika. Član 37. Škola promovira i razvija stalno i dinamično partnerstvo škole, roditelja i sredine u kojoj žive, u svim pitanjima od značaja za ostvarivanje funkcije škole i interesa i potreba učenika. Škola, roditelji, djeca i lokalna sredina naročito promoviraju i provode programe zajedničkog i organiziranog djelovanja i saradnje u borbi protiv zlostavljanja i zloupotrebe djece i mladih, borbi protiv droge, alkoholizma i drugih toksikomanija, pušenja i maloljetničke delikvencije, te svih drugih pojava koje ugrožavaju zdravlje i život učenika. Član 38. Pitanja funkcija i aktivnosti škole, njene organizacije, načina rada i kućnog reda u školi bliže se uređuju općim aktima škole, u skladu s važećim propisima, izrađenim uz konsultacije sa učenicima, roditeljima i nastavnicima. Član 39. Rad škole je javan. Nadzor nad radom škole ostvaruje se u skladu s važećim propisima. VII - AUTONOMIJA ŠKOLE Član 40. U školama je zabranjeno djelovanje političkih stranaka i njihovih podmladaka. Član 41. Škola uživa odgovarajući stepen autonomije, u skladu s važećim propisima, a naročito u pogledu zapošljavanja nastavnog, stručnog i drugog kadra, te slobode rada nastavnika. Škola poštuje slobodu nastavnika da izvode nastavu na način koji smatraju odgovarajućim, pri čemu škola mora voditi računa o standardima i održivosti postojećih i primjeni novih oblika i metoda u nastavnom procesu. Škola pruža nastavnicima optimalnu podršku pri ostvarivanju profesionalnih standarda u izvođenju nastave. VIII - STANDARDI U OBRAZOVANJU Član 42. U svim javnim i privatnim školama u Bosni i Hercegovini uspostavit će se i primjenjivati zajedničko jezgro nastavnih planova i programa. Član 43. Zajedničko jezgro nastavnih planova i programa sastoji se od nastavnih planova i programa sa što je moguće širom zajedničkom jezgrom za sve predmete osnovnog i općeg srednjeg obrazovanja. Zajedničko jezgro nastavnih planova i programa izrađuje posebano ad hoc privremeno tijelo. Članove ovog tijela imenuju ministri obrazovanja entiteta, kantona i Brčko Distrikta BiH, a jednog člana imenuje ministar civilnih poslova. Na prijedlog privremenog tijela iz prethodnog stava, sporazum o zajedničkom jezgru nastavnih planova i programa usvajaju i potpisuju ministri obrazovanja entiteta, ministri obrazovanja svih kantona iz Federacije Bosne i Hercegovine, te predstavnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Zajedničko jezgro nastavnih programa i planova će: a) osigurati da se kroz vaspitno-obrazovni proces razvija pozitivan odnos i osjećaj pripadnosti državi Bosni i Hercegovini; b) garantirati i osigurati kvalitetno obrazovanje za svu djecu i dostizanje zadovoljavajućeg standarda znanja, vještina i sposobnosti; c) osigurati dosljednost kvaliteta standarda obrazovanja u svim školama i na svim nivoima obrazovanja; d) osigurati zadovoljavajuću usklađenost nastavnih planova i programa, kao i njihovu prilagodljivost, u skladu sa specifičnim potrebama škole i lokalne zajednice; e) osigurati primjenu nastavnih planova i programa koji odgovaraju razvojnim potrebama djece na koju se odnose, te njihovom uzrastu i posebnim interesima sa akcentom na promociju zdravog načina života kao najvećeg interesa učenika, roditelja, nastavnog osoblja i društva; f) osigurati slobodu kretanja i jednak pristup obrazovanju; g) garantirati ekonomičnost i efikasnost u finansiranju i radu škole. Član 44. Velika većina pedagoških aktivnosti u školi sastojat će se od predmeta i nastavnih programa i planova predviđenih zajedničkim jezgrama nastavnih programa i planova. U okviru zajedničkog jezgra nastavnih programa i planova, javne i privatne škole imaju slobodu kreiranja i realizacije nastavnih sadržaja po svom izboru, u skladu sa čl. 3., 7., 8., 10., 34., 36. i članom 41. ovog zakona. Član 45. Nadležne obrazovne vlasti utvrđuju i ostale standarde i normative u obrazovanju, u pogledu: a) prostora, opreme i nastavnih sredstava u školama, b) vremena za školske i nastavne aktivnosti, c) udžbenika i drugog didaktičkog materijala, d) obrazovnog procesa, e) obrazovnih i profesionalnih kompetencija nastavnika, f) ocjenjivanja učenika, g) normativa o obimu rada (nastavna norma i radna norma za sve uposlene u školi), normativa o uslovima rada (broj učenika u razredu i vaspitnoj grupi u nastavnim i vannastavnim aktivnostima). Standardima i normativima u obrazovanju osigurava se dosljedna i efikasna primjena zajedničkih jezgara nastavnih programa i planova u svim školama u Bosni i Hercegovini. IX - TIJELA ZA USPOSTAVU STANDARDA U OBRAZOVANJU Član 46. Tijela za uspostavu standarda u obrazovanju u Bosni i Hercegovini su: Agencija za standarde i ocjenjivanje u obrazovanju osnovana međuentiteskim sporazumom 2000. godine, Agencija za nastavne programe i planove, postojeće stručne ustanove entiteta i kantona, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, kao i druga stalna i povremena stručna tijela. Član 47. Agencija za standarde i ocjenjivanje ustanovljuje standarde uspjeha učenika i ocjenjivanja postignutih rezultata; provodi istraživanja u cilju ocjenjivanja razvoja i objavljuje rezultate istraživanja; daje savjete nadležnim obrazovnim vlastima u pitanjima propisanih standarda i njihove primjene; ustanovljuje i vodi mehanizme izvještavanja o stanju u školama na teritoriji Bosne i Hercegovine; uspostavlja kontakte s tijelima koja imaju slične funkcije u drugim zemljama, sa ciljem da propisani standardi ne budu ispod nivoa standarda koji se primjenjuju u tim zemljama; pruža pomoć pri priznavanju domaćih svjedočanstava i diploma u drugim zemljama; provodi druge aktivnosti u vezi s primjenom standarda. Član 48. Agencija za nastavne planove i programe je nezavisno stručno tijelo zaduženo za implementaciju zajedničkog jezgra nastavnih planova i programa na svim nivoima obrazovanja, koje tretira ovaj zakon. Zajedničko jezgro nastavnih programa i planova objavljuje se u svim službenim glasilima u Bosni i Hercegovini. Agencija za nastavne planove i programe odgovorna je za implementaciju, praćenje, evaluaciju, usavršavanje i razvoj zajedničkog jezgra za nastavne programe i planove, u skladu sa standardima utvrđenim ovim zakonom i standardima u državama obuhvaćenim evropskim integracijama. Agencija za nastavne planove i programe radit će u saradnji s Agencijom za standarde i ocjenjivanje. Član 49. Sporazumom između vlada entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine regulirat će se pitanja organizacije, nadležnosti, načina rada, finansiranja, sjedišta i druga pitanja u vezi s radom tijela osnovanih u skladu sa članom 45. ovog zakona. X - UPRAVLJANJE OBRAZOVNIM SISTEMOM U ŠKOLAMA Član 50. Zakonima u oblasti obrazovanja i drugim propisima entiteta, kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine detaljnije se uređuju pitanja osnivanja, organiziranja i nadležnosti organa, tijela i procedura za upravljanje obrazovnim sistemom. Zakonima iz stava 1. ovog člana uređuju se nadležnosti i odgovornosti za upravljanje obrazovnim sistemom, posebno u pogledu: finansiranja obrazovanja, odnosa škole i obrazovnih vlasti, odnosa obrazovnih vlasti i škola prema društvenoj zajednici, partnerstva svih subjekata u obrazovanju, školskog menadžmenta i svih drugih pitanja od značaja za efikasno upravljanje obrazovnim sistemom. 1. Školski organi i tijela Član 51. Svaka škola ima školski odbor. Školski odbor odgovoran je za utvrđivanje i provođenje politike škole, generalno rukovođenje radom škole i efikasno korištenje kadrovskih i materijalnih resursa. Članovi školskog odbora biraju se iz reda osoblja škole, osnivača škole, lokalne zajednice i roditelja, u skladu sa zakonom propisanom procedurom, a po principu ravnopravne zastupljenosti predstavnika navedenih struktura. Sastav upravnog školskog odbora mora odražavati nacionalnu strukturu učenika i roditelja, školskog osoblja i lokalne zajednice, onako kako ona u datom trenutku izgleda u principu prema popisu stanovništva u BiH 1991. godine. Vršenje dužnosti člana školskog odbora je dobrovoljno i bez naknade. 2. Direktor škole Član 52. Direktora javne škole imenuje školski odbor, po proceduri koja se bliže uređuje zakonima entiteta, kantona, Brčko Distrikta BiH i općim aktima škole. Direktor je odgovoran za svakodnevno rukovođenje školom i za vođenje pedagoških aktivnosti škole. 3. Vijeće roditelja Član 53. Roditelji učenika imaju pravo, a škola obavezu, pomoći roditeljima da osnuju vijeće roditelja, čije članove biraju roditelji učenika. Način i procedura osnivanja i rada vijeća roditelja utvrđuje se općim aktima škole. Vijeće roditelja: a) promovira interese škole u zajednici na čijem području se škola nalazi, b) predstavlja stavove roditelja učenika školskom odboru, c) podstiče angažman roditelja u radu škole, d) informira školski odbor o svojim stavovima kada ocijeni da je to potrebno, ili po zahtjevu školskog odbora, o svakom pitanju koje se odosi na rad i upravljanje školom, e) učestvuje u izradi i realizaciji odgovarajućih projekata kojima se potiče i unapređuje obrazovni rad u školi i f) kandiduje i bira predstavnike roditelja u školski odbor. 4. Vijeće učenika Član 54. Uzimajući u obzir dob učenika koji pohađaju školu, škola im pomaže da osnuju vijeće učenika, čija je funkcija da: a) promovira interese škole u zajednici na čijoj lokaciji se škola nalazi, b) predstavlja stavove učenika školskom odboru škole, c) podstiče angažman učenika u radu škole i d) informira školski odbor o svojim stavovima kad ocijeni da je to potrebno, ili po zahtjevu školskog odbora, o svakom pitanju koje se odnosi na rad i upravljanje školom. Način i procedura osnivanja i rada vijeća učenika utvrđuje se općim aktima škole. 5. Stručni organi škole Član 55. Škola ima stručne organe: nastavničko vijeće, odjeljensko vijeće i stručni aktiv. Ovlaštenja, sastav i način rada stručnih organa škole bliže se uređuju zakonima iz oblasti obrazovanja na nivou entiteta, kantona, Brčko Distrikta BiH i općim aktima škole. XI - PRAĆENJE I NADZOR NAD PROVOĐENJEM OVOG ZAKONA Član 56. Nadzor nad primjenom ovog zakona vršit će Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Nadležne obrazovne vlasti odgovorne su za provođenje kao i za praćenje i nadzor ovog zakona, svaka u okviru svoje nadležnosti. XII - ZAŠTITA PRAVA Član 57. Prijave za kršenje principa definiranih ovim zakonom mogu se podnijeti nadležnoj obrazovnoj instituciji ili inspekciji nadležnoj za područje obrazovanja, koja će putem rješenja utvrditi opravdanost takvog kršenja i naložiti njegovo otklanjanje. Ako rješenje ne bude doneseno u roku od 30 dana od datuma podnošenja prijave, ili ako stranka ne bude zadovoljna rješenjem, ona može podnijeti pritužbu nadležnom ministarstvu, koje je obavezno pritužbu riješiti u roku od 30 dana. Nezadovoljna stranka može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom. Član 58. Protiv osobe koja se ponaša suprotno ovom zakonu disciplinski postupak može pokrenuti škola, nadležna inspekcija ili resorno ministarstvo. U slučaju sumnje da je izvršeno krivično djelo, škola, nadležna inspekcija ili resorno ministarstvo obavijestit će odgovarajući organ krivičnog gonjenja. XIII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 59. Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine preduzet će korake ka zaključivanju sporazuma iz člana 48., odmah nakon stupanja na snagu ovog zakona. Postupak zaključivanja sporazuma provodi se najkasnije u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona. Svi zakoni u entitetima, kantonima i Brčko Distriktu BiH, kao i drugi odgovarajući propisi iz oblasti obrazovanja uskladit će se s odredbama ovog zakona, najkasnije u roku od šest mjeseci po stupanju na snagu ovog zakona. Kako bi se postigao odgovarajući kvalitet obrazovanja i standarda znanja, te njihove uporedivosti na domaćem i međunarodnom planu, nadležne obrazovne vlasti dužne su osigurati da se do početka 2003./2004. godine nastava u svim školama u Bosni i Hercegovini realizira na osnovu zajedničkih jezgara nastavnih planova i programa kako je to utvrđeno ovim zakonom. Do donošenja posebnog zakona, principi utvrđeni ovim zakonom primjenjivat će se i na škole srednjeg usmjerenog obrazovanja. Član 60. Ako u rokovima utvrđenim ovim zakonom ne bude ispunjena bilo koja propisana obaveza, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijet će obavezujuće privremene mjere. Privremene mjere primjenjivat će se do ispunjenja obaveza propisanih ovim zakonom. Član 61. Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u ''Službenom glasniku BiH''.
Zakon o upravnom postupku BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 29/02 10.12.2002 SG BiH 53/16, SG BiH 41/13, SG BiH 93/09, SG BiH 88/07, SG BiH 12/04 upravni postupak Jezik Službena glasila Oglašavanje Izdavaštvo Pretraga Info Kontakti Vijesti Pregled Dokumenata| Broj 29/02 Početna Dokumenti Službeni glasnik BiH Dokumenti pregled Službeni glasnik BiH, broj 29/02 Na osnovu člana IV. 4.a) Ustava BiH, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavničkog doma, održanoj 20. juna 2002. godine, i na sjednici Doma naroda, održanoj 25. juna 2002. godine, usvojila je ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU PRVI DIO - OPĆE ODREDBE I - OSNOVNA NAČELA 1. Važenje Zakona Član 1. (1) Ovim zakonom utvrđuju se pravila upravnog postupka po kojima postupaju organi uprave Bosne i Hercegovine kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima građana, pravnih osoba ili drugih stranaka u upravnim stvarima koje su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. (2) Po ovom zakonu dužne su postupati javne korporacije i javna preduzeća (društva), ustanove i druge pravne osobe Bosne i Hercegovine, kad u vršenju javnih ovlaštenja (u daljem tekstu: institucije koje imaju javna ovlaštenja) koja su im povjerena zakonom, rješavaju u upravnim stvarima. 2. Poseban postupak Član 2. Pojedina pitanja postupka za određenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti drugačije nego što su uređena ovim zakonom, ako je to nužno za drugačije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti protivna načelima ovog zakona. 3. Supsidijarna primjena zakona Član 3. U upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom. 4. Načelo zakonitosti Član 4. (1) Organi uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja, kada postupaju u upravnim stvarima, dužni su te stvari rješavati na osnovu zakona i drugih propisa, kao i općih akata institucija koje imaju javna ovlaštenja i koje one donose na osnovu javnih ovlaštenja. (2) U upravnim stvarima u kojima je organ, odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja, zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu, ovlašten da rješava po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti doneseno u granicama ovlaštenja i u skladu s ciljem s kojim je ovlaštenje dato. (3) Pravila postupka, utvrđena odredbama ovog zakona, važe i za slučajeve u kojima je institucija, koja ima javna ovlaštenja, ovlaštena da u upravnim stvarima rješava po slobodnoj ocjeni. 5. Zaštita prava i sloboda građana i zaštita javnog interesa Član 5. (1) Kad organi uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja vode postupak i rješavaju, dužni su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda i Aneksom 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, vodeći pri tom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih osoba, niti u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom. (2) Kad službena osoba koja rješava neku upravnu stvar, s obzirom na postojeće činjenično stanje, sazna ili ocijeni da određena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to. (3) Ako se na osnovu zakona strankama nalažu kakve obaveze, prema njima će se primjenjivati one mjere predviđene propisima, koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postiže cilj zakona. 6. Načelo transparentnosti Član 6. Organi uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja kad postupaju u upravnim stvarima, dužni su svakoj fizičkoj i pravnoj osobi osigurati pravo pristupa informacijama, u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 29/00). 7. Načelo javnosti Član 7. Postupak pred organima uprave i institucijama koje vrše javna ovlaštenja je javan. Službena osoba, koja vodi postupak, može isključiti javnost, samo u slučajevima kada je to zakonom izričito predviđeno. 8. Načelo efikasnosti Član 8. Kad organi uprave i institucije, koje imaju javna ovlaštenja, rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku, uz svestrano razmatranje tih stvari. 9. Načelo materijalne istine Član 9. U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom cilju moraju se potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. 10. Načelo saslušanja stranke Član 10. (1) Prije donošenja rješenja, stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rješenja. (2) Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom određeno. 11. Ekonomičnost postupka Član 11. Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. 12. Pomoć neukoj stranci Član 12. Organ koji vodi postupak starat će se da neznanje i neukost stranke, i drugih osoba koje učestvuju u postupku, ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju. 13. Ocjena dokaza Član 13. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje ovlaštena službena osoba po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno, i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. 14. Samostalnost u rješavanju Član 14. (1) Organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno u okviru ovlaštenja datih zakonom, drugim propisima i općim aktima. (2) Ovlaštena službena osoba organa nadležnog za vođenje postupka samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti, i na osnovu utvrđenih činjenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno opće akte na konkretni slučaj. 15. Pravo žalbe Član 15. (1) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu, stranka ima pravo žalbe. Samo zakonom može se propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba nije dopuštena, i to ako je na drugi način osigurana zaštita prava i zakonitosti. (2) Ako nema organa uprave drugog stepena, žalba protiv prvostepenog rješenja može se izjaviti samo kad je to zakonom predviđeno. Tim zakonom odredit će se i organ koji će rješavati po žalbi. (3) Pod uslovima iz ovog zakona, stranka ima pravo žalbe i kad prvostepeni organ nije u određenom roku donio rješenje o njenom zahtjevu, odnosno ne donese rješenje u postupku po službenoj dužnosti, a u interesu stranke. (4) Protiv rješenja donesenog u drugom stepenu, žalba nije dopuštena. 16. Konačnost rješenja Član 16. Rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su stranci određene neke obaveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom predviđeni. 17. Pravomoćnost rješenja Član 17. Rješenje protiv koga se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćno rješenje), a kojim je stranka stekla određena prava, odnosno kojim su stranci određene neke obaveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom predviđeni. 18. Upotreba jezika i pisma Član 18. (1) Upravni postupak vodi se na bosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku. (2) Organ koji vodi upravni postupak osigurava ravnopravnu upotrebu bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika. (3) Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak dužan je da joj omogući da prati tok postupka na svom jeziku, kao i da joj pozive i druga pismena dostavlja na njenom jeziku i pismu. Organ će poučiti stranku, odnosno drugog učesnika o mogućnosti korištenja njenog jezika u postupku, a u zapisnik će se zabilježiti da je stranka, odnosno drugi učesnik poučen o tom pravu i njegova izjava, u vezi s datom poukom, unijet će se u zapisnik. (4) Stranke i drugi učesnici u postupku koji nisu državljani Bosne i Hercegovine, a ne znaju jezik na kome se vodi postupak, imaju pravo tok postupka pratiti preko tumača (prevodioca). (5) U upravnom postupku službena pisma su latinica i ćirilica. 19. Upotreba izraza "organ" Član 19. Pod organom koji vodi postupak, odnosno rješava u upravnim stvarima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja iz člana 1. ovog zakona. II - NADLEŽNOST 1. Stvarna i mjesna nadležnost Član 20. (1) Stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku određuje se po propisima kojima se uređuje određena upravna oblast ili po propisima kojima se određuje nadležnost pojedinih organa. (2) Mjesna nadležnost određuje se prema sjedištu organa, odnosno prema sjedištu organizacione jedinice u sastavu organa. Član 21. (1) Za rješavanje u upravnim stvarima u prvom stepenu stvarno je nadležan organ uprave Bosne i Hercegovine, ako zakonom nije određena nadležnost organa uprave u entitetu kod prenesene nadležnosti. (2) Ako propisom, kojim se uređuje određena upravna oblast, nije određeno koji je organ uprave Bosne i Hercegovine stvarno nadležan za rješavanje u određenoj upravnoj stvari iz nadležnosti institucija BiH, a to se ne može utvrditi po prirodi stvari, takva stvar spada u nadležnost organa uprave Bosne i Hercegovine, koji odredi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Član 22. (1) Nijedan organ ne može preuzeti određenu upravnu stvar iz nadležnosti drugog organa i sam je riješiti, osim ako je to zakonom predviđeno i pod uslovima propisanim tim zakonom. (2) Organ nadležan za rješavanje u određenoj upravnoj stvari može samo, na osnovu izričitog zakonskog ovlaštenja, prenijeti rješavanje u toj stvari na drugi organ. (3) Stvarna i mjesna nadležnost ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka, dogovorom organa i stranaka, ni dogovorom organa, osim ako je to zakonom drugačije određeno. Član 23. (1) Svaki organ pazi po službenoj dužnosti u toku cijelog postupka na svoju nadležnost. (2) Ako organ nađe da nije nadležan za rad po određenoj upravnoj stvari, postupit će na način propisan u članu 58. st. 3. i 4. ovog zakona. (3) Ako je nenadležni organ izvršio koju radnju postupka, nadležni organ kome je stvar ustupljena cijenit će da li će koju od tih radnji ponoviti. 2. Stranke s diplomatskim imunitetom Član 24. (1) U pogledu nadležnosti domaćih organa u stvarima u kojima je stranka stranac koji uživa pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana država ili međunarodna organizacija, imaju u upravnom postupku položaj uređen međunarodnim pravom, odnosno međunarodnim ugovorima, prihvaćenim od strane Bosne i Hercegovine. (2) U slučaju sumnje o postojanju i obimu prava imuniteta, objašnjenje daje organ uprave nadležan za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (3) Službene radnje, koje se tiču osoba koje uživaju pravo imuniteta, obavljaju se posredovanjem organa uprave nadležnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (4) Službene radnje, koje se obavljaju na eksteritorijalnom području, vrše se posredovanjem organa uprave nadležnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. 3. Sukob nadležnosti Član 25. Sukobe nadležnosti u upravnom postupku između organa uprave Bosne i Hercegovine, između organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija BiH koje imaju javna ovlaštenja, i između institucija BiH koje imaju javna ovlaštenja, rješava Sud Bosne i Hercegovine. Član 26. Sukobe nadležnosti u upravnom postupku između organizacionih jedinica organa uprave Bosne i Hercegovine, koje se nalaze van sjedišta organa uprave Bosne i Hercegovine, a osnovane su sa zadatkom da obavljaju određene upravne poslove iz nadležnosti organa uprave Bosne i Hercegovine, rješava organ uprave Bosne i Hercegovine u čijem su sastavu te organizacione jedinice. Član 27. (1) Kada se dva organa izjasne kao nadležni ili kao nenadležni za rješavanje u istoj upravnoj stvari, prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti podnosi organ koji je posljednji odlučivao o svojoj nadležnosti, a može ga podnijeti i stranka. (2) Organ, koji rješava sukob nadležnosti, istovremeno će poništiti rješenje koje je u upravnoj stvari donio nenadležni organ, odnosno poništit će zaključak kojim se nadležni organ izjasnio kao nenadležan i dostavit će spisak predmeta nadležnom organu. (3) Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti, stranka ne može izjaviti posebnu žalbu ni voditi upravni spor. Član 28. (1) Ako organ u sukobu smatra da je rješenjem, kojim je odlučeno o sukobu nadležnosti, povrijeđeno kakvo pravo, može na to rješenje izjaviti žalbu. Ako je o sukobu nadležnosti riješio nadležni sud, žalba nije dopuštena. (2) Ako organ, nadležan za rješavanje po žalbi iz stava 1. ovog člana, utvrdi da rješenje o sukobu nije zasnovano na propisima, raspravit će odnose koji su usljed toga nastali između organa koji se žalio i organa koji je rješenjem o sukobu nadležnosti proglašen za nadležnog, vodeći računa o pravima koja po odgovarajućim propisima pripadaju organu koji se žalio. Rješenje doneseno po žalbi smatra se prvostepenim rješenjem o odnosima koji se njime rješavaju. (3) Žalba iz stava 1. ovog člana i rješenje doneseno po toj žalbi nemaju uticaja na upravni postupak u konkretnom predmetu, jer tu upravnu stvar rješava organ koji je određen kao nadležan rješenjem donesenim o sukobu nadležnosti. 4. Službena osoba ovlaštena za vođenje postupka i za rješavanje Član 29. (1) U upravnoj stvari, za čije je rješavanje nadležan organ uprave, rješenje u upravnom postupku donosi rukovodilac tog organa, na način na koji je to uređeno propisom o organizaciji tog organa. (2) Rukovodilac organa uprave može ovlastiti drugu službenu osobu istog organa da rješava u upravnim stvarima iz određene vrste upravnih poslova ili drugu stručnu službenu osobu za vođenje postupka, odnosno preduzimanje radnje u postupku prije donošenja rješenja. (3) O ovlaštenju službenih osoba iz stava 2. ovog člana, rukovodilac organa uprave dužan je donijeti posebno rješenje, koje sadrži lične podatke službenih osoba i obim njihovih ovlaštenja, za rješavanje u upravnim stvarima (da vodi upravni postupak, ili da rješava upravne stvari ili jedno i drugo). (4) Ovlaštenje za rješavanje obuhvata i vođenje postupka koje prethodi rješavanju. Član 30. Ako je za rješavanje u upravnoj stvari nadležno Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, postupak vodi i priprema prijedlog rješenja ovlaštena osoba ili tijelo koje svojim aktom odredi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drugačije određeno. Član 31. Ako je za rješavanje u upravnoj stvari nadležan Dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, postupak vodi i priprema prijedlog rješenja ovlaštena osoba ili komisija, ili drugo tijelo koje svojim aktom odrede ti organi, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije drugačije određeno. Član 32. U upravnim stvarima u kojima rješava institucija koja ima javna ovlaštenja, rješenje donosi rukovodilac institucije, ako zakonom ili drugim propisom nije drugačije određeno. Rukovodilac može ovlastiti drugu službenu osobu institucije da preduzima radnje u postupku do donošenja rješenja, ili da rješava u upravnim stvarima iz nadležnosti te institucije, o čemu se donosi posebno rješenje koje sadrži lične podatke službenih osoba i obim ovlaštenja za rješavanje u upravnim stvarima. 5. Pravna pomoć Član 33. (1) Za izvršenje pojedinih radnji u postupku, organ uprave, odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja, može zamolnim putem zatražiti od organa uprave entiteta, odnosno Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, na čijem području se radnja treba preduzeti. (2) Organ nadležan za rješavanje u upravnoj stvari može, radi lakšeg i bržeg obavljanja radnje ili izbjegavanja nepotrebnih troškova, zamolnim putem zatražiti od drugog odgovarajućeg organa, ovlaštenog za preduzimanje takve radnje, da izvrši pojedinu radnju u postupku. Član 34. (1) Organi, kao i institucije koje imaju javna ovlaštenja za rješavanje u upravnim stvarima, dužni su jedni drugima ukazivati pravnu pomoć u upravnom postupku. Ova pomoć traži se posebnom zamolnicom. (2) Zamoljeni organi, odnosno institucije iz stava 1. ovog člana, dužni su postupati po molbi u granicama svoje nadležnosti, bez odgađanja, a najkasnije u roku od 10 dana od dana prijema molbe. (3) Pravna pomoć za izvršenje pojedinih radnji u postupku može se tražiti od sudova, samo u okviru posebnih propisa. Izuzetno, organ, odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja za rješavanje u upravnim stvarima, može tražiti od sudova da im dostave spise koji su potrebni za vođenje upravnog postupka. Sudovi su dužni postupiti po takvom traženju ako se time ne ometa sam sudski postupak. Sud može odrediti rok u kojem mu se spisi moraju vratiti. (4) Za pravnu pomoć u odnosu s inozemnim organima važe odredbe međunarodnih ugovora, a ako ovih ugovora nema, primjenjuje se načelo reciprociteta. Ako postoji sumnja o postojanju reciprociteta, objašnjenje o tom pitanju zatražit će se od organa uprave nadležnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (5) Domaći organi ukazuju pravnu pomoć inozemnim organima na način predviđen u domaćem zakonu. Organ će uskratiti pravnu pomoć ako se traži radnja koja je protivna domaćem zakonu. Radnja koja je predmet molbe inozemnog organa može se izvršiti i na način koji zahtijeva inozemni organ, ako takav postupak nije protivan domaćem zakonu. (6) Ako međunarodnim ugovorima nije predviđena mogućnost neposrednog kontakta s inozemnim organima, domaći organi kontaktiraju s inozemnim organima preko organa uprave nadležnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. 6. Izuzeće Član 35. Službena osoba koja je ovlaštena da rješava ili da obavlja pojedine radnje u postupku, izuzet će se od rada u predmetu: 1) ako je u predmetu u kome se vodi postupak stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok, vještak, punomoćnik ili zakonski zastupnik stranke; 2) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke, srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno, pa i onda kad je brak prestao; 3) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke u odnosu staratelja, usvojitelja, usvojenika ili hranitelja; 4) ako je u prvostepenom postupku učestvovala u vođenju postupka ili u donošenju rješenja. Član 36. Službena osoba koja je ovlaštena da rješava u određenoj upravnoj stvari ili da obavi koju radnju u postupku, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz člana 35. ovog zakona, dužna je prekinuti svaki daljnji rad na predmetu i o tome obavijestiti organ nadležan za rješavanje o izuzeću (član 38). Ako službena osoba smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njeno izuzeće, obavijestit će o tome isti organ ne prekidajući rad. Član 37. (1) Stranka može zahtijevati izuzeće službene osobe iz razloga navedenih u članu 35. ovog zakona, a i kad postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njenu nepristranost. U svom zahtjevu stranka mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji koji od razloga za izuzeće. (2) Službena osoba, za koju je stranka zahtijevala izuzeće iz nekog od razloga navedenih u članu 35. ovog zakona, ne može, sve do donošenja zaključka o ovom zahtjevu, obavljati nikakve radnje u postupku, osim onih koje ne trpe odgađanje. Član 38. (1) O izuzeću službene osobe u organu uprave, odnosno instituciji koja ima javna ovlaštenja, odlučuje rukovodilac koji rukovodi tim organom, odnosno institucijom. (2) O izuzeću službene osobe organa, koji se nalazi u sastavu organa uprave, odlučuje rukovodilac organa koji se nalazi u sastavu organa uprave. (3) O izuzeću rukovodioca iz stava 1. ovog člana odlučuje Vijeće ministara, a o izuzeću rukovodioca organa koji se nalazi u sastavu drugog organa uprave odlučuje rukovodilac organa u čijem se sastavu nalazi taj organ. (4) O izuzeću službene osobe institucije koja ima javna ovlaštenja odlučuje rukovodilac te institucije, a o izuzeću rukovodioca te institucije odlučuje organ utvrđen statutom ili drugim općim aktom institucije, ako zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona ili drugim posebnim propisom nije drugačije određeno. (5) Odredbe ovog zakona o izuzeću službenih osoba shodno se primjenjuju i na izuzeće službenih osoba iz čl. 30. i 31. ovog zakona. O izuzeću tih osoba odlučuje odgovarajuća vlada, odnosno dom. (6) O izuzeću se odlučuje zaključkom. Član 39. (1) U zaključku o izuzeću odredit će se službena osoba koja će rješavati, odnosno obavljati pojedine radnje u postupku, u vezi s predmetom u kome je izuzeće određeno. (2) Protiv zaključka kojim se određuje izuzeće nije dopuštena žalba. Član 40. (1) Odredbe člana 38. ovog zakona o izuzeću službenih osoba shodno se primjenjuju i na izuzeće zapisničara. (2) Zaključak o izuzeću zapisničara donosi službena osoba koja je ovlaštena da vodi postupak. III - STRANKA I NJENO ZASTUPANJE 1. Stranka Član 41. Stranka je osoba po čijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja, radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, ima pravo učestvovati u postupku. Član 42. (1) Stranka u upravnom postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. (2) Stranka u upravnom postupku može biti poslovna jedinica preduzeća (društva), naselje, grupa osoba i dr., koji nemaju svojstvo pravne osobe, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješava u upravnom postupku. (3) Stranka može biti i sindikalna organizacija, ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes državnog službenika u organima uprave, kao i radnika u instituciji koja ima javna ovlaštenja. (4) Stranka može biti i Ombudsmen BiH kad u vršenju poslova iz svoje nadležnosti nađe da ima osnova za pokretanje upravnog postupka, radi ostvarivanja prava i sloboda građana zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i instrumentima navedenim u Aneksu 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Član 43. (1) Preduzeće (društvo), ustanova i druga pravna osoba, društvena organizacija i udruženje građana registrirano u skladu sa zakonom, koji prema svom općem aktu imaju zadatak da štite određena prava i interese svojih članova, mogu, po pristanku svog člana, u njegovo ime staviti zahtjev koji se odnosi na takva prava i interese, kao i stupiti u već pokrenuti postupak sa svim pravima stranke. (2) Pravna osoba, iz stava 1. ovog člana, može zastupati svog radnika u upravnom postupku na njegov zahtjev, ako je to predviđeno općim aktom te pravne osobe. Član 44. (1) Ako su pravobranilac BiH i drugi organi vlasti zakonom ovlašteni da u upravnom postupku zastupaju javne interese, imaju u granicama svojih ovlaštenja, prava i dužnosti stranke. (2) Organi iz stava 1. ovog člana ne mogu u upravnom postupku imati šira ovlaštenja nego što ih imaju stranke, ako zakonom nije drugačije određeno. 2. Procesna sposobnost i zakonski zastupnik Član 45. (1) Fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (procesna sposobnost). (2) Za procesno nesposobnu fizičku osobu radnje u postupku preduzima njen zakonski zastupnik. Zakonski zastupnik određuje se na osnovu zakona ili aktom nadležnog organa donesenim na osnovu zakona. (3) Pravna osoba obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika, odnosno zakonskog zastupnika. Predstavnik, odnosno zakonski zastupnik pravne osobe određuje se njegovim općim aktom, ako nije određen zakonom ili aktom nadležnog organa donesenim na osnovu zakona. (4) Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom ovlaštenog predstavnika, poslovna jedinica preduzeća (društva) - preko osobe koja rukovodi radom poslovne jedinice, a naselje, odnosno grupa osoba, koje nemaju svojstvo pravne osobe - preko osobe koju oni ovlaste, ako posebnim propisima nije drugačije određeno. (5) Kad organ, koji vodi postupak, ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavijestit će o tome organ starateljstva. Član 46. (1) U toku cijelog postupka organ će po službenoj dužnosti paziti da li osoba koja se pojavljuje kao stranka može biti stranka u postupku i da li stranku zastupa njen zakonski zastupnik, odnosno ovlašteni predstavnik. (2) Ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se može obustaviti ili nastaviti, zavisno od prirode upravne stvari koja je predmet postupka. Ako se, prema prirodi stvari, postupak ne može nastaviti, organ će obustaviti postupak zaključkom protiv kojeg je dopuštena posebna žalba. 3. Privremeni zastupnik Član 47. (1) Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja ima preduzeti protiv osobe čije je mjesto prebivališta, odnosno boravka nepoznato, a koja nema punomoćnika, organ koji vodi postupak postavit će takvoj stranci privremenog zastupnika ako to traži hitnost predmeta, a postupak se mora provesti. Organ koji vodi postupak odmah će izvijestiti o tome organ starateljstva, a ako je privremeni zastupnik postavljen osobi čije je mjesto boravka nepoznato, objavit će svoj zaključak na oglasnoj tabli ili na drugi uobičajen način. (2) Ako preduzeće (društvo), ustanova ili druga pravna osoba nema zakonskog zastupnika, predstavnika ni punomoćnika, organ koji vodi postupak, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, postavit će takvoj stranci privremenog zastupnika, po pravilu, iz reda osoba iz pravne osobe, i o tome će, bez odgađanja, obavijestiti tu pravnu osobu. (3) Na način predviđen u odredbama st. 1. i 2. ovog člana, postavit će se privremeni zastupnik i kad se ima izvršiti radnja koja se ne može odgoditi, a stranku, odnosno njenog punomoćnika ili zastupnika nije moguće pravovremeno pozvati. O tome će se stranka, punomoćnik ili zastupnik odmah obavijestiti. (4) Postavljena osoba dužna je primiti se zastupanja, koje može odbiti samo iz razloga koji su predviđeni posebnim propisima. Privremeni zastupnik učestvuje samo u postupku za koji je izričito postavljen i to dok se ne pojavi zakonski zastupnik ili predstavnik stranke, odnosno sama stranka ili njen punomoćnik. (5) Kad se stranka ili njen zakonski zastupnik nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika u Bosni i Hercegovini, pozvat će se pri dostavljanju prvog pismena da u određenom roku postave punomoćnika ili punomoćnika za primanje pismena, i upozorit će se da će im se, ako u ostavljenom roku ne postave punomoćnika, postaviti po službenoj dužnosti punomoćnik za primanje pismena, odnosno privremeni zastupnik. 4. Zajednički predstavnik Član 48. (1) Dvije ili više stranaka mogu, ako posebnim propisom nije drugačije određeno, u istom predmetu istupati zajednički. One su u tom slučaju dužne naznačiti ko će od njih istupati kao njihov zajednički predstavnik, ili postaviti zajedničkog punomoćnika. (2) Organ koji vodi postupak, može, ako to ne zabranjuje poseban propis, odrediti strankama koje u postupku učestvuju s istovjetnim zahtjevima da u određenom roku naznače ko će ih između njih predstavljati, ili da postave zajedničkog punomoćnika o čemu se donosi zaključak. Ako stranke po takvom zaključku ne postupe, može to odrediti sam organ koji vodi postupak. U tom slučaju zajednički predstavnik, odnosno punomoćnik zadržava to svojstvo sve dok stranke ne postave drugog. Protiv takvog zaključka, stranke imaju pravo posebne žalbe, ali žalba ne odgađa izvršenje zaključka. (3) I u slučaju određivanja zajedničkog predstavnika, odnosno punomoćnika, svaka stranka zadržava pravo da istupa kao stranka u postupku, da daje izjave, da samostalno izjavljuje žalbe i koristi druga pravna sredstva. 5. Punomoćnik Član 49. (1) Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik može odrediti punomoćnika koji će je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave. (2) Radnje u postupku, koje punomoćnik preduzima u granicama punomoći, imaju isto pravno djelovanje kao da ih je preduzela sama stranka. (3) I pored punomoćnika, sama stranka može davati izjave, a ove izjave mogu se od stranke i neposredno tražiti. (4) Stranka koja je prisutna kad njen punomoćnik daje usmenu izjavu, može, neposredno poslije date izjave, izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika. Ako u pismenim ili usmenim izjavama, koje se tiču činjenica, postoji nesaglasnost između izjava stranke i njenog punomoćnika, organ koji vodi postupak cijenit će obje izjave u smislu člana 11. ovog zakona. Član 50. (1) Punomoćnik može biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi nadripisarstvom. (2) Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja se bavi nadripisarstvom, organ će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje o čemu se donosi zaključak i o tome će odmah obavijestiti stranku. (3) Protiv zaključka o uskraćivanju zastupanja može se izjaviti posebna žalba, koja ne odgađa izvršenje zaključka. Član 51. (1) Punomoć se može dati pismeno, ili usmeno, u zapisnik koji sačinjava službena osoba organa koji vodi postupak. (2) Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpiše, stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak prsta. Ako se punomoć izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je i prisustvo dva svjedoka koji će se potpisati na punomoć. (3) Iznimno, službena osoba koja vodi postupak ili obavlja pojedine radnje u postupku može dopustiti da, u ime stranke, kao njen punomoćnik, izvrši određenu radnju osoba koja nije podnijela punomoć (član porodice i dr), ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno, u određenom roku, podnese odgovarajuću punomoć za tu radnju. Član 52. (1) Ako je punomoć data u formi privatne isprave, pa se posumnja u njenu istinitost, može se narediti da se podnese ovjerena punomoć. (2) Pravilnost punomoći ispituje se po službenoj dužnosti, a nedostaci pismene punomoći uklanjaju se shodno odredbi člana 60. ovog zakona, pri čemu službena osoba, koja vodi postupak, može dopustiti punomoćniku s neurednom punomoći da izvrši hitne radnje u postupku. Član 53. (1) Za sadržaj i obim punomoći mjerodavne su odredbe punomoći. Punomoć se može dati za cijeli postupak ili samo za pojedine radnje, a može se i vremenski ograničiti. (2) Punomoć ne prestaje smrću stranke, gubitkom njene procesne sposobnosti ili promjenom njenog zakonskog zastupnika, ali pravni nasljedenik stranke, odnosno njen novi zakonski zastupnik može opozvati raniju punomoć. Član 54. Odredbe ovog zakona, koje se odnose na stranke, važe shodno i za njihove zakonske zastupnike, punomoćnike, privremene zastupnike i zajedničke predstavnike. Član 55. (1) Stranci će se dozvoliti da u stvarima za koje se traži stručno poznavanje pitanja, u vezi s predmetom postupka, dovede stručnu osobu koja će joj davati obavještenja i savjete (stručni pomagač). Ova osoba ne zastupa stranku. (2) Stranka ne može dovesti kao stručnog pomagača osobu koja nije poslovno sposobna ili koja se bavi nadripisarstvom. IV - KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA 1. Podnesci Član 56. (1) Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, žalbe, prigovori i druga saopćenja kojima se pojedinci ili pravne osobe obraćaju organima. (2) Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili šalju poštom pismeno, ili se usmeno saopćavaju na zapisnik kod organa, a mogu se, ako nije drugačije propisano, izjavljivati i faksom ili telegrafski. Kratka i hitna saopćenja mogu se davati i telefonom, ako je to po prirodi stvari moguće. Član 57. Podnesak se predaje organu nadležnom za prijem podneska, a može se predati svakog radnog dana u toku radnog vremena. Za usmene podneske koji nisu vezani rokom ili inače nisu neodgodivi, može se odrediti da se predaju samo u određene sate u toku radnog vremena. Vrijeme za predaju ovakvih podnesaka objavljuje svaki organ u svojim prostorijama na vidnom mjestu. Član 58. (1) Organ koji je nadležan za prijem podneska, odnosno usmenog saopćenja, dužan je primiti podnesak koji mu se predaje, odnosno uzeti na zapisnik usmeno saopćenje. (2) Službena osoba koja primi podnesak dužna je po službenoj dužnosti ili na usmeno traženje podnosioca dati potvrdu o prijemu podneska. Za ovu potvrdu ne plaća se taksa. (3) Ako organ nije nadležan za prijem pismenog podneska, odnosno saopćenja na zapisnik, službena osoba ovog organa upozorit će na to podnosioca i uputiti ga organu nadležnom za prijem. Ako podnosilac i pored toga zahtijeva da se njegov podnesak, odnosno saopćenje na zapisnik primi, službena osoba dužna je primiti takav podnesak, odnosno usmeno saopćenje. Ako organ nađe da nije nadležan za rad po takvom podnesku, donijet će zaključak kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i zaključak odmah dostaviti stranci. (4) Kad organ poštom dobije podnesak za čiji prijem nije nadležan, a poznato mu je koji je organ nadležan za prijem, poslat će podnesak bez odgađanja nadležnom organu, odnosno sudu i o tome će obavijestiti stranku. Ako organ koji je dobio podnesak ne može utvrditi koji je organ nadležan za rad po podnesku, donijet će bez odgađanja zaključak, kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti, i odmah ga dostaviti stranci. (5) Protiv zaključka donesenog iz st. 3. i 4. ovog člana dopuštena je posebna žalba. (6) Ako organ poštom dobije tužbu za pokretanje upravnog spora, tužbu će bez odgađanja dostaviti Sudu Bosne i Hercegovine, o čemu će pismeno obavijestiti podnosioca tužbe. Član 59. (1) Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Podnesak naročito treba da sadrži: označenje organa kome se upućuje, predmet na koji se odnosi zahtjev, odnosno prijedlog, ko je zastupnik ili punomoćnik ako ga ima, i ime i prezime i mjesto boravka (adresu) podnosioca, odnosno zastupnika ili punomoćnika. (2) Podnosilac je dužan svojeručno potpisati podnesak. Izuzetno, podnesak može umjesto podnosioca potpisati njegov bračni drug, jedan od njegovih roditelja, sin ili kći, ili advokat koji je po ovlaštenju stranke sastavio podnesak. Osoba, koja je potpisala podnesak za podnosioca, dužna je na podnesku potpisati svoje ime i staviti svoju adresu. (3) Ako je podnosilac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, potpisat će ga druga pismena osoba, koja će potpisati i svoje ime i adresu. Član 60. (1) Ako podnesak sadrži koji formalni nedostatak koji sprečava postupanje po podnesku, ili je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, ne može se samo zbog toga odbaciti. Organ koji je primio takav podnesak dužan je učiniti one radnje koje će osigurati da se nedostaci otklone i odredit će podnosiocu rok u kome je dužan to učiniti. Ovo se može saopćiti podnosiocu pismeno, faksom ili telefonom, a i usmeno, ako se podnosilac zatekne kod organa koji ovo saopćava. O učinjenom saopćenju organ će sastaviti službenu zabilješku u spisu. (2) Ako podnosilac otkloni nedostatke u određenom roku, smatrat će se da je podnesak bio od početka uredan. Ako podnosilac ne otkloni nedostatke u određenom roku, pa se usljed toga ne može po podnesku postupati, smatrat će se da podnesak nije ni podnesen. O tome će organ donijeti zaključak protiv koga se može izjaviti posebna žalba. Na ovu posljedicu podnosilac će se naročito upozoriti u pozivu za ispravku podneska. (3) Kad je podnesak poslan faksom, telegrafski ili je primljeno telefonsko saopćenje, pa se posumnja da podnesak nije podnijela osoba čije je ime označeno na telegrafskom ili fax podnesku, odnosno da ne potiče od osobe koja je pri telefonskom saopćenju kazala svoje ime, nadležni organ povest će postupak za utvrđivanje ovih činjenica, pa ako se nedostaci ne otklone, postupit će na način propisan u stavu 2. ovog člana. Član 61. Ako podnesak sadrži više zahtjeva koji se moraju rješavati odvojeno, organ koji primi podnesak uzet će u rješavanje zahtjeve za čije je rješavanje nadležan, a s ostalim zahtjevima postupit će u smislu člana 58. stava 4. ovog zakona. 2. Pozivanje Član 62. (1) Organ koji vodi postupak ovlašten je da poziva osobu čije je prisustvo u postupku potrebno, a koja ima prebivalište ili boravište na njegovom području. Po pravilu, pozivanje se ne može vršiti radi dostavljanja pismenih otpravaka rješenja i zaključaka, ili radi saopćenja koja se mogu izvršiti poštom i na drugi način pogodniji za osobu kojoj se saopćenje ima učiniti. (2) Izuzetno, na usmenu raspravu može biti pozvana osoba koja ima prebivalište ili boravište van područja organa koji vodi postupak, ako se time postupak ubrzava ili olakšava, a dolazak ne prouzrokuje veće troškove ili veći gubitak vremena za pozvanog. (3) Pozivanje se vrši pismenim putem, ako posebnim propisima nije predviđen drugi način. Član 63. (1) U pismenom pozivu naznačit će se naziv organa koji poziva, ime i prezime i adresa osobe koja se poziva, mjesto, dan, a kad je to moguće, i sat dolaska pozvanog, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu (kao stranka, svjedok, vještak itd.), a zatim i koja pomoćna i dokazna sredstva pozvani treba da ponese. U pozivu se mora navesti da li je pozvana osoba dužna doći lično ili može poslati punomoćnika koji će je zastupati, a zatim će se upozoriti na posljedicu da je u slučaju spriječenosti da se odazove pozivu dužna izvijestiti organ koji je izdao poziv. Pozvani će se isto tako upozoriti na posljedicu da može biti priveden ako se iz neopravdanih razloga ne odazove pozivu, ili ne izvijesti da je spriječen da dođe, odnosno da može biti novčano kažnjen. (2) U pozivu na usmenu raspravu, stranka se može pozvati da podnese pismene i druge dokaze, a može se upozoriti i da može povesti svjedoke na koje se namjerava pozvati. (3) Kad to dopušta priroda stvari, može se ostaviti na volju pozvanoj osobi da umjesto ličnog dolaska preda, do određenog dana, potrebnu pismenu izjavu. Član 64. (1) Pri pozivanju organ će voditi računa da se osoba, čije je prisustvo potrebno, pozove da dođe u vrijeme koje će najmanje ometati pozvanog u obavljanju njegovog redovnog posla. (2) Niko ne može biti pozvan da dođe u toku noći. Pozivanje za dolazak noću može se izvršiti samo izuzetno, ako je to predviđeno posebnim propisima i ako se radi o izvršenju hitnih i neodgodivih mjera koje u pozivu moraju biti navedene, kao i propis na osnovu kojeg se vrši to pozivanje. Član 65. (1) Pozvana osoba dužna je da se odazove pozivu. (2) Ako je pozvana osoba zbog bolesti ili kog drugog opravdanog razloga spriječena da dođe, dužna je, odmah po prijemu poziva, o tome obavijestiti organ koji je izdao poziv, a ako je razlog spriječenosti nastao kasnije, onda odmah poslije saznanja tog razloga. (3) Ako se osoba kojoj je poziv lično dostavljen (član 76.) ne odazove pozivu, a izostanak ne opravda, može biti privedena, ako je njeno prisustvo potrebno, a pored toga i kažnjena novčanom kaznom do 50 KM. Ove mjere primijenit će se samo ako je to bilo naznačeno u pozivu. Ako su zbog neopravdanog izostanka pozvane osobe nastali troškovi u postupku, može se odrediti da te troškove snosi osoba koja je izostala. Zaključak o privođenju, o izricanju kazne ili o plaćanju troškova, donosi službena osoba koja vodi postupak u saglasnosti sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje stvari, a kod zamoljenog organa - u saglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje u sličnim stvarima. Protiv ovog zaključka dopuštena je posebna žalba. 3. Zapisnik Član 66. (1) O usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u postupku, kao i važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku, sastavlja se zapisnik. (2) O manje važnim radnjama i izjavama stranaka i trećih osoba koje bitno ne utiču na rješenje stvari, o upravljanju toka postupka, o saopćenjima, službenim opažanjima, usmenim uputstvima i nalozima, kao i okolnostima, koje se tiču samo unutrašnjeg rada organa kod koga se vodi postupak, neće se, po pravilu, sastavljati zapisnik već će se u samom spisu sastaviti službena zabilješka, koju potpisuje službena osoba koja ju je sastavila, uz oznaku datuma. Ne mora se sastavljati zapisnik ni o onim usmenim zahtjevima stranke o kojima se odlučuje po skraćenom postupku, a kojima se udovoljava, već se takvi zahtjevi mogu samo evidentirati na propisan način. Član 67. (1) U zapisnik se unosi: naziv organa koji obavlja radnju, broj i datum, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja i predmet u kome se ona obavlja, imena službenih osoba, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika ili punomoćnika i drugih osoba koje su prisutne izvođenju radnje. (2) Zapisnik treba da sadrži tačno i kratko tok i sadržaj u postupku izvršene radnje i datih izjava i da se te radnje i izjave ograniče na ono što se tiče same stvari koja je predmet postupka. U zapisniku se navode sve isprave koje su u bilo koju svrhu upotrijebljene pri izvođenju radnje, a prema potrebi, ove se isprave prilažu zapisniku. (3) Izjave stranaka, svjedoka, vještaka i drugih osoba koje učestvuju u postupku, a koje su značajne za donošenje rješenja, upisuju se u zapisnik što tačnije, a prema potrebi, i njihovim riječima. U zapisnik se upisuju i svi zaključci koji se u toku radnje donesu. (4) Ako se saslušanje obavlja preko tumača ili prevodioca, označit će se na kom je jeziku saslušani govorio i ko je bio tumač ili prevodilac. (5) Zapisnik se vodi u toku obavljanja službene radnje. Ako se radnja ne može istog dana završiti, unijet će se svakog dana posebno u isti zapisnik ono što je tog dana urađeno i to će se potpisati. (6) Ako se radnja o kojoj se vodi zapisnik nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti da je bilo prekida. (7) Ako su u toku radnje izrađeni ili pribavljeni planovi, skice, crteži, fotografije i tome slično, te akte će svojim potpisom ovjeriti službena osoba i priključiti zapisniku, a u zapisniku konstatirati da su ti akti sastavni dio zapisnika. (8) Propisima se može odrediti da se zapisnik u određenim stvarima može voditi u vidu knjige ili drugih sredstava evidencije. Član 68. (1) Zapisnik mora biti vođen uredno i u njemu se ne smije ništa brisati. Mjesta koja su precrtana do zaključenja zapisnika moraju ostati čitljiva, i njih svojim potpisom ovjerava službena osoba koja rukovodi radnjom postupka. (2) U već potpisanom zapisniku ne smije se ništa dodavati ni mijenjati. Dopuna u već zaključenom zapisniku unosi se u dodatak zapisnika. Član 69. (1) Prije zaključenja zapisnik će se pročitati saslušanim osobama i ostalim osobama koje učestvuju u radnji postupka. Ove osobe imaju pravo i same pregledati zapisnik i staviti svoje primjedbe, a službena osoba obavezna je to omogućiti. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene nikakve primjedbe, ili ako jesu, ukratko će se upisati sadržaj datih primjedbi. Te primjedbe potpisat će osoba koja ih je dala. Zatim će se pristupiti potpisivanju zapisnika tako što će se prvo potpisati osobe koje su saslušane, odnosno davale izjave u postupku, a na kraju zapisnik će ovjeriti svojim potpisom službena osoba koja je rukovodila radnjom, kao i zapisničar, ako ga je bilo. (2) Stranka, svjedoci, vještaci i druge osobe koje su saslušane u postupku u zapisniku će se potpisati ispod onog dijela zapisnika gdje je upisana njihova izjava. (3) Ako su vršena suočenja, dio zapisnika o tome potpisat će osobe koje su suočene. (4) Ako se zapisnik sastoji od više listova, oni će se označiti rednim brojevima, a svaki list će na kraju svojim potpisom ovjeriti službena osoba koja rukovodi radnjom postupka i osoba čija je izjava upisana na kraju lista. (5) Dopune već zaključenog zapisnika ponovo će se potpisati i ovjeriti. (6) Ako osoba koja treba da potpiše zapisnik nije pismena, ili ne može da piše, potpisat će ga jedna pismena osoba koja će staviti i svoj potpis. Ovo ne može biti službena osoba koja rukovodi radnjom postupka, niti zapisničar. (7) Ako neka osoba neće da potpiše zapisnik, ili se udalji prije zaključenja zapisnika, to će se upisati u zapisnik i navesti razlog zbog kog je potpis uskraćen. Član 70. (1) Zapisnik, sastavljen u skladu s odredbama člana 69. ovog zakona, jeste javna isprava. Zapisnik je dokaz o toku i sadržaju radnje postupka i datih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je saslušana osoba stavila primjedbu da nisu pravilno sastavljeni. (2) Dozvoljeno je dokazivati netačnost zapisnika. Član 71. (1) Kad u upravnom postupku rješava kolegijalni organ, o vijećanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Kad je u postupku po žalbi jednoglasno odlučeno, ne mora se sastavljati zapisnik o vijećanju i glasanju, već se o tome može sastaviti samo službena zabilješka u spisu koja se ovjerava potpisom službene osobe, koja predsjedava kolegijalnim organom. (2) U zapisnik o vijećanju i glasanju upisuje se, pored podataka o sastavu kolegijalnog organa, označenje predmeta o kome je riječ i kratak sadržaj onoga što je riješeno, kao i odvojena mišljenja ako ih je bilo. Ovaj zapisnik potpisuje osoba koja predsjedava i zapisničar. (3) Kad u upravnom postupku rješava organ zakonodavne ili organ izvršne vlasti, neće se voditi poseban zapisnik o vijećanju i glasanju, već će se zaključak donesen u upravnoj stvari unijeti u zapisnik, kao i ostali zaključci tih organa. 4. Razgledanje spisa i obavještavanje o toku postupka Član 72. (1) Stranke imaju pravo razgledati spise predmeta i o svom trošku prepisati potrebne spise, a organ je obavezan to omogućuti. Spisi se razgledaju i prepisuju pod nadzorom određene službene osobe. (2) Pravo da razgleda spise i da o svom trošku prepiše pojedine spise ima i svaka druga osoba koja učini vjerovatnim svoj pravni interes za to, kao i društvena organizacija i udruženje građana, ako za to postoji opravdan interes. (3) Zahtjev za razgledanje i prepisivanje spisa može se staviti i usmeno. Organ može tražiti od osobe iz stava 2. ovog člana da pismeno ili usmeno na zapisnik obrazloži postojanje svog pravnog interesa. (4) Ne mogu se razgledati ni prepisivati: zapisnik o vijećanju i glasanju, službeni referati i nacrti rješenja, kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi, ako bi se time mogla osujetiti svrha postupka, ili ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu stranke ili trećih osoba. (5) Stranka i svaka druga osoba koja učini vjerovatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i zainteresirani organi, imaju pravo obavještavati se o toku postupka. (6) Protiv odbijanja zahtjeva dopuštena je posebna žalba i kad zaključak nije izdat pismeno. Žalba se može izjaviti odmah. (7) Žalba se može izjaviti odmah po saopćenju, a najkasnije u roku od 24 sata od saopćenja. O žalbi se mora odlučivati u roku od 48 sati od sata izjavljene žalbe. V - DOSTAVLJANJE PISMENA 1. Način dostavljanja pismena Član 73. (1) Dostavljanje pismena (poziva, rješenja, zaključaka i drugih službenih spisa) vrši se, po pravilu, tako što se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno. (2) Dostavljanje se vrši preko pošte ili ga vrši organ preko svoje službene osobe. Osoba kojoj ima pismeno da se dostavi može biti pozvana radi prijema pismena samo izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili značaj pismena koje se ima uručiti, ako je takva dostava posebnim propisom predviđena. (3) Način dostavljanja određuje organ čije se pismeno dostavlja u skladu s odredbama ovog zakona, o dostavljanju pismena. Član 74. (1) Dostavljanje se vrši samo radnim danom, i to danju. (2) Organ čije se pismeno ima dostaviti može, izuzetno, iz posebno važnih razloga odrediti da se dostavljanje izvrši i u nedjelju ili drugi neradni dan ili na dan državnog praznika. (3) Dostavljanje poštom može se vršiti i u dane iz stava 2. ovog člana. Član 75. (1) Dostavljanje se vrši, po pravilu, u stanu ili na radnom mjestu gdje je zaposlena osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti, a advokatu u njegovom advokatskom uredu. (2) Dostavljanje se može izvršiti i van prostorija navedenih u stavu 1. ovog člana, ako osoba kojoj se dostavljanje vrši pristane primiti pismeno koje se dostavlja, a ako tih prostorija nema, može se takvoj osobi izvršiti dostavljanje gdje god se ona zatekne. 2. Obavezno lično dostavljanje pismena Član 76. (1) Dostavljanje se mora izvršiti lično osobi kojoj je pismeno namijenjeno, kad je takvo dostavljanje određeno ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostavljanja počinje teći rok koji se po zakonu ne može produžavati, ili kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvršeno lično dostavljanje advokatu i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu. (2) Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima lično izvršiti ne zatekne u stanu, odnosno na radnom mjestu, ili se u advokatskom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njemu zaposlena, dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu ga može naći, pa će mu, kod neke od osoba navedenih u članu 77. ovog zakona, ostaviti pismeno obavještenje da određeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena. Ako i poslije toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvršiti, dostavljač će postupiti na način propisan u članu 79. ovog zakona, i tada se smatra da je dostavljanje izvršeno. (3) Dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku, punomoćniku ili punomoćniku za primanje pismena, smatra se da je dostavljanje izvršeno samoj stranci. 3. Posredno dostavljanje pismena Član 77. (1) Kad se osoba, kojoj se dostavljanje ima izvršiti, ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vrši predajom pismena nekom od odraslih članova njenog domaćinstva, a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se može predati susjedu, ako on na to pristane. (2) Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se može izvršiti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi pismeno. Dostavljanje advokatu može se izvršiti i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskom uredu. (3) Dostavljanje u skladu sa stavovima 1. i 2. ovog člana ne može se izvršiti osobi koja u istom postupku učestvuje sa suprotnim interesom. Član 78. (1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti odsutna i da joj osoba navedena u članu 77. ovog zakona ne može pismeno na vrijeme predati, pismeno će se vratiti organu koji ga je izdao, uz naznačenje gdje se odsutna osoba nalazi. (2) Ako je prebivalište ili mjesto boravka osobe kojoj se dostavljanje ima izvršiti, i pored istraživanja, ostalo nepoznato, organ koji je izdao pismeno postavit će toj osobi privremenog zastupnika u smislu člana 47. ovog zakona i njemu će predati pismeno, Član 79. (1) Ako se dostavljanje ne može izvršiti ni na način propisan u članu 77. ovog zakona, a nije utvrđeno da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvršiti odsutna, dostavljač će predati pismeno nadležnom organu općine na čijem se području nalazi mjesto prebivališta, odnosno boravka osobe kojoj se dostavljanje vrši, ili pošti u njegovom mjestu prebivališta, odnosno boravka, ako se dostavljanje vrši preko pošte. Na vrata stana osobe kojoj se dostavljanje ima izvršiti dostavljač će staviti pismeno saopćenje u kojem je naznačeno gdje se pismeno nalazi. Na saopćenju i na samom pismenu koje se imalo dostaviti dostavljač će naznačiti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saopćenje u kojem je naznačeno stavio na vrata, i staviti svoj potpis. (2) Dostavljanje se smatra izvršenim kad je saopćenje stavljeno na vrata s tim da oštećenje ili uništenje ovog saopćenja, izvršeno nakon stavljanja na vrata, nema uticaja na valjanost dostavljanja. (3) O dostavljanju izvršenom na način propisan u stavu 1. ovog člana obavijestit će se organ koji je naredio dostavljanje. 4. Posebni slučajevi dostavljanja pismena a) Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomoćniku Član 80. (1) Dostavljanje zakonskom zastupniku ili punomoćniku, ako ih stranka ima, vrši se na način propisan u čl. 73. do 79. ovog zakona. (2) Ako više stranaka imaju zajedničkog zakonskog zastupnika ili punomoćnika u istom predmetu, dostavljanje se za sve njih vrši tom zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku. Ako stranka ima više punomoćnika, dovoljno je da se dostavljanje izvrši samo jednom od njih. b) Dostavljanje pismena punomoćniku za primanje pismena Član 81. (1) Stranka može ovlastiti određenu osobu za prijem pismena kojoj će se vršiti dostavljanje. (2) Punomoćnik za primanje pismena dužan je svaki akt bez odgađanja poslati stranci. (3) Ako bi neposredno dostavljanje stranci, punomoćniku ili zakonskom zastupniku znatno odugovlačilo postupak, službena osoba koja vodi postupak može naložiti stranci da po određenom predmetu, a u određenom roku postavi punomoćnika za primanje pismena. Ako stranka ne postupi po ovom nalogu, organ može postupiti shodno članu 47. ovog zakona. (4) Dostavljanjem pismena punomoćniku za primanje pismena, smatra se da je dostavljanje izvršeno stranci kojoj je pismeno imalo biti dostavljeno. Član 82. (1) Kad više stranaka koje u postupku zajednički učestvuju s istovjetnim zahtjevima nemaju zajedničkog punomoćnika, dužne su pri prvoj radnji u postupku prijaviti organu zajedničkog punomoćnika za primanje pismena, po mogućnosti takvog koji stanuje u sjedištu organa. Dok ne prijave zajedničkog punomoćnika za primanje pismena, smatrat će se za takvog punomoćnika ona stranka između njih koja je na prvom zajedničkom podnesku prva potpisana ili označena. Ako se na takav način ne može odrediti punomoćnik, službena osoba koja vodi postupak može odrediti za punomoćnika bilo koju od tih stranaka. Ako je broj stranaka velik ili su iz raznih mjesta, mogu stranke prijaviti, a i sama službena osoba može odrediti i više takvih punomoćnika i označiti koju će od stranaka svaki od njih zastupati. (2) Zajednički punomoćnik za primanje pismena dužan je bez odgađanja obavijestiti sve stranke o pismenu koje je za njih primio i omogućiti im da pregledaju, prepišu i ovjere pismeno koje, po pravilu, on treba da čuva. (3) U pismenu koje se dostavlja punomoćniku za primanje pismena označit će se sve osobe za koje se dostavljanje vrši. c) Dostavljanje pismena organima vlasti, preduzećima (društvima), ustanovama i drugim pravnim osobama Član 83. (1) Dostavljanje pismena organima vlasti, preduzećima (društvima), ustanovama i drugim pravnim osobama vrši se predajom pismena službenoj osobi, odnosno osobi određenoj za primanje pismena, tih organa, odnosno pravnih osoba, ako za pojedine slučajeve nije drugačije propisano. (2) Ako u postupku učestvuju poslovne jedinice, naselja, grupe osoba i dr. (član 42. stav 2.), dostavljanje se vrši predajom pismena osobi koju su oni odredili za primanje pismena (član 45. stav 4.). (3) Ako dostavljač u toku radnog vremena ne nađe osobu određenu za primanje pismena, predaju pismena može izvršiti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu, odnosno pravnoj osobi koja se zatekne u njihovim prostorijama. d) Dostavljanje pismena ostalim osobama Član 84. (1) Fizičkim osobama i pravnim osobama u inozemstvu, kao i stranim državama, međunarodnim organizacijama i osobama u Bosni i Hercegovini koje uživaju diplomatski imunitet, dostavljanje pismena obavlja se preko organa uprave nadležnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine, ako međunarodnim ugovorima nije drugačije određeno. (2) Državljanima Bosne i Hercegovine, koji se nalaze u inozemstvu, dostavljanje se može obavljati neposredno. Dostavljanje ovih i drugih pismena može se obavljati i preko diplomatskih i konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine u inozemstvu. (3) Vojnim licima, pripadnicima policije, osobama zaposlenim u suhozemnom, riječnom, pomorskom i zračnom saobraćaju, dostavljanje pismena može se vršiti i preko njihove komande, odnosno organa ili pravne osobe u kojima su zaposleni. (4) Osobama koje su lišene slobode dostavljanje pismena vrši se preko uprave ustanove u kojoj se nalaze. e) Dostavljanje pismena javnim saopćenjem Član 85. Ako se radi o osobi ili više osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, dostavljanje pismena izvršit će se javnim saopćenjem na oglasnoj tabli organa koji je pismeno izdao. Smatra se da je dostavljanje pismena izvršeno poslije isteka 15 dana od dana isticanja saopćenja na oglasnoj tabli, ako organ koji je pismeno izdao ne odredi duži rok. Osim objavljivanja na oglasnoj tabli, organ može objaviti saopćenje u novinama, odnosno drugim sredstvima javnog informiranja ili na neki drugi uobičajeni način. f) Odbijanje prijema pismena Član 86. (1) Ako osoba kojoj je pismeno upućeno, odnosno odrasli član njegovog domaćinstva, bez zakonskog razloga, odbije da primi pismeno, ili to učini osoba zaposlena u organu, preduzeću (društvu), ustanovi ili drugoj pravnoj osobi ili u advokatskom uredu, odnosno ako to učini osoba koju su za prijem pismena odredili naselje, grupa osoba i dr. (član 42. stav 2.), dostavljač će pismeno ostaviti u stanu ili radnom mjestu gdje je ta osoba zaposlena ili će pismeno staviti na vrata stana ili prostorije gdje je zaposlena. (2) Kad je dostavljanje pismena izvršeno na način predviđen u stavu 1. ovog člana, dostavljač će zabilježiti na dostavnici datum, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavio, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno. g) Promjena stana Član 87. (1) Kad stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka promijene svoje prebivalište ili stan, dužni su o tome odmah obavijestiti organ koji vodi postupak. (2) Ako oni to ne učine, a dostavljač ne može saznati kuda su se odselili, organ će odrediti da se sva daljnja dostavljanja pismena u postupku za tu stranku vrše stavljanjem pismena na oglasnu tablu organa koji vodi postupak. (3) Dostavljanje se smatra izvršenim poslije isteka 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu tablu organa koji vodi postupak. (4) Kad punomoćnik, odnosno punomoćnik za primanje pismena u toku postupka promijeni svoje prebivalište ili stan, a ne obavijesti o tome organ koji vodi postupak, dostavljanje će se izvršiti kao da punomoćnik nije ni postavljen. 5. Dostavnica Član 88. (1) Dokaz o izvršenom dostavljanju pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica). (2) Dostavnica sadrži: naziv organa koji dostavlja, broj i datum, naziv pismena koje se dostavlja, ime stranke, odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njenu adresu. (3) Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuje je primalac i dostavljač. Primalac će na dostavnici sam slovima naznačiti datum prijema. (4) Ako je primalac nepismen ili ne može da se potpiše, dostavljač će na dostavnici naznačiti njegovo ime i datum predaje i stavit će napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis. (5) Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno. (6) Ako je dostavljanje izvršeno kojoj od osoba navedenih u članu 77. ovog zakona, dostavljač će na dostavnici naznačiti osobu kojoj je pismeno predato (član porodice, susjed, i dr). (7) Ako je dostavljanje izvršeno u skladu s članom 79. ovog zakona, na dostavnici treba naznačiti datum izvršenog saopćenja, kao i datum predaje pismena općinskom, odnosno gradskom organu, ili pošti. 6. Greške u dostavljanju pismena Član 89. (1) Ako pri dostavljanju pismena bude napravljena greška koja se odnosi na datum dostavljanja, ili osobu kojoj je pismeno predato, organ o čijem se pismenu radi, dužan je provesti postupak radi utvrđivanja tih činjenica. Smatrat će se da je dostavljanje izvršeno onog datuma za koji se u postupku utvrdi da je osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno. (2) Ako je dostavnica nestala, izvršeno dostavljanje pismena može se dokazivati i drugim sredstvima što se utvrđuje u postupku, u skladu s odredbama stava 1. ovog člana. VI - ROKOVI Član 90. (1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti određeni rokovi. (2) Ako rokovi nisu određeni zakonom ili drugim propisom, određuje ih, s obzirom na okolnosti slučaja, službena osoba koja vodi postupak. (3) Rok koji je odredila službena osoba koja vodi postupak, kao i rok određen propisima za koji je predviđena mogućnost produženja, može se produžiti na molbu zainteresirane osobe koja se podnese prije isteka roka ili tri dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za produženje, o čemu se sačinjava službena zabilješka u spisu. Član 91. (1) Rokovi se određuju na dane, mjesece i godine. (2) Kad je rok određen na dane, dan u koji je dostavljanje ili saopćenje izvršeno, odnosno u koji pada događaj od koga treba računati trajanje roka, ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi naredni dan. Rok koji je određen po mjesecima, odnosno po godinama završava se istekom onog dana, mjeseca, odnosno godine, koji po svom broju odgovara danu kad je dostavljanje ili saopćenje izvršeno, odnosno danu u koji pada događaj od koga se računa trajanje roka. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok ističe posljednjeg dana tog mjeseca. (3) Svršetak roka može se označiti i izvjesnim kalendarskim datumom. Član 92. (1) Početak i tok rokova ne sprečavaju nedjeljni dani, odnosno dani kada se ne radi i dani državnih praznika. (2) Ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan državnog praznika, ili u neki drugi dan kad organ kod koga se radnja postupka ima preduzeti ne radi, rok ističe istekom prvog narednog radnog dana. Član 93. (1) Podnesak je podnesen u roku, ako je prije nego što rok istekne stigao organu kome je imao biti predat. (2) Kad je podnesak upućen poštom, preporučeno ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje organu kome je upućen. (3) Za osobe lišene slobode, dan predaje podneska upravi ustanove u kojoj se te osobe nalaze smatra se danom predaje organu kome je upućen. (4) Ako je nadležni organ odredio dan kad će se raspravljati o podnesku koji je stranka dužna podnijeti, pa pozvao stranku da podnesak dostavi do određenog dana, organ je dužan uzeti u razmatranje podnesak koji je primljen prije početka raspravljanja. VII - POVRAT U PREĐAŠNJE STANJE Član 94. (1) Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvrši neku radnju postupka, pa je usljed tog propuštanja isključena od vršenja ove radnje, dozvolit će se, po njenom prijedlogu, povrat u pređašnje stanje. (2) Na prijedlog stranke koja je propustila da u roku preda podnesak, dozvolit će joj se povrat u pređašnje stanje i kad je ona iz neznanja ili očiglednom greškom podnesak pravovremeno poslala običnom poštom ili neposredno predala nenadležnom organu. (3) Povrat u pređašnje stanje dozvolit će se i u slučaju kad je stranka očiglednom greškom prekoračila rok, ali je podnesak ipak primljen od nadležnog organa najkasnije za tri dana poslije isteka roka, ako bi stranka zbog zakašnjenja izgubila neko pravo. Član 95. (1) Stranka je dužna u prijedlogu za povrat u pređašnje stanje iznijeti okolnosti zbog kojih je bila spriječena u roku izvršiti propuštenu radnju i te okolnosti učiniti bar vjerovatnim (član 156.). (2) Prijedlog za povrat u pređašnje stanje ne može se zasnivati na okolnosti koju je organ već ranije ocijenio nedovoljnom za produženje roka ili odgađanje rasprave. (3) Ako se povrat u pređašnje stanje traži zbog toga što je propušteno da se podnese kakav podnesak, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak. Član 96. (1) Prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnosi se u roku od osam dana računajući od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, onda od dana kad je to saznala. (2) Poslije isteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u pređašnje stanje. (3) Ako se propusti rok iz st. 1. i 2. ovog člana za traženje povrata, ne može se tražiti povrat zbog propuštanja ovog roka. Član 97. (1) Prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnosi se organu kod koga je trebalo izvršiti propuštenu radnju. (2) O prijedlogu odlučuje zaključkom organ kod koga je trebalo izvršiti propuštenu radnju. (3) Nepravovremeno podnesen prijedlog odbacit će se bez daljnjeg postupka. (4) Ako su činjenice na kojima se prijedlog zasniva općepoznate, nadležni organ može odlučiti o prijedlogu bez izjašnjenja protivne stranke. Član 98. (1) Protiv zaključka kojim se dozvoljava povrat u pređašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je povrat dozvoljen po prijedlogu koji je nepravovremeno podnesen ili je nedopušten (član 96. stav 3.). (2) Protiv zaključka kojim je odbijen prijedlog za povrat u pređašnje stanje dopuštena je posebna žalba, samo ako je zaključak donio prvostepeni organ. (3) Žalba nije dopuštena protiv zaključka o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje koji je donio organ nadležan za rješavanje u drugom stepenu o glavnoj stvari. (4) Protiv zaključka kojim je kao nepravovremen odbačen prijedlog za povrat u pređašnje stanje dopuštena je posebna žalba samo kad je zaključak donio prvostepeni organ. Član 99. (1) Prijedlog za povrat u pređašnje stanje ne zaustavlja tok postupka, ali organ nadležan za odlučivanje o prijedlogu može privremeno prekinuti postupak dok zaključak o prijedlogu kojim je riješeno o povratu ne postane konačan. (2) Kad je povrat u pređašnje stanje dozvoljen, postupak se vraća u ono stanje u kome se nalazio prije propuštanja, a poništavaju se sva rješenja i zaključci koje je organ donio u vezi s propuštanjem. VIII - ODRŽAVANJE REDA Član 100. (1) Službena osoba koja rukovodi radnjom postupka dužna je da se stara o održavanju reda pri radu. (2) S tim ciljem, službena osoba ovlaštena je da opominje osobe koje ometaju rad organa i da određuje mjere potrebne da se red održi o čemu se u spisu sačinjava službena zabilješka. (3) Osoba koja prisustvuje kakvoj radnji postupka ne smije nositi oružje ili opasno oruđe. Član 101. (1) Osoba koja, i pored opomene, ometa rad ili učini nepristojnost pri vršenju radnje postupka ili neće da odloži oružje, odnosno oruđe može biti udaljena. Osoba koja učestvuje u radnji postupka može biti udaljena tek pošto je prethodno bila opomenuta da će biti udaljena i pošto su joj bile predočene pravne posljedice takve mjere. Udaljenje zbog narušavanja reda ili zbog nepristojnosti ili nošenja oružja ili opasnog oruđa, izriče službena osoba koja rukovodi radnjom postupka. (2) Ako, na osnovu odredbe stava 1. ovog člana, bude udaljena stranka koja nema punomoćnika, ili ako bude udaljen punomoćnik čiji vlastodavac nije prisutan, službena osoba koja rukovodi radnjom postupka pozvat će osobu koja se udaljava da postavi svog punomoćnika. Ako pozvana osoba to ne učini, službena osoba može odgoditi radnju na trošak osobe koja je odbila postaviti svog punomoćnika, a može mu i sama postaviti punomoćnika, ako je to potrebno. Ovakav punomoćnik može zastupati samo u onoj radnji postupka s koje je stranka udaljena. (3) O udaljenju iz stava 1. i 2. ovog člana donosi se zaključak. Protiv zaključka kojim se udaljava stranka koja nema punomoćnika ili punomoćnik čiji vlastodavac nije prisutan može se izjaviti posebna žalba. Član 102. (1) Ko u radnji postupka teže naruši red ili učini nepristojnost, može se, osim udaljenja, kazniti novčanom kaznom do 50 KM. (2) Ova kazna ne isključuje krivičnu ili disciplinsku odgovornost. (3) Kaznom iz stava 1. ovog člana može biti kažnjena i osoba koja svojim podneskom grubo povrijedi običaje ponašanja prema organu ili službenoj osobi koja vodi postupak. Član 103. (1) Novčane kazne, zbog radnji predviđenih u članu 102. stav 1. ovog zakona, izriče službena osoba koja rukovodi radnjom postupka, a zbog radnji predviđenih u članu 102. stav 3. - organ koji vodi postupak. (2) Protiv zaključka o kazni može se izjaviti posebna žalba. Žalba protiv zaključka o novčanoj kazni zbog narušavanja reda ne odgađa izvršenje te kazne. IX - TROŠKOVI POSTUPKA 1. Troškovi organa i stranaka Član 104. (1) Izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao što su: putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i sl., a koji su nastali provođenjem postupka po nekoj upravnoj stvari, padaju, po pravilu, na teret onoga koji je postupak vodio. (2) Kad osoba koja učestvuje u postupku prouzrokuje svojom krivicom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna je snositi te troškove. (3) Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno po stranku, troškove postupka snosi organ koji je postupak pokrenuo. Član 105. (1) Svaka stranka snosi, po pravilu, sama svoje troškove prouzrokovane postupkom, kao što su troškovi dolaženja, gubljenja vremena, izdaci na takse, za pravno zastupanje i stručno pomaganje. (2) Kad u postupku učestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranci nadoknaditi opravdane troškove koji su toj stranci nastali učestvovanjem u postupku. Ako je u takvom slučaju koja od stranaka djelimično uspjela sa svojim zahtjevom, ona je dužna nadoknaditi protivnoj stranci troškove srazmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka, koja je obiješću prouzrokovala protivnoj stranci troškove u postupku, dužna je toj stranci te troškove nadoknaditi. (3) Troškovi za pravno zastupanje nadoknađuju se samo u slučajevima kad je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano. (4) Zahtjev za nadoknadu troškova, prema odredbama st. 2. i 3. ovog člana, mora biti stavljen prije donošenja rješenja kojim se rješava upravna stvar, na vrijeme, tako da organ koji vodi postupak može o njemu odlučiti u rješenju. U protivnom, stranka gubi pravo na nadoknadu troškova. Službena osoba koja vodi postupak dužna je na ovo blagovremeno upozoriti stranku. (5) Svaka stranka snosi svoje troškove postupka koji je završen poravnanjem, ako u poravnanju nije drugačije određeno. (6) Troškovi stranke i druge osobe u postupku prouzrokovane postupkom pokrenutim po službenoj dužnosti ili u javnom interesu, a koje stranka, odnosno druga osoba u postupku nije izazvala svojim ponašanjem, snosi organ koji je pokrenuo postupak. Član 106. Troškove postupka u vezi s izvršenjem snosi izvršilac. Ako se ovi troškovi od njega ne mogu naplatiti, snosi ih stranka po čijem je prijedlogu izvršenje provedeno. Član 107. Ako se postupak pokreće po zahtjevu stranke, a sa sigurnošću se može predvidjeti da će izazvati izdatke u gotovom novcu (u vezi s uviđajem, vještačenjem, dolaskom svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak može zaključkom odrediti da stranka unaprijed položi potreban iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne položi taj iznos u određenom roku, organ može odustati od izvođenja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako se produženje postupka mora nastaviti zbog javnog interesa. Član 108. (1) U rješenju kojim se postupak završava, organ koji donosi rješenje određuje ko snosi troškove postupka, njihov iznos i kome se i u kom roku imaju isplatiti. (2) U rješenju se mora posebno navesti da li će onaj ko snosi troškove biti dužan nadoknaditi troškove drugoj stranci (član 105. st. 2. i 3.). (3) Ako troškove postupka snosi više osoba, troškovi će se između njih razdijeliti na jednake dijelove, odnosno u odgovarajućoj razmjeri. (4) Ako organ u rješenju ne odluči o troškovima, navest će se da će se o troškovima donijeti poseban zaključak. Član 109. (1) Svjedoci, vještaci, tumači (prevodioci) i službene osobe imaju pravo na nadoknadu troškova putovanja i izdataka izazvanih boravljenjem u mjestu radi izvršenja tih radnji, s tim da tim osobama pripada i nadoknada izgubljene zarade, ako za to vrijeme ne ostvaruju zaradu na osnovu radnog odnosa u organu vlasti ili pravnoj osobi ili drugoj osobi, odnosno instituciji u kojima su zaposlene. Osim nadoknade, vještaci i tumači imaju pravo i na posebnu nagradu. (2) Zahtjev za nadoknadu, odnosno nagradu dužni su svjedoci, vještaci i tumači postaviti pri saslušanju, tumačenju (prevođenju), odnosno davanju vještakovog mišljenja. U protivnom, gube to pravo. Službena osoba koja vodi postupak dužna je na ovo upozoriti svjedoka, vještaka ili tumača (prevodioca). (3) Iznos nadoknada utvrđuje posebnim zaključkom organ koji vodi postupak, određujući ko je dužan da ih plati i u kom roku. Protiv ovog zaključka dopuštena je posebna žalba. Ovaj zaključak predstavlja osnov za izvršenje. Član 110. (1) Nadoknade troškova, izdataka i izgubljene zarade svjedocima, vještacima i tumačima, odnosno posebne nagrade vještacima i tumačima, način naplate i isplate tih nadoknada i nagrada, kao i oslobađenje od plaćanja troškova, reguliraju se propisom Vijeća ministara. (2) U pogledu nadoknade službenim osobama, važe propisi o nadoknadama za službene osobe koje utvrde organi iz stava 1. ovog člana. 2. Oslobađanje od plaćanja troškova Član 111. (1) Organ koji vodi postupak može osloboditi stranku snošenja troškova u cijelosti ili djelimično, ako nađe da ona ne može podnijeti troškove bez štete po nužno svoje i izdržavanje porodice. Organ donosi zaključak o tome po prijedlogu stranke, na osnovu uvjerenja o njenom imovnom stanju. (2) Oslobađanje od snošenja troškova odnosi se na oslobađanje od taksi, izdataka organa koji vodi postupak, kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i sl., kao i na oslobađanje od polaganja osiguranja za troškove. (3) Strani državljani oslobodit će se snošenja troškova samo pod uslovom reciprociteta. U slučaju sumnje o postojanju reciprociteta, objašnjenje daje organ uprave nadležan za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. Za traženje objašnjenja važi odredba člana 34. stav 4. ovog zakona. Član 112. Organ koji vodi postupak može u toku postupka ukinuti zaključak o oslobađanju od snošenja troškova, ako utvrdi da više ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila oslobođena snošenja troškova. Član 113. Protiv zaključka kojim se odbija zahtjev stranke za oslobađanje snošenja troškova, kao i protiv zaključka iz člana 112. ovog zakona, stranka može izjaviti posebnu žalbu. DRUGI DIO - PRVOSTEPENI POSTUPAK X - POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA 1. Pokretanje postupka Član 114. Upravni postupak pokreće nadležni organ po službenoj dužnosti ili povodom zahtjeva stranke. Član 115. (1) Nadležni organ pokrenut će postupak po službenoj dužnosti kad to određuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće činjenično stanje, treba radi zaštite javnog interesa, pokrenuti upravni postupak. (2) Pri pokretanju upravnog postupka po službenoj dužnosti nadležni organ uzima u obzir i eventualne predstavke građana i pravnih osoba i upozorenje organa. Član 116. (1) Upravni postupak pokrenut je čim je nadležni organ izvršio ma koju radnju radi vođenja postupka. (2) Ako nadležni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke nađe da po važećim propisima nema uslova za pokretanje postupka, donijet će o tome zaključak, kojim će se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zaključka dopuštena je posebna žalba. Član 117. U stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vođenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke, nadležni organ može pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev. 2. Spajanje stvari u jedan postupak Član 118. (1) Ako se prava ili obaveze stranaka zasnivaju na istom ili sličnom činjeničnom stanju i na istom pravnom osnovu i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadležan, može se pokrenuti i voditi jedan postupak i onda kad je riječ o pravima i obavezama više stranaka. (2) Pod istim uslovima, jedna ili više stranaka mogu u jednom postupku ostvarivati i više različitih zahtjeva. (3) O vođenju jednog postupka u ovakvim slučajevima nadležni organ donijet će poseban zaključak, protiv koga se može izjaviti žalba, osim ako je zaključak donio drugostepeni organ. Član 119. Nadležni organ može javnim saopćenjem pokrenuti upravni postupak prema većem broju osoba koje organu nisu poznate ili se ne mogu odrediti, a koje u postupku mogu imati položaj stranke, ako je riječ o bitno istom zahtjevu prema svim tim osobama. Član 120. (1) Kad se u smislu člana 122. ovog zakona vodi jedan postupak ili kad je postupak pokrenut javnim saopćenjem u smislu člana 119. ovog zakona, svaka stranka istupa u postupku samostalno. (2) U zaključcima kojima se u takvom postupku preduzimaju izvjesne mjere prema strankama, mora se odrediti koja se od tih mjera odnosi na koju od stranaka, osim ako je riječ o strankama koje u postupku zajednički učestvuju s istovjetnim zahtjevima, ili ako zakonom nije drugačije propisano. 3. Izmjena zahtjeva Član 121. Pošto je postupak pokrenut, stranka može do donošenja rješenja u prvom stepenu proširiti stavljeni zahtjev, ili umjesto ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira da li se prošireni ili izmijenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu, pod uslovom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom činjeničnom stanju. 4. Odustajanje od zahtjeva Član 122. (1) Stranka može odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka. (2) Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet će zaključak kojim se postupak obustavlja. O tome će biti obaviještena protivna stranka, ako je ima. (3) Ako je daljnje vođenje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadležni organ produžit će vođenje postupka. (4) Kad je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, organ može obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu stranke, postupak će se nastaviti, ako stranka to zahtijeva. (5) Protiv zaključka, kojim se obustavlja postupak, dopuštena je posebna žalba. Član 123. (1) Stranka odustaje od svog zahtjeva podnošenjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zaključak o obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka može opozvati svoje odustajanje od zahtjeva. (2) Pojedina radnja ili propuštanje stranke može se smatrati njenim odustajanjem od zahtjeva samo kad je to zakonom određeno. (3) Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije donošenja prvostepenog rješenja, a prije isteka roka za žalbu, zaključkom o obustavi postupka poništava se prvostepeno rješenje, ako je njime zahtjev stranke bio pozitivno ili djelimično pozitivno riješen. Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije izjavljene žalbe, a prije nego što joj je dostavljano rješenje doneseno povodom žalbe, zaključkom o obustavi postupka poništava se prvostepeno rješenje kojim je zahtjev stranke bio usvojen, bilo u cijelosti bilo djelimično, ako je stranka u cijelosti odustala od svog zahtjeva. Član 124. Stranka koja je odustala od zahtjeva dužna je snositi sve troškove koji su nastali do obustavljanja postupka, osim ako posebnim propisima nije drugačije određeno. 5. Poravnanje Član 125. (1) Ako u postupku učestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima, službena osoba koja vodi postupak nastojat će u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u pojedinim spornim tačkama. (2) Poravnanje mora biti uvijek jasno i određeno, i ne smije biti na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba. Službena osoba koja vodi postupak mora na to paziti po službenoj dužnosti. Ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba, organ koji vodi postupak neće prihvatiti da se zaključi poravnanje i o tome će donijeti poseban zaključak. (3) Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zaključeno kad stranke poslije pročitanog zapisnika o poravnanju potpišu zapisnik. Ovjeren prepis zapisnika predat će se strankama ako ga traže. (4) Poravnanje ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku. (5) Organ pred kojim je zaključeno poravnanje donijet će zaključak kojim će prema potrebi postupak obustaviti u cijelosti ili djelimično. (6) Ako zaključak o obustavljanju, odnosno o nastavljanju postupka nije u skladu sa zaključenim poravnanjem, protiv zaključka je dopuštena posebna žalba. XI - POSTUPAK DO DONOŠENJA RJEŠENJA A. OPĆA NAČELA 1. Zajedničke odredbe Član 126. (1) Prije donošenja rješenja imaju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese o čemu se stara službena osoba koja vodi postupak. (2) Ovo se može izvršiti u skraćenom postupku ili u posebnom ispitnom postupku. Član 127. (1) Službena osoba koja vodi postupak može u toku cijelog postupka upotpunjavati činjenično stanje i izvoditi dokaze i o onim činjenicama koje ranije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene. (2) Službena osoba koja vodi postupak naredit će po službenoj dužnosti izvođenje svakog dokaza ako nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari. (3) Službena osoba koja vodi postupak obavezna je pribaviti po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi organ nadležan za rješavanje. Na isti način postupit će službena osoba u pogledu činjenica o kojima službenu evidenciju vodi drugi organ, odnosno preduzeće (društvo), ustanova ili druga pravna osoba. Član 128. (1) Činjenično stanje, na kom zasniva svoj zahtjev, stranka je dužna iznijeti tačno, istinito i određeno. (2) Ako nije riječ o činjenicama koje su općepoznate, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i, po mogućnosti, podnijeti ih. Ako sama stranka tako ne postupi, službena osoba koja vodi postupak pozvat će je da to učini. Od stranke se neće tražiti da pribavi i podnese dokaze koje brže i lakše može pribaviti organ koji vodi postupak, niti da podnosi takva uvjerenja koja organi nisu dužni izdavati u skladu sa članom 163. ovog zakona. (3) Ako stranka nije u naknadno određenom roku podnijela dokaze, organ ne može zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije podnesen (član 62. stav 2.), nego je dužan nastaviti postupak i, u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu, riješiti upravnu stvar. Član 129. (1) Stranka u toku postupka daje izjavu, po pravilu, usmeno, a može je dati i pismeno. (2) Kad je riječ o složenoj stvari ili kad su potrebna opširnija stručna objašnjenja, službena osoba koja vodi postupak može naložiti stranci da podnese pismenu izjavu, određujući joj dovoljan rok za to. U takvom slučaju i stranka ima pravo tražiti da joj se dopusti davanje pismene izjave. (3) Ako je stranci naloženo ili dopušteno da podnese pismenu izjavu, ne može joj se usljed toga oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno. Član 130. Ako se u toku postupka pojavi osoba koja do tada nije učestvovala u postupku kao stranka, pa zahtijeva da učestvuje u postupku kao stranka, službena osoba koja vodi postupak ispitat će njeno pravo da bude stranka i o tome će donijeti zaključak. Protiv zaključka kojim se ne priznaje to svojstvo dopuštena je posebna žalba. Član 131. Službena osoba koja vodi postupak dužna je, po potrebi, upozoriti stranku na njena prava u postupku i ukazati joj na pravne posljedice njenih radnji ili propuštanja u postupku. 2. Skraćeni postupak Član 132. (1) Organ može po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno: 1) ako je stranka u svom zahtjevu navela činjenice ili podnijela dokaze na osnovu kojih se može utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na osnovu općepoznatih činjenica ili činjenica koje su organu poznate; 2) ako se stanje stvari može utvrditi na osnovu službenih podataka kojima organ raspolaže, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njenih prava, odnosno pravnih interesa; 3) u slučaju kad je propisom predviđeno da se stvar može riješiti na osnovu činjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju, ali su činjenice ili okolnosti učinjene vjerovatnim, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti; 4) kad je riječ o preduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgađati, a činjenice na kojima rješenje treba da bude zasnovano su utvrđene ili bar učinjene vjerovatnim. (2) Rješenja iz tač. 1. i 2. stav 1. ovog člana mogu se izrađivati računarima. 3. Poseban ispitni postupak Član 133. (1) Poseban ispitni postupak provodi se kad je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su značajne za razjašnjenje stvari ili radi davanja mogućnosti strankama da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. (2) Tok ispitnog postupka određuje, prema okolnostima pojedinog slučaja, službena osoba koja vodi postupak, pridržavajući se odredbi ovog zakona i propisa koji se odnose na stvar o kojoj je riječ. (3) U ovim granicama službena osoba koja vodi postupak naročito: određuje koje se radnje u postupku imaju izvršiti i izdaje naređenja za njihovo izvršenje; određuje red kojim će se pojedine radnje vršiti i rokove u kojima će se izvršiti, ako oni nisu propisani zakonom; određuje usmene rasprave i saslušanja, kao i sve što je potrebno za njihovo održavanje; odlučuje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstivma, i odlučuje o svim prijedlozima i izjavama. (4) Službena osoba koja vodi postupak odlučuje da li će se raspravljanje i dokazivanje vršiti odvojeno o pojedinim spornim pitanjima ili zajedno za cijeli predmet. Član 134. (1) Stranka ima pravo učestvovati u ispitnom postupku i, radi ostvarenja cilja postupka, dati potrebne podatke i braniti svoja prava i zakonom zaštićene interese, a službena osoba obavezna je to omogućiti. (2) Stranka može iznositi činjenice koje mogu uticati na rješenje stvari i pobijati tačnost navoda koji se ne slažu s njenim navodima. Ona ima pravo sve do donošenja rješenja dopunjavati i objašnjavati svoje tvrdnje, a ako to čini poslije održane usmene rasprave, dužna je opravdati zbog čega to nije učinila na raspravi. (3) Službena osoba koja vodi postupak dužna je pružiti mogućnost stranci: da se izjasni o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponuđenim dokazima, da učestvuje u izvođenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe koja vodi postupak, a s njenom dozvolom i neposredno, kao i da se upozna s rezultatom izvođenja dokaza i da se o tome izjasni. Nadležni organ ne može donijeti rješenje prije nego što stranci pruži mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rješenje, a o kojima stranci nije bila data mogućnost da se izjasni. 4. Prethodno pitanje Član 135. (1) Ako organ koji vodi postupak naiđe na pitanje bez čijeg se rješenja ne može riješiti sama stvar, a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje nadležan sud ili koji drugi organ (prethodno pitanje), on može, pod uslovima iz ovog zakona, sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadležni organ to pitanje ne riješi. O prekidu postupka donosi se zaključak, protiv kog je dopuštena posebna žalba, osim ako je zaključak donio drugostepeni organ. (2) Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rješenje takvog pitanja ima pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno. (3) U pitanju postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, organ koji vodi postupak vezan je pravomoćnom presudom krivičnog suda kojom je optuženi proglašen krivim. Član 136. (1) Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivičnog djela, na postojanje braka, utvrđivanje očinstva, ili kad je to zakonom određeno. (2) Kad se prethodno pitanje odnosi na krivično djelo, a nema mogućnosti za krivično gonjenje, organ koji vodi postupak raspravit će i to pitanje. Član 137. U slučaju kad se zbog prethodnog pitanja ne mora prekinuti postupak po članu 136. stav 2. ovog zakona, organ koji vodi postupak može sam uzeti u pretres prethodno pitanje i raspraviti ga kao sastavni dio stvari, i na toj osnovi riješiti samu stvar. Član 138. (1) Ako organ koji vodi upravni postupak ne uzme prethodno pitanje u pretres u smislu člana 137. ovog zakona, a postupak za rješenje prethodnog pitanja koji se može voditi samo po službenoj dužnosti još nije pokrenut kod nadležnog organa, on će tražiti da nadležni organ pokrene postupak o tom pitanju. (2) U stvari u kojoj se postupak za rješenje prethodnog pitanja pokreće povodom zahtjeva stranke, organ koji vodi upravni postupak može zaključkom naložiti jednoj od stranaka da radi rješenja prethodnog pitanja traži od nadležnog organa pokretanje postupka, određujući joj rok u kom je dužna to učiniti, i da mu o podnesenom traženju podnese dokaz. Pritom će organ koji vodi upravni postupak upozoriti stranku na posljedice propuštanja. Rok za traženje pokretanja postupka za rješenje prethodnog pitanja počinje teći od dana konačnosti zaključka. (3) Ako stranka ne podnese u određenom roku dokaz da je od nadležnog organa tražila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat će se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a organ koji vodi upravni postupak obustavit će postupak. Ako to nije učinila protivna stranka, organ će nastaviti postupak i sam će raspraviti prethodno pitanje. (4) Protiv zaključka donesenog po stavu 2. ovog člana dopuštena je posebna žalba. Član 139. (1) Postupak, prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja kod nadležnog organa, nastavit će se pošto rješenje doneseno o tom pitanju postane konačno. (2) Postupak se može nastaviti po službenoj dužnosti i u slučaju kad se ocijeni da više nema razloga da se čeka na konačno rješenje prethodnog pitanja kod nadležnog organa, osim u slučaju iz stava 1. člana 136. ovog zakona. 5. Usmena rasprava Član 140. Službena osoba koja vodi postupak određuje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom slučaju kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti: 1) u stvarima u kojima učestvuju dvije ili više stranaka s protivnim interesima, ili 2) kad se ima izvršiti uviđaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka. Član 141. (1) Usmena rasprava je javna. (2) Službena osoba koja vodi postupak može isključiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio: 1) ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, 2) ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, 3) ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj porodici, 4) ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju službenu, poslovnu, profesionalnu, naučnu ili umjetničku tajnu. (3) Prijedlog za isključenje javnosti može staviti i zainteresirana osoba. (4) O isključenju javnosti donosi se zaključak koji mora biti obrazložen i javno objavljen. (5) Pri saopćavanju rješenja javnost se ne može isključiti. Član 142. (1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomoćnike i stručne pomagače. (2) Službena osoba koja vodi postupak može dopustiti da usmenoj raspravi s koje je javnost isključena prisustvuju pojedine službene osobe, naučni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno naučni rad. Službena osoba koja vodi postupak upozorit će ove osobe da su dužne čuvati kao tajnu ono što budu na raspravi saznale. Član 143. (1) Organ koji vodi postupak dužan je preduzimati sve što je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovlačenja i po mogućnosti bez prekidanja i odgađanja. (2) Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremena da se pripreme za raspravu i da na nju dođu na vrijeme i bez vanrednih troškova. Pozvanim osobama ostavit će se, po pravilu, osam dana od dostavljanja poziva do dana rasprave. Član 144. Kad je za raspravljanje na usmenoj raspravi potrebno izvršiti uvid u određene planove, spise ili druge predmete, ove predmete treba staviti na uvid pozvanim osobama istovremeno s određivanjem rasprave, a u pozivu za raspravu naznačiti vrijeme i mjesto, kad i gdje se oni mogu razgledati. Član 145. (1) Organ koji vodi postupak dužan je da i javno objavi određivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost da se pojedinačni pozivi neće moći na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerovatnoća da ima zainteresiranih osoba koje se još nisu pojavile kao stranke, ili kad to nalažu drugi slični razlozi. (2) Javna objava usmene rasprave treba da sadrži sve podatke koji moraju biti navedeni u pojedinačnom pozivu, kao i poziv da na raspravu dođe svako ko smatra da se stvar tiče njegovih pravno zaštićenih interesa. Ova se objava saopćava na način propisan u članu 85. ovog zakona. Član 146. Usmena rasprava održat će se, po pravilu, u sjedištu organa koji vodi postupak. Ako je potreban uviđaj u mjestu van sjedišta tog organa, usmena rasprava može se održati na mjestu uviđaja. Organ koji vodi postupak može odrediti za usmenu raspravu i drugo mjesto kad je to potrebno zbog znatnog smanjenja troškova i zbog temeljitijeg, bržeg ili jednostavnijeg raspravljanja stvari. Član 147. (1) Službena osoba koja vodi postupak dužna je na početku usmene rasprave utvrditi koje su od pozvanih osoba prisutne, a za odsutne, provjeriti da li su im pozivi uredno dostavljeni. (2) Ako neka od stranaka koja još nije saslušana nije došla na raspravu, a nije utvrđeno da joj je poziv pravilno dostavljen, službena osoba koja vodi postupak odgodit će raspravu, osim u slučaju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom. (3) Ako na usmenu raspravu ne dođe stranka po čijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari može se pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, službena osoba koja vodi postupak obustavit će postupak. Protiv zaključka o tome dopuštena je posebna žalba. Ako se ne može pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev, ili ako bi se postupak u javnom interesu morao nastaviti po službenoj dužnosti, službena osoba će, prema okolnostima slučaja, provesti raspravu bez te osobe ili će je odgoditi. (4) Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana, službena osoba koja vodi postupak može provesti raspravu i bez nje, a može na njen trošak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rješenja stvari. Član 148. (1) Ako prisutna stranka, i pored upozorenja na posljedice, ne stavi u toku same rasprave primjedbu na rad koji se na raspravi obavlja, smatrat će se da nema primjedbi. Ako ta stranka kasnije stavi primjedbu na rad obavljen na raspravi, organ koji rješava o stvari cijenit će tu primjedbu, ako ona može imati uticaj na rješavanje stvari, i ako nije data poslije rasprave da bi se odugovlačio postupak. (2) Ako stranka koja je pozvana javnim saopćenjem poziva nije došla na raspravu, a primjedbe na rad obavljen na raspravi stavi poslije rasprave, ove primjedbe uzet će se u obzir pod uslovom iz stava 1. ovog člana. Član 149. (1) Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono što je predmet ispitnog postupka. (2) Ako se predmet ne može pretresti na jednoj raspravi, službena osoba koja vodi postupak prekinut će raspravu i zakazati što prije njen nastavak. Za ovaj nastavak službena osoba preduzet će sve mjere koje su propisane za određivanje usmene rasprave, a prisutnim osobama može ih usmeno saopćiti, kao i vrijeme i mjesto nastavka rasprave. Pri nastavku usmene rasprave službena osoba koja vodi postupak iznijet će u glavnim crtama tok dotadašnje rasprave. (3) Za izvođenje pismenih dokaza koji se naknadno podnesu ne mora se ponovo određivati usmena rasprava, ali će se stranci dati mogućnost da se o izvedenim dokazima izjasni. B. DOKAZIVANJE 1. Opće odredbe Član 150. (1) Činjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrđuju se dokazima. (2) Kao dokazno sredstvo upotrijebit će se sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju, kao što su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, svjedoci, izjava stranke, vještaci, uviđaj i drugo. Član 151. (1) Da li neku činjenicu treba dokazivati ili ne, odlučuje službena osoba koja vodi postupak, zavisno od toga da li ta činjenica može imati uticaja na rješavanje stvari. Dokazi se, po pravilu, izvode pošto se utvrdi šta je u činjeničnom pogledu sporno ili šta treba dokazivati. (2) Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate. (3) Isto tako, ne treba dokazivati činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopušteno dokazivati nepostojanje tih činjenica, ako zakonom nije drugačije određeno. Član 152. Ako je dokazivanje pred organom koji vodi postupak neizvodljivo ili povezano s nesrazmjernim troškovima ili s velikim gubitkom vremena, dokazivanje ili pojedini dokazi mogu se izvoditi pred zamoljenim organom. Član 153. Kad je propisom predviđeno da se stvar može riješiti na osnovu činjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju (činjenice i okolnosti koje su učinjene vjerovatnim), ne moraju se izvoditi posebni dokazi radi utvrđivanja tih činjenica predviđeni odredbama ovog zakona o izvođenju dokaza. Član 154. (1) Ako organu koji rješava nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, može se obavijestiti o tome kod organa uprave Bosne i Hercegovine nadležnog za inozemne poslove. (2) Organ koji rješava o stvari može od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu koju je izdao nadležni inozemni organ kojom se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi. Dopušteno je dokazivanje stranog prava protivno ovakvoj javnoj ispravi, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije predviđeno. 2. Isprave Član 155. (1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ u granicama svoje nadležnosti, a koja može biti prilagođena elektronskoj obradi podataka, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala institucija koja ima javna ovlaštenja (javna isprava), dokazuje ono što se u njoj potvrđuje ili određuje. (2) U postupku dokazivanja, mikrofilmska kopija isprave, odnosno reprodukcija te kopije, izjednačava se s ispravom iz stava 1. ovog člana, ako je takvu mikrofilmsku kopiju, odnosno reprodukciju te kopije izdao organ u granicama svoje nadležnosti, odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja. (3) Dopušteno je dokazivati da su u takvoj ispravi, odnosno mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije činjenice neistinito potvrđene ili da je sama isprava, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije neispravno sastavljena. (4) Dopušteno je dokazivati da mikrofilmska kopija, odnosno reprodukcija te kopije nije vjerna originalu. Član 156. Ako je na ispravi nešto precrtano, ostrugano, ili inače izbrisano, umetnuto, ili ako na ispravi postoje kakvi drugi vanjski nedostaci, službena osoba koja vodi postupak ocijenit će prema svim okolnostima da li je time i u kojoj mjeri umanjena dokazna vrijednost isprave ili je isprava potpuno izgubila dokaznu vrijednost za rješavanje stvari o kojoj se vodi postupak. Članak 157. (1) Isprave koje služe kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja službena osoba koja vodi postupak. Stranka podnosi ispravu u originalu, mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije ili u ovjerenom prijepisu ili ovjerenoj fotokopiji, a može je podnijeti i u prostom prijepisu. Kad stranka podnese ispravu u ovjerenom prijepisu, službena osoba koja vodi postupak može tražiti da stranka pokaže originalnu ispravu, a kad podnese ispravu u prostom prijepisu, službena osoba utvrdit će da li je prost prijepis vjeran originalu. Mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije koju je na propisan način izdao organ u granicama svoje nadležnosti ili institucija koja ima javna ovlaštenja, ima za rješavanje stvari o kojoj se vodi upravni postupak dokaznu vrijednost originalne isprave, u smislu člana 155. stav 1. ovog zakona. (2) Ako je neke činjenice ili okolnosti organ koji je za to bio nadležan već utvrdio ili su posvjedočene u javnoj ispravi (kao lična karta, izvod iz matične knjige i dr.), organ koji vodi postupak uzet će ove činjenice i okolnosti za dokazane. Kad je u pitanju sticanje ili gubljenje prava, a postoji vjerovatnoća da su se te činjenice i okolnosti naknadno izmijenile, ili ih na osnovu posebnih propisa treba posebno dokazati, službena osoba tražit će da stranka podnese posebne dokaze o tim činjenicama i okolnostima, ili će ih organ sam pribaviti. Član 158. (1) Službena osoba koja vodi postupak može pozvati stranku koja se poziva na kakvu ispravu da je podnese, ako njom raspolaže ili ako je može pribaviti. (2) Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka neće dobrovoljno da je podnese ili pokaže, službena osoba koja vodi postupak pozvat će tu stranku da podnese ili pokaže ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti. (3) Ako stranka koja je pozvana da podnese, odnosno pokaže ispravu ne postupi po pozivu, službena osoba koja vodi postupak cijenit će, s obzirom na sve okolnosti slučaja, od kakvog je to uticaja za rješavanje stvari. Član 159. Ako se isprava koja se ima upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi kod organa ili institucije koja ima javna ovlaštenja, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribavit će ovu ispravu po službenoj dužnosti. Ti organi i institucije dužni su postupiti po traženju nadležnog organa. Član 160. (1) Ako se isprava nalazi kod treće osobe, a ta osoba neće dobrovoljno da je pokaže, organ koji vodi postupak pozvat će zaključkom tu osobu da pokaže ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti. (2) Treća osoba može uskratiti pokazivanje isprave iz istih razloga, kao i svjedok svjedočenje. (3) Protiv treće osobe koja, bez opravdanog razloga, odbije pokazati ispravu postupit će se kao protiv onoga koji odbije da svjedoči. (4) Protiv zaključka kojim mu se naređuje pokazivanje isprave, kao i protiv zaključka o kazni zbog nepokazivanja isprave, treća osoba ima pravo žalbe, koja odgađa izvršenje zaključka. (5) Stranka koja se poziva na ispravu koja se nalazi kod treće osobe dužna je nadoknaditi troškove koje je ta osoba imala u vezi s pokazivanjem isprave. Član 161. (1) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, stranka ima pravo podnositi isprave na jeziku iz člana 18. ovog zakona. (2) Isprave koje su izdate na stranom jeziku podnose se u ovjerenom prijevodu, ako je to potrebno. (3) Isprave koje je izdao inozemni organ, koje u državi u kojoj su izdate važe kao javne isprave, imaju pod uslovom reciprociteta, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave, ako su propisno ovjerene. 3. Uvjerenja Član 162. (1) Organi uprave Bosne i Hercegovne dužni su izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (cetifikate, potvrde i dr.) o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju. (2) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana, institucije koje imaju javna ovlaštenja, izdaju uvjerenja, odnosno druge isprave o činjenicama u vezi s poslovima koje, u skladu sa zakonom, obavljaju. (3) Uvjerenja i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija moraju se izdavati u skladu s podacima službene evidencije. Takva uvjerenja, odnosno druge isprave imaju značaj javne isprave. (4) Pod službenom evidencijom podrazumijeva se evidencija ustanovljena zakonom ili drugim propisom, ili općim aktom institucije koja ima javna ovlaštenja. (5) Uvjerenje i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatražila izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stava 4. ovog člana, kojim je ustanovljena službena evidencija, nije drugačije određeno. (6) Ako organi, odnosno institucije iz st. 1. i 2. ovog člana odbiju zahtjev za izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave dužni su o tome donijeti posebno rješenje. Ako u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva ne izdaju uvjerenje, odnosno drugu ispravu, niti donesu i dostave stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, smatra se da je zahtjev odbijen. (7) Ako stranka, na osnovu dokaza kojima raspolaže, smatra da joj uvjerenje, odnosno druga isprava nije izdata u skladu s podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu uvjerenja, odnosno druge isprave. Organ, odnosno institucija dužna je donijeti posebno rješenje, ako odbije zahtjev stranke da joj izmijeni, odnosno izda novo uvjerenje ili druga ispravu. I u tom slučaju važi rok od pet dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje novog uvjerenja, odnosno druge isprave, a ako to ne bude učinjeno u tom roku, smatra se da je zahtjev odbijen. Član 163. (1) Organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja dužni su izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave i o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju, ako je to zakonom određeno. U tom slučaju činjenice se utvrđuju vođenjem postupka propisanog odredbama ovog zakona. (2) Uvjerenje, odnosno druga isprava izdata na način predviđen u stavu 1. ovog člana, ne vezuje organ kome je podnesena kao dokaz i koji treba da rješava o stvari. Ako organ ne prihvati to uvjerenje, odnosno drugu ispravu kao dokaz, on će sam pristupiti utvrđivanju činjenica navedenih u uvjerenju. (3) Uvjerenje, odnosno druga isprava stranci se izdaje, odnosno rješenje o odbijanju zahtjeva donosi i stranci dostavlja u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva, a ako se tako ne postupi, smatra se da je zahtjev stranke odbijen. 4. Svjedoci Član 164. (1) Svjedok može biti svaka fizička osoba koja je bila sposobna opaziti činjenicu o kojoj ima da svjedoči i koja je u stanju to svoje opažanje saopćiti. (2) Osoba koja u postupku učestvuje u svojstvu službene osobe ne može biti svjedok. Član 165. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva dužna je da se odazove pozivu, a i da svjedoči, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Član 166. Ne može se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene, državne ili vojne tajne, dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti. Član 167. (1) Svjedok može uskratiti svjedočenje: 1) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izložio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili krivičnom gonjenju, njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, njegovog bračnog druga ili srodnika po tazbini, do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staratelja ili starinika, usvojitelja ili usvojenika; 2) na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi obavezu da čuva poslovnu, profesionalnu, umjetničku ili naučnu tajnu; 3) o onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoćniku; 4) o onome o čemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku, kao vjerskom ispovjedniku. (2) Svjedok se može osloboditi dužnosti svjedočenja i o pojedinim drugim činjenicama kad iznese važne razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge učiniti vjerovatnim. (3) Svjedok ne može zbog opasnosti od kakve imovinske štete uskratiti svjedočenje o pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao svjedok, pisar ili posrednik, o radnjama koje je u vezi sa spornim pitanjem preduzeo kao pravni prethodnik ili zastupnik jedne od stranaka, kao i o svakoj onoj radnji o kojoj je na osnovu posebnih propisa dužan podnijeti prijavu ili dati izjavu. Član 168. (1) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno, bez prisustva onih svjedoka koji će se kasnije saslušati. (2) Saslušani svjedok ne smije se udaljiti bez dozvole službene osobe koja vodi postupak. (3) Službena osoba koja vodi postupak može već saslušanog svjedoka ponovo saslušati, a svjedoke čiji se iskazi ne slažu može suočiti. Član 169. (1) Svjedok će se prethodno upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da može na svoj iskaz biti zaklet, pa će mu se predočiti i posljedice davanja lažnog iskaza. (2) Od svjedoka će se zatim uzeti opći lični podaci ovim redom: ime i prezime, zanimanje, mjesto boravka, mjesto rođenja, godine života i bračno stanje. Ako je potrebno, svjedok će biti ispitan i o okolnostima koje se tiču njegove vjerodostojnosti kao svjedoka u predmetu o kom je riječ, a lično o njegovim srodničkim odnosima prema strankama. (3) Službena osoba koja vodi postupak ukazat će svjedoku na koja pitanja može uskratiti svjedočenje. (4) Nakon toga svjedoku će se postavljati pitanja o samom predmetu i pozivat će se da iznese šta mu je o tome poznato. (5) Nije dopušteno postavljati takva pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti. (6) Svjedok će se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono što svjedoči. Član 170. (1) Ako svjedok ne zna jezik na kom se vodi postupak, ispitat će se preko tumača (prevodioca). (2) Ako je svjedok gluh, pitanja će mu se postavljati pismeno, a ako je nijem, pozvat će se da pismeno odgovora. Ako se ispitivanje ne može izvršiti na ovaj način, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti. Član 171. (1) Pošto sasluša svjedoka, službena osoba koja vodi postupak može odlučiti da svjedok položi zakletvu na svoj iskaz. Neće se zaklinjati svjedok koji je maloljetan ili koji ne može dovoljno da shvati značaj zakletve. (2) Zakletva se polaže usmeno izgovaranjem ovih riječi: "Zaklinjem se da sam o svemu o čemu sam ovdje pitan govorio istinu i da ništa što o ovoj stvari znam nisam prećutao". (3) Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati zaklinju se na taj način što potpisuju tekst zakletve, a gluhi svjedoci pročitat će tekst zakletve. Ako nijemi ili gluhi svjedoci ne znaju čitati ni pisati, zaklet će se preko tumača. Član 172. (1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, organ koji vodi postupak može narediti da se prisilno dovede i da snosi troškove dovođenja, a može ga i kazniti novčano do 50 KM. (2) Ako svjedok dođe, pa bez opravdanog razloga odbije da svjedoči i ako je upozoren na posljedice odbijanja, može se kazniti novčano do 50 KM, a ako i poslije toga odbije da svjedoči, može se još jedanput kazniti do 50 KM. Zaključak o izricanju novčane kazne donosi službena osoba koja vodi postupak u saglasnosti sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje stvari, a kod zamoljenog organa - u saglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje u sličnim stvarima. (3) Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, službena osoba koja vodi postupak poništit će zaključak o kazni ili troškovima. Ako svjedok naknadno pristane da svjedoči, službena osoba može poništiti zaključak o kazni. (4) Službena osoba koja vodi postupak može odlučiti da svjedok nadoknadi troškove koje je prouzrokovala svojim izostankom ili odbijanjem da svjedoči. (5) Protiv zaključka o troškovima ili novčanoj kazni, donesenog na osnovu st. 1., 2. i 4. ovog člana, dopuštena je posebna žalba. 5. Izjava stranke Član 173. (1) Ako za utvrđivanje određene činjenice ne postoji neposredan dokaz, ili se ona ne može utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, za utvrđivanje te činjenice može se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke. Izjava stranke može se uzeti kao dokazno sredstvo i u stvarima malog značaja ako bi se određena činjenica imala utvrđivati saslušanjem svjedoka koji živi u mjestu udaljenom od sjedišta organa, ili bi inače, usljed pribavljanja drugih dokaza, bilo otežano ostvarivanje prava stranke. Izjava se unosi u zapisnik. (2) Zakonom se može propisati da se i u slučajevima, osim onih iz stava 1. ovog člana, određene činjenice mogu dokazivati izjavom stranke. (3) Vjerodostojnost izjave stranke cijeni se po načelu propisanom u članu 10. ovog zakona. (4) Prije uzimanja izjave stranke, službena osoba koja vodi postupak dužna je upozoriti stranku na krivičnu i materijalnu odgovornost za davanje lažne izjave. 6. Vještaci Član 174. Kad je za utvrđivanje ili ocjenu neke činjenice važne za rješavanje stvari potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže službena osoba koja vodi postupak, izvest će se dokaz vještačenjem. Član 175. (1) Ako bi dokazivanje vještačenjem bilo nesrazmjerno skupo prema značaju ili vrijednosti predmeta, stvar će se riješiti na osnovu drugih dokaznih sredstava. (2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, vještačenje će se izvršiti ako stranka to zahtijeva i pristane da snosi troškove. Član 176. (1) Radi izvođenja dokaza vještačenjem, službena osoba koja vodi postupak određuje, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke, jednog vještaka, a kad ocijeni da je vještačenje složeno, može odrediti dva ili više vještaka. (2) Za vještake će se odrediti osobe koje su stručne, i to prvenstveno one koje imaju posebno ovlaštenje za davanje stručnog mišljenja o pitanjima iz odgovorajuće struke, ako je takvo ovlaštenje predviđeno propisima. (3) Stranka će se, po pravilu, prethodno saslušati o ličnosti vještaka. (4) Za vještaka se ne može odrediti osoba koja ne može biti svjedok. Član 177. (1) Svako ko ima potrebnu stručnu spremu mora se primiti dužnosti vještaka, osim ako ga službena osoba koja vodi postupak od toga oslobodi iz opravdanih razloga, kao što su preopterećenost vještačenjima, drugim poslovima i slično. (2) Oslobađanje od dužnosti vještačenja može tražiti i rukovodilac organa ili pravne osobe gdje je vještak zaposlen, ako postoje opravdani razlozi. Član 178. (1) Vještak može uskratiti vještačenje iz istih razloga iz kojih svjedok svjedočenje. (2) Osobe zaposlene u organu bit će oslobođene dužnosti vještačenja kad je posebnim propisom predviđeno njihovo oslobađanje od te dužnosti. Član 179. (1) U pogledu izuzeća vještaka, na odgovarajući način primjenjivat će se odredbe ovog zakona, o izuzeću službenih osoba. (2) Stranka može tražiti izuzeće vještaka i ako učini vjerovatnim okolnosti koje dovode u pitanje njegovo stručno znanje. (3) O izuzeću vještaka odlučuje zaključkom službena osoba koja vodi postupak. Član 180. (1) Prije početka vještačenja, vještaka treba upozoriti da je dužan da predmet vještačenja brižljivo razmotri i u svom pismenom nalazu tačno navede što zapazi i nađe, kao i da svoje obrazloženo stručno mišljenje iznese nepristrasno i u skladu s pravilima znanosti i vještine. (2) Službena osoba koja vodi postupak zatim pokazuje vještaku predmet koji ovaj ima da razmotri. (3) Kad vještak izloži svoj nalaz i mišljenje, službena osoba koja vodi postupak, kao i stranke, mogu mu postavljati pitanja i tražiti objašnjenja u pogledu datog nalaza i mišljenja. Nalaz i mišljenje daju se pismeno. (4) U pogledu saslušavanja vještaka na odgovarajući način primjenjivat će se odredbe člana 169. ovog zakona. (5) Vještak ne polaže zakletvu. Član 181. (1) Vještaku se može naložiti da izvrši vještačenje i izvan usmene rasprave. U tom slučaju može se tražiti da vještak na usmenoj raspravi obrazloži svoj pismeni nalaz i mišljenje. (2) Ako je postavljeno više vještaka, oni mogu svoj nalaz i mišljenje dati zajednički. Ako se ne slažu, svaki će od njih odvojeno izložiti svoj nalaz i mišljenje. Član 182. (1) Ako nalaz i mišljenje vještaka nisu jasni ili potpuni, ili ako se nalazi i mišljenje vještaka bitno razlikuju, ili ako mišljenje nije dovoljno obrazloženo, ili se pojavi osnovana sumnja u tačnost datog mišljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslušavanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima, a može se zatražiti i mišljenje neke naučne ili stručne ustanove. (2) Mišljenje naučne ili stručne ustanove može se tražiti onda kad se zbog složenosti slučaja ili zbog potrebe vršenja analize može opravdano pretpostaviti da će se na taj način doći do tačnijeg mišljenja. Član 183. (1) Ako vještak koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, ili dođe ali odbije da vještači, ili kad u ostavljenom roku ne podnese svoj pismeni nalaz i mišljenje, može se kazniti novčano do 50 KM. Ako su usljed neopravdanog izostanka vještaka, njegovog odbijanja da vještači, ili propuštanja da podnose pismeni nalaz i mišljenje, nastali troškovi u postupku, može se odrediti da te troškove snosi vještak. (2) Zaključak o novčanoj kazni ili o plaćanju troškova donosi službena osoba koja vodi postupak u saglasnosti sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje stvari, a kod zamoljenog organa - u saglasnosti s rukovodiocem tog organa, odnosno sa službenom osobom ovlaštenom za rješavanje u sličnim stvarima. (3) Ako vještak naknadno opravda svoj izostanak, ili naknadno opravda što svoj pismeni nalaz i mišljenje nije podnio na vrijeme, službena osoba koja vodi postupak, poništit će zaključak o novčanoj kazni ili o troškovima, a ako vještak naknadno pristane da vještači, službena osoba može poništiti zaključak o novčanoj kazni. (4) Protiv zaključka o troškovima ili o novčanoj kazni donosenog na osnovu st. 1. ili 2. ovog člana, dopuštena je posebna žalba. 7. Tumači i prevodioci Član 184. (1) Tumač je osoba koja se određuje radi sporazumijevanja s učesnikom u postupku koji je gluh ili nijem, a čije se saslušanje ne može izvršiti pismenim putem. (2) Ako u postupku učestvuje osoba koja ne poznaje jezik na kojem se vodi postupak, toj osobi određuje se prevodilac koji poznaje jezik te osobe. (3) U pogledu obaveze određivanja tumača, odnosno prevodioca, oslobađanja od te dužnosti, prava uskraćivanja tumačenja, odnosno prevođenja, izuzeća i druga pitanja na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na vještaka. 8. Uviđaj Član 185. Uviđaj se vrši kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe koja vodi postupak. Član 186. (1) Stranke imaju pravo prisustvovati uviđaju. Koje će osobe osim stranaka prisustvovati uviđaju određuje službena osoba koja vodi postupak. (2) Uviđaj se može izvršiti i uz sudjelovanje vještaka. Član 187. Uviđaj stvari koja se bez teškoće može donijeti na mjesto gdje se postupak vodi, izvršit će se na tom mjestu, a inače uviđaj se vrši na mjestu gdje se stvar nalazi. Član 188. (1) Vlasnik ili držalac stvari, prostorija ili zemljišta koji se imaju razgledati, ili u kojima, odnosno na kojima se nalaze stvari uviđaja, ili preko kojih je potrebno preći, dužan je dopustiti da se uviđaj izvrši. (2) Ako vlasnik ili držalac stvari ne dopusti da se izvrši uviđaj, na odgovarajući način će se primijeniti odredbe ovog zakona o uskraćivanju svjedočenja. (3) Prema vlasniku ili držaocu stvari koji bez opravdanog razloga ne dopusti da se uviđaj izvrši, mogu se primijeniti iste mjere koje se primjenjuju prema svjedoku koji odbije da svjedoči (član 172. st. 2., 3. i 4.). (4) Šteta koja je nanesena prilikom obavljanja uviđaja spada u troškove postupka (član 104. stav 1.) i nadoknadit će se vlasniku ili držaocu stvari. O tome donosi zaključak službena osoba koja vodi postupak. Protiv tog zaključka dopuštena je posebna žalba. Član 189. Službena osoba koja rukovodi uviđajem pazit će da uviđaj ne bude zloupotrijebljen i da ne bude povrijeđena ničija poslovna, profesionalna, naučna ili umjetnička tajna. 9. Osiguranje dokaza Član 190. (1) Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći kasnije izvesti ili da će njegovo izvođenje biti otežano, može se, radi osiguranja dokaza u svakom stadiju postupka, pa i prije nego što je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti. (2) Osiguranje dokaza vrši se po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranke, odnosno osobe koja ima pravni interes. Član 191. Za osiguranje dokaza u toku postupka nadležan je organ koji vodi postupak. Član 192. (1) O osiguranju dokaza donosi se poseban zaključak. (2) Protiv zaključka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza dopuštena je posebna žalba, koja ne prekida tok postupka. XII - RJEŠENJE 1. Organ koji donosi rješenje Član 193. (1) Na osnovu činjenica utvrđenih u postupku, organ nadležan za rješavanje donosi rješenje o stvari koja je predmet postupka. (2) Kad o stvari rješava kolegijalni organ, on može rješavati kad je prisutno više od polovine njegovih članova, a rješenje donosi većinom glasova prisutnih članova, ako zakonom ili drugim propisima nije određena naročita većina. (3) U pogledu rješavanja upravne stvari od strane Vijeća ministara primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako posebnim propisima, koji uređuju ta pitanja o kojima rješenje donosi Vijeće ministara, nije drugačije određeno. Član 194. Kad je zakonom ili drugim propisom zasnovanim na zakonu određeno da o jednoj stvari rješavaju dva ili više organa, svaki od njih dužan je da riješi o toj stvari. Ovi organi sporazumjet će se koji će od njih izdati rješenje, i u tom rješenju mora biti naveden akt drugog organa. Član 195. (1) Kad je u zakonu ili na zakonu zasnovanom na propisu određeno da rješenje donosi jedan organ u saglasnosti s drugim organom, organ koji donosi rješenje sastavlja rješenje i dostavlja ga sa spisima predmeta na saglasnost drugom organu, koji može dati saglasnost potvrdom na samom rješenju ili posebnim aktom. U tom slučaju rješenje je doneseno kad je drugi organ dao saglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rješenje. (2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, organ koji donosi rješenje sastavlja i dostavlja ga sa spisima predmeta na saglasnost drugom organu, koji može dati saglasnost potvrdom na samom rješenju ili posebnima aktom. U tom slučaju rješenje je doneseno kad je drugi organ dao saglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rješenje. (3) Odredba stava 2. ovog člana važi i za slučaj kad je u zakonu propisano da rješenje donosi jedan organ uz potvrdu ili odobrenje drugog organa. (4) Kad je zakonom ili drugim propisom određeno da je nadležni organ dužan prije donošenja rješenja pribaviti mišljenje drugog organa, rješenje se može donijeti samo poslije pribavljenog mišljenja. (5) Organ čija je saglasnost ili mišljenje, odnosno potvrda ili odobrenje potrebno za donošenje rješenja, dužan je saglasnost ili mišljenje, odnosno potvrdu ili odobrenje dati u roku od 15 dana od dana kada mu je zatraženo, ako posebnim propisima nije određen drugi rok. Ako taj organ u tom roku ne izda svoj akt i ne dostavi ga organu koji donosi rješenje, kojim daje ili odbija saglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno mišljenje, smatra se da je dao saglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno mišljenje, a ako ne da nikakvo izjašnjenje, nadležni organ može donijeti rješenje i bez pribavljene saglasnosti ili mišljenja, odnosno potvrde ili odobrenja, ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Član 196. Ako službena osoba koja je vodila postupak nije ovlaštena da donosi rješenje, dužna je podnijeti nacrt rješenja organu koji donosi rješenje. Ova službena osoba potpisuje nacrt rješenja. 2. Oblik i sastavni dijelovi rješenja Član 197. (1) Svako rješenje mora se kao takvo označiti. Izuzetno, ako je to nužno, posebnim propisima može se predvidjeti da se rješenju može dati i drugi naziv. (2) Rješenje se donosi pismeno. Izuzetno, u slučajevima predviđenim ovim zakonom, rješenje se može donijeti i usmeno. (3) Pismeno rješenje sadrži: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazloženje, uputstvo o pravnom lijeku, potpis ovlaštene službene osobe i pečat organa. U slučajevima predviđenim zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona, rješenje ne mora sadržavati pojedine od ovih dijelova. Ako se rješenje obrađuje mehanografski, umjesto potpisa, može sadržati faksimil ovlaštene službene osobe. (4) I kad se rješenje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, u skladu s ovim zakonom. (5) Rješenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prijepisu. Član 198. (1) Uvod rješenja sadrži: naziv organa koji donosi rješenje, propis o nadležnosti tog organa, ime stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ako ga ima i kratko označenje predmeta postupka. (2) Ako su rješenje donijela dva ili više organa, ili je doneseno uz saglasnost, potvrdu, odobrenje ili po pribavljenom mišljenju drugog organa, to se ima navesti u uvodu, a ako je stvar riješio kolegijalni organ, u uvodu se označava dan sjednice kolegijalnog organa na kojoj je stvar riješena. Ako se rješenje donosi po službenoj dužnosti, to se navodi u uvodu rješenja. Član 199. (1) Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u toku postupka nije posebno riješeno. (2) Dispozitiv mora biti kratak i određen, a kad je potrebno, može se podijeliti i na više tačaka. (3) Dispozitivom se može riješiti i o troškovima postupka, ako ih je bilo, određujući njihov iznos, ko ih je dužan platiti, kome i u kom roku. Ako se u dispozitivu ne rješava o troškovima, navest će se da će se o njima donijeti poseban zaključak. (4) Ako se rješenjem nalaže izvršenje kakve radnje, u dispozitivu će se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvršiti. (5) Kad je propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, to mora biti navedeno u dispozitivu. Član 200. (1) U jednostavnim stvarima u kojima učestvuje samo jedna stranka, kao i u jednostavnim stvarima u kojima u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka, ali ni jedna ne prigovara postavljenom zahtjevu, a zahtjev se uvažava, obrazloženje rješenja može sadržavati samo kratko izlaganje zahtjeva stranke i pozivanje na pravne propise na osnovu kojih je stvar riješena. U ovakvim stvarima rješenje se može izdati i na propisanom obrascu. (2) U ostalim stvarima obrazloženje rješenja sadrži: kratko izlaganje zahtjeva stranaka, izvedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka, razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvo rješenje kako je dato u dispozitivu i pravne propise na osnovu kojih je riješena upravna stvar. Ako žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadrži i pozivanje na propis koji to predviđa. U obrazloženju rješenja moraju biti obrazloženi i oni zaključci protiv kojih nije dopuštena posebna žalba. (3) Kad je nadležni organ zakonom ili drugim propisom zasnovanim na zakonu ovlašten da riješi stvar po slobodnoj ocjeni, dužan je u obrazloženju, pored podataka iz stava 2. ovog člana, navesti propis u kojem je predviđeno rješavanje po slobodnoj ocjeni i izložiti razloge kojima se pri donošenju rješenja rukovodio. Ovi razlozi ne moraju se navesti kad je to u javnom interesu zakonom ili drugim propisom izričito predviđeno. (4) Ako je zakonom ili drugim propisom predviđeno da se u rješenju donesenom po slobodnoj ocjeni ne navode razlozi kojima se organ pri donošenju rješenja rukovodio, u obrazloženju rješenja navode se podaci iz stava 2. ovog člana, propis kojim je organ ovlašten da riješi stvar po slobodnoj ocjeni i propis kojim je ovlašten da ne navodi razloge kojima se pri donošenju rješenja rukovodio. Član 201. (1) Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavještava da li protiv rješenja može izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom. (2) Kad se protiv rješenja može izjaviti žalba, u uputstvu se navodi naziv organa kome se žalba izjavljuje, naziv organa kome se, u kom roku i s kolikom taksom žalba predaje, s tim da se navede i da se žalba može izjaviti i na zapisnik kod organa koji je donio rješenje. (3) Kad se protiv rješenja može pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi da se tužba podnosi Sudu Bosne i Hercegovine, rok za podizanje tužbe i iznos takse. (4) Kad je u rješenju dato pogrešno uputstvo, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputstvu. Stranka koja postupi po pogrešnom uputstvu, ne može zbog toga imati štetnih posljedica. (5) Kad u rješenju nije dato nikakvo uputstvo ili je uputstvo nepotpuno, stranka može postupiti po važećim propisima, a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je rješenje donio da dopuni rješenje. U takvom slučaju rok za žalbu, odnosno tužbu teče od dana dostavljanja dopunjenog rješenja. (6) Kad je protiv rješenja moguće izjaviti žalbu, a stranka je pogrešno upućena da protiv tog rješenja nema mjesta žalbi ili da se protiv njega ne može pokrenuti upravni spor, rok za žalbu teče od dana dostavljanja rješenja suda kojim je tužba odbačena kao nedopuštena, ako stranka nije već prije toga podnijela žalbu nadležnom organu. (7) Kad protiv rješenja nije moguće izjaviti žalbu, a stranka je pogrešno upućena da se protiv tog rješenja može žaliti, pa je izjavila žalbu i zbog toga propustila rok za pokretanje upravnog spora, ovaj rok joj teče od dana dostavljanja rješenja kojim joj je žalba odbačena, ako stranka nije već prije toga pokrenula upravni spor. (8) Uputstvo o pravnom lijeku, kao poseban sastavni dio rješenja, stavlja se poslije obrazloženja. Član 202. (1) Rješenje potpisuje službena osoba koja je ovlaštena da donosi rješenje (član 29). (2) Rješenje koje je donio kolegijalni organ potpisuje predsjedavajući, ako ovim zakonom ili posebnim propisom nije drugačije određeno. (3) Kad je kolegijalni organ donio potpuno rješenje, strankama se izdaje ovjeren prijepis rješenja, a kad je stvar riješio zaključkom, rješenje se izrađuje u skladu s tim zaključkom, i ovjeren prijepis takvog rješenja izdaje se strankama. Član 203. (1) Kada se u istom postupku odlučuje o stvari koja se odnosi na veći broj osoba, može se za sve te osobe donijeti jedno rješenje, ali one moraju biti imenovane u dispozitivu, a u obrazloženju rješenja moraju biti izloženi razlozi koji se na svaku od njih odnose. Ovakvo rješenje mora se dostaviti svakoj od tih osoba, osim u slučaju predviđenom u članu 80. ovog zakona. (2) Ako je riječ o stvari koja se tiče većeg broja osoba koje organu nisu poznate, može se za sve njih donijeti jedno rješenje, ali ono mora sadržavati takve podatke da se iz njih može lako utvrditi na koje se osobe rješenje odnosi (npr. stanovnici ili vlasnici imanja u određenoj ulici ili stanari jedne zgrade i sl.). Član 204. (1) U stvarima manjeg značaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rješenje se može sastojati samo od dispozitiva u obliku službene zabilješke u spisu, ako su razlozi za takvo rješenje očigledni i ako nije drugačije propisano. (2) Takvo se rješenje, po pravilu, saopćava stranci usmeno, a napismeno joj se mora izdati ako ona to traži. (3) Takvo rješenje, po pravilu, ne sadrži obrazloženje, osim ako je ono po prirodi stvari potrebno. Ovakvo rješenje može se izdati na propisanom obrascu. 3. Djelimično, dopunsko i privremeno rješenje Član 205. (1) Kad se o jednoj stvari rješava u više tačaka, a samo su neke od njih dozrele za rješavanje, i kad se pokaže svrsishodnim da se o tim tačkama riješi posebnim rješenjem, nadležni organ može donijeti rješenje samo o tim tačkama (djelimično rješenje). (2) Djelimično rješenje smatra se, u pogledu pravnih lijekova i izvršenja, samostalnim rješenjem. Član 206. (1) Ako nadležni organ nije rješenjem odlučio o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on može, po prijedlogu stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti posebno rješenje o pitanjima koja već donesenim rješenjem nisu obuhvaćena (dopunsko rješenje). Ako prijedlog stranke za donošenje dopunskog rješenja bude odbijen, protiv zaključka o tome dopuštena je posebna žalba. (2) Ako je predmet već dovoljno raspravljen, dopunsko rješenje može se donijeti bez ponovnog provođenja ispitnog postupka. (3) Dopunsko rješenje smatra se, u pogledu pravnih lijekova i izvršenja, samostalnim rješenjem. Član 207. (1) Ako je prema okolnostima slučaja neophodno prije okončanja postupka donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje se donosi na osnovu podataka koji postoje u vrijeme njegovog donošenja. U takvom rješenju mora biti izričito naznačeno da je privremeno. (2) Donošenje privremenog rješenja po prijedlogu stranke nadležni organ može uslovljavati davanjem osiguranja za štetu koja bi mogla usljed izvršenja tog rješenja nastati za protivnu stranku u slučaju da osnovni zahtjev predlagača ne bude uvažen. (3) Rješenjem o glavnoj stvari, koje se donosi nakon okončanja postupka, ukida se privremeno rješenje donijeto u toku postupka. (4) Privremeno rješenje smatra se, u pogledu pravnih lijekova i izvršenja, samostalnim rješenjem. 4. Rok za izdavanje rješenja Član 208. (1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ dužan je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. (2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, nadležni organ dužan je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. (3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. (4) Kad se radi o postupku u slučajevima iz člana 132. ovog zakona, nadležni organ dužan je rješenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva. 5. Ispravljanje grešaka u rješenju Član 209. (1) Organ koji je donio rješenje, odnosno službena osoba koja je potpisala ili izdala rješenje, može u svako vrijeme ispraviti greške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju, kao i druge očigledne netačnosti u rješenju ili njegovim ovjerenim prepisima. Ispravka greške proizvodi pravni učinak od dana od koga proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja. (2) O ispravci se donosi poseban zaključak koji se prilaže izvorniku rješenja i čini njegov sastavi dio. Ovjeren prijepis zaključka dostavlja se i strankama kojima je dostavljeno rješenje. Zaključak potpisuje službena osoba koja je potpisala rješenje. Zaključak obavezno sadrži broj i datum rješenja koje se ispravlja. (3) Protiv zaključka kojim se već doneseno rješenje ispravlja ili kojim se odbija prijedlog za ispravljanje, dopuštena je žalba. XIII - ZAKLJUČAK Član 210. (1) Zaključkom se odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka. (2) Zaključkom se odlučuje o onim pitanjima u kojima je ovim zakonom predviđeno da se donosi zaključak, kao i drugim pitanjima u vezi s provođenjem postupka, o kojima se ne odlučuje rješenjem. Član 211. (1) Zaključak donosi službena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zaključka, ako ovim zakonom ili drugim propisima nije drugačije određeno. (2) Ako se zaključkom nalaže izvršenje neke radnje, odredit će se i rok u kome se ta radnja ima izvršiti. (3) Zaključak se sačinjava u vidu službene zabilješke u spisu i saopćava zainteresiranim osobama usmeno, a pismeno se izdaje kada se protiv zaključka može izjaviti posebna žalba, ili kad se može odmah tražiti izvršenje zaključka. (4) Zaključak koji se izdaje pismeno sadrži uvod, dispozitiv, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku. Član 212. (1) Protiv zaključka može se izjaviti posebna žalba samo kad je to zakonom predviđeno. (2) Žalba se izjavljuje u istom roku, na isti način i istom organu, kao i žalba protiv rješenja. (3) Zaključke protiv kojih nije dopuštena posebna žalba mogu zainteresirane osobe pobijati žalbom protiv rješenja, osim ako je žalba protiv zaključka ovim zakonom isključena. (4) Žalba ne odgađa izvršenje zaključka, osim ako je zakonom ili samim zaključkom drugačije određeno. TREĆI DIO - PRAVNI LIJEKOVI A. REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI XIV - Ž A L B A 1. Pravo žalbe Član 213. (1) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu stranka ima pravo žalbe. (2) Tužilac, pravobranilac i drugi organi, kad su zakonom ovlašteni, mogu izjaviti žalbu protiv rješenja kojim je povrijeđen zakon u korist pojedinaca ili pravne osobe, a na štetu javnog interesa. (3) Žalbu protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može izjaviti i Ombudsmen BiH, kad u vršenju poslova iz svoje nadležnosti nađe da su rješenjem povrijeđena prava i slobode građanina zagarantirana Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i instrumentima navedenim u Aneksu 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Član 214. (1) Pravo žalbe protiv prvostepenih rješenja organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija koje imaju javna ovlaštenja, uređuje se zakonom Bosne i Hercegovine iz odgovarajuće upravne oblasti iz nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. (2) Pri odlučivanju o pravu na žalbu protiv rješenja iz st. 1. i 2. ovog člana treba voditi računa da se, po pravilu, protiv svih prvostepenih rješenja predvidi žalba i da se time osigura princip dvostepenog rješavanja u upravnom postupku, a da se žalba može isključiti samo iz naročito opravdanih razloga. (3) Zakonima iz st. 1. ovog člana određuje se i organ koji će rješavati po žalbi. (4) Protiv rješenja domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i rješenja Vijeća ministara Bosne i Hercegovine donesenog u prvom stepenu ne može se izjaviti žalba. (5) Ako protiv prvostepenih rješenja iz ovog člana žalba nije dopuštena, neposredno se može pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine. (6) Žalba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rješenja u kojima je zakonom isključen upravni spor. 2. Nadležnost organa za rješavanje o žalbi Član 215. (1) O žalbi protiv prvostepenih rješenja organa uprave Bosne i Hercegovine odlučuje Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. (2) O žalbi protiv prvostepenih rješenja organizacionih jedinica organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine, koje imaju javna ovlaštenja, koje su osnovane van sjedišta organa uprave i institucija sa zadatkom, da obavljaju određene upravne poslove iz nadležnosti organa uprave i institucija rješava organ uprave, odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja, u čijem sastavu se ta organizaciona jedinica nalazi, ako posebnim zakonom nije određen drugi organ. (3) O žalbi protiv prvostepenih rješenja institucija, koja imaju javna ovlaštenja, rješava organ uprave BiH u čiju nadležnost spada ta upravna oblast, ako posebnim zakonom nije određen drugi organ. Član 216. (1) O žalbi protiv prvostepenog rješenja donesenog na osnovu člana 194. ili 195. ovog zakona, rješava organ koji je nadležan za rješavanje po žalbi protiv rješenja organa koji je izdao (član 194), odnosno donio (član 195.) pobijano rješenje, ako posebnim propisom nije određeno da o žalbi rješava drugi organ. U ovim slučajevima drugostepeni organ može samo poništiti pobijano rješenje, a ne može ga izmijeniti. (2) Ako je organ, koji je prema stavu 1. ovog člana imao da rješava o žalbi, dao saglasnost, odobrenje ili potvrdu na prvostepeno rješenje, o žalbi rješava organ određen zakonom, a ako takav organ nije određen, protiv ovakvog rješnja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda. Član 217. (1) O žalbi protiv prvostepenog rješenja institucije, koja ima javna ovlaštenja, rješava organ određen statutom te institucije, ako zakonom kojim je dato javno ovlaštenje nije propisano da o žalbi rješava organ uprave, odnosno drugi organ. (2) Ako za rješavanje o žalbi nije određen organ u smislu odredbi st. 1. i 2. ovog člana, o žalbi rješava organ uprave nadležan za odgovarajuću upravnu oblast. 3. Rok za žalbu Član 218. (1) Žalba protiv rješenja podnosi se u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugačije određeno. (2) Rok za žalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanja rješenja. Član 219. (1) U toku roka za žalbu rješenje se ne može izvršiti. Kad je žalba propisno izjavljena, rješenje se ne može izvršiti sve dok se rješenje, koje je doneseno po žalbi, ne dostavi stranci. (2) Izuzetno, rješenje se može izvršiti u žalbenom roku, kao i pošto je žalba izjavljena, ako je to zakonom predviđeno ili ako bi usljed odgađanja izvršenja bila nanesena kojoj stranci šteta koja se ne bi mogla popraviti. U ovom slučaju može se tražiti odgovarajuće osiguranje od stranke u čijem se interesu provodi izvršenje i ovim osiguranjem usloviti izvršenje. 4. Sadržaj žalbe Član 220. (1) U žalbi se mora navesti rješenje koje se pobija, označavajući naziv organa koji ga je donio, i broj i datum rješenja. Dovoljno je da žalilac izloži u žalbi u kom je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali žalbu ne mora posebno obrazložiti. (2) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, ali je žalilac dužan obrazložiti zbog čega ih nije iznio u prvostepenom postupku. (3) Ako su u žalbi iznesene nove činjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, žalbi se prilaže još i onoliko prijepisa žalbi koliko ima takvih stranaka. U tom slučaju organ dostavlja svakoj takvoj stranci prijepis žalbe i ostavlja joj rok da se o novim činjenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne može biti kraći od osam, ni duži od 15 dana. 5. Predavanje žalbe Član 221. (1) Žalba se neposredno predaje ili šalje poštom prvostepenom organu. (2) Ako je žalba predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, on je odmah šalje organu prvog stepena. (3) Žalba, predata ili poslata neposredno drugostepenom organu u pogledu roka, smatra se kao da je predata prvostepenom organu. 6. Rad prvostepenog organa po žalbi Član 222. (1) Prvostepeni organ ispituje da li je žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe. (2) Nedopuštenu, nepravovremenu ili od neovlaštene osobe izjavljenu žalbu prvostepeni organ odbacit će svojim rješenjem. (3) Pravovremenost žalbe koja je predata ili poslata neposredno drugostepenom organu, prvostepeni organ cijeni prema danu kad je predata, odnosno poslata drugostepenom organu. (4) Protiv rješenja kojim je žalba odbačena na osnovu stava 2. ovog člana, stranka ima pravo žalbe. Ako organ koji rješava o žalbi nađe da je žalba opravdana, riješit će ujedno i o žalbi koja je bila odbačena. Član 223. (1) Ako organ prvog stepena koji je donio rješenje nađe da je žalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, može stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija. (2) Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe. Član 224. (1) Ako organ koji je donio rješenje nađe povodom žalbe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rješavanje stvari, on je dužan postupak upotpuniti u skladu s odredbama ovog zakona. (2) Organ koji je donio rješenje upotpunit će postupak i onda kad žalilac iznese u žalbi takve činjenice i dokaze koji bi mogli uticati na drugačije rješenje stvari, ako je žaliocu morala biti data mogućnost da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju rješenja, a ta mu mogućnost nije bila data, ili mu je bila data, a on je propustio da je koristi, ali je u žalbi opravdao to propuštanje. (3) Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rješenje može u granicama zahtjeva stranke stvar riješiti drugačije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se žalbom pobija. (4) Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe. Član 225. Kad je rješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obavezan, ili kad je doneseno u skladu s članom 132. tač. 1., 2. i 3. ovog zakona, ali stranci nije bila data mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, a stranka u žalbi traži da se ispitni postupak provede, odnosno da joj se pruži mogućnost da se izjasni o takvim činjenicama i okolnostima, prvostepeni organ dužan je provesti taj postupak. Nakon provođenja postupka, prvostepeni organ može uvažiti zahtjev iz žalbe i donijeti novo rješenje. Član 226. (1) Kad organ koji je donio rješenje nađe da je podnesena žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, a nije u skladu s odredbama čl. 223. do 225. ovog zakona novim rješenjem zamijenio rješenje koje se žalbom pobija, dužan je, bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe, poslati žalbu organu nadležnom za rješavanje o žalbi. (2) Uz žalbu je dužan priložiti sve spise koji se odnose na predmet. 7. Rješavanje drugostepenog organa o žalbi Član 227. (1) Ako je žalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit će je rješenjem organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi. (2) Ako žalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje. (3) Drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti. Član 228. (1) Drugostepeni organ odbit će žalbu kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, a žalba neosnovana. (2) Drugostepeni organ odbit će žalbu i kad nađe da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rješenje stvari. (3) Kad drugostepeni organ nađe da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, on će u svom rješenju izložiti te razloge, a žalbu odbiti. Član 229. (1) Ako drugostepeni organ utvrdi da je u prvostepenom postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje ništavnim (član 256.), proglasit će takvo rješenje ništavnim, kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti. (2) Ako drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nenadležan organ, poništit će to rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom organu na rješavanje. Član 230. (1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u proturječnosti s obrazloženjem, on će upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke bilo sam, bilo preko prvostepenog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi dužni su postupiti po traženju drugostepenog organa. Ako drugostepeni organ nađe da se na osnovu činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je riješena prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar. (2) Ako drugostepeni organ nađe da će nedostatke prvostepenog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju, drugostepeni organ dužan je svojim rješenjem ukazati prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ dužan je u svemu postupiti po drugostepenom rješenju i bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, donijeti novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe. Član 231. (1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, da je pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu kojeg se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari već jednom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rješenju ili ako nađe da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar. (2) Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje pravilno u pogledu utvrđenih činjenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rješenje doneseno može postići i drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijenit će prvostepeno rješenje u tom smislu. Član 232. (1) Radi pravilnog rješenja stvari drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje u korist žalioca i mimo zahtjeva postavljenog u žalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijeđa pravo druge osobe. (2) S istim ciljem drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje na štetu žalioca, ali samo iz nekog od razloga predviđenih u čl. 252., 255. i 256. ovog zakona. Član 233. (1) Odredbe ovog zakona, koje se odnose na rješenje, primjenjuju se i na rješenja koja se donose po žalbi. (2) U obrazloženju drugostepenog rješenja moraju se ocijeniti i svi navodi žalbe. Ako je prvostepeni organ u obrazloženju svog rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostepeni organ može se u svom rješenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rješenju. 8. Žalba kad prvostepeno rješenje nije doneseno u zakonskom roku Član 234. (1) Ako je žalbu izjavila stranka po čijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rješenje u zakonskom roku (član 208. st. 1. i 2), drugostepeni organ dužan je odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema žalbe, tražiti da mu prvostepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku. Prvostepeni organ obavezan je postupiti po tom traženju u roku koji odredi drugostepeni organ s tim da taj rok ne može biti duži od pet dana. Ako drugostepeni organ nađe da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga ili zbog krivice stranke, odredit će prvostepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne može biti duži od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje. (2) Ako drugostepeni organ nađe da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu opravdani, on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet će svoje rješenje, ako je to moguće, a ako se stvar ne može riješiti prema spisima predmeta, sam će provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar. Izuzetno, ako drugostepeni organ nađe da će postupak brže i ekonomičnije provesti prvostepeni organ, naložit će tom organu da to učini i da mu prikupljene podatke dostavi u određenom roku koji ne može biti duži od osam dana, a prvostepeni organ obavezan je postupiti po tom traženju. Nakon što prvostepeni organ dostavi tražene podatke i dokaze, drugostepeni organ odmah će riješiti stvar. Rješenje drugostepenog organa doneseno po ovoj odredbi je konačno. 9. Rok za donošenje rješenja po žalbi Član 235. (1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. (2) Ako stranka odustane od žalbe, postupak po žalbi obustavlja se zaključkom. 10. Posebni slučajevi odlučivanja o žalbi Član 236. Protiv rješenja koje je u prvom stepenu, u skladu s propisom kojim se uređuje ta upravna oblast, donio organ uprave entiteta, odnosno Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, odlučuje organ uprave Bosne i Hercegovine, određen propisom kojim se uređuje ta upravna oblast. 11. Dostavljanje drugostepenog rješenja Član 237. Organ koji je riješio stvar u drugom stepenu šalje, po pravilu, svoje rješenje sa spisima predmeta prvostepenom organu, koji je dužan rješenje dostaviti strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa. B. VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI XV - OBNOVA POSTUPKA 1. Pokretanje obnove postupka Član 238. Postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv koga nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku) obnovit će se: 1) ako se sazna za nove činjenice, ili se nađe ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja, da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku; 2) ako je rješenje doneseno na osnovu lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka, ili ako je došlo kao posljedica kakvog djela kažnjivog po krivičnom zakonu; 3) ako se rješenje zasniva na presudi donesenoj u krivičnom postupku ili u postupku o privrednom prestupu, a ta presuda je pravomoćno ukinuta; 4) ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je vodio postupak bio doveden u zabludu; 5) ako se rješenje organa koji je vodio postupak zasniva na nekom prethodnom pitanju, a nadležni organ je to pitanje kasnije riješio bitno drugačije; 6) ako je u donošenju rješenja učestvovala službena osoba koja je po zakonu morala biti izuzeta; 7) ako je rješenje donijela službena osoba nadležnog organa koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje; 8) ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u sastavu predviđenom važećim propisima ili ako za rješenje nije glasala propisana većina; 9) ako osobi koja je trebalo da sudjeluje u svojstvu stranke nije bila data mogućnost sudjelovanja u postupku; 10) ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je zastupa; 11) ako osoba koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogućnost da se pod uslovima iz člana 16. ovog zakona služi svojim jezikom. Član 239. (1) Obnovu upravnog postupka može tražiti stranka, a organ koji je donio rješenje, kojim je postupak okončan, može pokrenuti obnovu postupka po službenoj dužnosti. (2) Zbog okolnosti navedenih u članu 238. tač. 1., 6., 7., 8. i 11. ovog zakona, stranka može tražiti obnovu postupka samo ako bez svoje krivice nije bila u stanju u ranijem postupku iznijeti okolnosti zbog kojih traži obnovu. (3) Iz razloga navedenih u članu 238. tač. 6. do 11. ovog zakona, stranka ne može tražiti obnovu postupka, ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u ranijem postupku. (4) Tužilac može tražiti obnovu postupka pod istim uslovima kao i stranka. (5) Obnovu postupka može tražiti i Ombudsmen BiH, kad u vršenju poslova iz svoje nadležnosti nađe da je konačnim rješenjem povrijeđeno pravo i slobode građana zagarantirani Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i instrumentima navedenim u Aneksu 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Član 240. Ako je rješenje po kome se traži obnova upravnog postupka bilo predmet upravnog spora, obnova se može dozvoliti samo zbog onih činjenica koje je organ utvrdio u ranijem upravnom postupku, a ne i zbog činjenica koje je utvrdio sud u svom postupku. Član 241. (1) Stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana, i to: 1) u slučaju iz člana 238. tačka 1. - od dana kad je stranka mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze; 2) u slučaju iz člana 238. tač. 2. i 3. - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, ili u postupku o privrednom prijestupu, a ako se postupak ne može provesti, od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti, odnosno za okolnosti zbog kojih nema mogućnosti za krivično gonjenje, odnosno za gonjenje za privredni prijestup; 3) u slučaju iz člana 238. tačka 5. - od dana kad je stranka mogla upotrijebiti novi akt (presudu, rješenje); 4) u slučaju iz člana 238. tač. 4, 6, 7. i 8. - od dana kad je stranka saznala za razlog obnove; 5) u slučaju iz člana 238. tač. 9, 10. i 11. - od dana kad je rješenje dostavljeno stranci. (2) Ako bi rok, određen u stavu 1. ovog člana, počeo teći prije nego što je rješenje postalo konačno u upravnom postupku, taj rok računat će se od dana kad rješenje postane konačno, odnosno od dostavljanja konačnog rješenja nadležnog organa. (3) Nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci obnova se ne može tražiti niti se može pokrenuti po službenoj dužnosti. (4) Iznimno, i poslije roka od pet godina, obnova se može tražiti, odnosno pokrenuti samo iz razloga navedenih u članu 238. tač. 2, 3. i 5. ovog zakona. Član 242. (1) Upravni postupak može se obnoviti iz razloga navedenih u članu 238. tačka 2. ovog zakona i ako se krivični postupak ne može provesti, ili ako postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti. (2) Prije donošenja zaključka o obnovi upravnog postupka iz razloga navedenih u članu 238. tačka 2. ovog zakona, službena osoba će od organa nadležnog za krivično gonjenje zatražiti obavještenje o tome da li je krivični postupak obustavljen, odnosno da li postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti. Službena osoba ne mora zatražiti takvo obavještenje ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili ako je nastupila smrt lica na čiju se krivičnu odgovornost ukazuje u zahtjevu za obnovu upravnog postupka, odnosno ako okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti sama službena osoba može sa sigurnošću utvrditi. Član 243. Stranka je dužna u prijedlogu za obnovu postupka učiniti vjerovatnim okolnosti na kojima zasniva prijedlog, kao i okolnost da je prijedlog stavljen u zakonskom roku. 2. Rješavanje o obnovi postupka Član 244. (1) Prijedlog za obnovu postupka stranka podnosi organu koji je o predmetu rješavao u prvom stepenu ili organu koji je donio rješenje kojim je postupak okončan. (2) O prijedlogu za obnovu postupka rješava onaj organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan. (3) Kad se obnova traži po rješenju koje je doneseno u drugom stepenu, prvostepeni organ koji primi prijedlog za obnovu priključit će spise predmeta prijedlogu i poslat će organu koji je rješavao u drugom stepenu odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema prijedloga. Član 245. (1) Kad organ koji je nadležan za rješavanje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog, dužan je ispitati da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od ovlaštene osobe i da li je okolnost, na kojoj je prijedlog zasnovan, učinjena vjerovatnom. (2) Ako uslovi iz stava 1. ovog člana nisu ispunjeni, nadležni organ će svojim zaključkom odbaciti prijedlog. (3) Ako su uslovi iz stava 1. ovog člana ispunjeni, nadležni organ ispitat će da li su okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja, pa ako utvrdi da nisu, odbit će prijedlog svojim rješenjem. Član 246. (1) Ako nadležni organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu na osnovu člana 245. ovog zakona, donijet će zaključak da se obnova postupka dozvoljava i odredit će u kome će se opsegu postupak obnoviti. Ako se obnova postupka pokreće po službenoj dužnosti, nadležni organ donijet će zaključak kojim se obnova dozvoljava, ako prethodno utvrdi da su za nju ispunjeni zakonski uslovi. Ranije radnje u postupku na koje ne utiču razlozi obnove, neće se ponavljati. (2) Kad je to prema okolnostima slučaja moguće, a u interesu je ubrzanja postupka, nadležni organ može, čim utvrdi postojanje uslova za obnovu, preći na one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći poseban zaključak kojim se obnova dozvoljava. (3) Kad o prijedlogu za obnovu odlučuje drugostepeni organ, on će sam izvršiti potrebne radnje u obnovljenom postupku, a iznimno, ako nađe da će te radnje brže i ekonomičnije izvršiti prvostepeni organ, naložit će mu da to učini i da mu materijal o tome dostavi u određenom roku koji ne može biti duži od osam dana. Prvostepeni organ obavezan je postupiti po nalogu drugostepenog organa. Član 247. Na osnovu podataka pribavljenih u prijašnjem i u obnovljenom upravnom postupku, nadležni organ donosi rješenje o stvari koja je bila predmet obnove postupka i njime može prijašnje rješenje, koje je bilo predmet obnove, ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim. U ovom drugom slučaju, a s obzirom na sve okolnosti pojedinog slučaja, organ može prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti. Član 248. (1) Protiv zaključka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rješenja donesenog u obnovljenom postupku, može se izjaviti žalba samo kad je taj zaključak, odnosno rješenje donio prvostepeni organ. (2) Ako je zaključak ili rješenje u obnovi postupka donio drugostepeni organ, protiv tog zaključka, odnosno rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine. Član 249. (1) Prijedlog za obnovu postupka, po pravilu, ne odgađa izvršenje rješenja po kome se obnova traži, ali organ koji je nadležan za odlučivanje o prijedlogu za obnovu postupka, ako smatra da će prijedlog za obnovu biti uvažen, može po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke riješiti da se odgodi izvršenje dok se ne odluči o pitanju obnove postupka. (2) Zaključak, kojim se dopušta obnova postupka, odgađa izvršenje rješenja protiv koga je obnova dozvoljena. XVI - POSEBNI SLUČAJEVI PONIŠTAVANJA, UKIDANJA I MIJENJANJA RJEŠENJA 1. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi s upravnim sporom Član 250. (1) Organ, protiv čijeg je rješenja pravovremeno pokrenut upravni spor, može do okončanja spora, ako uvažava sve zahtjeve tužbe, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje, ako se time ne vrijeđa pravo stranke u upravnom postupku ili treće osobe. (2) Rješenje o poništavanju ili izmjeni rješenja u skladu s odredbom stava 1. ovog člana, organ donosi po službenoj dužnosti u momentu kad iz tužbe, koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis, utvrdi da je tužba osnovana. (3) Rješenje, doneseno u smislu stava 2. ovog člana, dostavlja se stranci i Sudu Bosne i Hercegovine. Rješenje se donosi u roku koji je Sud Bosne i Hercegovine odredio za davanje odgovora na tužbu, odnosno prije nego što se okonča upravni spor. 2. Zahtjev za zaštitu zakonitosti Član 251. (1) Protiv pravomoćnog rješenja donesenog u stvari u kojoj se ne može voditi upravni spor, a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora, Pravobranilac BiH ima pravo podići zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako smatra da je rješenjem povrijeđen zakon. (2) Zahtjev za zaštitu zakonitosti po odredbi stava 1. ovog člana može se podići u roku od 30 dana od dana kad je rješenje dostavljeno Pravobraniocu Bosne i Hercegovine, a ako mu nije dostavljeno - u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci. (3) O zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv rješenja, koje je u upravnom postupku donio organ uprave BiH i institucija koja ima javna ovlaštenja, rješava organ uprave BiH koji je nadležan za rješavanje o žalbi protiv pobijanog rješenja, a ako takvog organa uprave nema - Vijeće ministara. (4) Povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti, nadležni organ može ukinuti pobijano rješenje ili odbiti zahtjev. Protiv rješenja donesenog po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, žalba nije dopuštena. (5) Inicijativu nadležnom Pravobraniocu BiH za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, može podnijeti i stranka i druga zainteresirana osoba. 3. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora Član 252. (1) Rješenje, koje je konačno u upravnom postupku, nadležni organ poništit će po pravu nadzora: 1) ako je rješenje donio stvarno nenadležan organ, a nije riječ o slučaju predviđenom u članu 256. tačka 1. ovog zakona; 2) ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drugačije riješena; 3) ako je rješenje donio jedan organ bez saglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja drugog organa, a ovo je potrebno po zakonu ili drugom propisu zasnovanom na zakonu; 4) ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedopuštene radnje. (2) Rješenje koje je konačno u upravnom postupku može se ukinuti po pravu nadzora, ako je njime očigledno povrijeđen materijalni zakon. U stvarima u kojima sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, rješenje se može ukinuti samo po pristanku zainteresiranih stranaka. Član 253. (1) Rješenje može poništiti ili ukinuti po pravu nadzora drugostepeni organ. Ako nema drugostepenog organa, rješenje može poništiti ili ukinuti Vijeće ministara. (2) Nadležni organ donosi rješenje o poništenju ili ukidanju rješenja, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, Pravobranioca BiH ili Ombudsmena BiH. (3) Rješenje o poništenju, na osnovu tač. 1. i 2. stava 1. člana 252. ovog zakona, može se donijeti u roku od pet godina, a na osnovu tačke 4. stava 1. tog člana - u roku od jedne godine od dana kad je rješenje postalo konačno u upravnom postupku. (4) Rješenje o poništenju rješenja, na osnovu člana 252. stav 1. tačka 5. ovog zakona, može se donijeti bez obzira na rokove utvrđene u stavu 3. ovog člana. (5) Rješenje o ukidanju na osnovu stava 2. člana 252. ovog zakona može se donijeti u roku od jedne godine, od dana kad je rješenje postalo konačno u upravnom postupku. (6) Protiv rješenja donesenog na osnovu člana 252. ovog zakona, nije dopuštena žalba, već se protiv njega može neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda. 4. Ukidanje i mijenjanje pravomoćnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke Član 254. (1) Ako je pravomoćnim rješenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rješenje smatra da je u njemu nepravilno primijenjen materijalni zakon, može rješenje ukinuti ili izmijeniti radi njegovog usklađivanja sa zakonom samo ako stranka, koja je na osnovu tog rješenja stekla pravo na to, pristane i ako se time ne vrijeđa pravo treće osobe. Pristanak stranke obavezan je i za izmjenu na štetu stranke pravomoćnog rješenja kojim je stranci određena obaveza. (2) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana, a na zahtjev stranke, može se ukinuti ili izmijeniti i pravomoćno rješenje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ nađe da nema potrebe da se rješenje ukine ili izmijeni, dužan je o tome obavijestiti stranku. (3) Izmjena rješenja na osnovu ovog člana djeluje samo ubuduće. (4) Rješenje, na osnovu st. 1. i 2. ovog člana, donosi prvostepeni organ koji je donio rješenje, a drugostepeni organ samo kad je svojim rješenjem odlučio o stvari. Ako je taj organ ukinut ili je prestao biti nadležan u stvari o kakvoj je riječ, rješenje donosi organ koji je za tu stvar nadležan u vrijeme njegovog donošenja. (5) Žalba protiv novog rješenja, donesenog na osnovu ovog člana, dopuštena je samo ako je to rješenje donio prvostepeni organ. Ako je rješenje donio drugostepeni organ, odnosno ako je rješenje prvostepenog organa konačno, protiv tog rješenja može se pokrenuti upravni spor. 5. Vanredno ukidanje rješenja Član 255. (1) Izvršno rješenje može se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi otklanjanja poremećaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti drugim sredstvima, kojima bi se manje diralo u stečena prava. Rješenje se može ukinuti i samo djelimično, u opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili zaštite navedeni javni interesi. (2) Ako je rješenje donio prvostepeni organ, to rješenje može, u smislu stava 1. ovog člana, ukinuti drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema - odgovarajući organ iz stava 1. člana 253. ovog zakona. (3) Protiv rješenja kojim se prijašnje rješenje ukida, dopuštena je žalba samo kad je to rješenje donio prvostepeni organ. U protivnom, protiv takvog rješenja može se neposredno pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine. (4) Stranka, koja usljed ukidanja rješenja trpi štetu, ima pravo na naknadu samo stvarne štete. Za rješavanje o zahtjevu za naknadu štete nadležan je Sud Bosne i Hercegovine. 6. Oglašavanje rješenja ništavnim Član 256. Ništavnim se oglašava rješenje: 1) koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari o kojoj se uopće ne može rješavati u upravnom postupku; 2) koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po krivičnom zakonu; 3) čije izvršenje uopće nije moguće; 4) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke (član 120.), a na koje stranka nije naknadno izričito ili prećutno pristala; 5) koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavnosti. Član 257. (1) Rješenje se može u svako doba oglasiti ništavnim po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranke ili Pravobranioca BiH ili Ombudsmena BiH. (2) Rješenje se može oglasiti ništavnim u cijelosti ili djelimično. (3) Rješenje oglašava ništavnim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema - odgovarajući organ iz stava 1. člana 253. ovog zakona. (4) Protiv rješenja, kojim se neko rješenje oglašava ništavnim ili se odbija prijedlog stranke ili tužioca ili ombudsmena za oglašavanje rješenja ništavnim, dopuštena je žalba. Ako nema organa koji rješava o žalbi, protiv takvog rješenja, može se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda. 7. Pravne posljedice poništavanja i ukidanja Član 258. (1) Poništavanjem rješenja i oglašavanjem rješenja ništavnim, poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo. (2) Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo do dana ukidanja, ali se onemogućava daljnje proizvođenje pravnih posljedica ukinutog rješenja. (3) Organ koji sazna za rješenje kojim je povrijeđen zakon, a povreda može biti razlog za obnovu postupka, odnosno za poništavanje, ukidanje ili mijenjanje rješenja, dužan je bez odgađanja o tome obavijestiti organ nadležan za pokretanje postupka i donošenje rješenja. ČETVRTI DIO XVII - IZVRŠENJE RJEŠENJA I ZAKLJUČAKA 1. Opće odredbe Član 259. (1) Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza. (2) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno. (3) Prvostepeno rješenje postaje izvršno: 1) istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena; 2) dostavom stranci, ako žalba nije dopuštena; 3) dostavom stranci, ako žalba ne odgađa izvršenje; 4) dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. (4) Drugostepeno rješenje, kojim je izmijenjeno prvostepeno rješenje, postaje izvršno kad se dostavi stranci. (5) Ako je u rješenju određeno da se radnja, koja je predmet izvršenja, može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja, odnosno propisani rok od 15 dana za izvršenje počinje teći od dana kad rješenje, u smislu st. 3. i 4. ovog člana, postane izvršno. (6) Izvršenje se može provesti i na osnovu zaključenog poravnanja, ali samo protiv osobe koja je učestvovala u zaključivanju poravnanja. (7) Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvuju s istovjetnim zahtjevima, žalba koju podnese bilo koja od tih stranaka sprečava izvršnost rješenja. (8) Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, ne može se tražiti njegovo izvršenje. Član 260. (1) Zaključak, donesen u upravnom postupku, izvršava se kada postane izvršan. (2) Zaključak protiv kojeg se ne može izjaviti posebna žalba, kao i onaj protiv kojeg se može izjaviti posebna žalba koja ne odgađa njegovo izvršenje, postaje izvršan saopćenjem, odnosno dostavom stranci. (3) Kad je zakonom ili samim zaključkom određeno da žalba odgađa izvršenje zaključka, zaključak postaje izvršan istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena, a ako je izjavljena - dostavljanjem stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. (4) U ostalim slučajevima zaključak postaje izvršan pod uslovima propisanim za izvršnost rješenja u članu 259. st. 4, 5. i 7. ovog zakona. (5) Odredbe ovog zakona o izvršenju rješenja važe i za izvršenje zaključka. Član 261. (1) Kad postoji mugućnost da se izvršenje provede na više načina i primjenom raznih sredstava, izvršenje će se provesti na onaj način i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja, a koje je po izvršenika najblaže. (2) Nedjeljom i u dane praznika kada se ne radi, kao i noću, radnje izvršenja mogu se provoditi samo iznimno i to ako postoji opasnost od nastanka znatne štete i ako je organ koji provodi izvršenje izdao za to pismeni nalog. Član 262. (1) Izvršenje se provodi protiv osobe koja je obavezna ispuniti obavezu (izvršenik), odnosno njegovih nasljednika ili pravnih sljedbenika. (2) Izvršenje se provodi po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke. (3) Po službenoj dužnosti izvršenje se provodi kad to nalaže javni interes. Izvršenje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (tražilac izvršenja). Član 263. (1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje). (2) Amdinistrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - Sud Bosne i Hercegovine po propisima koji važe za sudsko izvršenje. Član 264. (1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem. (2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem. Izuzetno, izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja iz primanja na osnovu radnog odnosa može se provesti administrativnim putem po pristanku izvršenika. Član 265. (1) Administrativno izvršenje provodi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stepenu, ako posebnim propisom nije za to određen drugi organ. (2) Organi unutarnjih poslova dužni su organu nadležnom za provođenje izvršenja, na njegov zahtjev, pružiti pomoć u provođenju izvršenja. Član 266. (1) Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja, potrebno je da organ nadležan za provođenje administrativnog izvršenja donese, po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražioca izvršenja, zaključak o dozvoli izvršenja. Zaključkom se utvrđuje da je rješenje koje se ima izvršiti postalo izvršno i određuje način izvršenja. Protiv ovog zaključka dopuštena je žalba nadležnom drugostepenom organu. (2) Zaključak o dozvoli izvršenja rješenja, koje je doneseno u upravnoj stvari po službenoj dužnosti, organ nadležan za provođenje administrativnog izvršenja dužan je donijeti bez odgađanja kad je takvo rješenje postalo izvršno, a najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je rješenje postalo izvršno, ako posebnim propisima nije drugačije određeno, s tim da se taj rok može produžiti još do 30 dana. (3) Kad administrativno izvršenje ne provodi organ koji je rješavao u prvom stepenu, već drugi organ određen posebnim propisom, tražilac izvršenja podnosi prijedlog za izvršenje tom organu ili instituciji koja ima javna ovlaštenja, ako je ta institucija donijela rješenje koje se ima izvršiti. Ako je rješenje postalo izvršno, ovaj organ, odnosno institucija stavlja na rješenje potvrdu da je postalo izvršno (potvrda izvršnosti) i dostavlja ga radi izvršenja organu nadležnom za izvršenje s tim što obavezno istovremeno mora predložiti i način izvršenja. (4) Kad se po službenoj dužnosti ima provesti izvršenje rješenja organa, odnosno institucije koje imaju javne ovlasti, a nisu ovlašteni za provođenje izvršenja, oni se radi izvršenja, obraćaju organu nadležnom za izvršenje na način propisan u stavu 3. ovog člana. Član 267. (1) Administrativno izvršenje koje provodi organ, koji je o stvari rješavao u prvom stepenu, provodi se na osnovu rješenja koje je postalo izvršno i zaključka o dozvoli izvršenja. (2) Administrativno izvršenje, koje provodi koji drugi organ, provodi se na osnovu rješenja na kom je stavljena potvrda izvršnosti i donesen zaključak o dozvoli izvršenja. Član 268. (1) U postupku administrativnog izvršenja može se izjaviti žalba koja se odnosi samo na izvršenje, a njome se ne može pobijati pravilnost rješenja koje se izvršava. (2) Žalba se izjavljuje nadležnom drugostepenom organu. Žalba ne odgađa započeto izvršenje. U pogledu roka za žalbu i organa nadležnog za rješavanje o žalbi, primjenjuju se odredbe čl. 215. do 219. ovog zakona. Član 269. (1) Organ nadležan za administrativno izvršenje obavezan je po službenoj dužnosti obustaviti započeto izvršenje i provedene radnje poništiti, ako se utvrdi da je obaveza izvršena, da izvršenje nije bilo uopće dopušteno, da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obavezi, ili ako tražilac izvršenja odustane od svog zahtjeva, odnosno ako je izvršno rješenje poništeno ili ukinuto. (2) Administrativno izvršenje odgodit će se ako se utvrdi da je u pogledu izvršenja obaveze dozvoljen poček, ili je umjesto privremenog rješenja koje se izvršava doneseno rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. Odgađanje izvršenja odobrava organ koji je donio zaključak o dozvoli izvršenja. Član 270. (1) Novčane kazne, izrečene po ovom zakonu, izvršavaju organi nadležni za izvršenje novčanih kazni izrečenih za prekršaje. (2) Novčana kazna naplaćuje se u korist Budžeta Bosne i Hercegovine. Član 271. (1) Kad se ima provesti sudsko izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku, organ čije se rješenje ima izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvršnosti (član 266. stav 3.) i dostavlja ga, radi izvršenja, Sudu Bosne i Hercegovine. (2) Rješenje doneseno u upravnom postupku, koje sadrži potvrdu izvršnosti, jeste osnov za sudsko izvršenje. To izvršenje provodi se po propisima koji važe za sudsko izvršenje. (3) Neosnovanu potvrdu izvršnosti ukinut će rješenjem organ koji je potvrdu stavio i to rješenje odmah dostaviti sudu nadležnom za izvršenje. 2. Izvršenje nenovčanih obaveza Član 272. Izvršenje radi ostvarenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se preko drugih osoba ili prinudom. a) Izvršenje preko drugih osoba Član 273. (1) Ako se izvršenikova obaveza sastoji u izvršenju radnje koju može izvršiti i druga osoba, a izvršenik je ne izvrši uopće ili je ne izvrši u cijelosti, ova radnja izvršit će se preko druge osobe, na trošak izvršenika. Izvršenik mora biti na to prethodno pismeno opomenut. (2) U tom slučaju, organ koji provodi izvršenje može zaključkom naložiti izvršeniku da unaprijed položi iznos koji je potreban za podmirenje troškova izvršenja, a da se obračun naknadno izvrši. Zaključak o polaganju ovog iznosa je izvršan. b) Izvršenje prisilom Član 274. (1) Ako je izvršenik dužan nešto dopustiti ili trpiti, pa postupa protivno toj obavezi, ili ako je predmet izvršenja izvršenikova radnja koju ne može umjesto njega izvršiti druga osoba, organ koji provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjavanje obaveze izricanjem novčanih kazni. (2) Organ koji provodi izvršenje najprije će zaprijetiti izvršeniku primjenom prisilnog sredstva ako svoju obavezu ne izvrši u ostavljenom roku. Ako izvršenik u toku tog roka preduzme koju radnju protivno svojoj obavezi, ili ako ostavljeni rok bezuspješno protekne, zaprijećeno prisilno sredstvo će se odmah izvršiti, a ujedno će se odrediti novi rok za izvršenje radnje i zaprijetiti novom, strožijom prisilnom mjerom. (3) Prisilna novčana kazna koja se na osnovu stava 2. ovog člana izriče prvi put ne može biti veća od 50 KM. Svaka kasnija prisilna novčana kazna može biti ponovo izrečena u istom iznosu. (4) Naplaćena novčana kazna se ne vraća. Član 275. Ako se izvršenje nenovčane obaveze ne može uopće ili ne može pravovremeno provesti primjenom sredstava predviđenih u čl. 273. i 274. ovog zakona, izvršenje se, prema prirodi obaveze, može provesti i neposrednom prisilom, ukoliko propisima nije drugačije određeno. Član 276. (1) Kad je na osnovu rješenja provedeno izvršenje, a to rješenje se kasnije poništi ili izmijeni, izvršenik ima pravo tražiti da mu se vrati ono što mu je oduzeto, odnosno da se vrati u stanje koje proizilazi iz novog rješenja. (2) O traženju izvršenika, iz stava 1. ovog člana, rješava organ koji je donio zaključak o dozvoli izvršenja. 3. Izvršenje radi osiguranja i privremeni zaključak a) Izvršenje radi osiguranja Član 277. (1) Radi osiguranja izvršenja, može se zaključkom dopustiti izvršenje rješenja i prije nego što je ono postalo izvršno, ako bi bez toga moglo biti osujećeno ili znatno otežano izvršenje. (2) Ako je riječ o obavezama koje se prisilno izvršavaju samo na prijedlog stranke, predlagač mora opasnost od sprečavanja ili otežavanja ispunjenja učiniti vjerovatnim, a organ može izvršenje iz stava 1. ovog člana usloviti davanjem osiguranja prema članu 207. stavu 2. ovog zakona. (3) Protiv zaključka donesenog na prijedlog stranke za izvršenje radi osiguranja, kao i protiv zaključka donesenog po službenoj dužnosti, dopuštena je posebna žalba. Žalba protiv zaključka, kojim je određeno izvršenje radi osiguranja, ne odgađa provođenje izvršenja. Član 278. (1) Izvršenje radi osiguranja može se provoditi administrativnim ili sudskim putem. (2) Kad se izvršenje radi osiguranja provodi sudskim putem, sud postupa po propisima koji važe za sudsko izvršenje. Član 279. Izvršenje privremenog rješenja (član 207.) može se provoditi samo u onom obimu i u onim slučajevima ukoliko je dopušteno izvršenje radi osiguranja (čl. 277. i 278.). b) Privremeni zaključak o osiguranju Član 280. (1) Ako postoji ili je učinjena vjerovatnom obaveza stranke, a postoji opasnost da će obavezana stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način osujetiti ili znatno otežati izvršenje te obaveze, organ nadležan za donošenje rješenja o obavezi stranke može prije donošenja rješenja o toj obavezi donijeti privremeni zaključak radi osiguranja izvršenja obaveze. Pri donošenju privremenog zaključka nadležni organ dužan je voditi računa o odredbi člana 261. ovog zakona i obrazložiti zaključak. (2) Donošenje privremenog zaključka može se uslovljavati davanjem osiguranja predviđenog u članu 207. stavu 2. ovog zakona. (3) U pogledu privremenog zaključka donesenog na osnovu stava 1. ovog člana, primjenjivat će se odredbe člana 277. stava 3. i člana 278. ovog zakona. Član 281. (1) Ako je pravomoćnim rješenjem utvrđeno da pravno ne postoji obaveza stranke za čije je osiguranje bio donesen privremeni zaključak, ili je na drugi način utvrđeno da je zahtjev za donošenje privremenog zaključka bio neopravdan, predlagač u čiju je korist privremeni zaključak donesen nadoknadit će protivnoj stranci štetu koja joj je uzrokovana donesenim zaključkom. (2) O nadoknadi štete iz stava 1. ovog člana rješava organ koji je donio privremeni zaključak. (3) Ako je u slučaju iz stava 1. ovog člana očito da je privremeni zaključak bio isposlovan iz obijesti, predlagač će se kazniti novčanom kaznom do 50 KM. Protiv zaključka o kazni dopuštena je posebna žalba koja odgađa izvršenje zaključka. PETI DIO - PROVOĐENJE ZAKONA I PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE XVIII - MJERE ZA PROVOĐENJE ZAKONA Član 282. (1) Organi uprave i institucije koje imaju javna ovlaštenja ne mogu u upravnom postupku, koje one vode same, primjenjivati prisilne mjere privođenja ili dovođenja predviđene u članu 65. st. 3., članu 160. stava 3. i članu 172. st. 1. i 2. ovog zakona. (2) Ako se u toku postupka koji vodi organ uprave, odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja utvrdi da se postupak ne može provesti uopće ili se ne može pravilno provesti bez primjene prisilnih mjera, predviđenih u odredbama stava 1. ovog člana, taj organ, odnosno institucija obratit će se organu uprave određenom posebnim zakonom, radi primjene te prinudne mjere, ako zakonom BiH nije određen drugi organ. Na traženje institucije koja ima javna ovlaštenja, taj organ ovlašten je da primijeni predviđenu prisilnu mjeru privođenja, odnosno dovođenja, ako se utvrdi da je to neophodno radi provođenja postupka. Član 283. U organima uprave, kao i u institucijama koje imaju javna ovlaštenja, ako zakonom nije drugačije određeno, ovlaštenje za preduzimanje radnji u upravnom postupku i ovlaštenje za rješavanje u upravnim stvarima (član 29.) može se dati samo osobi koja ima zakonom propisanu odgovarajuću stručnu spremu, radno iskustvo i položen stručni ispit. Član 284. (1) Rukovodioci organa uprave, odnosno institucija koje imaju javna ovlaštenja, odgovorni su za pravilnu i dosljednu primjenu ovog zakona, a naročito su odgovorni da se upravne stvari rješavaju u zakonom propisanim rokovima. U cilju pravilnog i efikasnog rješavanja stvari u upravnom postupku, te odgovorne osobe obavezne su preduzimati mjere da se kontinuirano osigurava i provodi stručno usavršavanje službenika i drugih osoba koje rade na rješavanju upravnih stvari. (2) Službena osoba koja je ovlaštena za preduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno koja je ovlaštena za rješavanje u upravnim stvarima, dužna je, u roku od tri dana od dana isteka roka za rješavanje iz čl. 208. i 235. ovog zakona, obavijestiti pismeno stranku o razlozima zbog kojih rješenje, odnosno zaključak nije donesen i o tome koje će radnje preduzeti radi donošenja rješenja, odnosno zaključka i poučiti stranku koja pravna sredstva može koristiti. To obavještenje istovremeno se mora dostaviti i odgovornim osobama iz stava 1. ovog člana radi preduzimanja mjera da se rješenje, odnosno zaključak donese bez odgađanja. (3) Službena osoba iz stava 2. ovog člana koja je ovlaštena da vodi upravni postupak, odnosno da rješava upravne stvari čini težu povredu radne dužnosti, ako je njenom krivicom došlo do neizvršenja određenih procesnih radnji u upravnom postupku, radi kojih se rješenje, odnosno zaključak nije mogao donijeti u zakonskom roku. (4) Nadležna upravna inspekcija ima pravo zahtijevati pokretanje postupka odgovornosti kod nadležnog organa protiv rukovodioca organa uprave, odnosno rukovodioca institucije koja ima javna ovlaštenja, koji propusti vršenje dužnosti iz stava 1. ovog člana, kao i onog koji, protivno članu 283. ovog zakona, ovlasti službenu osobu za preduzimanje radnji u postupku ili za rješavanje u upravnim stvarima koja ne ispunjava propisane uslove, kao i disciplinski postupak protiv osoba iz stava 3. ovog člana. Član 285. (1) Organi uprave i upravne ustanove obavezni su godišnji izvještaj o rješavanju upravnih stvari u upravnom postupku iz svoje nadležnosti podnijeti Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. (2) Organi uprave obavezni su primjerak izvještaja iz stava 3. ovog člana dostaviti organu uprave, određenom posebnim zakonom. (3) Izvještaj iz stava 2. ovog člana koristi za preduzimanje odgovarajućih mjera putem upravne inspekcije i drugih mjera za koje su zakonom ovlašteni radi pravilne i dosljedne primjene odredbi ovog zakona. (4) Izvještaj iz stava 1. ovog člana sadrži naročito slijedeće podatke: broj podnesenih zahtjeva od stranaka, broj pokrenutih upravnih postupaka po službenoj dužnosti, način i rokove rješavanja upravnih stvari u prvostepenom i drugostepenom upravnom postupku, broj poništenih, odnosno ukinutih upravnih akata, broj odbačenih zahtjeva, odnosno obustavljenih upravnih postupaka, broj i vrste primijenjenih prisilnih mjera, odnosno izrečenih novčanih kazni i broj neriješenih upravnih predmeta. Član 286. (1) Način iskazivanja podataka u izvještajima iz stava 1. člana 285. ovog zakona propisuje organ uprave određen posebnim zakonom. (2) Organ uprave iz stava 1. ovog člana propisuje, po potrebi, obrasce za pozive, dostavnice, naređenja za privođenje, odnosno dovođenje, zapisnike, zapisnike u vidu knjiga, rješenja iz člana 200. stava 1. i člana 204. i uvjerenja iz člana 111. stava 1. ovog zakona, kao i za druge akte u upravnom postupku za potrebe organa uprave BiH i institucija koje imaju javna ovlaštenja. Član 287. (1) Na traženje građana, organa uprave, institucija koje imaju javna ovlaštenja, kao i drugih organa i institucija, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija dužno je davati objašnjenja o primjeni odredbi ovog zakona. (2) Objašnjenja o primjeni odredbi ovog zakona Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija može davati i po službenoj dužnosti, radi osiguranja jedinstvene primjene ovog zakona. IX - NADZOR NAD PROVOĐENJEM OVOG ZAKONA Član 288. (1) Nadzor nad provođenjem ovog zakona u organima uprave BiH, ustanovama BiH i drugim organima BiH, u institucijama BiH koje imaju javna ovlaštenja u pitanjima u kojima ti organi, službe i institucije u upravnom postupku rješavaju o upravnim stvarima na osnovu zakona BiH ili drugog propisa BiH, vrši organ uprave određen posebnim zakonom. (2) Nadzor nad provođenjem ovog zakona ostvaruje se putem upravne inspekcije, kao i na drugi zakonom dozvoljen način. (3) Organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja dužne su omogućiti ostvarivanje uvida u upravno rješavanje i postupati po nalozima upravne inspekcije koja vrši nadzor i, na traženje te inspekcije, dostavljati potrebne podatke, spise i obavještenja o pitanjima koja se odnose na upravne stvari koje se rješavaju u upravnom postupku. XX - KAZNENE ODREDBE Član 289. (1) Novčanom kaznom od 2.000 KM do 8.000 KM kaznit će se za prekršaj institucija koja ima javna ovlaštenja: 1) ako za rješavanje u upravnim stvarima, odnosno za preduzimanje radnji u postupku odredi osobu koja ne ispunjava propisane uslove (član 29. stav 2., u vezi sa članom 283.), 2) ako odbije da primi pismeni zahtjev stranke ili usmeno saopćenje u zapisnik, odnosno ne izda potvrdu o prijemu podneska (član 62. st. 1., 2. i 3.), 3) ako izvrši pozivanje noću suprotno odredbi člana 64. stava 2. ovog zakona, 4) ako se pozvana osoba prinudno privede, a u pozivu nije bila naznačena primjena te mjere (član 65. stav 3), 5) ako se po službenoj dužnosti ne pribavljaju podaci o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija ili ako se od stranke traži da pribavi i podnese dokaze koje brže i lakše može pribaviti organ koji vodi postupak ili ako traži da stranka podnese uvjerenja koja organi nisu dužni izdavati (član 127. stav 3. i član 128. stav 2.), 6) ako nije data mogućnost stranci da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojima se zasniva rješenje, odnosno da učestvuje u izvođenju dokaza ili je doneseno rješenje prije nego što se stranci pruži mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima (član 134. stav 3.), 7) ako na zahtjev stranke neće da izda uvjerenje ili drugu ispravu o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju ili ako uvjerenje ili drugu ispravu ne izda u propisanom roku ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje uvjerenja (član 162. st. 1., 2., 5. i 6.), 8) ako ne postupi po zahtjevu nadležnog organa u vezi s davanjem isprave (član 159.), 9) ako po zahtjevu stranke ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku (član 208.), 10) ako žalbu sa spisima ne dostavi drugostepenom organu u propisanom roku (član 226.), 11) ako ne postupa po traženju drugostepenog organa ili ako u svemu ne postupi po drugostepenom rješenju ili ako rješenje ne donese u propisanom roku (član 230.), 12) ako na zahtjev drugostepenog organa ne dostavi u roku traženo obavještenje ili ako po nalogu drugostepenog organa ne donese rješenje u propisanom roku ili ako na zahtjev drugostepenog organa ne prikupi tražene podatke i ne dostavi ih u propisanom roku (član 234.), 13) ako ne donese rješenje po žalbi u propisanom roku (član 235.), 14) ako ne postupi po nalogu drugostepenog organa ili traženi materijal ne dostavi u roku (član 246. stav 3.), 15) ako onemogućava uvid u upravno rješavanje ili ako ne postupi po nalozima nadležnog organa, odnosno upravne inspekcije koja vrši nadzor ili neće da dostavi potrebne podatke, spise i obavještenja na zahtjev organa, odnosno upravne inspekcije (član 288. stav 3.). (2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana, kaznit će se novčanom kaznom od 300 KM do 1.200 KM i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u instituciji koja ima javna ovlaštenja. Član 290. (1) Novčanom kaznom od 1.500 KM do 6.000 KM kaznit će se za prekršaj institucija koja ima javna ovlaštenja: 1) ako ne pruži zatraženu pravnu pomoć ili ako ne postupi po molbi za pomoć u određenom roku (član 33. st. 1. i 2.), 2) ako saslušanim osobama ne pročita zapisnik ili ako onemogući da saslušane osobe pregledaju zapisnik (član 69. stav 1.), 3) ako stranci ili drugoj osobi onemogući razgledanje spisa ili da prepišu potrebne spise (član 72. st. 1. i 2.), 4) ako se ne provodi obavezno lično dostavljanje u slučajevima predviđenim u odredbi člana 76. stav 1. ovog zakona, 5) ako na zahtjev stranke neće da izda uvjerenje, odnosno ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva u propisanom roku (član 163. st. 1. i 3.), 6) ako ispita kao svjedoka osobu koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene, državne ili vojne tajne (član 166.), 7) ako izvrši prisilno privođenje ili dovođenje suprotno članu 282. stava 1. ovog zakona, odnosno ako u roku ne donese zaključak o primjeni prinudne mjere ili u roku ne odluči o prigovoru, 8) ako ne preduzima mjere za kontinuirano stručno osposobljavanje i usavršavanje službenih osoba koje su ovlaštene za rješavanje u upravnim stvarima, odnosno za preduzimanje radnji u postupku ili ako ne osigurava rješavanje upravnih stvari u propisanim rokovima ili ako u propisanom roku ne obavijesti stranku o razlozima zbog kojih rješenje, odnosno zaključak nije donesen (član 284. st. 1. i 2.). (2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 800 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javna ovlaštenja, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u službi za upravu. Član 291. (1) Novčanom kaznom od 1.000 KM do 4.000 KM kaznit će se za prekršaj institucija koja ima javna ovlaštenja: 1) ako ne izuzme službenu osobu kada su ispunjeni uslovi za izuzeće (čl. 35. i 36.), 2) ako ne dozvoli stranci da se koristi stručnim pomagačem (član 59. stav 1.), 3) ako se pozivanje osobe radi prijema pismena vrši suprotno odredbi člana 73. stava 2. ovog zakona, 4) ako se pismeno ne dostavlja punomoćniku za primanje pismena (član 81. stav 1.), 5) ako ne pouči svjedoka na koja pitanja može uskratiti svjedočenje, odnosno o kojim pitanjima vještak može uskratiti vještačenje (član 169. stav 3. i član 178. stav 1.). (2) Za prekršaj iz stava 1. ovog člana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 150 KM do 600 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javna ovlaštenja, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u službi za upravu. Član 292. (1) Odgovornom osobom u organu uprave, odnosno u državnoj službi, u smislu odredbe člana 289. stava 2., člana 290. stava 2. i člana 291. stava 2. ovog zakona, smatra se rukovodilac organa uprave kao i državni službenik u tim organima i službama koji je ovlašten za rješavanje u upravnim stvarima ili ovlašten za preduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno drugi službenik koji je zadužen da neposredno izvrši određeni posao, a nije izvršio taj posao ili je izvršio radnju protivno datoj obavezi. (2) Odgovornom osobom u instituciji koja ima javna ovlaštenja u smislu odredbi člana 289. stava 2., člana 290. stava 2. i člana 291. stava 2. ovog zakona, smatra se rukovodilac institucije i druge osobe određene statutom te institucije. XXI - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 293. Upravni predmeti koji ne budu riješeni do dana stupanja na snagu ovog zakona riješit će se po odredbama ovog zakona. Član 294. Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da se primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku u Republici Bosni i Hercegovini ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94). Član 295. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a objavit će se i u službenim glasilima entiteta i "Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH". PS BiH broj 69/02 25. juna 2002. godine Sarajevo Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Mariofil Ljubić, s. r. Predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH dr. Nikola Špirić, s. r. Hvala što ste naš pretplatnik. Koristite pogodnosti koje dobijate pretplatom. O nama Javno preduzeće Novinsko-izdavačka organizacija SLUŽBENI LIST BOSNE I HERCEGOVINE. Sva prava pridržana. 2014 Adresa Džemala Bijedića 39/III 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Email: sllist@sllist.ba Kontakti Centrala Tel: 033/722-030 Email Uredništvo Tel: 033/722-038 Email Pravna služba Tel: 033/722-051 Email Računovodstvo Tel: 033/722-045, Fax: 033/722-046 Email Pretplata Tel: 033/722-054 Email Ekspedit Tel: 033/722-041 Email Prodaja Tel: 033/722-079 Email Oglasni odjel Tel: 033/722-049 i 033/722-050, Fax: 033/722-074 Email Tehnički sekretar Tel: 033/722-061, Fax: 033/722-064 Ured direktora Tel: 033/722-061 Komercijala Tel: 033/722-042 2014 © JP NIO Službeni list Bosne i Hercegovine. Sva Prava Pridržana.
Zakon o upravnim sporovima BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 19/02 25.07.2002 SG BiH 74/10, SG BiH 83/08, SG BiH 88/07 upravni spor,spor,bih,zakon ZAKONO UPRAVNIM SPOROVIMA BOSNE I HERCEGOVINEI - OSNOVNE ODREDBE^lan 1. Radi ostvarivanja sudske za{tite prava gra|ana, preduze}a,dru{tava, ustanova i drugih pravnih lica u Bosni i Hercegovini,ovim zakonom utvr|uju se pravila upravnog spora u kojem seodlu~uje o zakonitosti pojedina~nih i op}ih kona~nih upravnihakata donesenih na osnovu zakona pri vr{enju javnih funkcijainstitucija Bosne i Hercegovine kojim se rje{ava o pravima iobavezama gra|ana i pravnih lica.^lan 2.Pravo pokretanja upravnog spora ima:1)gra|anin ili pravno lice ako je kona~nim upravnimaktom povrije|eno neko njegovo pravo ili neposrednili~ni interes zasnovan na zakonu;2)ako je kona~nim upravnim aktom povrije|en zakon na{tetu Bosne i Hercegovine ili je povrije|en zakon u koristpravnog lica ili gra|anina, upravni spor mo`e pokrenutiPravobranilac Bosne i Hercegovine;3)dr`avni slu`benici ako je kona~nim upravnim aktompovrije|eno njihovo pravo iz radnog odnosa;4)grupe koje zastupaju kolektivne interese (udru`enja ifondacije, korporacije, sindikati) ako su kona~nimupravnim aktom povrije|ena njihova prava ili kolektivniinteresi koje zastupaju;5)or gan uprave, slu`ba za upravu, poslovna jedinicapreduze}a (dru{tva), naselje ili grupa lica i sl., iakonemaju svojstvo pravnog lica, mogu pokrenuti upravnispor, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima serje{avalo u upravnom postupku;6)u slu~aju iz ta~ke 2. ovog stava svi organi uprave, slu`beza upravu i pravna lica du`ni su o takvim aktima, kad zanjih saznaju, obavijestiti nadle`nog pravobranioca ilidrugi zakonom ovla{teni or gan.Upravni spor mo`e pokrenuti i om buds men za Bosnu iHercegovinu, a i intervenirati u postupku koji je u toku kad uvr{enju poslova iz svoje nadle`nosti na|e da je kona~nimupravnim aktom povrije|eno ljudsko dostojanstvo, prava islobode gra|ana zagarantovani Ustavom Bosne i Hercegovine iinstrumentima navedenim u Aneksu I. Ustava Bosne iHercegovine.^lan 3.Presude suda Bosne i Hercegovine, donesene u upravnimsporovima, su kona~ne i obavezuju}e u skladu s odredbama ovog zakona.^lan 4.Institucije Bosne i Hercegovine, u smislu ovog zakona, su:ministarstva Bosne i Hercegovine i njihova tijela, javneagencije, javne korporacije, institucije Br~ko Distrikta Bosne iHercegovine i druge organizacije utvr|ene zakonom dr`aveBosne i Hercegovine koje vr{e javna ovla{tenja, koja su UstavomBosne i Hercegovine odre|ena u nadle`nost Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadle`na institucija).II - NADLE@NOST^lan 5.Upravne sporove rje{ava Upravno odjeljenje Suda Bosne iHercegovine (u daljem tekstu: Sud).^lan 6.Sud odlu~uje po tu`bama protiv kona~nih upravnih akatainstitucija Bosne i Hercegovine iz ~lana 4. ovog zakona.^lan 7.U upravnim sporovima Sud odlu~uje u vije}u sastavljenomod trojice sudija, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno.III - UPRAVNI SPOR^lan 8. Upravni spor mo`e se voditi samo protiv kona~nog upravnog akta.Kona~ni upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojimnadle`na institucija iz ~lana 4. ovog zakona, rje{ava o izvjesnompravu ili obavezi gra|anina ili pravnog lica u nekoj upravnojstvari (u daljem tekstu: kona~ni upravni akt).^lan 9.Upravni spor mo`e se pokrenuti samo protiv kona~nihupravnih akata koje su donijele institucije iz ~lana 4. ovogzakona. Upravni spor mo`e se pokrenuti i kada se radi o upravnoj{utnji institucije iz ~lana 4. ovog zakona (administrativna {utnja), pod uslovima predvi|enim ~lanom 21. ovog zakona.^lan 10.Upravni spor ne mo`e se voditi:1)protiv kona~nih upravnih akata donesenih u stvarima ukojima je sudska za{tita osigurana van upravnog spora;2)protiv kona~nih upravnih akata donesenih u stvarima okojima se po izri~itoj odredbi zakona ne mo`e voditiupravni spor;3)u stvarima o kojima neposredno na osnovu ustavnihovla{tenja odlu~uju Parlamentarna skup{tina Bosne iHercegovine ili Predsjedni{tvo Bosne i Hercegovine.U stvarima iz ta~ke 2. stava 1. ovog ~lana, mo`e se voditiupravni spor kad je nadle`na institucija pri dono{enju kona~nogupravnog akta prekora~ila granice svoje nadle`nosti.^lan 11.Kona~ni upravni akt mo`e se pobijati:1)ako u aktu nije primijenjen ili je nepravilno primijenjenzakon Bosne i Hercegovine, odnosno propis zasnovan na zakonu ili op}i akt, pri vr{enju du`nosti nadle`nihinstitucija;2)ako je akt donijela nenadle`na institucija Bosne iHercegovine;Broj 19 - Strana 468S L U @ B E N I G L A S N I K B i H^etvrtak, 25. jula 2002. 3)ako u upravnom postupku koji je prethodio dono{enjuakata nije postupljeno po pravilima postupka, a naro~itoako ~injeni~no stanje nije potpuno i pravilno utvr|eno, ili ako je iz utvr|enih ~injenica izveden nepravilanzaklju~ak u pogledu ~injeni~nog stanja;4)ako je nadle`na institucija, rje{avaju}i po slobodnojocjeni, prekora~ila granice ovla{tenja koja su joj datapravnim propisima i suprotno cilju u kojem joj jeovla{tenje dato.^lan 12.Tu`ba za pokretanje upravnog spora ne odga|a izvr{enjepobijanog kona~nog upravnog akta, ako Sud druga~ije ne odlu~i.U upravnom sporu mo`e se tra`iti:1)da se utvrdi da je pobijani kona~ni upravni akt usuprotnosti sa zakonom i da se poni{ti;2)da se, po potrebi, tu`iocu prizna pravni sta tus i pravo napovrat u pre|a{nje stanje prije izvr{enja pobijanogkona~nog upravnog akta;3)da se utvrdi odgovornost uprave, uklju~uju}i i obavezupla}anja naknade za nastalu {tetu;4)da se odredi ispunjavanje zakonskih obaveza, ako se radio ne~injenju od strane uprave ili javnih agencija.^lan 13.U upravnom sporu mo`e se tra`iti i povrat oduzetih stvari,kao i naknada {tete koja je tu`iocu nanesena izvr{enjemkona~nog upravnog akta koji se pobija.^lan 14.Tu`ilac u upravnom sporu mo`e biti gra|anin, pravno lice idruga lica iz ~lana 2. ovog zakona pod uslovima utvr|enim u tojodredbi.^lan 15.Kada je gra|aninu koji je u~lanjen u neku dru{tvenuorganizaciju ili udru`enje gra|ana, koje, prema svojim pravilima(statut), ima zadatak da {titi odre|ena prava i interese svojih~lanova, kona~nim upravnim aktom povrije|eno koje takvopravo ili interes, ta dru{tvena organizacija, odnosno udru`enjegra|ana mo`e, po pismenom pristanku svog ~lana, u njegovo imepodnijeti tu`bu i voditi upravni spor protiv takvog upravnog akta.Organizacija, odnosno udru`enje iz stava 1. ovog ~lana mo`eu svakom stadiju postupka, s pravima sporednog umje{a~a,stupiti u ve} pokrenuti spor na strani takvog gra|anina i u njegovu korist preduzimati sve radnje i upotrebljavati sva pravnasredstva, ukoliko to nije u suprotnosti s izjavama i postupcimasamog gra|anina.^lan 16.Tre}e lice kojem bi poni{tenje pobijanog kona~nog upravnog akta neposredno bilo na {tetu (zainteresirano lice) ima u sporupolo`aj stranke.^lan 17.Tu`ena strana u upravnom sporu je institucija Bosne iHercegovine iz ~lana 4. ovog zakona ~iji se kona~ni upravni aktpobija.^lan 18.Tu`ba, po pravilu, ne spre~ava izvr{enje kona~nog upravnogakta protiv koga je podnesena, ako zakonom nije druk~ijeodre|eno.Po zahtjevu tu`ioca, nadle`na institucija za provo|enjeizvr{enja pobijanog kona~nog upravnog akta, odgodit }eizvr{enje do kona~ne sudske odluke, ako bi izvr{enje nanijelotu`iocu {tetu koja bi se te{ko mogla popraviti, a odga|anje nijeprotivno javnom interesu niti bi se njime nanijela ve}anenadoknadiva {teta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odga|anjemora se prilo`iti dokaz o podnesenoj tu`bi. Po svakom zahtjevunadle`na institucija mora donijeti rje{enje najkasnije u roku od tri dana od prijema zahtjeva za odgodu izvr{enja.Nadle`na institucija iz stava 2. ovog ~lana mo`e i iz drugihrazloga odgoditi izvr{enje pobijanog kona~nog upravnog akta do kona~ne sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava.Pod uslovima iz st. 2. i 3. ovog ~lana o odga|anju izvr{enjakona~nog upravnog akta protiv kojeg je podnesena tu`ba mo`eodlu~iti i Sud kome je tu`ba podnesena, ako to pismeno zatra`itu`ilac.IV - POSTUPAK^lan 19.Upravni spor pokre}e se tu`bom.Tu`ba se podnosi u roku od dva mjeseca od dana kada jepodnosilac tu`be obavije{ten, odnosno kada je primio pobijanikona~ni upravni akt ili rje{enje, odnosno od dana objavljivanjapobijanog propisa. Rok iz stava 2. ovog ~lana va`i i za pravobranioca Bosne iHercegovine, odnosno ombudsmena Bosne i Hercegovine kadasu ovla{teni za podno{enje tu`be. ^lan 20.Tu`ba se predaje Sudu neposredno ili mu se {alje po{tompreporu~eno.Tu`ba se mo`e izjaviti i na zapisnik kod Suda ili ma kogdrugog suda u Bosni i Hercegovini. Dan predaje tu`be po{tipreporu~eno, odnosno dan izjavljivanja tu`be na zapisnik, smatra se kao dan predaje Sudu.Ako tu`ba nije predata Sudu nego drugom organu, a stigneSudu poslije isteka roka za podno{enje tu`be, smatrat }e se da jena vrijeme podnesena ako se njeno podno{enje toj institucijimo`e pripisati neznanju ili o~iglednoj oma{ci podnosioca tu`be.Za lica koja se nalaze u vojskama entiteta Bosne iHercegovine na obaveznoj vojnoj slu`bi, dan predaje tu`bevojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi ili {tabu, smatra se kaodan predaje Sudu.Odredba stava 4. ovog ~lana odnosi se i na ostala lica uvojskama entiteta Bosne i Hercegovine na slu`bi u vojnimjedinicama, odnosno vojnim ustanovama ili {tabovima, umjestima u kojima ne postoji redovna po{ta.Za lica li{ena slobode, dan predaje tu`be upravi ustanove ukojoj se ta osoba nalazi, smatra se kao dan predaje Sudu.^lan 21. Ako u upravnom postupku drugostepena institucija nije uroku od mjesec dana ili u posebnim propisom odre|enom kra}em roku donijela rje{enje po `albi stranke protiv prvostepenogrje{enja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana popismenom tra`enju, stranka mo`e pokrenuti upravni spor kao dajoj je `alba odbijena.Na na~in propisan u stavu 1. ovog ~lana mo`e postupitistranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupkuprvostepena institucija nije donijela rje{enje protiv ~ijeg aktazakonom nije dozvoljena `alba.Ako u upravnom postupku prvostepena institucija protiv~ijeg akta je dozvoljena `alba nije u roku od 60 dana ili uposebnim propisom odre|enom kra}em roku donijela nikakvorje{enje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojimzahtjevom drugostepenoj instituciji. Protiv rje{enjadrugostepene institucije stranka mo`e pokrenuti upravni spor, amo`e ga, pod uslovima iz stava 1. ovog ~lana, pokrenuti i akodrugostepena institucija ne donese rje{enje u propisanom roku.^lan 22.U tu`bi se mora navesti: ime, prezime i mjesto stanovanja,odnosno naziv i sjedi{te tu`ioca, broj i da tum kona~nog upravnog akta protiv koga je tu`ba podnesena, kratko obrazlo`enje zbog~ega se tu`i, kao i u kom pravcu i obimu se predla`e poni{tavanjekona~nog upravnog akta i potpis podnosioca. Uz tu`bu se morapodnijeti kona~ni upravni akt u orginalu ili prepisu, odnosnofotokopiji.^etvrtak, 25. jula 2002.S L U @ B E N I G L A S N I K B i HBroj 19 - Strana 469 Ako se tu`bom tra`i povrat stvari ili naknada {tete, mora sestaviti i odre|en zahtjev u pogledu stvari ili visine pretrpljene{tete.Uz tu`bu se podnosi i po jedan prepis tu`be i priloga zatu`enu instituciju i za svako zainteresirano lice, ako takvih licaima.^lan 23.Tu`ilac mo`e odustati od tu`be sve do dono{enja sudskeodluke o ~emu Sudu podnosi pisani podnesak ili daje izjavu nazapisnik kod Suda, i u tom slu~aju Sud rje{enjem obustavljapostupak.^lan 24.Ako je tu`ba nepotpuna ili nerazumljiva, predsjedniksudskog vije}a pozvat }e tu`ioca, prema potrebi, i preko drugogsuda u Bosni i Hercegovini, da u ostavljenom roku ukloninedostatke tu`be. Pri tome }e ga pou~iti {ta i kako treba da u~ini iukazati mu na posljedice koje }e nastati ako ne postupi potra`enju suda.Ako tu`ilac u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke tu`be, aoni su takvi da spre~avaju rad suda, sud }e rje{enjem odbacititu`bu kao neurednu, ako ne na|e da je osporeni kona~ni upravniakt po zakonu ni{tavan.^lan 25.Sud }e rje{enjem odbaciti tu`bu ako utvrdi:1)da je tu`ba podnesena neblagovremeno (~lan 19.) iliprijevremeno (~lan 21.), odnosno podnesena odneovla{tenog lica (~lan 2.);2)da akt koji se tu`bom osporava nije kona~ni upravni akt(~lan 8.);3)da je o~igledno da se upravnim aktom koji se tu`bomosporava ne dira u pravo tu`ioca ili u njegov neposrednili~ni interes zasnovan na zakonu (~lan 14.);4)da se protiv upravnog akta koji se tu`bom osporavamogla izjaviti `alba, pa ona nije uop}e ili nijeblagovremeno izjavljena (~lan 9.);5)da se radi o stvari o kojoj se po izri~itoj odredbi ovogzakona ne mo`e voditi upravni spor (~lan 10.);6)da ve} postoji pravomo}na sudska odluka donesena uupravnom sporu o istoj stvari.Zbog razloga iz stava 1. ovog ~lana Sud }e odbaciti tu`bu usvakom stadiju postupka.^lan 26.Ako Sud ne odbaci tu`bu na osnovu ~lana 24. stav 2. ili ~lana25. ovog zakona, a na|e da pobijani upravni akt sadr`i takve bitne nedostatke koji spre~avaju ocjenu zakonitosti akta, mo`e iz tograzloga presudom poni{titi pobijani kona~ni upravni akt i bezdostavljanja tu`be na odgovor.^lan 27.Ako nadle`na institucija za vrijeme sudskog postupka donese drugi kona~ni upravni akt kojim se mijenja ili stavlja van snage kona~ni upravni akt protiv koga je upravni spor pokrenut, kao iako u slu~aju iz ~lana 21. ovog zakona naknadno donese kona~niupravni akt, ta institucija je du`na, osim tu`ioca, istovremenopismeno izvijestiti i Sud pred kojim je spor pokrenut, s tim daSudu dostavi i novi kona~ni upravni akt. Sud }e u tom slu~ajupozvati tu`ioca da u roku od 15 dana pismeno izjavi da li jenaknadno donesenim kona~nim upravnim aktom zadovoljan iliostaje pri tu`bi i u kom obimu, odnosno da li tu`bu pro{iruje i nanovi upravni akt.Ako tu`ilac izjavi da je naknadno donesenim kona~nimupravnim aktom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stava 1.ovog ~lana, Sud }e donijeti rje{enje o obustavljanju postupka.Ako tu`ilac izjavi da novim kona~nim upravnim aktom nijezadovoljan, Sud }e nastaviti postupak.^lan 28.Ako tu`bu ne odbaci po ~lanu 24. stavu 2. ili po ~lanu 25.ovog zakona, niti poni{ti upravni akt po ~lanu 26. ovog zakona,Sud }e po jedan prepis tu`be s prilozima dostaviti na odgovorinstituciji ~iji se upravni akt pobija (u daljem tekstu: tu`enastrana) i zainteresiranim licima, ako takvih lica ima.Odgovor na tu`bu daje se u roku koji Sud odredi u svakompojedinom slu~aju. Ovaj rok ne mo`e biti kra}i od 10 ni du`i od20 dana.U roku iz stava 2. ovog ~lana tu`ena strana du`na je poslatiSudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako tu`ena strana iposlije drugog tra`enja Suda ne po{alje spise predmeta ili akoizjavi da ih ne mo`e poslati, Sud }e rije{iti stvar i bez spisa uskladu s odredbom ~lana 35. stav 4. ovog zakona.^lan 29.O upravnim sporovima Sud rje{ava na nejavnoj sjednici.Zbog slo`enosti sporne stvari, ili ako ina~e na|e da je topotrebno radi boljeg razja{njenja stanja stvari, Sud mo`e rije{itida se odr`i usmena rasprava (u daljem tekstu: rasprava).Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog ~lana i stranka mo`epredlo`iti da se odr`i rasprava.^lan 30.Ako sudsko vije}e Suda odlu~i da se odr`i rasprava,predsjednik vije}a odredit }e dan rasprave i na nju pozvati stranke i zainteresirana lica, ako ih ima.Rasprava se mo`e odgoditi samo iz va`nih razloga, o ~emuodlu~uje sudsko vije}e.^lan 31.Raspravom rukovodi predsjednik vije}a.O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne~injenice i okolnosti, kao i dispozitiv odluke. Zapisnik potpisujupredsjednik vije}a i zapisni~ar.^lan 32.Izostanak stranke s rasprave ne zadr`ava rad Suda. Zbogizostanka stranaka s rasprave ne mo`e se uzeti da su strankeodustale od svojih zahtjeva, ve} }e se njihovi podnesci pro~itati.Ako na raspravu ne do|e ni tu`ilac ni tu`ena strana, arasprava se ne odgodi, Sud }e raspraviti spor i bez prisustvastranaka.^lan 33.Na raspravi prvo dobija rije~ ~lan sudskog vije}a koji jeizvjestilac.Izvjestilac izla`e stanje i su{tinu spora, ne daju}i svojemi{ljenje. Poslije toga daje se rije~ tu`iocu da obrazlo`i tu`bu, pazastupniku tu`ene strane i zainteresiranim licima da obrazla`esvoja gledi{ta.^lan 34.Sud rje{ava spor, po pravilu, na bazi ~injenica koje suutvr|ene u upravnom postupku.Ako Sud na|e da se spor ne mo`e raspraviti na osnovu~injenica utvr|enih u upravnom postupku zbog toga {to upogledu utvr|enih ~injenica postoji proturje~nost u spisima, {tosu one u bitnim ta~kama nepotpuno utvr|ene, {to je iz utvr|enih~injenica izveden nepravilan zaklju~ak u pogledu ~injeni~nogstanja, ili na|e da se u upravnom postupku nije vodilo ra~una opravilima postupka koja bi bila od uticaja na rje{avanje stvari,Sud }e pobijani kona~ni upravni akt i prvostepeni upravni aktponi{titi presudom i vratiti na ponovno rje{avanje. Prvostepeniupravni akt poni{tava se ako su propusti u utvr|ivanju~injeni~nog stanja i povreda pravila postupka u~injeni uprvostepenom postupku, a pobijani kona~ni upravni aktponi{tava se ako su ti propusti u~injeni u drugostepenomupravnom postupku. U ovim slu~ajevima nadle`na institucijadu`na je postupiti onako kako je u presudi odre|eno i donijetinovi kona~ni upravni akt.Broj 19 - Strana 470S L U @ B E N I G L A S N I K B i H^etvrtak, 25. jula 2002. Ako bi poni{tenje pobijanog upravnog akta po stavu 2. ovog~lana i ponovno vo|enje postupka kod nadle`ne institucijeizazvalo za tu`ioca {tetu koja bi se te{ko mogla popraviti, ili akoje na osnovu javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmetao~igledno da je ~injeni~no stanje druga~ije od onog utvr|enog uupravnom postupku, ili ako je u istom upravnom sporu ve}jednom poni{ten upravni akt, a posebno ako nadle`na institucijanije u potpunosti postupila po presudi, Sud je u ovim slu~ajevimaobavezan sam utvrditi ~injeni~no stanje i na osnovu takoutvr|enog ~injeni~nog stanja rije{iti upravnu stvar presudom,odnosno rje{enjem.U slu~aju iz stava 3. ovog ~lana Sud utvr|uje ~injeni~nostanje, po pravilu, na raspravi, ili preko jednog ~lana sudskogvije}a, ili preko drugog suda ili preko drugog organa. Na raspravu se poziva i stranka. Ako Sud ~injeni~no stanje utvr|uje prekodrugog suda ili preko drugog organa, taj sud, odnosno or ganobavezni su postupiti po zahtjevu suda u roku koji sud odredi.^lan 35.Zakonitost pobijanog kona~nog upravnog akta Sud ispituje ugranicama zahtjeva iz tu`be, ali pri tom nije vezan razlozimatu`be.Na ni{tavosnt kona~nog upravnog akta Sud pazi po slu`benoj du`nosti.Ako Sud utvrdi (ocijeni) da je pobijani kona~ni upravni aktni{tavan, poni{tit }e ga, a ako su razlozi ni{tavnosti sadr`ani i uprvostepenom upravnom aktu, poni{tit }e i taj akt.^lan 36.Sud donosi presudu, odnosno rje{enje ve}inom glasovasudskog vije}a.O vije}anju i glasanju vodi se poseban zapisnik, kojipotpisuju svi ~lanovi vije}a i zapisni~ari.Vije}anje i glasanje vr{i se bez prisustva stranaka.^lan 37.Sud rje{ava spor presudom.Presudom se tu`ba uva`ava ili odbija kao neosnovana. Akose tu`ba uva`ava, Sud poni{tava pobijani kona~ni upravni akt.Presudom se kona~ni upravni akt poni{tava i predmet vra}anadle`noj instituciji na ponovno rje{avanje u slu~ajevimautvr|enim u ~lanu 34. stav 2. ovog zakona i drugim slu~ajevimapredvi|enim ovim zakonom.Presudom se kona~ni upravni akt poni{tava i rje{ava upravnastvar u slu~ajevima utvr|enim u ~lanu 34. stav 3. ovog zakona idrugim slu~ajevima predvi|enim ovim zakonom. Takva presudau svemu zamjenjuje poni{teni kona~ni upravni akt.Presudom kojom se pobijani kona~ni upravni akt poni{tavaSud }e odlu~iti i o zahtjevu tu`ioca za povrat stvari, odnosno zanaknadu {tete, ako podaci postupka pru`aju za to pouzdan osnov.U protivnom, ako se radi o slo`enijem postupku (izvo|enjedokaza, vje{ta~enje dokumentacije itd.) , Sud }e odluku donijetipo odredbama Zakona o parni~nom postupku.Kad je tu`ba podnesena na osnovu ~lana 21. ovog zakona, aSud na|e da je opravdana, presudom }e uva`iti tu`bu, poni{titiosporeni upravni akt i odrediti u kom }e smislu nadle`nainstitucija donijeti rje{enje ili }e presudom sam rije{iti upravnustvar.U slu~ajevima u kojima se ne odlu~uje presudom, Sud donosi rje{enje.^lan 38.Ako je odr`ana rasprava, Sud }e odmah po zavr{enoj raspravi usmeno objaviti presudu, odnosno rje{enje, zajedno snajva`nijim razlozima za donesenu odluku.U slo`enim slu~ajevima Sud mo`e odustati od usmenogobjavljivanja presude, odnosno rje{enja, i najkasnije u roku odosam dana donijeti presudu, odnosno rje{enje.Ako Sud po zavr{enoj raspravi ne mo`e izre}i presudu,odnosno rje{enje zbog toga {to prethodno treba da utvrdi takvu~injenicu za ~ije raspravljanje nije potrebna nova rasprava, Sud}e presudu, odnosno rje{enje donijeti bez rasprave i to najkasnijeu roku od osam dana od dana kad tu ~injenicu utvrdi.^lan 39.Presuda, odnosno rje{enje sadr`i: ozna~enje Suda, broj i da -tum, uvod koji obuhvata ime i prezime predsjednika vije}a,~lanova vije}a i zapisni~ara, ozna~enje stranaka i njihovihzastupnika, kratko ozna~enje predmeta spora i dan kad jepresuda, odnosno rje{enje izre~eno i objavljeno, dispozitiv,obrazlo`enje i pouku o pravnom lijeku. Dispozitiv mora bitiodvojen od obrazlo`enja. U presudi se moraju cijeniti svi navoditu`be.Presuda je kona~na i mo`e se pobijati samo vanrednimpravnim lijekovima.Originalnu presudu, odnosno rje{enje potpisuju predsjednikvije}a i zapisni~ar.Presuda, odnosno rje{enje kojim se tu`ba ogla{avaneosnovanom ili se odbija ima pravno djelovanje samo zastranke u postupku.Presuda, odnosno rje{enje kojom se uva`ava tu`baprimjenjuje se za sva lica na koja uti~e kona~ni upravni akt koji jepobijan.Presuda, odnosno rje{enje se u ovjerenom prepisu dostavljasvim strankama i objavljuje u "Slu`benom glasniku BiH".V - VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI^lan 40.Vanredni pravni lijekovi u upravnom postupku su: 1.Zahtjev za ponavljanje postupka;2.Zahtjev za za{titu zakonitosti;3.Zahtjev za preispitivanje sudske odluke.V.1. Zahtjev za ponavljanje postupka^lan 41.Postupak okon~an odlukom Vije}a Upravnog odjeljenjaSuda ponovit }e se na zahtjev stranke.O zahtjevu za ponavljanje postupka odlu~uje Vije}eUpravnog odjeljenja Suda (Vije}e) koje je donijelo presudu.^lan 42.Zahtjev za ponavljanje postupka mo`e se podnijeti:1)ako stranka sazna za nove ~injenice ili na|e ili steknemogu}nost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih bispor bio povoljnije rije{en za nju da su te ~injenice,odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijemsudskom postupku;2)ako je do odluke suda do{lo usljed krivi~nog djela suca ili radnika u sudu, ili je odluka isposlovana prevarnomradnjom zastupnika ili punomo}nika stranke, njegovogprotivnika ili protivnikovog zastupnika ili punomo}nika, a takva radnja predstavlja krivi~no djelo;3)ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj ukrivi~noj ili gra|anskoj stvari, a ta presuda je kasnijeukinuta drugom pravomo}nom sudskom odlukom;4)ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka la`na ilila`no preina~ena, ili ako je svjedok, vje{tak ili stranka,prilikom saslu{anja pred sudom, dao la`an iskaz, aodluka suda zasniva se na tom iskazu;5)ako stranka na|e ili stekne mogu}nost da upotrijebiraniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu;6)ako zainteresiranom licu nije bila data mogu}nost dau~estvuje u upravnom sporu.Zbog okolnosti iz ta~. 1. i 5. stav 1. ovog ~lana ponavljanje }ese dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice nije bila u stanju te okolnosti iznijeti u ranijem postupku.^lan 43.Ponavljanje postupka mo`e se tra`iti najkasnije u roku od 30dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego {to je postupakkod suda okon~an, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u tokupostupka, ponavljanje se mo`e tra`iti u roku od 30 dana od danaobavje{tenja o odluci Vije}a. ^etvrtak, 25. jula 2002.S L U @ B E N I G L A S N I K B i HBroj 19 - Strana 471 Po proteku pet godina od pravosna`nosti odluke Vije}aponavljanje se ne mo`e tra`iti. Izuzetno, i poslije roka od petgodina ponavljanje postupka mo`e se tra`iti zbog zakonskihosnova navedenih u ~lanu 42. stav 1. ta~. 2, 3. i 4. ovog zakona.^lan 44.Ponavljanje postupka pokre}e se zahtjevom za ponavljanjepostupka.Zahtjev za ponavljanje postupka sadr`i ozna~enje sudskeodluke donesene u postupku ~ije se ponavljanje tra`i, zakonskiosnov ponavljanja (~lan 42.), odnosno okolnosti koje ~inevjerovatnim postojanje tog osnova, kao i razloge i obim u komese predla`e izmjena odluke donesene u postupku ~ije seponavljanje tra`i.^lan 45.Vije}e }e odbaciti zahtjev za ponavljanje postupka ako utvrdida ga je podnijela neovla{tena osoba ili da nije blagovremen ili da stranka nije u~inila bar vjerovatnim postojanje zakonskogosnova za ponavljanje.Ako Vije}e ne odbaci zahtjev po stavu 1. ovog ~lana dostavit}e ga protivnoj stranci i zainteresiranim licima i pozvati ih da uroku od 15 dana odgovore po zahtjevu.^lan 46.Po isteku roka za odgovor na zahtjev ( ~lan 45. stav 2.), Vije}e presudom rje{ava o zahtjevu za ponavljanje postupka.Ako se ponavljanje postupka dozvoli, stavit }e se van snageranija sudska odluka u cjelini ili djelimi~no.Ranije procesne radnje na koje ne uti~u razlozi ponavljanjapostupka ne}e se ponavljati.Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava rije{it}e se i o glavnoj stvari.^lan 47.Protiv odluke Vije}a donesene po zahtjevu za ponavljanjepostupka mogu se podnijeti pravni lijekovi koji su ovim zakonom dozvoljeni u glavnoj stvari.^lan 48.U postupku za ponavljanje postupka shodno }e seprimjenjivati odredbe ovog zakona o postupku po tu`bi, ukolikou ~l. 42. do 47. ovog zakona nije druga~ije odre|eno.V. 2. Zahtjev za preispitivanje sudske odluke^lan 49.Protiv kona~ne odluke Upravnog odjeljenja Suda i kona~neodluke najvi{eg suda Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovinedonesene u upravnom sporu mo`e se podnijeti zahtjev za preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: zahtjev za preispitivanje).Zahtjev za preispitivanje mo`e se podnijeti zbog povredezakona Bosne i Hercegovine ili zbog povrede pravila postupkakoji je prethodio dono{enju pobijane odluke.^lan 50.Zahtjev za preispitivanje podnosi se na na~in odre|en u ~lanu 20. ovog zakona Sudu, protiv ~ije se odluke podnosi zahtjev. Zahtjev iz stava 1. ovog ~lana mo`e se podnijeti u roku od 30dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje sepodnosi zahtjev.O zahtjevu za preispitivanje iz stava 1. ovog ~lana odlu~uje Apelaciono odjeljenje u vije}u sastavljenom od pet sudija.^lan 51.Zahtjev za preispitivanje sadr`i ozna~enje sudske odluke ~ije se preispitivanje predla`e, kao i razloge i obim u kome sepredla`e preispitivanje te odluke.Ako je zahtjev iz stava 1. ovog ~lana nepotpun ilinerazumljiv, Apelaciono odjeljenje postupa shodno odredbama~lana 24. ovog zakona.^lan 52.Nedozvoljen ili neblagovremen zahtjev za preispitivanje ilizahtjev koji je podnijelo neovla{teno lice, Apelaciono odjeljenjeodbacit }e rje{enjem.Ako Apelaciono odjeljenje ne odbaci zahtjev iz stava 1. ovog ~lana, dostavit }e zahtjev protivnoj stranci koja mo`e, u roku kojiodredi Apelaciono odjeljenje, podnijeti odgovor na zahtjev.^lan 53.Apelaciono odjeljenje rje{ava o zahtjevu po pravilu, nanejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicamazahtjeva.^lan 54.Apelaciono odjeljenje presudom odbija ili uva`ava zahtjevza preispitivanje sudske odluke.Presudom kojom zahtjev iz stava 1. ovog ~lana uva`ava, Apelaciono odjeljenje mo`e ukinuti ili preina~iti sudsku odlukuprotiv koje je podnesen zahtjev.Ako Apelaciono odjeljenje ukine sudsku odluku, predmet sevra}a sudu ~ija je odluka ukinuta. Taj sud du`an je izvesti sveprocesne radnje i raspraviti pitanja na koja mu je ukazalo Apelaciono odjeljenje te donijeti odgovaraju}u odluku.V. 3. Zahtjev za za{titu zakonitosti^lan 55.Protiv kona~ne odluke Upravnog odjeljenja Suda i protivkona~ne odluke najvi{eg suda Br~ko Distrikta Bosne iHercegovine donesene u upravnom sporu, pravobranilac Bosne i Hercegovine mo`e podnijeti zahtjev za za{titu zakonitosti.O zahtjevu za za{titu zakonitosti iz stava 1. ovog ~lanaodlu~uje Apelaciono odjeljenje u vije}u od pet sudija.Zahtjev za za{titu zakonitosti mo`e se podnijeti u roku od 30dana od dana kad je stranci dostavljena kona~na odluka protivkoje se zahtjev podnosi.^lan 56.Zahtjev za za{titu zakonitosti sadr`i ozna~enje sudskeodluke protiv koje se on podnosi , kao i razloge i obim u kome sepredla`e ispitivanje zakonitosti te odluke. Ako je zahtjev iz stava 1. ovog ~lana nepotpun ilinerazumljiv, Apelaciono odjeljenje postupa shodno odredbama~lana 24. ovog zakona.^lan 57.Nedozvoljen i neblagovremen zahtjev za za{titu zakonitosti ili zahtjev koji je podnijelo neovla{teno lice Apelacionoodjeljenje odbacit }e rje{enjem.Ako Apelaciono odjeljenje ne odbaci zahtjev iz stava 1. ovog~lana, dostavit }e taj zahtjev protivnoj stranci koja mo`e, u rokukoji odredi Apelacino odjeljene, podnijeti odgovor na zahtjev.^lan 58.Apelaciono odjeljenje rje{ava o zahtjevu za za{tituzakonitosti po pravilu, na nejavnoj sjednici, a pobijanu odlukuispituje samo u granicama zahtjeva.^lan 59.Apelaciono odjeljenje presudom odbija ili uva`ava zahtjevza za{titu zakonitosti.Presudom kojom zahtjev iz stava 1. ovog ~lana uva`ava, Apelaciono odjeljenje mo`e ukinuti ili preina~iti sudsku odlukuprotiv koje je podnesen zahtjev.Ako Apelaciono odjeljenje ukine sudsku odluku, predmetvra}a sudu ~ija je odluka ukinuta. Taj sud du`an je izvesti sveprocesne radnje i raspraviti pitanja na koja mu je ukazaloApelaciono odjeljenje te donijeti odgovaraju}u odluku.^lan 60.Ponavljanje postupka i zahtjev za preispitivanje sudskeodluke mo`e podnijeti i om buds men za Bosnu i Hercegovinu akoje u~estvovao u postupku upravnog spora ili kada u vr{enjuBroj 19 - Strana 472S L U @ B E N I G L A S N I K B i H^etvrtak, 25. jula 2002. poslova iz svoje nadle`nosti na|e da je sudskom odlukom povrije|eno ljudsko dostojanstvo, odnosno prava i slobodeutvr|ene Ustavom i instrumentima Aneksa Ustava Bosne iHercegovine.VI - TRO[KOVI POSTUPKA^lan 61.Tro{kovi u postupku o upravnim sporovima su izdaciu~injeni povodom upravnog spora od njegovog pokretanja dozavr{etka.Sud }e svakom odlukom kojom okon~ava postupak oupravnom sporu odlu~iti ko snosi tro{kove postupka i koliko oniiznose.Sud }e odlu~iti da stranka koja je pokrenula ili nastavilapostupak u lo{oj namjeri ili iz nemara snosi sudske tro{kove ucijelosti.VII - OBAVEZNOST PRESUDA^lan 62.Kad Sud poni{ti kona~ni upravni akt protiv koga je biopokrenut upravni spor, predmet se vra}a u stanje u kome senalazio prije nego {to je poni{teni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poni{tenogkona~nog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadle`nainstitucija du`na je da ga donese bez odga|anja, a najkasnije uroku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadle`nainstitucija je pri tome vezana pravnim shvatanjem Suda iprimjedbama u pogledu postupka.^lan 63.Ako nadle`na institucija poslije poni{tenja kona~nogupravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanjuSuda, ili protivno primjedbama Suda u pogledu postupka, patu`ilac podnese novu tu`bu, Sud je du`an u ovim slu~ajevimaponi{titi pobijani kona~ni upravni akt i sam rije{iti stvarpresudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje kona~ni upravniakt nadle`ne institucije.^lan 64.Ako nadle`na institucija poslije poni{tenja kona~nogupravnog akta ne donese odmah, a najkasnije u roku od 15 dana,novi upravni akt ili novi upravni akt u izvr{enju presude donesene na osnovu ~lana 37. stav 6. ovog zakona, stranka mo`e posebnimpodneskom tra`iti dono{enje takvog akta. Ako nadle`nainstitucija ne donese upravni akt ni za sedam dana od ovogtra`enja, stranka mo`e tra`iti dono{enje takvog akta od Suda kojije donio presudu u prvom stepenu.Po zahtjevu stranke iz stava 1. ovog ~lana Sud }e zatra`iti odnadle`ne institucije spis predmeta i obavje{tenje o razlozimazbog kojih upravni akt nije donio. Nadle`na institucija du`na jedostaviti spis i dati obavje{tenje odmah, a najkasnije u roku odsedam dana. Ako ona to ne u~ini, ili ako dato obavje{tenje, poocjeni Suda, ne opravdava neizvr{enje sudske presude, Sud }edonijeti odluku koja u svemu zamjenjuje kona~ni upravni aktnadle`ne institucije i dostaviti je nadle`noj instituciji za izvr{enje koja je du`na bez odga|anja izvr{iti ovu odluku.Odgovorno lice u nadle`noj instituciji koje ne postupi uskladu s odredbama ~l. 62.,63. i 64. ovog zakona, ~ini te{kupovredu radne du`nosti.Prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv tog lica podnosi Upravno odjeljenje Suda koje je donijelo presudu kojomje osporeni upravni akt poni{ten, po slu`benoj du`nosti ili nazahtjev stranke.^lan 65.O pona{anju nadle`ne institucije iz ~l. 63. i 64. ovog zakona,Sud obavezno pismeno izvje{tava Vije}e ministara Bosne iHercegovine kako bi u okviru svojih ovla{tenja poduzeloodgovaraju}e mjere da nadle`na institucija dosljedno postupi poodluci Upravnog odjeljenja Suda.Nadle`na institucija, ~iji je kona~ni upravni akt poni{tensudskom odlukom, obavezna je postupiti po nalogu Vije}aministara Bosne i Hercegovine.Vije}e ministara Bosne i Hercegovine osigurava u slu~ajupotrebe izvr{enje svake sudske odluke donesene u upravnomsporu na prijedlog Upravnog odjeljenja Suda ili zahtjev stranke.^lan 66.Kad je u upravnom sporu donesena presuda kojom jeponi{ten pobijani upravni akt, pa nadle`na institucija u izvr{enjute presude donese novi kona~ni upravni akt, a stranka kod teinstitucije zatra`i ponavljanje upravnog postupka po tomupravnom aktu, ponavljanje se mo`e dozvoliti, ako je razlog zaponavljanje postupka nastao u odnosu na kona~ni upravni aktkoji je donijela ta institucija.VIII - POSTUPAK ZA[TITE SLOBODA I PRAVAGRA\ANA ZAGARANTIRANIH USTAVOM^lan 67.Gra|anin ~ija su prava ili osnovne slobode zagarantirane Ustavom Bosne i Hercegovine povrije|ene kona~nimpojedina~nim aktom institucija iz ~lana 4. ovog zakona, imapravo zahtijevati za{titu tih prava ili sloboda kod Suda, u skladu sovim zakonom, ako nije osigurana druga sudska za{tita.^lan 68.O zahtjevima iz ~lana 67. ovog zakona odlu~uje Vije}e Upravnog odjeljenja Suda. Na postupak po zahtjevu iz ~lana 67. ovog zakona, shodno seprimjenuju odredbe Poglavlja IV. Postupak, ~l. 19. - 40. ovogzakona.^lan 69.Za{tita sloboda i prava gra|ana zagarantiranih Ustavomosigurava se i u slu~aju ako su te slobode ili prava povrije|eniradnjom slu`benog lica u instituciji, odnosno odgovornog lica ujavnoj agenciji ili javnoj korporaciji, kojom se protivno zakonu,neposredno spre~ava ili ograni~ava odre|enom pojedincuvr{enje takve slobode ili prava.^lan 70.O zahtjevu gra|ana ~ije je pravo ili sloboda povrije|enoradnjom iz ~lana 69. ovog zakona, odlu~uje Vije}e Upravnogodjeljenja Suda.U zahtjevu za za{titu zbog nezakonite radnje navodi seradnja, mjesto i vrijeme kada je izvr{ena, institucija, odnosnojavna agencija ili korporacija kod koje je ta radnja u~injena,podaci o slu`benom licu, odnosno odgovornom licu koje je tou~inilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka iliograni~enje za vr{enje slobode ili prava koje se osporavanezakonitom radnjom.^lan 71.Zahtjev iz ~lana 70. ovog zakona mo`e se podnijeti sve dokradnja traje.Ako lice prema kojem je poduzeta nezakonita radnja nije umogu}nosti samo podnijeti zahtjev za za{titu zbog nezakoniteradnje, zahtjev mo`e podnijeti njegov bra~ni drug, dijete, roditelj ili drugi bliski srodnik.^lan 72.Postupak po zahtjevu iz ~lana 70. hitan je i sudska odlukamora se donijeti {to prije, a najkasnije u roku od 15 dana od danaprijema zahtjeva.^lan 73.Sud }e bez odga|anja zahtjev dostaviti na odgovor instituciji, odnosno javnoj agenciji ili korporaciji zavisno od toga ko jeizvr{io radnju iz ~lana 69. ovog zakona. Odgovor na zahtjevdostavlja se u roku koji odredi Sud.^etvrtak, 25. jula 2002.S L U @ B E N I G L A S N I K B i HBroj 19 - Strana 473 Kad Sud na|e da je zahtjev osnovan, donijet }e rje{enje kojim }e zabraniti dalje vr{enje nezakonite radnje. U protivnom, odbit}e zahtjev rje{enjem.Sud }e u rje{enju iz stava 1. ovog ~lana odrediti mjere kojetreba poduzeti da bi se uspostavilo zakonito stanje, ostavljaju}irok za izvr{enje, kao i odrediti zakonske sankcije za slu~ajneizvr{enja rje{enja.Rje{enje Suda izvr{ava institucija, odnosno javna agencija ilikorporacija iz ~lana 69. stav 1. ovog zakona ~ije je slu`beno lice,odnosno odgovorno lice u~inilo nezakonitu radnju.^lan 74.Radi osiguranja izvr{enja rje{enja Sud koji je donio rje{enjeodmah }e, prema okolnostima konkretnog slu~aja, preduzeti {toje potrebno radi osiguranja izvr{enja rje{enja, a mo`e o rje{enjuobavijestiti i instituciju iz ~lana 65. stav 1. ovog zakona, koja jedu`na preduzeti mjere potrebne za uspostavljanje zakonitogstanja na na~in utvr|en u rje{enju Suda.^lan 75.Ako rje{enje ne bude izvr{eno u ostavljenom roku, Sud }e nazahtjev stranke izvr{iti rje{enje neposredno ili preko institucije.Izvr{enje se, prema okolnostima slu~aja, provodi na tro{akinstitucije, javne agencije ili korporacije, odnosno na tro{akslu`benog ili drugog odgovornog lica koje je izvr{ilo nezakonituradnju.Radi izvr{enja Sud mo`e podnijeti zahtjev nadle`nojinstituciji, odnosno pravnom licu za udaljenje s du`nostislu`benog ili odgovornog lica, a po potrebi, mo`e protivslu`benog, odnosno odgovornog lica, ako on u odre|enom rokune izvr{i rje{enje, izre}i nov~anu kaznu od 200 do 800 KM, kao iodrediti i druge pogodne mjere shodno pravilima izvr{nogsudskog postupka. IX - POSTUPAK PO IZBORNIM @ALBAMA^lan 76.Protiv odluke Izborne komisije Bosne i Hercegovine(Izborna komisija) ili Izbornog vije}a za prigovore i `albe kojomse kr{i Izborni zakon Bosne i Hercegovine (Izborni zakon) ipropisi koje donosi Izborna komisija na osnovu zakona, mo`e seulo`iti `alba Apelacionom odjeljenju.^lan 77.@alba Apelacionom odjeljenju mo`e se ulo`iti i protivodluke bilo kojeg organa u Bosni i Hercegovini, u entitetima, kaoi protiv odluke sudova posljednje in stance Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, kojom se kr{i Izborni zakon i propisi koje donosiIzborna komisija na osnovu zakona, ukoliko to nije predmetdruge redovne `albe.^lan 78.@albu iz ~l. 76. i 77. mo`e ulo`iti svako lice, politi~ka stranka ili koalicija ~ije je pravo, ustanovljeno Izbornim zakonom ipropisima koje donosi Izborna komisija na osnovu zakona,povrije|eno ili koja ima odre|eni pravni interes.^lan 79.O `albi odlu~uje Apelaciono odjeljenje u vije}u od trojice sudija po hitnom postupku, ~uvaju}i osnovna na~ela postupka, isudsku odluku donosi {to prije, a najkasnije 10 (deset) dana odprimitka `albe. ^lan 80.@alba se podnosi pismeno u roku od 10 (deset) dana od danadono{enja odluke posljednje in stance i sadr`i kratak opisu~injene povrede i dokaze koji potvr|uju navode `albe. @albumora potpisati njen podnosilac. Ukoliko je podnosilac `albestranka ili koalicija, `albu potpisuje predsjednik ili ovla{tenipredstavnik politi~ke stranke ili koalicije.@alba se dostavlja svim zainteresiranim stranama navedenimu `albi. Strane navedene u `albi mogu se u roku 48 (~etrdesetosam) sati od primitka `albe pismeno izjasniti o njenimnavodima.U roku iz stava 2. ovog ~lana, strana protiv ~ije je odlukepodnesena `alba, du`na je na tra`enje Apelacionog odjeljenja dostaviti sve spise na koje se `alba odnosi.^lan 81.Kad Apelaciono odjeljenje na|e da je `alba osnovana, donijet }e odluku kojom }e odrediti da se uklone nepravilnosti kojima jepovrije|eno izborno pravo. U protivnom, odbit }e `albu.Apelaciono odjeljenje }e odlukom iz stava 1. ovog ~lanaodrediti mjere koje treba preduzeti, da bi se otklonilenepravilnosti kojima je povrije|eno izborno pravo podnosioca`albe, ostavljaju}i rok za izvr{enje i odrediti sankcije za slu~ajneizvr{enja odluke.^lan 82.Odluka Apelacionog odjeljenja po `albi ulo`enoj zbogpovrede izbornog prava je kona~na i obavezuju}a.X - KAZNENE ODREDBE^lan 83.Nov~anom kaznom od 1.500 do 5.000 KM kaznit }e se zaprekr{aj nadle`na institucija: 1)ako po zahtjevu stranke ne donese rje{enje upredvi|enom roku (~lan 18. stav 2.);2)ako ne dostavi Sudu sve spise koji se odnose na predmet(~lan 28. stav 3.);3)ako ne postupi onako kako je u presudi odre|eno ili nedonese novi upravni akt, odnosno ne postupi po tra`enjuSuda (~lan 34. st. 2. i 4.);4)ako ne donese novi upravni akt u roku ili ga doneseprotivno pravnom shvatanju Suda, odnosno primjed-bama Suda (~lan 63.);5)ako ne donese upravni akt u roku ili po podnesenomposebnom podnesku stranke ili ne dostavi spise i tra`enoobavje{tenje Sudu ili ne izvr{i rje{enje Suda (~lan 64.);Za prekr{aje iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se nov~anomkaznom od 200 do 800 KM i odgovorno lice u nadle`nojinstituciji.^lan 84.Odgovornim licem u nadle`noj instituciji u smislu ~lana 83.stav 2. ovog zakona smatra se rukovodilac te institucije islu`benik u toj instituciji koji je zadu`en da neposredno izvr{iodre|eni posao, a nije to u~inio ili je izvr{io radnju protivno datojobavezi.XI - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE^lan 85.Upravni spor po ovom zakonu mo`e se voditi protivkona~nih rje{enja koja, u skladu sa Ustavom Bosne iHercegovine i me|unarodnim ugovorima, donose me|unarodniupravitelji i druge institucije koje na teritoriji Bosne iHercegovine obavljaju odre|ene poslove pod me|unarodnomupravom, i u okviru tih poslova rje{avaju o odre|enim pravima iobavezama gra|ana i pravnih lica, ako me|unarodnim ugovorom nije druk~ije odre|eno.Sud odlu~uje o tu`bama protiv upravnih akata institucija izstava 1. ovog ~lana, koji su obrazovani za potrebe Bosne iHercegovine.Pokretanje i vo|enje upravnog spora protiv upravnih akata izstava 1. ovog ~lana vr{i se na na~in i pod uslovima utvr|enim uodredbama ovog zakona koje se odnose na upravni spor.^lan 86.Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objave, aobjavit }e se u "Slu`benom glasniku BiH", "Slu`benimBroj 19 - Strana 474S L U @ B E N I G L A S N I K B i H^etvrtak, 25. jula 2002. novinama Federacije BiH", "Slu`benom glasniku RepublikeSrpske" i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta BiH".PS BiH broj 67/023. jula 2002. godineSarajevoPredsjedavaju}iPredstavni~kog domaParlamentarne skup{tine BiHMariofil Ljubi}, s. r.Predsjedavaju}iDoma narodaParlamentarne skup{tine BiHdr. Nikola [piri}, s. r.
Zakon o udruženjima i fondacijama BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 32/01 28.12.2001 SG BiH 94/16, SG BiH 76/11, SG BiH 63/08, SG BiH 42/03 zakon,udruženja,fondacije,bih Seg ment o uhap{enom licu: a) redni broj uhap{enog lica; b) transakcijski broj hap{enja; c) datum hap{enja; d) vrsta hap{enja; e) oznaka segmenata za lice koje je vi{estruko hap{eno; f) {ifra krivi~nog djela koji je razlog hap{enja; g) oru`je u posjedu uhap{enog lica; h) starosna dob uhap{enog lica; i) spol uhap{enog lica; j) rasa uhap{enog lica; k) nacionalnost uhap{enog lica; l) prebivali{te uhap{enog lica; m) dispozicija uhap{enog lica mla|eg od 18 godina. ^lan 42. Tehni~ka obrada podataka u evidenciji Tehni~ku obradu podataka u ovoj evidenciji mogu vr{iti samo izvorni organi nadle`ni za vo|enje krivi~nih dosjea, u skladu sa svojim zakonskim obavezama. ^lan 43. Prenos podataka drugim organima U skladu sa ~lanom 7. mo`e se izvr{iti prenos ili omogu}iti pristup slijede}im podacima organu u Bosni i Hercegovini koji podnese takav zahtjev: Upravni seg ment: a) broj segmenta; b) broj slu~aja; c) da tum i sat kad se slu~aj desio; d) rije{en vanraspravno; e) da tum kada je rije{en vanraspravno. Krivi~ni seg ment: a) {ifra krivi~nog djela; b) poku{aj krivi~nog djela / izvr{eno krivi~no djelo; c) po~inilac/i pod sumnjom da je koristio/su koristili; d) subjektivna motivacija; e) lokacija; f) broj prostorija u koje je izvr{ena provala; g) na~in provale; h) vrsta krivi~nog djela; i) tip oru`ja/upotreba sile. Imovinski seg ment: a) vrsta imovine/gubitka; b) opis imovine; c) vrijednost imovine; d) datum pronala`enja; e) broj ukradenih motornih vozila; f) broj prona|enih motornih vozila; g) vrsta droge na koju se sumnja; h) procjena o koli~ini i obliku droge; i) na~in mjerenja droge; j) redni broj `rtve; k) `rtva povezana sa UCR {ifrom krivi~nog djela; l) vrsta `rtve; m) dob `rtve; n) spol `rtve; o) rasa `rtve; p) nacionalnost `rtve; r) prebivali{te `rtve; s) te{ki fizi~ki napad /okolnosti ubistva; t) dodatne olak{avaju}e okolnosti ubistva; u) vrsta povrede; v) relevantni brojevi po~inioca; z) odnosi izme|u `rtve i po~inioca. Seg ment o po~iniocu: a) redni broj po~inioca; b) starosna dob po~inioca; c) spol po~inioca; d) rasa po~inioca. Seg ment o uhap{enom licu: a) redni broj uhap{enog lica; b) transakcijski broj hap{enja; c) datum hap{enja; d) vrsta hap{enja; e) oznaka segmenata za lice koje je vi{estruko hap{eno; f) {ifra krivi~nog djela koji je razlog hap{enja; g) oru`je u posjedu uhap{enih lica; h) starosna dob uhap{enog lica; i) spol uhap{enog lica; j) rasa uhap{enog lica; k) nacionalnost uhap{enog lica; l) prebivali{te uhap{enog lica; m) dispozicija uhap{enog lica mla|eg od 18 godina; ukoliko je to potrebno da bi primalac podataka izvr{io zadatke i obaveze za koje je zakonom ovla{ten. Odjeljak 9. - PRELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 44. Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija }e u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti podzakonske akte u vezi sa ovim zakonom. ^lan 45. Ovaj zakon stu pa na snagu 30 dana od dana objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH", a objavit }e se u slu`benim glasilima entiteta i Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine. PS BiH broj 71/01 25.oktobra 2001.godine Sarajevo Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamentarne skup{tine BiH Sejfudin Toki}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tine BiH dr. @eljko Mirjani}, s. r. 222 Na osnovu ~lana IV 4. a) Ustava Bone i Hercegovine, Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavni~kog doma odr`anoj 30. novembra 2001. godine i na sjednici Doma naroda odr`anoj 5. oktobra 2001. godine, usvojila je ZAKON O UDRU@ENJIMA I FONDACIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE PRVI DIO - UDRU@ENJA I FONDACIJE I.1. Op}e odredbe ^lan 1. Ovim zakonom ure|uje se osnivanje, registracija, unutra{nja organizacija i prestanak rada udru`enja i fondacija koje izaberu da se registruju u svojstvu udru`enja i fondacija na nivou Bosne i Hercegovine, odnosno od kojih se zahtijeva da se registruju u skladu sa ovim zakonom. ^lan 2. 1. Udru`enje se osniva zajedni~kim sporazumom u kojem se grupa od tri ili vi{e fizi~kih, odnosno pravnih lica, u svim kombinacijama, dobrovoljno udru`uje radi ostvarivanja nekog Petak, 28. decembra 2001. S L U @ B E N I G L A S N I K B i H Broj 32 - Strana 441 zajedni~kog ili javnog interesa, a pri tome nema namjeru sticati profit. Udru`enje postaje pravnim licem onda kada je registrovano onako kako je predvi|eno ovim zakonom. 2. Fondacija je pravno lice koje nema svoje ~lanstvo, a ~iji je cilj upravljanje odre|enom imovinom u javnom interesu ili u dobrotvorne svrhe. Fondacija postoje pravnim licem iz Bosne i Hercegovine onda kada je registrovana onako kako je to predvi|eno ovim zakonom. ^lan 3. 1. Fizi~ka lica koja su dr`avljani ili imaju boravi{te u Bosni i Hercegovini i pravna lica koja su u Bosni i Hercegovini registrovana, slobodno i dobrovoljno osnivaju udru`enja ili fondacije u bilo koju svrhu u skladu sa Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine. 2. Udru`enja i fondacije imaju slobodu djelovanja na cijelom podru~ju Bosne i Hercegovine, bez obzira gdje su registrovani. 3. Ciljevi i aktivnosti registrovanog udru`enja odnosno fondacije ne mogu uklju~ivati anga`ovanje u predizbornoj kampanji, prikupljanje sredstava za kandidate ili finansiranje kandidata odnosno politi~kih stranaka. ^lan 4. 1. Udru`enje, odnosno fondacija mo`e obavljati privredne djelatnosti samo ako je osnovna svrha takvih djelatnosti ostvarivanje ciljeva utvr|enih statutom. 2. Udru`enje ili fondacija mogu obavljati nesrodne privredne djelatnosti (privredne djelatnosti koje nisu neposredno povezane sa ostvarivanjem osnovnih statutarnih ciljeva udru`enja i fondacija) samo preko posebno osnovanog pravnog lica. 3. Godi{nji prihodi od takve nesrodne djelatnosti udru`enja ili fondacije umanjeni za rashode ne mogu biti ve}i od jedne tre}ine godi{njeg bud`eta ove organizacije, ili 10.000 KM, tj. od onog iznosa koji je ve}i. 4. Dobit koju udru`enje ili fondacija ostvare iz nesrodnih privrednih djelatnosti mo`e se upotrijebiti samo za ostvarivanje ciljeva koji se utvrde statutom. 5. Nije dozvoljeno direktno ili indirektno sticanje dobiti ili druge materijalne koristi ostvarene iz djelatnosti udru`enja ili fondacije: osniva~ima, ~lanovima udru`enja, ~lanovima upravlja~kih organa, odgovornim licima, radnicima ili donatorima. 6. Ograni~enje iz prethodne ta~ke se ne odnosi na naknade za rad ili nadoknade tro{kova tim licima u vezi sa ostvarivanjem zakonitih ciljeva i aktivnosti utvr|enih statutom udru`enja ili fondacije. 7. Ograni~enja iz ovog ~lana ne}e uticati na imovinu udru`enja i fondacije iz ~lana 46. ovog zakona. ^lan 5. 1. Udru`enja i fondacije samostalno utvr|uju svoje ciljeve i aktivnosti u skladu sa Ustavom i ovim zakonom. 2. Pro gram i djelovanje udru`enja ili fondacije ne mogu biti u suprotnosti sa ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine, niti usmjereni ka njegovom nasilnom ru{enju niti raspirivanju nacionalne, rasne i vjerske mr`nje ili diskriminacije zabranjene zakonom. ^lan 6. 1. Udru`enju ili fondaciji se mo`e zakonom ili delegiranjem od strane nadle`nog organa povjeriti, da u okviru svoje djelatnosti vr{i javna ovla{tenja. 2. Ovo se ne mo`e uraditi protiv volje udru`enja ili fondacije. 3. Ako udru`enje, odnosno fondacija prihvati da vr{i javna ovla{tenja, obavezna je osigurati zakonito i neometano provo|enje javnih ovla{tenja. 4. Rad registrovanog udru`enja ili fondacije je javan, ukoliko nije druga~ije predvi|eno statutom udru`enja ili fondacije. ^lan 7. 1. Svako registrovano udru`enje ili fondacija imaju svoj puni naziv i sjedi{te. 2. Udru`enje ili fondacija u obavljanju svoje djelatnosti mogu upotrebljavati isklju~ivo svoj registrovani naziv. 3. Naziv registrovanih udru`enja ili fondacije mora biti na tri slu`bena jezika koji su u upotrebi u Bosni i Hercegovini. 4. Udru`enje odnosno fondacija mogu imati svoj znak. 5. Naziv, skra}eni naziv i znak udru`enja ili fondacije moraju se jasno razlikovati od naziva i znaka drugih registrovanih udru`enja ili fondacija. 6. Uz svoj puni naziv udru`enje ili fondacija mo`e koristiti i skra}eni naziv. ^lan 8. Ministarstvo navedeno u ovom zakonu je Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine. I.2. UDRU@ENJA I.2.1. Osnivanje udru`enja ^lan 9. 1. Udru`enje koje ispunjava uslove za registraciju mogu osnovati najmanje tri fizi~ka lica koja su dr`avljani Bosne i Hercegovine ili u njoj imaju boravi{te, ili pravna lica iz Bosne i Hercegovine, ili koja su u Bosni i Hercegovini registrovana, u bilo kojoj kombinaciji, s tim da osniva~i ne mogu biti dr`ava BiH, entiteti, kantoni, gradovi, op}ine, mjesne zajednice, dr`avni organi, dr`avna preduze}a i fondovi. 2. Za osnivanje udru`enja koje ispunjavaju uslove za registraciju obavezno je dono{enje osniva~kog akta. 3. Radnje preduzete u vremenu izme|u osnivanja i registracije udru`enja mogu stvoriti obaveze samo za one koji su preduzeli te radnje, osim ako udru`enje te radnje ne ratifikuje. Samo najvi{i upravlja~ki organi udru`enja mogu ratifikovati radnje preduzete u njegovo ime prije registrovanja. 4. Smatra se da je udru`enje osnovano na neodre|eno vrijeme, osim ako statutom nije utvr|eno druga~ije. ^lan 10. Da bi udru`enje steklo uslove za registraciju, osniva~ka skup{tina udru`enja ima obavezu da donese osniva~ki akt, statut udru`enja i imenuje organe upravljanja u skladu sa ovim zakonom. ^lan 11. Osniva~ki akt udru`enja sadr`i: a) puno ime osniva~a, skra}eni naziv ukoliko postoji, i adresu osniva~a; b) naziv, sjedi{te i adresu udru`enja; c) ciljeve osnivanja udru`enja; i d) ime osobe ovla{tene da zastupa udru`enje u obavljanju poslova u podno{enju zahtjeva za upis u registar udru`enja. ^lan 12. Statut udru`enja sadr`i: a) naziv udru`enja, skra}eni naziv ukoliko postoji, i adresu udru`enja; b) ciljevi udru`enja; c) postupak za primanje i isklju~ivanje ~lanova; d) organe udru`enja, na~in na koji se biraju, ovla{tenja koja imaju, kvorum i pravila glasanja, trajanje mandata, lice ovla{teno da sazove skup{tinu, uslovi i na~in raspu{tanja, odnosno prestanak rada; e) pravila za ostvarivanje, kori{tenje i raspolaganje sredstvima udru`enja, kao i or gan koji je ovla{ten za nadzor nad kori{tenjem tih sredstava; f) javnost rada; Broj 32 - Strana 442 S L U @ B E N I G L A S N I K B i H Petak, 28. decembra 2001. g) postupak za izmjenu i dopunu statuta, ovla{tenje i na~in dono{enja drugih op}ih akata; h) opis oblika i sadr`aj pe~ata; i) zastupanje udru`enja; j) uslove i postupak za pripajanje, razdvajanje, transfor - maciju ili raspu{tanje odnosno prestanak rada udru`enja, uklju~uju}i i bilo kakav poseban kvorum ili pravila za postizanje kvalifikovane ve}ine u postupku glasanja; i k) postupak za raspologanje preostalom imovinom ili drugim sredstvima u slu~aju raspu{tanja ili prestanka rada udru`enja. ^lan 13. 1. Udru`enje mo`e ste}i sta tus udru`enja od javnog interesa ako njegovo djelovanje prevazilazi interese njegovih ~lanova i ako je prije svega namijenjeno interesu javnosti, ili nekim njenim segmentima, u sljede}im oblastima: zdravstvo; nauka; socijalna za{tita; gra|ansko dru{tvo; ljudska prava i prava manjina; pomo} siroma{nim i socijalno ugro`enim; pomo} invalidima, djeci i starijim osobama; za{tita okoline; tolerancija; kultura; amaterski sportovi; vjerske slobode i pomo} `rtvama elementarnih nepogoda. 2. Smatra se da udru`enje djeluje u dobrotvorne svrhe ako je osnovano s prvenstvenim ciljem da poma`e licima i grupama kojima je pomo} potrebna. 3. Sta tus udru`enja od javnog interesa utvr|uje Ministarstvo. Postupak za dodjelu i ukidanje statusa udru`enja od javnog interesa Ministarstvo }e urediti posebnim propisom. 4. Zahtjev za dobivanje statusa udru`enja od javnog interesa mo`e se podnijeti u bilo koje vrijeme, na na~in utvr|en propisima od strane Ministarstva. Odbijanje zahtjeva podlije`e preispitivanju u skladu sa zakonom. 5. Registrovano udru`enje od javnog interesa mo`e, ostvariti poreske, carinske i druge olak{ice. ^lan 14. 1. Registrovano udru`enje se mo`e spojiti, razdvojiti ili transformisati samo u drugo udru`enje ili fondaciju. 2. Registrovano udru`enje od javnog interesa se mo`e pripojiti, razdvojiti ili transformisati samo u drugo udru`enje ili fondaciju od javnog interesa. I.2.2. ^lanstvo ^lan 15. Udru`enje mo`e ustanoviti svoje kriterije za prijem u ~lanstvo. Kriteriji za prijem u ~lanstvo podlije`u samo ograni~enjima u smislu zabrane diskriminacije koja je utvr|ena Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine. I.2.3. Organi udru`enja ^lan 16. Pored osniva~kog akta, statuta ili njihovih ekvivalenata registrovano udru`enje mora imati skup{tinu, a mo`e imati upravni odbor. ^lan 17. Za strano ili me|unarodno udru`enje dovoljno je da ima akte, bez obzira kako su nazvani i organe koji ispunjavaju funkcije kako ih defini{e ovaj zakon. ^lan 18. Skup{tina, kao najvi{i or gan udru`enja je nadle`na za: a) dono{enje statuta, izmjena i dopuna statuta i drugih akata odre|enih statutom; b) odlu~ivanje o pripajanju, razdvajanju, transformaciji, raspu{tanju i prestanku rada, kao i o drugim statusnim promjenama udru`enja; c) imenovanje i razrje{enje ~lanova upravnog odbora, ako takav or gan udru`enja postoji; d) usvajanje izvje{taja koje je pripremio upravni odbor, ako takav or gan udru`enja postoji; i e) odlu~ivanje o svim drugim pitanjima koja nisu u nadle`nosti drugih organa udru`enja. ^lan 19. Upravni odbor, ukoliko ga udru`enje ima: a) priprema sjednice skup{tine; b) priprema nacrt statuta i drugih akata koje donosi skup{tina; c) provodi politiku, zaklju~ke i druge odluke koje je donijela skup{tina; d) raspola`e imovinom udru`enja; e) podnosi godi{nji ili periodi~ni izvje{taj o svom radu skup{tini na usvajanje; i f) vr{i i druge poslove odre|ene statutom. ^lan 20. ^lanovi organa udru`enja ne mogu glasati po pitanjima u kojima se kao interesne strane pojavljuju sami ~lanovi, njihovi bra~ni drugovi ili njihova rodbina u uspravnoj ili pobo~noj liniji do tre}eg stepena, po pitanjima vezanim za predmet koji je pod kontrolom tog ~lana, odnosno po pitanjima u pogledu kojih ~lan ima ekonomski interes. Pored toga, ~lanovi organa udru`enja imaju obavezu da osiguraju da se sve finansijske transakcije udru`enja zaklju~uju prema pravi~noj tr`i{noj vrijednosti, odnosno prema uslovima koji su povoljniji za udru`enje. I.3. FONDACIJE I.3.1. Osnivanje fondacija ^lan 21. 1. Smatra se da je djelovanje fondacije od javnog interesa ako je osnovana prvenstveno radi propagiranja, pru`anja usluga ili promovisanja programa unapre|enja u oblastima kao {to su: zdravstvo; obrazovanje; nauka; socijalna za{tita; gra|ansko dru{tvo; ljudska prava i prava manjina; pomo} siroma{nim i socijalno ugro`enim; pomo} invalidima, djeci i starijim licima; za{tita okoline; tolerancija; kultura; amaterski sport; vjerske slobode i pomo} `rtvama elementarnih nepogoda ili za druge sli~ne ciljeve. 2. Smatra se da fondacija djeluje u dobrotvorne svrhe ukoliko je osnovana prvenstveno s ciljem da poma`e licima i grupama kojima je takva pomo} potrebna. 3. Sta tus fondacija od javnog interesa odre|uje Ministarstvo. Postupak za dodjelu i ukidanje statusa fondacije od javnog interesa Ministarstvo }e urediti posebnim propisom. 4. Zahtjev za dobivanje statusa registrovane fondacije od javnog interesa mo`e se podnijeti u bilo koje vrijeme, na na~in utvr|en propisima od strane Ministarstva. Odbijanje zahtjeva podlije`e preispitivanju u skladu sa zakonom. 5. Registrovana fondacija ostvaruje poreske, carinske i druge olak{ice za svoj rad, u skladu sa posebnim zakonima. 6. Registrovana fondacija se mo`e pripajati, razdvajati ili transformisati samo u drugu fondaciju. ^lan 22. 1. Fondaciju koja ispunjava uslove za registraciju mo`e osnovati jedno ili vi{e fizi~kih ili pravnih lica (u daljem tekstu: osniva~i), s tim da osniva~i ne mogu biti dr`ava Bosna i Hercegovina, entiteti, kantoni, gradovi, op}ine, mjesne zajednice, dr`avni organi, dr`avna preduze}a i fondovi. Osniva~i ne moraju biti dr`avljani ili pravna lica iz Bosne i Hercegovine. 2. Fondacija mo`e biti osnovana jednostranom izjavom volje, ugovorom, testamentom, legatom ili drugim odgovaraju}im pravnim aktom. 3. Fondacija mora imati osniva~ki akt, statut i upravni odbor, odnosno akte i organe, koji su im su{tinski ekvivalentni. Za stranu ili me|unarodnu fondaciju dovoljno je da ima akte bez obzira kako su nazvani i organe, koji vr{e funkcije kako ih defini{e ovaj zakon. Petak, 28. decembra 2001. S L U @ B E N I G L A S N I K B i H Broj 32 - Strana 443 ^lan 23. Osniva~ki akt fondacije naro~ito sadr`i: a) imena i adrese osniva~a; b) naziv fondacije, skra}eni naziv ukoliko postoji i adresu fondacije; c) ciljeve zbog kojih je fondacija osnovana; d) izvod o nov~anim iznosima i izvorima po~etnih osnovnih sredstava fondacije, u obliku utvr|enom propisima Ministarstva; i e) ime, prezime i adresu lica koje zastupa fondaciju u Bosni i Hercegovini i ovla{teno je za obavljanje poslova registracije fondacije. ^lan 24. Statut fondacije sadr`i: a) naziv, sra}eni naziv ukoliko postoji i sjedi{te fondacije; b) ciljeve fondacije; c) organe fondacije, na~in njihovog izbora, nadle`nost, kvorum, pravila glasanja te uslove i proceduru njihovog raspu{tanja; d) pravila upravljanja i kori{tenja imovine fondacije; e) postupci za izmjenu i dopunu statuta, kao i ovla{tenje i postupci dono{enja ostalih op}ih akata; f) uslovi i postupak za pripajanje, razdvajanje, transfor - maciju ili prestanak rada fondacije, uklju~uju}i sva pravila glasanja za koje je potreban poseban kvorum ili kvalifikovana ve}ina; g) kriteriji za raspolaganje imovinom fondacije u slu~aju prestanka rada fondacije; i h) opis oblika i sadr`aj pe~ata fondacije. I.3.2. Organi fondacije ^lan 25. 1. Or gan upravljanja fondacijom je upravni odbor. 2. Statutom registrovane fondacije se mogu utvrditi i drugi organi fondacije. ^lan 26. 1. Upravni odbor fondacije je odgovoran za ostvarivanje ciljeva fondacije, a mo`e obavljati i druge poslove utvr|ene statutom i u skladu sa zakonom. 2. Upravni odbor fondacije ~ine najmanje tri ~lana. 3. ^lanovi upravnog odbora fondaciije ne moraju biti dr`avljani Bosne i Hercegovine. 4. Upravni fondacije nadle`an je za: a) dono{enje ili priznavanje osniva~kog akta, statuta, izmjena i dopuna statuta i drugih akata utvr|enih statutom; b) odlu~ivanje o pripajanju, razdvajanju, transformaciji i prestanku rada, kao i o drugim statusnim promjenama fondacije; c) prijem, usvajanje i podno{enje dokumentacije, informacija i ostalih izvje{taja ili materijala ako se to ovim zakonom ili u skladu sa njim zahtijeva; i d) odlu~ivanje o svim drugim pitanjima koja nisu u nadle`nosti drugih organa fondacije. ^lan 27. ^lanovi organa fondacije ne mogu glasati po pitanjima u kojima se kao interesne strane pojavljuju sami ~lanovi, njihovi bra~ni drugovi ili njihova rodbina u uspravnoj ili pobo~noj liniji do tre}eg stepena, po pitanjima vezanim za predmet koji je pod kontrolom tog ~lana, odnosno po pitanjima u pogledu kojih ~lan ima ekonomski interes. Pored toga, ~lanovi organa imaju obavezu da osiguraju da se sve finansijske transakcije fondacije zaklju~uju prema pravi~noj tr`i{noj vrijednosti, odnosno prema uslovima koji su povoljniji za fondaciju. I.4. REGISTROVANJE UDRU@ENJA I FONDACIJA ^lan 28. 1. Registrovanje udru`enja i fondacija je dobrovoljno, osim u slu~aju iz ~lana 29. ovog zakona, ali se registracija mora obaviti da bi udru`enje ili fondacija stekla svojstvo pravnog lica iz Bosne i Hercegovine. 2. Registracija, podno{enje dokumentacije, te prestanak rada udru`enja ili fondacije vr{e se u skladu sa ovim zakonom, ostalim relevantnim zakonima Bosne i Hercegovine, propisima Ministarstva, te statutom udru`enja ili fondacije. 3. Ukoliko postoji sukob izme|u takvih zakona i propisa, Ministarstvo je nadle`no za tuma~enje zakona i propisa na na~in da se: a) promovi{e politika transparentnosti i pristupa javnosti; i b) na najmanju mogu}u mjeru svede administrativno optere}enje organizacija i pojedinaca, u onoj mjeri u kojoj se to mo`e ostvariti uz ja~anje transparentnosti i pristupa javnosti. 4. Ukoliko postoji sukob relevantnih zakona koji se ne mo`e prevazi}i, postupa se u skladu sa odredbama ovog zakona. 5. Udru`enje se upisuje u registar udru`enja. Fondacija se upisuje u registar fondacija. Oba registra vodi Ministarstvo. 6. Registri se vode u skladu sa odredbama ovog zakona i propisima koje donosi Ministarstvo. 7. Registri su otvoreni za javnost. Za uvid u bilo koji dokument ili informaciju iz registra nije potrebno odobrenje Ministarstva. Nijedan dokument ili informacija pohranjena u registru prema ovom zakonu ne}e se voditi kao "povjerljivo" ili "poslovna tajna". 8. Svako lice, li~no ili putem po{te, mo`e zatra`iti kopiju bilo kojeg upisa u registar ili bilo kojeg dokumenta iz spisa registrovanog udru`enja ili fondacije. Za takve kopije napla}uje se taksa koja ne mo`e biti ve}a od uobi~ajene. Kopije se moraju izdati u roku od petnaest radnih dana od dana podno{enja zahtjeva. ^lan 29. Udru`enja ili fondacije iz ~lana 1. ovog zakona, koji namjeravaju da od Ministarstva zatra`e da im dodijeli sta tus udru`enja ili fondacije od javnog interesa, odnosno sta tus udru`enja ili fondacije osnovanog u dobrotvorne svrhe, zatim sva udru`enja ili fondacije koje vr{e javna ovla{tenja, te sva udru`enja ili fondacije sa uredima ili djelatnostima u Bosni i Hercegovini i koja primaju od vladinih institucija Bosne i Hercegovine ili putem njih, potporu ili druge oblike dotacije u ukupnom godi{njem iznosu ve}em od 5.000 KM postupaju na sljede}i na~in: a) upisuju se u registar u skladu sa zakonom; i b) podnose godi{nji izvje{taj Ministarstvu koji se zavodi u registar u obliku utvr|enom propisima Ministarstva, s tim da godi{nji izvje{taj u osnovi mora sadr`avati opis aktivnosti udru`enja ili fondacije i eventualnih pravnih lica osnovanih u smislu ~lana 4., te s tim da godi{nji izvje{taj obavezno sadr`i i bilans stanja koji prikazuje prihode i rashode udru`enja ili fondacija kao i posebnih pravnih lica osnovanih u smislu ~lana 4. ovog zakona. ^lan 30. 1. Ukoliko je predvi|eno statutom, naziv udru`enja ili fondacije mo`e se upisati u registar i na jednom ili vi{e stranih jezika, s tim da se prvi upi{e naziv na slu`benim jezicima Bosne i Hercegovine. Strana udru`enja ili fondacije mogu upotrebljavati samo svoje registrovane nazive. 2. U slu~aju da se dva ili vi{e udru`enja ili fondacije registruju sa su{tinski istim nazivom ili znakom, Ministarstvo }e donijeti rje{enje kojim nala`e da udru`enje ili fondacija koje je kasnije registrovano, u roku od mjesec dana podnese zahtjev za promjenu imena ili znaka u registru. Ako to udru`enje ili fondacija ne postupe u skladu sa rje{enjem, Ministarstvo }e da Broj 32 - Strana 444 S L U @ B E N I G L A S N I K B i H Petak, 28. decembra 2001. obustavi ili ukine registraciju, raspusti udru`enje ili fondaciju, te preduzme druge oblike sankcija predvi|enih ovim zakonom. Na postupak iz ovog ~lana primjenjuju se odredbe ~lana 34. ovog zakona. ^lan 31. 1. Zahtjev za upis u registar udru`enja ili fondacija sadr`i: a) osniva~ki akt odnosno akt osnivanja; b) statut udru`enja ili fondacije; c) spisak osniva~a i ~lanova upravnih organa; d) imena i adrese osoba ovla{tenih za zastupanje udru`enja ili fondacije u Bosni i Hercegovini; e) podaci koji se zahtjevaju u ~lanu 45. ovog zakona, ukoliko se radi o upisu stranog udru`enja ili fondacije; f) naziv udru`enja ili fondacije, skra}eni naziv ukoliko postoji; g) primjerak znaka udru`enja ili fondacije, ukoliko postoji; i h) ciljeve udru`enja ili fondacije. 2. Obrazac i na~in podno{enja zahtjeva za registraciju utvr|uje se propisima Ministarstva. ^lan 32. 1. O prijemu zahtjeva za upis u registar ili zahtjeva za izmjenu i dopunu podataka u registru Ministarstvo izdaje potvrdu osniva~ima udru`enja ili fondacije. Ministarstvo je du`no donijeti rje{enje o registraciji u roku od 30 dana nakon dana podno{enja zahtjeva. 2. Ako Ministarstvo ne donese rje{enje u roku od 30 dana po prijemu zahtjeva za registraciju ili zahtjeva za izmjenu registracije, smatrat }e se da je zahtjev odbijen. ^lan 33. Rje{enje koje donosi Ministarstvo o upisu u registar udru`enja ili fondacije sadr`i: a) datum upisa; b) registracijski broj pod kojim je izvr{en upis; c) naziv, skra}eni naziv ukoliko postoji i adresu udru`enja ili fondacije; d) znak udru`enja ili fondacije, ako postoji; e) ciljeve za koje je udru`enje ili fondacija osnovano; i f) imena i adrese lica ovla{tenih za zastupanje udru`enja ili fondacije. ^lan 34. 1. Ako u toku postupka registracije Ministarstvo utvrdi da u statutu udru`enja ili fondacije nisu ispunjeni uslovi utvr|eni ovim zakonom ili da zahtjev za registraciju nije potpun, na to }e upozoriti podnosioca zahtjeva navode}i razloge zbog kojih registracija nije izvr{ena. Podnosiocu zahtjeva }e biti omogu}eno da ispravi ili dopuni zahtjev u roku od petnaest dana od dana prijema obavje{tenja. Ako podnosilac zahtjeva ne ukloni ove nedostatke u predvi|enom roku, Ministarstvo }e rje{enjem odbaciti zahtjev za upis u registar navode}i razloge za negativno rje{enje. 2. Ako Ministarstvo ustanovi da su ciljevi udru`enja ili fondacije u suprotnosti sa odredbama ~lana 3. ta~ka 3. ovog zakona odnosno ~lana 5. ovog zakona, Ministarstvo }e rje{enjem odbiti zahtjev za upis u registar, navode}i razloge za dono{enje takvog rje{enja. 3. Postupci opisani u ovom ~lanu provode se u skladu sa pravilima i postupcima utvr|enim propisima Ministarstva i ostalim relevantnim zakonima. ^lan 35. 1. Na rje{enje Ministarstva kojim se odbija, odbacuje, obustavlja ili ukida upis, odnosno izmjena i dopuna upisa u skladu sa ovim zakonom, ili izri~u kazne na osnovu ~lana 53. ovog zakona, ili odbija zahtjev iz ~lana. 13. ovog zakona, ili automatski raspu{ta udru`enje ili fondacija na osnovu ~lana 30. ta~ka 2. ili ~lana 51. ovog zakona, ili name}e raspodjela sredstava na osnovu ~lana 52. ovog zakona, kao i na druga rje{enja donesena u skladu sa ovim zakonom mo`e se ulo`iti `alba. 2. @alba se ula`e u roku od 15 dana od dana prijema rje{enja. ^lan 36. @alba iz ~lana 35. ovog zakona mo`e se ulo`iti radi: - povrede pravila postupka, - pogre{no i nepotupuno utvr|enog ~injeni~nog stanja, - povrede materijalnog prava. ^lan 37. Po `albi iz ~lana 35. ovog zakona odlu~uje Komisija za `albe (u daljem tekstu: Komisija) koju imenuje Vije}e ministara. Komisija je stalna i stastoji se od tri ~lana. ^lan 38. 1. @albe na rje{enja iz ~lana 35. ovog zakona se podnosi Ministarstvu. 2. Po prijemu `albe, Ministarstvo }e ispitati `albu u pogledu blagovremenosti, i da li je `alba izjavljena od ovla{tenog lica. 3. Ukoliko Ministarstvo utvrdi da je `alba neblagovremena, ili da je izjavljena od neovla{tenog lica, rje{enjem }e odbaciti `albu. ^lan 39. 1. Ukoliko Ministarstvo ne odbaci `albu iz razloga utvr|enih iz ~lana 38. ta~ka 3. ovog zakona, istu uz predmet dostavlja Komisija za `albe. 2. Odlu~uju}i o `albi Komisija mo`e donijeti slijede}e odluke: - odbaciti `albu, - odbiti `albu i potvrditi rje{enje Ministarstva, - ukinuti rje{enje u cijelosti ili djelimi~no, i - izmijeniti rje{enje. ^lan 40. 1. Komisija }e odbaciti `albu ako je to propustilo Ministarstvo u smislu ~lana 38. ta~ka 3. ovog zakona. 2. Komisija }e odbiti `albu kad utvrdi da u postupku pred Ministarstvom nije bilo nedostataka i kad je `alba neosnovana. 3. Komisija }e potpuno ili djelimi~no ukinuti rje{enje, kad utvrdi neku od nepravilnosti utvr|ene u ~lanu 36. ovog zakona, nakon ~ega }e predmet vratiti Ministarstvu na ponovno odlu~ivanje. 4. Komisija }e izmijeniti rje{enje, ako iz stanja predmeta proizilazi druga~ija odluka od one koju je donijelo Ministarstvo. ^lan 41. Komisija je du`na da u roku od 30 dana od dana prijema `albe odlu~i po istoj. ^lan 42. Protiv rje{enja Komisije nije dopu{tena `alba, ali se mo`e pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine. ^lan 43. 1. Registrovano udru`enje ili fondacija du`ne su podnijeti Ministarstvu zahtjev za izmjenu i dopunu registracije u slu~aju nastupanja promjene u pogledu informacija navedenih u ~lanu 33. ta~ka 1. pod c); d); e) i f) ovog zakona, u roku od 30 dana od dana nastupanja promjene. 2. Ministarstvo donosi rje{enje u pogledu zahtjeva u skladu sa ~lanom 32. ta~ka 1. ovog zakona. ^lan 44. Rje{enja kojim se dozvoljava, odbija, odbacuje, obustavlja ili ukida upis u registar udru`enja ili fondacije, te svako rje{enje kojim udru`enje ili fondacija prestaje sa radom, objavljuje se u "Slu`benom glasniku BiH". ^lan 45. 1. Osim ako nije druga~ije utvr|eno u ovom ~lanu, pravila i postupci za registrovanje utvr|eni u ovom zakonu odnose se i na strana i me|unarodna udru`enja, fondacije i druge Petak, 28. decembra 2001. S L U @ B E N I G L A S N I K B i H Broj 32 - Strana 445 neprofitne organizacije, kao i urede njihovih ogranaka koji se nalaze ili obavljaju djelatnosti na teritoriji Bosne i Hercegovine. 2. Strana i me|unarodna udru`enja, fondacije i druge neprofitne organizacije, kao i uredi njihovih ogranaka registrovanih u skladu sa ovim zakonom, mogu djelovati na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine kao i pravna lica iz Bosne i Hercegovine. 3. Uz zahtjev za registraciju u Bosni i Hercegovini, strana i me|unarodna udru`enja, fondacije i druge neprofitne organizacije dostavit }e Ministarstvu radi upisia u registar: a) dokaz da organizacija ima sta tus pravnog lica u ino - stranstvu; b) izjavu u kojoj se opisuju aktivnosti koje }e se preduzeti u Bosni i Hercegovini; c) naziv, adresu i broj telefona organizacije u mati~noj zemlji i glavnog predstavni{tva u Bosni i Hercegovini, ukoliko postoji; d) ime i prezime, zvanje lica koje rukovodi glavnim predstavni{tvom organizacije u Bosni i Hercegovini. Ako organizacija nema predstavni{tvo u Bosni i Hercegovini, u tom slu~aju se navodi ime, prezime i zvanje lica odgovornog za rad organizacija u Bosni i Hercegovini; i e) ime i prezime, adresa, zvanje i broj telefona lica koje je organizacija ovlastila da bude njen pravni predstavnik u Bosni i Hercegovini. I.5. IMOVINA UDRU@ENJA I FONDACIJA ^lan 46. Prihodi udru`enja i fondacija mogu uklju~ivati sljede}e: a) ~lanarina, kada je u pitanju udru`enje; b) dobrovoljne priloge i poklone javnih institucija, fizi~kih i pravnih lica, kako stranih tako i doma}ih, u gotovini, uslugama ili imovini bilo koje vrste; c) dr`avne subvencije i ugovore sa dr`avom, javnim institucijama, fizi~kim i pravnim licima, kako doma}im tako i stranim; d) prihod od kamata, dividendi, dobiti od kapitala, zakupnina, honorara i sli~nih izvora pasivnog prihoda; i e) prihod ste~en kroz ostvarivanje ciljeva i aktivnosti udru`enja ili fondacije, kako je odre|eno statutom. ^lan 47. 1. Registrovano udru`enje ili fondacija su du`ni da uredno vode poslovne knjige u skladu sa op}e prihva}enim ra~unovod - stvenim principima i da sastavljaju finansijske izvje{taje u skladu sa ovim i drugim relevantnim zakonima. 2. Registrovano udru`enje ili fondacija raspola`e svojom imovinom u skladu sa statutom i ovim zakonom. ^lan 48. Organi registrovanih udru`enja ili fondacije du`ni su da upravljaju imovinom udru`enja ili fondacije sa du`nom pa`njom i na odgovoran i zakonit na~in u najboljem interesu udru`enja i fondacije. I.6. PRESTANAK RADA UDRU@ENJA I FONDACIJA-DOBROVOLJNO I PO SILI ZAKONA ^lan 49. Udru`enje ili fondacija mogu prestati sa radom dobrovoljno ili po sili zakona pod uslovima utvr|enim ovim zakonom. ^lan 50. 1. Udru`enje ili fondacija mogu prestati sa radom dobrovoljno, na osnovu odluke nadle`nog organa udru`enja ili fondacije. 2. Ako statutom nije druga~ije predvi|eno, odluka o prestanku sa radom se donosi dvotre}inskom kvalifikovanom ve}inom glasova ~lanova udru`enja ili dvotre}inskom ve}inom glasova upravnog odbora fondacije. 3. U slu~aju dobrovoljnog prestanka rada registrovanog udru`enja ili fondacija usvaja plan likvidacije koji je u skladu sa statutom i ovim zakonom. ^lan 51. 1. Rje{enjem Ministarstva registrovano udru`enje ili fondacija prestaje sa radom po sili zakona kako je utvr|eno u zakonu, ako djeluje suprotno odredbama ovog zakona ili ako bez opravdanih razloga ne obavlja djelatnost radi ostvarivanja svojih ciljeva u periodu od najmanje dvije pune kalendarske godine, ili kao posljedica uslova navedenih u ~lanu 50. ovog zakona. 2. Prestanak po sili zakona izri~e se samo u slu~ajevima ponovljenih ili te`ih nepravilnosti u radu, a mo`e se izre}i samo nakon {to dato udru`enje ili fondacija bude obavje{teno o razlogu i pru`i mu se prilika za izja{njavanje po tom pitanju. 3. Kazne i prestanak rada, raspu{tanje udru`enja ili fondacija po sili zakona izri~e se na osnovu zahtjeva Ministarstva. Prije dono{enja odluke kojom se izri~e kazna ili prestanak rada, raspu{tanje udru`enja ili fondacije, Ministarstvo }e udru`enje ili fondaciju obavijestiti o prekr{aju. U obavijesti se navode mogu}e kazne utvr|ene ~lanom 53. ovog zakona Ministarstvo mo`e omogu}iti udru`enju ili fondaciji da otkloni nepravilnosti u radu i/ili mo`e odrediti kaznu utvr|enu ovim zakonom. ^lan 52. 1. Nakon raspu{tanja i prestanka sa radom i izmirenja obaveza udru`enje ili fondacija koje nema sta tus udru`enja od javnog interesa, preostalu imovinu i sredstva podijelit }e na na~in utvr|en statutom ili drugom registrovanom udru`enju ili fondaciji kojoj je dodjeljen sta tus udru`enja ili fondacije od javnog interesa. 2. Nakon raspu{tanja i izmirenja obaveza udru`enje ili fondacija kome je odobren sta tus udru`enja ili fondacije od javnog interesa, preostalu imovinu i sredstva podijelit }e registrovanom udru`enju od javnog interesa ili fondaciji, koja ima iste ili sli~ne ciljeve. Ovo se odnosi i na sva udru`enja i fondacije koje su dobila sredstva od dr`ave, javne dotacije ili odnosno ostvarili poreske ili fiskalne olak{ice u skladu sa zakonima iz bilo koje nadle`nosti. 3. U slu~aju prestanka rada po sili zakona Ministarstvo utvr|uje raspodjelu preostalih sredstva u skladu sa principima ovog ~lana. 4. Rje{enje Ministarstva o raspu{tanju po sili zakona i o raspodjeli sredstava udru`enja ili fondacija, bit }e objavljena u "Slu`benom glasniku BiH" kao i obavijest svim potencijalnim korisnicima da mogu pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine u skladu sa ~lanom 42. ovog zakona. DRUGI DIO - KAZNENE ODREDBE ^lan 53. 1. Kaznom od 300 KM do 3.000 KM Ministarstvo }e kazniti udru`enje i fondaciju koja: a) se ne upi{e u registar, ako je upis obavezan prema ovom zakonu; b) ne podnese godi{nji izvje{taj, ako je podno{enje obavezno prema ovom zakonu; c) obavlja aktivnosti koje zna~ajno odstupaju od ciljeva odre|enog udru`enja ili fondacije; d) u pravnim transakcijama ne upotrebljava jedan od svojih registrovanih naziva s namjerom da obmane fizi~ko, pravno lice ili organe vlasti; e) ne podnese zahtjev za izmjenu i dopunu registracije (~lan 43. ta~ka 1. ovog zakona); f) ne upotrijebi ostvarenu dobit ili sredstva na na~in predvi|en statutom ili odgovaraju}im zakonom, s namjerom ili usljed krajnje nepa`nje; i Broj 32 - Strana 446 S L U @ B E N I G L A S N I K B i H Petak, 28. decembra 2001. g) pru`i informacije Ministarstvu u vezi sa podno{enjem zahtjeva za upis, izmjenu podataka u registru, odnosno prestankom rada u skladu sa odredbama ovog zakona, koje su namjerno i materijalno neistinite i navode na pogre{an zaklju~ak. 2. Ministarstvo mo`e tako|er kazniti nov~anom kaznom odgovornog predstavnika udru`enja ili fondacije, za kojeg je utvr|eno da je po~inio radnje navedene u ovom ~lanu ukoliko je odgovorni predstavnik bio upoznat s radnjama koje su rezultirale prekr{ajem i postupao s namjerom da u~ini prekr{aj. Nov~ana kazna iznosi od 100 KM do 1.000 KM. 3. Odgovorno lice se mo`e kazniti kaznama navedenim u ovom ~lanu samo ako je to lice prethodno obavije{teno o postupku i njegovim osnovama i data mu je mogu}nost da se o tome izjasni. Postupak iz ovog ~lana provodi se u skladu sa propisima koje utvrdi Ministarstvo. TRE]I DIO - PRELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 54. 1. Udru`enja i fondacije koji su registrovani prije stupanja na snagu ovog zakona i koje `ele da se registruju u skladu sa ovim zakonom, imaju obavezu da usklade svoje akte sa odredbama ovog zakona i da u roku od {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona dostave nadle`nom ministarstvu uskla|ene akte o registraciji udru`enja ili fondacije. 2. Udru`enja i fondacije koje se registruju u skladu sa odredbama prethodne ta~ke nisu obavezni da pla}aju administrativnu taksu. ^lan 55. 1. Od dana stupanja na snagu ovog zakona svim udru`enjima ili fondacijama koji su obavezni da se registruju u skladu sa ovim zakonom, a koji su prethodno zapo~eli ali nisu okon~ali postupak registrovanja u nadle`nosti drugih organa vlasti Bosne i Hercegovine bit }e dozvoljeno da prestanu sa prethodno zapo~etim postupkom te da umjesto toga nastave sa postupkom u skladu sa odredbama ovog zakona. 2. Udru`enjima i fondacijama opisanim u prethodnoj ta~ki bit }e omogu}en povrat taksi koje su platili u postupku registracije provedenom u nadle`nosti drugih organa vlasti. ^lan 56. 1. Ministarstvo se obavezuje da u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donese sve podzakonske akte predvi|ene ovim zakonom. 2. Svi podzakonski akti koje Ministarstvo donese na osnovu odredaba ovog zakona, te sve izmjene i dopune istih, bit }e objavljene u "Slu`benom glasniku BiH". ^lan 57. Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benom glasniku BiH". PS BiH broj 72/01 30. novembra 2001. godine Sarajevo Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamentarne skup{tine BiH Sejfudin Toki}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamentarne skup{tine BiH dr. @eljko Mirjani}, s. r. 223 Na osnovu ~lana IV. 4. Ustava Bosne i Hercegovine Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavni~kog doma odr`anoj 30. novembra 2001. godine i Sjednici Doma naroda odr`anoj 24. decembra 2001. godine, usvojila je ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVR[ENJU BUD@ETA INSTITUCIJA BOSNE I HERCEGOVINE I ME\UNARODNIH OBAVEZA BOSNE I HERCEGOVINE ZA 2001. GODINU U Zakonu o izvr{enju Bud`eta institucija Bosne i Hercegovine i me|unarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2001. godinu ("Slu`beni glasnik BiH", broj 9/01) vr{e se izmjene i dopune: ^lan 1. U ~lanu 3. stav 1. mijenja se i glasi: "Institucije Bosne i Hercegovine koje imaju sta tus korisnika Bud`eta utvr|uju se u Izmjenama i dopunama Bud`eta institucija Bosne i Hercegovine i me|unarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2001. godinu ". Stav 3. mijenja se i glasi: "Za ostale institucije ~ije je osnivanje u toku ili }e se osnovati do kraja 2001. godine rezervi{u se sredstva na poziciji "Bud`etska rezerva" u Izmjenama i dopunama Bud`eta institucija Bosne i Hercegovine i me|unarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2001. godinu". Dodaje se novi stav 4., koji glasi: "Shodno Odluci o uspostavljanju Registra bud`etskih korisnika ("Slu`beni glasnik BiH", broj 25/01) svi bud`etski korisnici su obavezni da u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona provedu postupak registriranja u knjige registra bud`etskih korisnika ". ^lan 2. ^lan 4. mijenja se i glasi: "Prihodi Bud`eta su: a) neporezni prihodi (takse i naknade); b) teku}e potpore u nov~anom obliku; c) prihodi iz bud`eta entiteta; d) vanredni prihodi; e) teku}e potpore u nenov~anom obliku". ^lan 3. ^lan 5. mijenja se i glasi: "Rashodi Bud`eta su: a) teku}i izdaci; b) teku}i grantovi; c) kapitalni izdaci; d) posebne namjene; e) rezervisanja". ^lan 4. ^lan 7. mijenja se i glasi: "Ministarstvo za trezor institucija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ministarstvo za trezor) vr{i prenos sredstava za izmirenje Bud`eta isklju~ivo na osnovu zahtjeva za prenos sredstava, koji mora biti dokumentovan i potpisan od rukovodioca korisnika bud`eta, odnosno lica koje je pismeno ovla{ten za podno{enje zahtjeva za prenos sredstava. Dokumentima iz prethodnog stava smatraju se: - obra~unske liste pla}a i naknada; - ra~un za nabavku sredstava, roba i usluga; - odluke i rje{enja nadle`nih organa iz kojih proisti~u finansijske obaveze; - ugovori i - ostali finansijski dokumenti. Izuzetno, prenos sredstava za funkcionisanje DKP mre`e vr{i se na osnovu zahtjeva za akontativi prenos sredstava, uz obavezu naknadnog dokumentovanja prenosa sredstava Ministarstvu za trezor". Iza ~lana 7 dodaje se ~lan 7.a. koji glasi: Petak, 28. decembra 2001. S L U @ B E N I G L A S N I K B i H Broj 32 - Strana 447
Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH Bosna i Hercegovina Službeni glasnik BiH 28/00 17.11.2000 SG BiH 100/13, SG BiH 62/11, SG BiH 102/09, SG BiH 45/06 informacije ZAKONO SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJAMA U BOSNI IHERCEGOVINIODJELJAK IUVODNE ODREDBE^lanak 1.Cilj1.Cilj ovoga zakona je:a)ustanoviti da informacije pod kontrolom javnoga tijelapredstavljaju javno dobro od vrijednosti i da javni pristupovim informacijama promovira ve}u otvorenost iodgovornost tih javnih tijela, te da su ove informacijeneophodne za demokratski proces;b)ustanoviti da svaka osoba ima pravo pristupa oviminformacijama u najve}oj mogu}oj mjeri sukladno javnom interesu, te da javna tijela imaju odgovaraju}u obvezuobjavljivanja informacije; ic)omogu}iti svakoj fizi~koj osobi da zatra`i izmjenu, i dajekomentar na svoje osobne informacije pod kontrolomjavnog tijela.^lanak 2.Tuma~enjeOvaj zakon se tuma~i kako bi olak{ao i promovirao unajve}oj mjeri i bez odlaganja objavljivanje informacija podkontrolom javnog tijela po najni`oj prihvatljivoj cijeni.^lanak 3.DefinicijeU smislu ovoga zakona,1."informacija" je svaki materijal kojim se prenose ~injenice,mi{ljenja, podaci ili bilo koji drugi sadr`aj, uklju~uju}i svakipreslik ili njegov dio, bez obzira na oblik ili karakteristike, kaoi na to kada je sa~injena i kako je klasificirana.2."javno tijelo" je svako tijelo u Bosni i Hercegovini kako slijedi:a)izvr{no tijelo;b)zakonodavno tijelo;c)sudsko tijelo;d)tijelo koje obavlja javnu funkciju a imenovano je iliustanovljeno sukladno zakonu;e)bilo koje drugo upravno tijelo;f)pravna osoba koja je u vlasni{tvu ili koju kontrolira javnotijelo.3."kontrola" zna~i ili raspolaganje informacijama ili kontro -liranje pristupa informacijama.4. "osobna informacija" je svaka informacija {to se odnosi nafizi~ku osobu koja se mo`e izravno ili posredno identificirati~injenicama kao {to su, ali nije ograni~eno na identifikacijskibroj ili fizi~ki, mentalni, ekonomski, etni~ki, vjerski, kulturniili socijalni identitet te osobe.5. "nadle`no javno tijelo" je javno tijelo koje ima kontrolu nadtra`enom informacijom, a to je javno tijelo koje je sa~iniloinformaciju ili za koga je sa~injena informacija. Ako se javnotijelo koje je sa~inilo informaciju ili za koga je sa~injenainformacija ne mo`e utvrditi, onda je nadle`no ono javno tijelo~ija je funkcija najbli`a tra`enoj informaciji.ODJELJAK IIPRISTUP INFORMACIJAMA^lanak 4.Pravo pristupaSvaka fizi~ka i pravna osoba ima pravo pristupainformacijama koje su pod kontrolom javnoga tijela, a svakojavno tijelo ima odgovaraju}u obvezu objaviti takve informacije.Ovo pravo pristupa podlije`e samo formalnim radnjama iograni~enjima kako je utvr|eno u ovom zakonu.^lanak 5.Utvr|ivanje izuzetka1. Na osnovu ispitivanja svakog pojedina~nog slu~aja, izuzetakod objavljivanja tra`ene informacije se utvr|uje samo akonadle`ni javni or gan:a)utvrdi izuzetak u smislu ~l. 6., 7. ili 8. za cijelu informacijuili dio informacije; ib)odredi, nakon obavljenog ispitivanja javnog interesa usmislu ~lanka 9., da objavljivanje informacije nije odjavnog interesa. ^lanak 6.Izuzeci u vezi sa funkcijama javnih tijela1. Nadle`no javno tijelo mo`e utvrditi izuzetak u slu~ajevimakada se otkrivanjem informacije osnovano mo`e o~ekivatiizazivanje zna~ajne {tete po legitimne ciljeve sljede}ihkategorija u Bosni i Hercegovini:a)vanjska politika, interesi obrane i sigurnosti, kao i za{titajavne sigurnosti;b)interesi monetarne politike;c)spre~avanje kriminala i svako otkrivanje kriminala; id)za{tita procesa dono{enja odluke od strane javnog tijela udavanju mi{ljenja, savjeta ili preporuka od strane javnogtijela, zaposlene osobe u javnom tijelu, ili svake osobe koja vr{i aktivnosti za ili u ime javnog tijela, a ne obuhvata~injeni~ne, statisti~ke, nau~ne ili tehni~ke informacije.^lanak 7.Izuzetak glede povjerljivih komercijalnih informacijaKada nadle`no javno tijelo opravdano utvrdi da zahtjev zapristup informacijama uklju~uje povjerljive komercijalneinterese tre}e strane, nadle`no }e javno tijelo po hitnomepostupku dopisom obavijestiti tre}u stranu o pojedinostimazahtjeva. U obavijesti se upu}enoj dopisom informira tre}a strana o neposrednom objavljivanju informacija, ukoliko tre}a strana, uroku od 15 dana od prijema dopisa, ne odgovori dopisom da takve informacije smatra povjerljivim i navede razloge za {tetu koja biproistekla iz objavljivanja informacija. Nakon prijema takvogaodgovora nadle`no }e javno tijelo utvrditi izuzetak.^lanak 8.Izuzetak kod za{tite privatnostiNadle`no }e javno tijelo utvrditi izuzetak kad opravdanoutvrdi da tra`ene informacije uklju~uju osobne interese koji seodnose na privatnost tre}e osobe.^lanak 9.Ispitivanje javnog interesa1.Nadle`no }e javno tijelo objaviti tra`enu informaciju, bezobzira na utvr|eni izuzetak u smislu ~l. 6., 7. ili 8., ako je toPetak, 17. studenoga 2000.S L U @ B E N I G L A S N I K B i HBroj 28 - Stranica 645 opravdano javnim interesom i uzeti u obzir svaku korist i svaku {tetu koji mogu proiste}i iz toga.2.U dono{enju odluke da li je objavljivanje informacijaopravdano javnim interesom, nadle`no }e javno tijelorazmotriti okolnosti kao {to su, ali nisu ograni~ene na, svakonepo{tivanje zakonske obveze, postojanje bilo kakvogprijestupa, sudsku pogre{ku, zloupotrebu vlasti ili nemar uvr{enju slu`bene du`nosti, neovla{teno kori{tenje javnihfondova, ili opasnost po zdravlje ili sigurnost pojedinca,javnosti ili okoline.3.Ako je utvr|eno da je objavljivanje tra`enih informacija koje je nadle`no javno tijelo utvrdilo kao izuzetak u smislu ~l. 7. ili 8.,u javnom interesu, nadle`no }e javno tijelo dopisom izvijestititre}u stranu da }e informacije biti objavljene po isteku roka od15 dana od dana prijema dopisa. Tre}a }e strana dopisom bitiobavije{tena o pravu na `albu, nadle`nom tijelu kome `albatreba biti podnesena, uz neophodne informacije u vezi saobra}anjem takvom tijelu, kao i krajnji rok i tro{kove zapodno{enje `albe. Tre}a }e strana tako|er dopisom bitiinformirana o pravu obra}anja ombudsmenu, a ovaj }e dopissadr`iti sve prijeko potrebne informacije za obra}anje ovomuredu.^lanak 10.Razdvajanje informacija na dijeloveAko je dio tra`enih informacija utvr|en kao izuzetak,nadle`no }e javno tijelo izdvojiti takav dio i objaviti ostatakinformacija, osim ako usljed ovog razdvajanja informacije nisupostale nerazumljive.ODJELJAK IIIPOSTUPAK PRISTUPA INFORMACIJAMA^lanak 11.Podno{enje zahtjeva1.Zahtjevi se za pristup informacijama podnose onom javnometijelu za koje podnositelj zahtjeva smatra da ima nadle`nost.2. Zahtjev za pristup informacijama mora:a)biti u pisanoj formi, napisan na jednom od zvani~nih jezika Bosne i Hercegovine;b)sadr`avati dovoljno podataka o prirodi i/ili sadr`ajuinformacija, kako bi se omogu}ilo da javno tijelo provederedovite djelatnosti u cilju pronala`enja zahtijevanihinformacija; ic)navesti ime podnositelja zahtjeva, kao i adresu podno -sitelja zahtjeva.3.Zahtjev za pristup osobnoj informaciji, mora, poredispunjavanja uvjeta iz stavka 2. biti sa~injen samo od stranefizi~ke osobe na koju se isti odnosi, ili od strane zakonskogzastupnika podnositelja zahtjeva ili od osobe koju jepodnositelj zahtjeva ovlastio u pisanoj formi za pristupinformaciji. Ako je zahtjev sa~inila osoba na koju se odnosi,ova osoba }e potpisati zahtjev i pokazati svoj zakonom utvr|en osobni dokument s fotografijom. Ako je zahtjev sa~iniozakonski zastupnik podnositelja zahtjeva ili osoba ovla{tena za pristup informaciji, ta osoba }e potpisati zahtjev, pokazati svojzakonom utvr|en osobni dokument s fotografijom, dokaz ozakonskom zastupanju ili punomo}, kao i preslik zakonomutvr|enog osobnog dokumenta podnositelja zahtjeva.4.Javni or gan ne}e ispitivati, niti zahtijevati razlogeopravdanosti zahtjeva.^lanak 12.Nemogu}nost postupanja sukladno zahtjevu1.Ako javno tijelo nije u mogu}nosti da udovolji zahtjevu zbognedostatka formalnih uvjeta koji su predvi|eni st. 2. i 3. ~lanka11., on }e {to je prije mogu}e, ali najkasnije osam dana odprijema zahtjeva pismeno obavijestiti podnositelja zahtjevakada je takvo obavje{tenje mogu}e, da zahtjev ne mo`e bitiobra|en iz navedenog razloga. Ovaj dopis }e obavijestitipodnositelja o mogu}nosti podno{enja `albe, odre|enom tijelu kome `alba treba biti upu}ena, uklju~uju}i neophodne podatkeza kontaktiranje takvoga tijela, kao i tro{kove podno{enja`albe. Dopis }e tako|er, obavijestiti podnositelja zahtjeva opravu obra}anja ombudsmenu, a sadr`avat }e i sve neophodnekontaktne informacije.2.Za zahtjeve koji nisu sukladni ~lanku 11. 2. b) obavijest izstavka 1. }e tako|er sadr`avati sva specifi~na pitanja kojamogu razjasniti zahtjev, kao i preslik vodi~a u smislu ~lanka20.a).3.Dopis predvi|en ovim ~lankom }e obavijestiti podnositeljazahtjeva da }e se preina~eni zahtjev tretirati kao novi zahtjev.^lanak 13.Odre|ivanje nadle`nog javnog tijela1.Ako javno tijelo koje primi zahtjev nije nadle`no javno tijelo,ono }e, u roku od osam dana od dana prijema zahtjeva,proslijediti zahtjev nadle`nome javnom tijelu i dopisom o tomeizvijestiti podnositelja zahtjeva. Zahtjev se ne proslije|uje akose u navedenom vremenskom razdoblju utvrdi da je tra`enainformacija pod kontrolom javnoga tijela koje je primilozahtjev, a nadle`no javno tijelo, nakon {to je informirano opojedinostima ovoga zahtjeva, nema prigovora da javno tijelokoje je primilo zahtjev obradi takav zahtjev. Javno tijelo koje je primilo zahtjev smatra se nadle`nim javnim tijelom i obra|ujezahtjev u smislu ~lanka 13.2.Ako se ne mo`e utvrditi sjedi{te nadle`noga javnog tijela, a uslu~aju kad javno tijelo koje primi zahtjev ima kontrolu nadtra`enom informacijom, javno tijelo koje je primilo zahtjev sesmatra nadle`nim javnim tijelom. Ako se ne mo`e utvrditisjedi{te nadle`noga javnog tijela, a u slu~aju kada javno tijelokoje je primilo zahtjev nema kontrolu nad tra`enominformacijom, javno tijelo koje je primilo zahtjev }e uvremenskom razdoblju utvr|enom u stavku 1. dopisomizvijestiti podnositelja zahtjeva da zahtjev ne mo`e bitiobra|en iz ovoga razloga.^lanak 14.Postupanje nadle`noga javnog tijela po prijemu zahtjeva1.Po prijemu zahtjeva za pristup informaciji nadle`no javnotijelo poduzima sve potrebne mjere da prikupi zahtijevaneinformacije, i razmotri sve ~injenice i okolnosti koje suzna~ajne za obradu zahtjeva.2.Ako se odobri pristup informaciji, bilo djelimi~noj ili cijeloj,nadle`no javno tijelo dopisom o tome informira podnositeljazahtjeva. Dopisom se:a)obavje{tava podnositelj zahtjeva o mogu}nosti osobnogpristupa informacijama u prostorijama nadle`noga javnogtijela; i/ilib)obavje{tava podnositelj zahtjeva o mogu}nosti umno`av -anja, tro{kovima umno`avanja, te da se umno`avanjepodnositelju zahtjeva osigurava nakon izvr{ene uplate.Kad je umno`avanje informacije veoma slo`eno ilidugotrajno, umno`avanje se osigurava podnositeljuzahtjeva u vrijeme koje je prihvatljivo i za podnositeljazahtjeva i za nadle`no javno tijelo; ilic)prila`e preslik tra`ene informacije kada se ista osiguravabesplatno u smislu ~lanka 16.3.Ako se odbije pristup informaciji, bilo djelimi~noj ili cijeloj,nadle`no javno tijelo dopisom o tome informira podnositeljazahtjeva. Dopis:a)sadr`i zakonski temelj za sta tus izuze}a informacije, uznavode odredaba ~lanaka ovoga zakona na koje se poziva,kao i sva materijalna pitanja koja su va`na za odluku, {touklju~uje i uzimanje u obzir faktora javnoga interesa; ib.informira podnositelja zahtjeva o pravu podno{enja `albeodre|enome tijelu, a {to uklju~uje prijeko potrebnepodatke za kontaktiranje takvoga tijela, krajnji rok zapodno{enje `albe kao i tro{kove podno{enja `albe. Ovaobavijest upu}uje podnositelja zahtjeva na pravo da seobrati ombudsmenu i sadr`i prijeko potrebne podatke zakontaktiranje sa ovim uredom.4.Dopisi predvi|eni st. 2. i 3. }e biti upu}eni {to je prije mogu}e,a najkasnije 15 dana od dana prijema zahtjeva. Za zahtjeve kojiBroj 28 - Stranica 646S L U @ B E N I G L A S N I K B i HPetak, 17. studenoga 2000. se obra|uju u smislu ~lanka 7. i/ili ~l. 9. 3. ovaj rok seprodu`ava za vremensko razdoblje utvr|eno odredbama tih~lanaka. Podnositelj zahtjeva }e dopisom, a po hitnompostupku, biti informiran o produ`etku roka kao i o razlozimatoga produ`enja.^lanak 15.Jezik na kojem su informacije dostupne1.Pristup informaciji }e biti osiguran na jednom od zvani~nihjezika u Bosni i Hercegovini; kao i na originalnom jeziku kojije razli~it od jednog od zvani~nih jezika u Bosni i Hercegovini,ako je to mogu}e i razumno u~initi.2. Nadle`no javno tijelo nije du`no prevoditi zahtijevanuinformaciju s jednoga na drugi slu`beni jezik u Bosni iHercegovini.^lanak 16.Tro{kovi umno`avanjaNadle`no javno tijelo ne napla}uje naknade ili takse zapodno{enje zahtjeva ili za pisane obavijesti u smislu ovogzakona. Cijene se odre|uju samo za usluge umno`avanja, autvr|uje ih Vije}e ministara u svojoj odluci koja se donese usmislu ovoga zakona. Za standardnu se veli~inu preslika prvihdeset stranica ne napla}uje.ODJELJAK IVOSOBNE INFORMACIJE^lanak 17.Pravo na izmjenu ili davanje komentara na osobneinformacije1.Svaka osoba ima pravo osigurati da njene osobne informacijekoje su pod kontrolom javnoga tijela budu to~ne ili, u odnosuna svrhu prikupljanja ili kori{tenja informacija, da buduaktualne, kompletne, relevantne za zakonsku namjenu zbogkoje su pohranjene, te da na bilo koji drugi na~in nisu pogre{ne.2.Nakon odobravanja pristupa li~nim informacijama, podno -sitelj zahtjeva mo`e postupiti u smislu stavka 1., tako {topodnosi:a)zahtjev za izmjenu. Zahtjev za izmjenu mo`e se odbitisamo ako nadle`no javno tijelo opravdano utvrdi da infor -macije na koje se zahtjev odnosi ispunjavaju uvjete izstavka 1. Ako je zahtjev odba~en, nadle`no javno tijelodopisom o tome obavje{tava podnositelja zahtjeva, a ovajdopis mora ispunjavati uvjete utvr|ene u ~lanku 14.3. b);ovog zakona i/ilib)komentar koji se dodaje na osobne informacije. Komentarmora potpisati podnositelj zahtjeva, te se mora odnositi nainformacije na koje se dodaje. Nadle`no javno tijelo {to jeprije mogu}e, ali najkasnije 15 dana od dana prijemakomentara dopisom obavje{tava podnositelja zahtjeva daje takav komentar dodat informacijama.ODJELJAK V ODGOVORNOSTI JAVNIH TIJELA^lanak 18.Du`nost pomaganjaJavno tijelo poduzima sve potrebne mjere pomo}i svakojfizi~koj ili pravnoj osobi koja tra`i da ostvari bilo koje pravo usmislu ovoga zakona.^lanak 19.Du`nosnik za informiranjeSvako javno tijelo imenuje du`nosnika za informiranje kojiobra|uje zahtjeve sa~injene sukladno ovom zakonu. Nakonimenovanja du`nosnika za informiranje, njegovo ime i podaci zakontaktiranje se dostavljaju ombudsmenu.^lanak 20.Obveza dostavljanja1. Svako javno tijelo dostavlja:a)vodi~ kojim se svakoj osobi omogu}ava pristup informa -cijama pod kontrolom javnoga tijela uklju~uju}i, ali nijeograni~eno na, informacije potrebne za obra}anje javnomtijelu i njegovom du`nosniku za informiranje, bitneelemente postupka podno{enja zahtjeva, zajedno sauzorkom zahtjeva u pisanoj formi, informacije okategorijama izuzetaka, postupku pristupa informacijama,tro{kovima umno`avanja, pristupu pravnom lijeku, i svimbitnim rokovima. Vodi~ tako|er upu}uje na indeks registar kako je utvr|eno u stavku 1.b), kao i na na~in pristuparegistru. Vodi~ se dostavlja ombudsmenu, svakoj javnoj ipravnoj knji`nici u Bosni i Hercegovini i kada je mogu}eputem interneta, a dostupan je na zahtjev. Ovaj vodi~ jebesplatan.b)indeks registar vrsta informacija koje su pod kontrolomjavnoga tijela, oblik u kojem su informacije naraspolaganju, kao i podatke o tome gdje se mo`e pristupititim informacijama. Ovaj indeks registar se stavlja naraspolaganje u smislu obveze o dostavljanju kako jeutvr|eno u stavku a).c)statisti~ke podatke, po tromjese~nom prikazu, koji seodnose, ali nisu ograni~eni na broj primljenih zahtjeva,vrstu tra`enih informacija, utvr|ene izuzetke, kao i odlukekoje se donesu u toku postupka, te kona~ne odluke. Ovistatisti~ki podaci se dostavljaju Parlamentarnoj skup{tiniBosne i Hercegovine i ombudsmenu, a dostupne su nazahtjev.d)izvje{taj, najmanje godi{nji, u kojem se detaljno navodefunkcije, politika, poslovi i organizacijska struktura ifinancijski poslovi javnoga tijela, {to uklju~uje, ali nijeograni~eno na njegov predlo`eni bud`et i godi{njifinancijski izvje{taj koji sadr`i detalje o ostvarenimprihodima i rashodima u prethodnoj godini. Ovaj izvje{taj se podnosi Parlamentarnoj Skup{tini Bosne i Hercegovinei dostupan je na zahtjev.ODJELJAK VIOM BUDS MEN^lanak 21.Om buds menOm buds men za Bosnu i Hercegovinu obna{at }e svojefunkcije u smislu ovog zakona, a sukladno njegovu mandatu iodgovornostima, kako je to utvr|eno ~lankom II., stavak 1.Ustava Bosne i Hercegovine i Aneksom 6. Op}ega okvirnogsporazuma za miru Bosni i Hercegovini, kao i sukladno svimkasnije donesenim propisima, koji reguliraju njegovu nadle`nosti odgovornosti.^lanak 22.Akivnosti ombudsmena1. U obna{anju funkcija u smislu ovoga zakona ombudsmen zaBosnu i Hercegovinu mo`e inter alia razmatrati:a.sa~injavanje i dostavljanje informacija, kao {to su vodi~i iop}e preporuke za olak{avanje provo|enja i primjenuovoga zakona; b)uklju~ivanje u godi{nji izvje{taj posebnoga dijela koji seodnosi na njegove aktivnosti u smislu ovoga zakona, ic)predlaganje uputstava o primjeni ovoga zakona svimnadle`nim ministarstvima unutar Bosne i Hercegovine, usuradnji sa institucijama ombudsmena u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj.ODJELJAK VIIZAVR[NE ODREDBE^lanak 23.Pravo na `albu1.Svaki podnositelj zahtjeva ima pravo podnijeti `albu uupravnome postupku na svaku odluku donesenu u smisluovoga zakona rukovoditelju javnoga tijela koji je donioodluku. U razmatranju takve `albe, rukovoditelj javnoga tijelaprimjenjuje op}a zajedni~ka na~ela iz zakona koji regulirajuoblast uprave, a navedeni su u ~lanku 26. 1.2.Nijednom se odredbom ovoga zakona ne onemogu}uje pravofizi~ke ili pravne osobe da se `ali u upravnom postupku iliosigura razmatranje od strane suda.Petak, 17. studenoga 2000.S L U @ B E N I G L A S N I K B i HBroj 28 - Stranica 647 ^lanak 24.SuradnjaSvako javno tijelo u Bosni i Hercegovini je du`no pru`itipomo} javnim tijelima u entitetima kad primjena odgovaraju}ihzakona o pristupu informacijama zahtijeva njihovu suradnju.^lanak 25.Odgovornost za primjenu Zakona1.Vije}e ministara poduzima sve odgovaraju}e mjere,uklju~uju}i, ali bez ograni~enja na dono{enje odluka, radiosiguranja propisnog i efikasnog provo|enja ovoga zakona.2.Vije}e ministara }e, u roku od tri mjeseca od dana stupanja nasnagu ovoga zakona, donijeti odluku kojom se regulirajutro{kovi umno`avanja u smislu ~lanka 16, te potpisatizajedni~ki dogovor s vladama entiteta u cilju primjene ~lanka24.^lanak 26.Ovaj zakon u odnosu na druge zakone1.U cilju ovog zakona, op}a zajedni~ka na~ela zakona kojireguliraju oblast uprave, kao {to su Zakoni o upravi i Zakoni oupravnim postupcima Federacije Bosne i Hercegovine iRepublike Srpske primjenjuju se sve dok ista pitanja ne buduregulirana ovim zakonom.2.Ovim zakonom se ne umanjuju prava i obveze osoba koje seodnose na pristup informacijama kako je regulirano Zakonimao sudskom postupku, uklju~uju}i dokazni postupak, sukladnozakonima koji se odnose na profesionalne povlastice utvr|enezakonom, ili sukladno Zakonima o administrativnim taksama,uklju~uju}i takse za pribavljanje originalne dokumentacije, aizuzimaju}i takse za podno{enje zahtjeva ili dono{enja odluke.3.Svako kr{enje ovoga zakona podlije`e sankcijama sukladnoKrivi~nim zakonima, Zakonima o prekr{ajima i Zakonima izoblasti uprave, i sukladno drugim zakonima koji su va`e}i nateritoriju Bosne i Hercegovine.4.Zakonski akti koji se usvoje nakon ovoga zakona, a ~ija svrhanije izmjena ovoga zakona, ne}e ograni~iti prava i obveze kojesu utvr|ene ovim zakonom. ^lanak 27.Prijelazne odredbe1.U toku prva tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovoga zakona, javno tijelo mo`e zahtijevati produ`enje rokova predvi|enih u~l. 12. i 14. 4. za 15 dana. Ako je takvo produ`enje zahtijevano,javno tijelo koje tra`i produ`enje o tome dopisom obavje{tavapodnositelja zahtjeva i zainteresirane strane u okviru prvobitno odre|enih rokova.2.Svako javno tijelo u roku od tri mjeseca od dana stupanja nasnagu ovoga zakona du`no je primijeniti ~lanak 20.a) i b)

KONTAKT INFORMACIJE

Udruženje poslodavaca u Federaciji Bosne i Hercegovine (UPFBiH)
Maršala Tita 6
71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (33) 264-830
Fax: +387 (33) 552-461

Mail: info@upfbih.ba
ID: 4200019920007

UDRUŽENJE POSLODAVACA

Udruženje poslodavaca u FBIH osnovano je 2002. godine kao dobrovoljna neprofitna i nezavisna organizacija poslodavaca u FBiH. UPFBiH štiti i zastupa prava i interese svojih članova radeći na stvaranju uslova za povoljnije poslovno okruženje.

POSJETITE NAS

SOCIAL MEDIA

Copyright © 2019 - Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine - Sva prava zadržana